• Poduzetništvo/
• Razvoj/
• Izvoz i konkurentnost/
• Tranzicija/
• Povijest/
• Društvo/

08. 05. 2021

Pogled iz barake u Drvinju - Subjektivna povijest hrvatskog poduzetništva poslije 1990. godine (VII.DIO)

• Marijan Ožanić

Knjiga "Tehnološki park Zagreb – 10 godina razvoja"

2003. GODINA

U 2003. godini, 2.veljače Hrvatska rukometna reprezentacija postala je novi svjetski prvak pobijedivši u finalu reprezentaciju Njemačke rezultatom 34:31. Prvenstvo se održavalo u Portugalu.

Počeo je 20.ožujka rat u Iraku. Postrojbe kopnene vojske iz SAD, Velike Britanije, Australije  i Poljske počinju zauzimati iračke teritorije.

Pod geslom „Obitelj – put Crkve i naroda“, papa Ivan Pavao II. treći put je pohodio Hrvatsku i tako ostvario svoje stoto pastoralno putovanje izvan Italije. od četvrtka, 5.lipnja do ponedjeljka, 9.lipnja 2003. Sveti Otac Ivan Pavao II. boravio  je u Rijeci, Dubrovniku, Osijeku, Đakovu i Zadru.

Izbori za zastupnike u Hrvatski sabor održali su se 23.studenog 2003.godine. Pobijedio HDZ, a Predsjednik Vlade postao je Ivo Sanader.

(Propali) Projekt Novi Petruševec, 2003.  

Početkom godine došao nam je jedan čovjek iz Ureda za upravljanje imovinom Grada  i rekao da su našli odlično rješenje za Tehnološki park i odveo nas pogledati dvije zgrade u Novom Petruševcu br. 6 i 8, na istočnom dijelu Zagreba blizu lokacije Domovinskog mosta koji se još gradio. Sišli smo s Radničke ceste, išli po jednom seoskom putu, zaokrenuli iza šume, prešli željezničku prugu i došli do dvije relativno velike zgrade. Nije mi izgledalo kao idealno rješenje, prometno je izgledalo kao da je u „slijepom crijevu“, poduzetnici su tu lokaciju nazvali „Dead End“. Ali je bio mnogo veći prostor, lokacija je na istočnom ulazu u Grad, a nakon završetka Domovinskog mosta bila bi blizu zračnoj luci i autoputu.

Lokacija Novog Petruševca na karti Zagreba

I započeli smo sa svim pripremnim aktivnostima neophodnim da se cijeli projekt realizira.

Opis zgrada

Na zemljištu k.č. br. 2732 i 2733 ko. Žitnjak, u Zagreb, Novi Petruševec 6 i 8 bile su dvije zgrade. Prva zgrada na zapadnom dijelu bila je 2-katna stambena zgrada bruto površine od 3.780,98 m2, s  29 3-sobnih stanova, kotlovnicom i sa šest garaža. Stanove bismo preuredili u poslovne urede, a garaže u radionice.

Druga zgrada na istočnom dijelu lokacije bruto površine 1.898,79 m2 imala je veliki proizvodno-skladišni  prostor od 510 m2, a ostalo su bili uredi, sanitarni čvorovi i slično. Okoliš zgrade je 6.600 m2, od toga 4.350 m2 za parking prema procjeni Građevinskog fakulteta.  

Zgrade u Novom Petruševcu predviđene za tehnološki park.

Prijedlog nove organizacije novog Tehnološkog parka

Nije bilo idealno rješenje, imali smo mnogo primjedbi, ali u nedostatku boljeg počeli smo se pripremati za novu organizaciju Tehnološkog parka  proširenog na dvije lokacije, Drvinje na Trešnjevci, na zapadu  i u Petruševcu na istoku Zagreba.

U Programu smo predvidjeli da Novi Tehnološki park Zagreb ima 3 profitna centra (PC).

PC 1 - TPZ – INKUBATOR PODUZETNIŠTVA (Drvinje 63)

• Bio bi orijentiran na mlade poduzetnike u fazi inkubacije i manji broj starijih poduzetnika.

PC 2 - TPZ – CENTAR PODUZETNIČKE IZVRSNOSTI (Novi Petruševec)

• Bio bi smješten u nove dvije poslovne zgrade (hala A -3.780,98 m² i hala B - 1.898,79 m²) s poslovnim prostorima i radionicama. Zbog velikog prostora koji je na raspolaganju mogao bi primiti veći broj poduzetnika kojima bi mogao pružiti i radionički prostor za veću proizvodnju i složenije tehnologije.

 PC 3 - TPZ - CENTAR ZA RAZVOJ PODUZETNIŠTVA (Novi Petruševec)

PC 3 bio bi  smješten u gornjem katu hale B i postao bi središnje mjesto u Gradu Zagrebu u kojemu bi  poduzetnici dobivati sve potrebne informacije i pomoć koja im je potrebna u realizaciji njihovih poduzetničkih projekata. U tom Centru bili bi  organizirani:

• Info-točka – mjesto gdje bi poduzetnici dobivali sve informacije koje su im nužne.
• Centar za poslovne savjete – mjesto gdje bi poduzetnici mogli dobiti pomoć i potporu za sva područja svojih poslovnih aktivnosti – od poslovnih savjeta, izrade poslovnih, investicijskih i marketinških planova, do pomoći kod osnivanja poduzeća i obrta, traženja kredita i potpora, istraživanja tržišta, organizacije poduzeća i rukovođenja poduzećem.
• Mentorstvo – skupina starijih savjetnika koji bi vodili poduzetnike u početnom razvoju.
• Centar za poslovnu edukaciju – održavat će se poslovni seminari za poduzetnike početnike i starije poduzetnike, menadžere i ostale zainteresirane poslovne ljude.

Na taj način bi se u jednoj instituciji realizirale sve aktivnosti predviđene u Programu poticanja razvoja obrta, malog i srednjeg poduzetništva u Gradu Zagrebu.

U Centru za poduzetništvo radili bi ekonomisti, pravnici i inženjeri, stručnjaci s velikim ugledom i iskustvom u radu s poduzetnicima. Oni bi pomagali poduzetnicima u Poduzetničkom centru i Poduzetničkom inkubatoru te zagrebačkim poduzetnicima izvan Tehnološkog parka pravnim savjetima kod osnivanja poduzeća, kod ugovaranja i pregovaranja, u marketinškim aktivnostima, kod istraživanja tržišta i stvaranja kontakata s inozemnim poslovnim partnerima, kod razrade poslovne ideje i izrade poslovnih planova, kod uvođenja sustava upravljanja kvalitetom (ISO 9001), kod pripreme proizvoda za svjetsko tržište, kod testiranja proizvoda, provodili bi obrazovanje poduzetnika i menadžera i vodili kao mentori poduzetnike u početnoj fazi poslovnog života.

Organizacijska shema novog, proširenog  Tehnološkog parka

Kada danas analiziram taj, nažalost neuspjeli, projekt vidim da je u njemu došao do izražaja u punom smislu uobičajeni način upravljanja Gradom Zagrebom, s puno prikrivenih „podzemnih“ aktivnosti o kojima tada nisam ništa znao.

U to vrijeme se u medijima počelo pisati o sumnjivim aktivnostima u Uredu za upravljanje imovinom Grada. Ubrzo je to sve zaboravljeno.

Kako su izgrađene zgrade

Zanimljiva je priča o tome tko je i zašto izgradio te zgrade u Petruševcu i kako je je Grad Zagreb ušao u tu priču. Zgrade je izgradio jedan naš iseljenik, Ivo Kompljenović  koji je došao iz Australije i htio osnovati tvornicu za namještaj od bambusa. Nemam pojma odakle mu ideja za bambusov namještaj. Sagradio  je dvije zgrade, jednu je namijenio za tvornicu, a drugu za stanove za svoje radnike. To su trosobni stanovi od oko 80 m2. U jednom trenutku je zaključio da mu je jeftinije uvoziti kompletan namještaj iz Indije, nego da se gnjavi s proizvodnjom takvog namještaja. I zaključio je da mu je najpametnije da sve to proda.

Zgrade su izgrađene vrlo nestručno, nekvalitetno i mogli su se uočiti mnogobrojni propusti.

A kome je mogao prodati zgrade daleko od glavne ceste, na lošoj lokaciji i što je najvažnije bez uporabne, lokacijske i građevinske dozvole? Naravno, nekom tko ne plaća svojim novce, a za takve transakcije je idealna mušterija Grad Zagreb.

Kronologija događaja

Kronologija događaja oko zgrada u Petruševcu jasno govori o načinu upravljanja i donošenju odluka u gradu Zagrebu. Vidi se da je nakon nekog vremena potpuno splasnuo interes za proširenje tehnološkog parka. A nisam siguran da je ikada i postojao stvarni interes za to, već je vjerojatno bio u pitanju neki drugi interes.

Bilo bi dobro pogledati kako su za to vrijeme sagrađeni prekrasni tehnološki parkovi u gradovima u jednoj susjednoj državi.

28.veljače 2003.

• Temeljem vještačenja Ministarstva financija-porezne uprave, Ispostava Zagreb VI-za nekretnine veljače 2003. utvrđena je cijena od 29.327.966,00 kn za objekte na lokaciji Novi Petruševec 6 i 8.

29.srpnja 2003.

• Na prijedlog Gradskog ureda za gospodarstvo, Gradsko poglavarstvo je na 63 sjednici srpnja 2003. donijelo je Zaključak o kupnji nekretnina Novi Petruševec 6 i 8 za potrebe proširenja Tehnološkog parka. Imovina u naravi predstavlja stambeno-poslovni objekt (29 poslovno stambenih jedinica te 6 radionica) ukupne površine 3.780,98 m2 BRP-a te objekt s dvobrodnom polivalentnom halom, površine 1.898,79 m2 BRP-a, odnosno oba objekta zajedno 5.679,77 m² BRP-a.
• U  Zaključku stoji da će se Ugovorom utvrditi odredba da se ugovor smatra raskinutim i da ne izaziva pravne učinke u slučaju da prodavatelj u roku 90 dana od sklapanja ugovora ne dostavi pravomoćnu lokacijsku dozvolu.

Pošlo je ne 90 dana već 9 i više godina i dozvole nisu dobivene.

26.rujna 2003.

• Prije potpisivanja ugovora, koji je izrađen u Gradskom uredu za upravljanje imovinom Grada, zatraženo je mišljenje Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu o pravovaljanosti ugovora.

    U ugovoru je navedeno da zgrade nemaju lokacijsku, građevinsku i uporabnu dozvolu, a prodavatelj se obvezuje da u roku od 90 dana od ovjere potpisa ishodi pravomoćnu lokacijsku dozvolu.

2.listopada 2003.

• Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu daje pozitivno mišljenje o pravnoj valjanosti ugovora.

20.listopada 2003.

• Potpisan Ugovor o kupoprodaji nekretnine Novi Petruševec između prodavača i Grada Zagreba kao kupca i ovjereni potpisi kod javnog bilježnika. Potpisnica su bili Gradonačelnica Vlasta Pavić i Prodavatelj, po punomoći Ive Komljenovića.

8.prosinca 2003.

• Na 10. sjednici Skupštine Društva Tehnološki park Zagreb d.o.o. usvojen je Plan poslovanja Društva za 2004.godinu u kojem je naveden iznos od 500.000 kuna za  rekonstrukciju i opremanje zgrada u Novom Petruševcu.

NAPOMENA – taj iznos je usvojen u planovima za 2005. i 2006. i stavljen u Plan za 2007. Nikada nije realiziran.

Godina 2003. završena je u optimističnom tonu gleda realizacije „Projekta Petruševec”,

Planirali smo da će glavna naša aktivnost u 2004. i 2005.godini biti realizacija Projekta proširenja Tehnološkog parka Zagreb na lokaciju Novi Petruševec.

Bili smo jako naivni.

Zamolio sam jednog uglednog arhitekta da pogleda zgrade i kaže svoje mišljenje o tome što se može učiniti da te zgrade budu prikladne za tehnološki park i da izradi idejno rješenje zgrada za taj novi tehnološki park.

Nakon što je obišao zgradu i detaljno je pregledao iznutra i izvana rekao nam je:

          „Ove bi zgrade trebale srušiti, jer nećete nikada dobiti uporabnu dozvolu.”

Pokazao nam je primjere nestručne i opasne izvedbe instalacija i još dosta toga. To mišljenje smo prenijeli stručnjacioma u Uredu za izgradnju grada, međutim,  oni su nas uvjeravali da će sve riješiti i da će zgrada dobiti sve dozvole.

12. veljače 2004.

• Gradski ured za gospodarstvo u pismu Gradskom uredu za upravljanje imovinom dostavlja potrebnu dokumentaciju za plaćanje dijela kupovine za objekte Tehnološkog parka. (Gradski ured za gospodarstvo se obvezuje platiti 8.000.000 kuna + 7.000.000 kuna, dok bi Gradski ured za  izgradnju trebao platiti 15.000.000 kuna)

    NAPOMENA -  Plaćanje ukupnog iznosa prema ugovoru od 29.327.966,00 kn, izvršio je Ured za   upravljanje imovinom Grada sa pozicije proračuna 462-Ostali  poslovni građevinski  objekti.

• Paralelno s aktivnostima gradskih ureda za dobivanje svih potrebnih dozvola i dokumenata Tehnološki park je naručio „Programsko rješenje arhitektonskog izgleda novog Tehnološkog parka“ i zatražio ponude za izradu Projektne dokumentacije s troškovnikom potrebnih radova za adaptaciju.

25.svibnja 2004.

• ARTEC d.o.o., arhitektonski studio, izradio je Programsko rješenje arhitektonskog izgleda novog Tehnološkog parka i Projektni program za rekonstrukciju poslovnih građevina u Zagrebu, Novi Petruševec 6 i 8.

Idejna skica izgleda tehnološkog parka u Novom Petruševcu

• Gradski ured za upravljanje imovinom Grada analizirao je Programsko rješenje i pristigle ponude, ocijenio ih korektnim i usmeno prihvatio zadatak da će voditi i financirati Projekt rekonstrukcije i izrade dokumentacije

Siječanj 2005.

U siječnju 2005. godine osnovana je Radna grupa u Gradskom poglavarstvu zadužena da koordinira aktivnosti na rekonstrukcija objekta na lokaciji novi Petruševec. U Planu aktivnosti koje je izradila ta radna grupa u prvoj fazi je najvažnija aktivnost bila „legalizacija postojećeg objekta“, što znači snimka stanja, dobivanje građevinske i uporabne dozvole i kupnja  zemljišta od 2500 m2 za parkiralište. Za provedbu tih aktivnosti bio je zadužen Ured za upravljanje imovinom.

7.ožujka 2005.

• 7.ožujka 2005.godine gospodin Komljenović preuzeo je obvezu angažiranja, o svom trošku, ovlaštenih projektanata za izradu nove ili reviziju postojeće dokumentacije potrebne za građevinsku dozvolu objekata Novi Petruševec 6 i 8.
• 1.travnja 2005. godine arhitekt i skupina stručnjaka za pojedine građevinske djelatnosti posjetili su objekte u Novom Petruševcu da utvrde stanje u kojem se nalazi objekt.

      Utvrdili su da su u mnogo elemenata objekti izrađeni nestručno i nekvalitetno. Zato nije niti izvršena tehnička primopredaja objekta.

26.travnja 2005.

• U izvješću Radne skupine definirano je stanje Projekta.

       Nakon 3 održana sastanka Radna grupa nije se više sastajala.

3.listopada 2005.

• U pismima L.Prežigalu, V.Bulumu, I.Jelušiću predloženo da se, nakon što je konstituirano novo Gradsko poglavarstvo, s gradonačelnikom Milanom Bandićem ponovno pokrene rad na „Projektu proširenja Tehnološkog parka Zagreb na lokaciju Novi Petruševec.“

      NAPOMENA – nova radna skupina nije više oformljena, splasnuo je interes za taj projekt

27.veljače 2006.

• Sastanak u Gradskom poglavarstvu na temu participiranja Grada Zagreba u projektima EU CARDS 2005 „Podrška upravljanja projektima ekonomske i socijalne kohezije“ i PHARE 2005 „Dodjela bespovratnih sredstava za poslovnu infrastrukturu“.

6.ožujka 2006

• Tehnološki park Zagreb pripremio je projekt pod nazivom proširenje Tehnološkog parka Zagreb. Projekt je potpuno pripremljen, na propisanom obrascu i preveden na engleski.

       Projekt je prezentiran pročelnicima, načelnicima i savjetnicima gradskih ureda uključenih u EU projekt CARDS. Željeli smo da se preko EU fondova financira uređenje zgrada u Novom Petruševcu.

13.ožujka 2006. 

• Dobavljen Izvadak iz posjedovnog lista iz kojeg je vidljivo da je kao vlasnik još uvijek naveden prodavač – gospodin Komljenović.

Sredina ožujka 2006.

• Sredinom ožujka 2006. godine  odlučeno je da se s tim projektom ne ide prema Ministarstvu zbog nesređene dokumentacije.

Proljeće 2012. godine

• Prije odlaska u mirovinu (u lipnju 20212.) zatražio sam i dobio iz Ureda za izgradnju grada izvješće o tome u kojoj fazi su procesi dobivanja svih potrebnih dozvola. Napisano mi je da su svi procesi još u tijeku i da je Ured zadužen da to dovede dokraja.

To očitovanju sam tražio, jer nisam htio da u jednom trenutku kada se bude ponovno kopalo po toj problematici netko mene dovede s tim u vezu. Naime, svaki put kada su mediji počeli spominjati tu temu objavili su moju sliku uz taj članak, iako ja ni s kupnjom niti s dozvolama nisam imao nikakve veze.

2019.

U prvoj polovici 2019.godine ponovno se počelo govoriti o  zgradama u Novom Petruševcu nekada namijenjenih za Tehnološki park. Odlučeno je da se jedna zgrada namijeni za socijalne stanove za Rome koji su trebali biti iseljeni iz Plinarskog naselja.

6.svibnja 2019.

U ponedjeljak, 6.svibnja, u Novom Petruševcu održala se  primopredaja sporne zgrade. Zapuštene zgrade namijenjene za Tehnološki park preuredila je u stambene tvrtka „Graditelj svratišta“, često spominjana u medijima kao jedan od najčešćih partnera Grada Zagreba kada su građevinski poslovi u pitanju. Nakon preuređenja  zgradu je Gradu Zagrebu predao izvođač radova, Prenamjena zgrade u Novom Petruševcu koštala je  3.700.000 kuna.

9.svibnja 2019.

U medijima se moglo pročitati: „Romske obitelji su, usprkos prosvjedima, preseljene u Petruševec. Žestoki verbalni prosvjedi i fizička blokada zgrade kojoj su pribjegli prošloga tjedna nisu pomogli stanovnicima Novog Petruševca da spriječe doseljavanje romskih obitelji u svoje susjedstvo. Danas u devet sati policija je dopratila konvoj iz Plinarskog naselja, čiji su se bivši stanovnici počeli useljavati u zgradu u Petruševcu, gdje im je stanove dodijelio Grad Zagreb. Preseljenje je prošlo mirno, iako su Romi iz Plinarskog ranije upozoravali da će se suprotstaviti izbacivanju iz svojeg nelegalnog naselja.“

Tako je, nakon 16 godina, završila saga o proširenju Tehnološkog parka Zagreb u Novom Petruševcu. U medijima su se mogla pročitati  tvrdnja predstavnice Grada Zagreba da su zgrade u vlasništvu Grada, jer se čak i u to sumnjalo. Zanimljivo je da nitko nije spominjao lokacijsku, građevinsku i uporabnu dozvolu, a bojim se da zgrade još uvijek nemaju te dozvole. Jedino što je u toj žalosnoj priči sigurno je 29.000.000 kuna koju je Grad Zagreb dao za zgradu koju je trebalo srušiti i u koju su se sada uselile obitelji s 11-tero djece.

I nikom ništa.

Potpore za Ergonomiku, Veski, Mikrotrend i za TPZ

Godine 2003. tvrtke ERGONOMIKA, VESKI I MIKROTREND dobili su potpore Ministarstva iz Programa razvoja novih proizvoda i tehnoloških postupaka.

Tehnološki park je kao institucija dobivao potpore Ministarstva iz Programa poticanja potpornih institucija u iznosu od 60.000,00 kuna 2001.godine do 400.000,00 kuna 2003. godine.

Potpore je TPZ dobio za razne namjene, a najviše za pomoć poduzetnicima. Sredstva su odobravana za: aktivnosti prema godišnjem programu - za informatičku opremu, besplatne savjetodavne i konzultantske usluge, besplatno informiranje i info-točke za poduzetnike, izradu i procjenu poduzetničkih projekata za kredite, organizaciju seminara za poduzetnike, internet usluge i povezivanje poduzetnika (katalog), kupnju objekta s pripadajućim zemljištem, uređenje infrastrukture i okoliša, uređenje ili opremanje prostora, vođenje poslova za poduzetnike u inkubatoru i poslove za vanjske korisnike.

Ministarstvo je posebno financiralo programe izobrazbe poduzetnika, početnika i poduzetnika u rastu i razvoju te izobrazbu savjetnika poduzetnika.

Došle su Tamara i Lidija

U 2003.godini u Tehnološkom parku zaposlile su se ekonomistice Tamara Sunarić i Lidija Čilić. Tamara Sunarić došla je 1.lipnja 2003., a Lidija Čilić 9.prosinca 2003. godine.

Tamara je prije radila u poduzeću koje nam je obavljalo računovodstvene usluge i kroz to sam ju upoznao. U jednom trenutku je došla k meni i rekla: „Dala sam otkaz i pitam vas mogu li preći u Tehnološki park.“

Budući da sam imao visoko mišljenje o njezinom radu, odmah sam rekao: „Dobro došla.“

Tamara Sunarić

Kada je došla k nama, preuzela je vođenje naših financija. Iako je Tehnološki bio malo poduzeće, morali smo voditi financije kao sva gradska poduzeća i svaki mjesec pisati vrlo složena financijska izvješća, godišnja izvješća i godišnje planove. A kada smo dobivali potpore za naše projekte, morali smo to voditi financijski vrlo detaljno na jedan vrlo transparentan način. Sve je to zahtijevalo vrlo stručnu osobu stalno prisutnu u svim procesima u Tehnološkom parku. Tamara je došla k nama u pravi trenutak. Vrlo je stručna, savjesna, marljiva i vrlo odgovorna. Odmah je bila na raspolaganju poduzetnicima za sva njihova pitanja iz područja financija, pomagala im savjetima u rješavanju različitih financijskih problema, uključila se u poduzetničke seminare s predavanjima o financijama, stekla veliko iskustvo  i postala stručnjak za poduzetničke financije. Često sam govorio da Tamara o poduzetničkim financijama zna više od profesora na Ekonomskom fakultetu koji drže predavanja iz poduzetništva.

Njezina predavanja o financijama poduzetnicima su bila jako korisna i zanimljiva. Poduzetnici u većini slučajeva ne znaju previše o financijama i ta tema im je uglavnom dosadna. Zato treba znati zainteresirati ih i najsloženije financijske pojmove, PDV, bilancu, pasivu i aktivu i ostalo,  objasniti na jednostavan i razumljiv način. To smo vježbali na poseban način. Tamara je držala predavanje o financijama pred nama, a ja sam ju stalno prekidao i govorio: „Ništa ne razumijem.“ Ona se trudila da bude što razumljivija, a ja sam ju ponovno prekidao i govorio: „Ništa mi nije jasno, molim vas da mi razjasnite.“ To se sve odvijalo jako dugo, dok nisam konačno rekao: „Sada mi je jasno.“

Tamara se uskoro udala i postala Tamara Didak. A kada je čekala bebu, ostajala je povremeno doma i od kuće radila i pisala naša financijska izvješća. Mi smo uveli „rad od kuće“, mnogo godina prije nego što je to tijekom pandemija korone 2020. i 2021.godine postalo opće prisutno.

Lidija Čilić je došla u Tehnološki park 6 mjeseci nakon Tamare. Djelatnosti Tehnološkog parka su se stalno širile, dolazili su i europski projekti  i trebali smo stručnjake koji će to preuzeti.

Lidija je živjela u Švedskoj i dobro je govorila engleski što je bilo korisno kod uključivanja u europske projekte, iako su i svi ostali dobro govorili engleski.

Lidija Čilić

Lidija je preuzela dio financijskih poslova i europske projekte. Vrlo je savjesna, stručna, odgovorna i marljiva.

Stvarno sam imao sreće kada sam sastavljao ekipu. Zato smo obavljali poslove na mnogo širem području nego što su to radile druge potporne institucije s mnogo više zaposlenika. Stvorili smo dobar tim i svu su bili odlični timski suradnici.

Lidija se ubrzo udala i postala Lidija Zadro.

TPZ tim 2003. godine

Poduzetnički inkubator mladih

Vjerojatno najdraži projekt koji smo osmislili i realizirali u Tehnološkom parku je Poduzetnički inkubator mladih. U našoj blizini, u  Konavoskoj bb. nalazi se Elektrotehnička srednja škola, koju smo zvali i Končareva škola. Bila je u istoj zgradi u kojoj je nekada bila i Viša tehnička škola, u sastavu Rade Končara.  To je  kvalitetna tehnička škola koja je pored svega razvijala i inovativnost mladih i njihovi đaci su često dobivali nagrade na izložbama inovacija. Tamo smo za đake 3. i 4. razreda održali nekoliko puta predavanja o poduzetništvu. Đaci su pokazali veliki interes, aktivno sudjelovali i postavljali pitanja.

Tada smo, 2003.godine  došli na ideju da osmislimo projekt kojim bi mlade potaknuli da razmišljaju poduzetnički. Ideja je bila da formiramo timove koji bi kreirali svoje poduzetničke projekte. Ravnatelj Elektrotehničke škole Ivo Klarić se odmah „zagrijao“ za projekt. Htio sam da u timu budu đaci iz tehničke škole koji bi oblikovali ideju o proizvodu, a uz njih sam htio da budu i đaci iz obližnje privatne Ekonomske škole „Katarina Zrinski“ iz Selske ceste. I ravnatelj i vlasnik Ekonomske škole Vitomir Tafra rado se uključio u projekt. Ispalo je tako da su iz tehničke škole bili dečki, a iz ekonomske škole djevojke. Složili smo poduzetničke timove. U timu su bili đaci koji su predstavljali  proizvodnju, marketing i prodaju, financije. Svaki tim je imao i vođu tima (direktora ili direktoricu). Timovi su dolazili u Tehnološki park, organizirali smo im seminar o poduzetništvu, a onda smo ih pripremali i trenirali. Nakon toga smo organizirali javni nastup timova koji su predstavljali poduzetnički projekt, proizvod, nastup na tržištu i poslovni plan. Pozvali smo i novinare. Djeca su bila briljantna.

Neki od njih su poslije, nakon fakulteta su osnovali svoje firme i došli u Tehnološki park.

Taj projekt smo 2003.godine kandidirali za sredstva Ministarstva iz Programa poticanja i promicanja poduzetništva mladih za 2003.godinu. Škola je dobila ta sredstva.

Nakon toga smo htjeli da obje škole zajednički nastave taj projekt bez nas, ali nisu imale interesa i Projekt se ugasio.

Patenti, nagrade i priznanja, 2003. godine

1. Izum Tomislava Bronzina, CITUS d.o.o. iz Tehnološkog parka pod nazivom DISTRIBRUIRANI INFORMACIJSKI SUSTAV BAZIRAN NA INTERNETU KAO MEDIJU KOMUNIKACIJE IZMEĐU RAČUNALA KLKIJENTA I POSLUŽITELJA.  dobio je 19.prosinca 2003.godine konsenzualni patent PK20000817.

Na dokumentu piše: „Izumitelj ima na teritoriju Republike Hrvatske zakonom utvrđena prava u trajanju od najdulje 10 godina računajući od 28.11.2000.godine.

To je prvi patent koji je dobio jedan izum ostvaren u Tehnološkom parku.

Tijekom godina nakupilo ih se 13.

Često sam se šalio i govorio da imamo više patenata od FER-a i Instituta Ruđer Bošković.

Ubrzo nakon toga softveri se više nisu mogli patentirati slijedeći europsku praksu da se softveri ne patentiraju. Kasnije smo kod prijave softvera za patentiranja težište u prijavi stavljali na hardver koji koristi softver ili nešto slično. Ne znam je li konačno ta praksa promijenjena, ali znam da se u to vrijeme u SAD radilo na tome da se i softveri mogu patentirati.

2. Zvonimir Viduka dobio je priznanje Hrvatske gospodarske komore, ZLATNU KUNU 2003. – kao najbolji inovator u Hrvatskoj u 2002., za inovaciju Pružni magnet.

Nagrada Zlatna kuna koju je dobio Zvonimir Viduka 2003. godine.

3. Zvonimir Viduka dobio je ZLATNU i SREBRNU MEDALJU na  svjetskoj izložbi inovacija INPEX 2003, u Pittsburghu.

4. Zvonimir Viduka dobio je priznanje INOVACIJA GODINE na izložbi  British Invention Show, 2003.godine u Londonu

5. Želimir Dujmović, MIKROTREND d.o.o., dobio je Nagradu Hrvoje Požar za inovacije u energetici.

Mladi inovatori

U 2003.godini Program poticanja inovacija proširen je i na najbolje mlade inovatore iz zagrebačkih škola koji su na izložbi INOVA MLADI dobili nagrade.

Četvorici mladih inovatora i njihovima mentorima isplaćene su novčane nagrade u iznosu od ukupno 28.473,96 kn.

Nagrade su dobili i profesori-mentori učenika-inovatora da ih motiviramo da se potiču inovativnost kod učenika.

TPZ u srednjoeuropskom razvojnom projektu - Tec-Park.Net, 2003.

Iako Hrvatska nije još ušla u Europsku uniju, počeli su nas pozivati da se Tehnološki park uključi u europske projekte. Najprije smo od 2003.godine uspješno sudjelovali u vrlo zanimljivom srednjoeuropskom projektu. Projekt se zvao Tec-Park.Net (skraćeno TPN) i trebao se baviti  razvojem poduzetništva na području pet susjednih europskih država, Hrvatske, Slovenije, Austrije, zapadne Mađarske i sjeverne Italije. Htio je povezivati tehnološke i znanstvene parkove Srednje Europe kroz stručnu i poslovnu suradnju. Tec-Park.Net projekt osnovali su partneri iz susjednih regija (200 km od Graza).

Europska regija koja je područje djelovanja projekta TEC.PARK.NET.

U Projektu je sudjelovalo 9 institucija: tri iz Austrije (Innofinanz-Steiermarkische Forschungs und Entwicklunsgfoerderungsges.m.b.h, iz Graza, Štajerske, Wirtschaftsservice Burgenland AG Technologiezentrum, Eisenstadt, Burgenland (Gradišće), Kartner Technologie Gmbh, Klagenfurt, Koruška,) dvije iz sjeverne Italije (AREA Science Park iz Trsta i Veneto Region iz Venecije), jedna iz Slovenije (Tehnološki park iz Ljubljane), jedna iz zapadne Mađarske (West-Panonian Agency) i dvije iz zapadne Hrvatske (Tehnološki park Zagreb i Tehnološki inovacijski centar iz Rijeke). Projekt je vodio Innofinanz iz Graza, kao lead partner.

Logo i naziv projekta

TPN je imao svoje temelje u viziji razvoja Europske zajednice. To Europsko područje, koje se naziva EU-Future Region – Europska regija budućnosti, ima veliki i zanimljiv potencijal za tehnološku, poslovnu i znanstvenu suradnju. U tom području ima mnogo clustera i industrija iz područja automatike, mikro-elektronike, prerade drveta, plastike, automobilske industrije i izrade alata. Također nalazimo mnogo sveučilišta i centara sa specijaliziranim visoko tehnološkim znanjima. Između ostalog sve to pruža mnogo poslovnih mogućnosti, a posebice na području inovativnih malih i srednjih poduzeća.

Cilj Projekta Tec-Park.Net-a bio je: „Sudjelovanje u stvaranju Europske regije budućnosti kao atraktivne i konkurentne europske regije s gospodarstvom budućnosti temeljenom na znanju, novim tehnologijama.“

To je bilo još prije nego je Hrvatska ušla u EU pa smo još svi dosta idealizirali takve projekte. Ideja projekta je bila krasna, „koristiti sinergijski potencijal cijele regije organizirajući kooperaciju na međunarodnoj razini“. A očekivani rezultati su bili još ljepši:

1. Održiva integracija znanstvene, tehnološke i poslovne infrastrukture na području suradnje sa ciljem kreiranja nove sinergije na višoj razini.
2. Korištenje potencijala rasta povećavanjem tržišta i suradnje poduzetnika.
3. Pojačavanje razmjene dobara i usluga.
4. Omogućiti svakom uključenom partneru pristup vještinama visokih razina, znanjima i ekspertima svakog partnera u regiji tako da se poveća  konkurentnost cijele 

Osnovna ideja Tec-Park.Net-a bila je u korištenju sinergijskog potencijala na cijelome području organizirajući suradnju na međunarodnoj razini. Cilj projekta bio  je kombinacija snage i sposobnosti različitih partnera te u zajedničkom korištenju postojeće infrastrukture i specijalnih znanja. To je trebalo povećati razvojni potencijal cijelog područja, a ukupna bi vrijednost zajedničkog područja porasla. Očekivalo se da će se kao rezultat razvojnih poticaja postojeća neravnoteža među pojedinim područjima  prevladati i povećati konkurentnosti cijele Srednje Europe. Ključni izazov je bio  „prevladati tehnološko i inovacijsko zaostajanje koje postoji na europskoj razini, ali isto tako i na razini regija, industrija i clustera“.

Strateški ciljevi

TPN projekt je imao 3 strateška cilja:

1. Transnacionalni inovacijski sustav u području Srednje Europe.

U sustavu je trebala biti mreža znanstvenih i tehnoloških parkova koji predstavljaju inovacijske centre izvrsnosti, međunarodna kooperacija na područjima transfera tehnologije, brze razmjene znanja te organizacija transnacionalne mreže eksperata, tehnoloških inicijativa i partnerstva na međunarodnim projektima.

2. Transnacionalna kooperacija industrijskih clustera, malih poduzeća i stvaranje mreže na izabranim područjima.

Posljedica toga je trebao biti međunarodni „lanac dodane vrijednosti“ (value-added chain) za podizanje konkurentnosti korištenjem različitih komparativnih prednosti u regiji.

3. Poticanje regionalnog razvoja.

Provodilo bi se razmjenom dobre prakse i koordinacijom svih aktivnosti koje će prevladati zaostajanje u razvoju te partnerstvo na regionalnim projektima.

Trajanje Projekta TPN bilo je od 2002. do kolovoza 2006.godine. Očekivalo da će uspostavljena suradnja i mreža aktivnosti postati trajna vrijednost regije.

U I. fazi (od 2003. do 2005.) stvarala se strategija i plan akcije, banke podataka, izgrađivao se sustav i mreža te dva pilot projekta.

U II. fazi (od 2005. do 2006.) planiralo se provoditi  integraciju i implementaciju rješenja, upravljati međunarodnim „lancem dodane vrijednosti“ i surađivati na R&D projektima te zajedničkim marketinškim aktivnostima.

Bio sam oduševljen s opisom projekta, ciljevima i očekivanim rezultatima i rado smo se uključili s velikim očekivanjima. Međutim, ubrzo sam bio  neugodno iznenađen kada sam shvatio da se poduzetništvom uopće ne bavimo i da su svi ti lijepo proklamirani ciljevi stavljeni u drugi plan. Cijelo vrijeme smo ispunjavali nekakve tabele i stalno diskutirali o financiranju i troškovima projekta. Zato sam na sastancima uporno sve  gnjavio da konačno počnemo nešto korisno i konkretno raditi. Bio sam naivan i htio sam da napravimo projekt od kojeg će naši poduzetnici imati koristi. Tada me je  jedan ugledan, simpatičan Talijan, direktor velikog instituta iz Trsta, uz smiješak spustio na zemlje rekavši:           „Dragi kolega, nemojte biti naivni, jedini konkretan rezultat koji se od nas očekuje je da napišemo puno papira, te papire stavimo u jedan registrator i pošaljemo ga u Bruxelles“.

Na kraju je rezultat projekta bila jedna web stranica koja je ubrzo ugašena i fascikli s prospektom  projekta.

Ipak, mi smo imali jednu veliku korist od projekta. Upoznali smo veliki broj tehnoloških parkova i centara iz srednje Europe i mogli smo se uspoređivati s njima. Zaključili smo da smo po načinu rada, broju inovacija, patenata, broju novih proizvoda koje su ostvarivali poduzetnici iz našeg, zagrebačkog tehnološkog parka bolji od svih njih. Čak smo vidjeli institucije koje su se nazivale  „Business Inovation Centre“, a koje se inovacijama uopće nisu bavile. I u čudu su nas gledali, kada smo ih pitali za inovacije i patente.

Altpro u Railway Gazette

U 2003.godini tvrtka ALTPRO d.o.o. uvrštena je u Railway Gazette - Railway Directory (svjetski "tko je tko" na području željeznica)  kao jedini hrvatski proizvođač u poglavlju „Infrastructure“. 

2004. GODINA

2004.godina bila je prijestupna prema gregorijanskom kalendaru, a započela je u četvrtak.

4.siječnja –NASA-ina svemirska letjelica MER-A (Spirit) sletjela je na  površinu Marsa.

4.veljače - Mark Zuckerberg je stvorio Facebook.

1.svibnja – dosad najveće proširenje Europske unije u kojem se EU pridružilo 10 novih  članica, Cipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Slovačka, Slovenija.

13.do 29.kolovoza - održane su Olimpijske igre u Ateni. Hrvatska rukometna reprezentacija  osvojila je zlatnu olimpijsku medalju pobijedivši u finalu reprezentaciju Njemačke rezultatom 26:24, Duje Draganja u plivanju i Siniša i Nikša Skelin u veslanju osvojili su srebrne medalje.

26.prosinca – najmanje 250.000 ljudi poginulo je u naletima tunamija uzrokovanog najjačim potresom na području  Indijskog oceana u posljednjih 40 godina

29.kolovoza – umro je Ivan Lacković Croata, veliki hrvatski slikar.

22.prosinca – umro je Josip Generalić, veliki hrvatski slikar.

18.lipnja 2004. je dobila status kandidata za punopravno članstvo u Europskoj Uniji, a u prosincu je dobila datum početka pregovora o članstvu.

Projekt poduzetnička zona u Zagrebu, srpanj 2004.

Kada god imam priliku spominjem kartu Zagreba iz 1923.godine na kojoj se vidi označenih desetak gospodarskih zona. I uvijek pohvalim gradske oce iz tog vremena koji su znali kako je gospodarstvo važno za razvoj grada.  A onda spomenem i današnji Zagreb koji nije izgradio ni jednu gospodarsku niti poduzetničku zonu. U to vrijeme su poduzetničke zone masovno nicale oko drugih gradova i gradovi su dobivali poticaje za njihovu izgradnju, u skladu s dokumentom „Program razvoja poduzetničkih zona 2004. - 2007.godine Vlade Republike Hrvatske“ (Klasa: 311-01/04-02/01; Urbroj: 5030114-04-5, od 23. travnja 2004.

Tada se sjetim kako me je u srpnju 2004.godine nazvao pročelnik gradskog ureda za gospodarstva i rekao mi da bi trebalo napisati projekt poduzetničke zone u Gradu Zagrebu. Još je dodao da bi to trebao imati za dva dana, mislim da je u petak to trebao odnijeti na neki sastanak. Vjerojatno je taj zadatak dobio dva do tri mjeseca prije toga, pa je zaboravio na njega ili nije znao što bi s tim napravio. Sada su ga pritisnuli, vjerojatno gradonačelnica Vlasta Pavić  i hitno je trebao nešto imati za pokazivanje. Razveselilo me je da je Grad Zagreb počeo nešto raditi na poduzetničkim zonama pa sam sjeo, razmislio o tome i napisao prijedlog.

Što je poduzetnička zona

Pod pojmom poduzetničke zone podrazumijeva se područje koje je prostorno-planskim dokumentima određeno za obavljanje gospodarskih djelatnosti, s izgrađenim prometnicama i komunalnom infrastrukturom. Gradovi i općine na čijem se području poduzetničke zone nalaze svojim aktima određuju gospodarske djelatnosti koje se mogu odvijati u poduzetničkoj zoni.

Lokacija poduzetničkih zona

Zagrebačke poduzetničke zone su bile predviđene u Sesvetama, Sesvetskom Kraljevcu i Kobiljaku, sve na istočnoj strani Zagreba. A u Programu razvoja poduzetničkih zona napisao sam još  da su potencijalna mjesta za poduzetničke zone na rubnim područjima Grada Zagreba, kao što su Savica-Šanci, Lučko, Ventilacijska ulica,Sesvete, Ulica Ljudevita Posavskog i Industrijska ulica, Žitnjak, Resnik, Jankomir. (Dobio sam takav podatak.)

Poduzetnička zona Sesvete

Poduzetnička zona Kobiljak i Sesvetski Kraljevec

Ciljevi i zadaci poduzetničke zone

U Prijedlog sam unio mnogo toga što sam unio i u pravilnik o djelovanju Tehnološkog parka Zagreb.

Ciljevi i zadaci poduzetničke zone:

1. Ostvarivanje ciljeva Programa poticanja razvitka malog gospodarstva Grada Zagreba.
2. Poticanje poduzetništva, rasta i razvoja malih privatnih poduzeća. 
3. Privlačenje novih, modernih, high-tech, biotehnoloških, čistih i profitabilnih tehnologija.
4. Privlačenje izvrsnih poduzeća iz cijele Hrvatske i inozemstva da djeluju u poduzetničkoj zoni.
5. Povećanje zapošljavanja.
6. Pružanje poslovnih, tehničkih, obrazovnih i ostalih usluga malim privatnim poduzećima.
7. Proširivanje proizvodnih i tehnoloških mogućnosti Zagreba.

Kriteriji za ulazak u poduzetničku zonu

U poduzetničku zonu mogu ući oni poduzetnici (obrtnici i trgovačka društva) koji zadovoljavaju sljedeće kriterije, odnosno koja imaju jednu ili više sljedećih karakteristika :

1. poduzeća koja se bave proizvodnjom i razvojem proizvoda, tehnologija i usluga,
2. poduzeća s područja „high tech", elektronike, informatike i biotehnologije,
3. poduzeća koja na svom području djelatnosti zaslužuju epitet izvrsnosti,
4. poduzeća čija djelatnost proširuje tehnološke mogućnosti Zagreba, 
5. poduzeća koja svoje proizvode izvoze,
6. izvrsna proizvodna poduzeća za koja se procijeni da će rasti i razvijati se i povećavati broj zaposlenika,
7. poduzeća čiji proizvodi zamjenjuju uvozne proizvode,
8. poduzeća čija je djelatnost nužna za funkcioniranje poduzetničke zone,
9. poduzetnici koji rade na razvojnom projektu od interesa za Grad Zagreb ili za Trgovačka društva u vlasništvu Grada,
10. poduzeća koja pružaju poslovne, stručne i savjetodavne usluge malim poduzetnicima,
11. poduzetnici čija je djelatnost vezana uz uvođenje novih, vrhunskih, stranih tehnologija,
12. poduzeća koja se uklapaju u „cluster“ koji se organizira u zoni.

Bilo je predviđeno da taj Prijedlog potpiše Gradonačelnica Vlasta Pavić. Nakon godinu dana taj moj prijedlog je dodatno razradio i obradio Ured za gospodarstvo i u siječnju 2005.godine su napisali Prijedlog koji je trebala potpisati Predsjednica Skupštine Grada Morana Paliković. Broj potencijalnih poduzetničkih zona je povećan, jer su dodane 3 nove lokacije - nekadašnja tvornica cementa u Podsusedu, Buzin, Radnička  - Domovinski most.

Ne znam što je bilo dalje s tim prijedlozima, ali znam da Zagreb nije otvorio ni jednu novu poduzetničku zonu. Vjerojatno je u prevladao priglupi stav da je „Zagreb preskup za industriju“, pa čemu da se gnjave s tim.

Patenti, nagrade, priznanja, u 2004.

1. Izum Tomislava Bronzina iz Tehnološkog parka Zagreb pod nazivom SUSTAV AKVIZICIJE PODATAKA S MOBILNIH UREĐAJA ZASNOVAN NA INTERNETU dobio je 31.svibnja 2004.godine konsenzualni patent PK20010351.

2. ALTPRO d.o.o. dobio je Zlatnu medalju na izložbi inovacija ARHIMED 2004, Moskva.

3. ALTPRO d.o.o. je dobio Veliku nagradu međunarodnog sajma tehnike i tehničkih dostignuća, u Beogradu.

4. Vesna Lojen, LEO LD d.o.o., dobila je Srebrno odličje na hrvatskom salonu inovacija INOVA 2004. koji se održavao od 9. - 11.rujna 2004. u Samoboru.

5. Tomislav Bronzin, CITUS d.o.o. dobio je Microsoftovo priznanje kao najbolji razvojni inženjer i voditelj zajednice razvojnih inženjera u Europi, Microsoft Regional Director of the Year for Europe, 2004., u Amsterdamu u Nizozemskoj.

Zid slave

Na zidu u Tehnološkom parku koji nazivamo „Zid slave“ imali smo mnogo zlatnih medalja dobivenih na svim vodećim svjetskim izložbama inovacija u Pittsburghu, Londonu, Los Angelesu, Moskvi, Brusselsu, Zagrebu. Tu smo imali i dvije Nagrade Hrvoje Požar i Zlatnu kunu za inovacije. Svi smo bili na to jako ponosni. Ali ono što je najvažnije: sve te inovacije su prodane na tržištu i od te prodaje živjeli su poduzetnici, njihova poduzeća i njihove obitelji.

Poduzetnici iz Tehnološkog parka od samog početka sa svojim najinventivnijim i najvrjednijim proizvodima nastupali su na različitim svjetskim i domaćim izložbama inovacija te na raznim specijalističkim sajmovima. Vrijednost njihovih proizvoda je odmah uočena i na svim tim izložbama dobili su veliki broj nagrada. Pored toga poduzetnici su dobili i razna znanstvena i društvena priznanja. Za svoje inovativne proizvode, znanstvene i poslovne rezultate poduzetnici iz Tehnološkog parka Zagreb dobili su do 2004. godine 29 nagrada i priznanja i 2 patenta.

Novi, inovativni proizvodi često su bili rezultat dugotrajnog i skupog razvojnog procesa za koji treba mnogo znanja, rada, vremena i novaca. I uvijek su mogući neuspjesi. Ali inovacije, razvoj i novi proizvodi temelj su konkurentnosti gospodarstva. Takvi proizvodi imaju najveći značaj posebno kod nas gdje dominira trgovina, a proizvodnja se zanemaruje.

Zid slave na zidu u hodniku Tehnološkog parka

Mladi inovatori

I u 2004. izabrana su 3 najbolja mlada inovatora te su njima i njihovim mentorima isplaćene nagrade u ukupnom iznosu od 25.494,79 kn.

Najbolje mlade inovatore izabrala je posebna komisija u kojoj su bili predstavnici Grada Zagreba, Saveza inovatora Zagreba i Tehnološkog parka.

Uspjeh poduzeća ALTPRO

Od 23.lipnja 2004.godine tvrtka ALTPRO d.o.o. je punopravna članica  "UNIFE – Zajednice željezničke proizvodne industrije Europske unije", u to vrijeme kao jedina tvrtka izvan EU primljena u tu organizaciju. ALTPRO je primljen u članstvo na redovnoj godišnjoj skupštini u Stockholmu. UNIFE je organizacija koja okuplja najveće svjetske kompanije koje proizvode opremu za željeznice i željezničku infrastrukturu.

Za prijem u UNIFE trebalo je zadovoljiti stroge kriterije, a posebno su bile važne reference na svjetskom tržištu. ALTPRO je bio najmanje poduzeću, ali je steklo ugledno ime u željezničkoj industriji. 

ALTPRO d.o.o. u društvu najvećih svjetskih kompanija

ALTPRO d.o.o. je bio  jedino poduzeće iz Hrvatske koje je u to vrijeme bilo punopravni član jedne EU gospodarske asocijacije. 

Osim toga, ALTPRO je bio član dviju radnih grupa EK u Bruxellesu za sigurnost i za CENELEC.

Svoje proizvode ALTPRO je certificirao po novim EN normama u vodećoj svjetskoj kući TÜV Rheinland. To su jedini certifikati prema direktivama EU (CENELEC) izvan EU.

Od velikog broja inovacija i novih proizvoda realiziranih u poduzeću ALTPRO najveći tržni uspjeh postigle su  inovacije Pružni magnet tip PM 500 i TIP 1020 i Brojač osovina BO 23, Senzor željezničkog kotača ZK24-2 i Tračnički kontakt UTR.

Knjiga „Mali brod na olujnom moru“, 2004.

U 2004.godini smo izdali knjigu-poslovni priručnik „Mali brod na olujnom moru - od ideje do prvog ugovora“. Uz knjigu sam izmislio marketinški slogan kojeg sam stavio na knjigu

KNJIGA KOJU MORATE PROČITATI PRIJE NEGO POSTANETE PODUZETNIK

I MNOGO PUTA NAKON ŠTO TO POSTANETE

 Mogu neskromno reći da je to do sada naša najbolja knjiga za poduzetnike, a mislim i najprodavanija.  I sada, mnogo godina nakon prvog izdanja knjige, dobivam e-mail poruke s pitanjima gdje bi mogli kupiti knjigu. Prvo izdanje knjige tiskali smo u 3.000 primjeraka.

Knjiga „Mali brod na olujnom moru“, izdavač Tehnološki park Zagreb, 2003. godine.

Knjigu sam napisao iz potrebe da svoje znanje o poduzetništvu prenesem poduzetnicima početnicima. Znanje sam stekao u Tehnološkom parku stalnom suradnjom s poduzetnicima, zapisivanjem njihovih poslovnih priča, analiziranjem poslovnih problema, uspjeha i neuspjeha. Nakon što sam objavio knjigu „Menadžerski izazov“ posvećenu upravljanju u velikim poduzećima,  napisanu na temelju iskustva koje sam stekao radom u Končaru, odlučio sam napraviti knjigu za upravljanje malim poduzećima na temelju znanja koja sam stekao u Tehnološkom parku.

Knjiga prati proces osnivanja i početka poslovanja poduzetnika od ideje do prvog ugovora, a uz to se daje slika društva u kojem poduzetnici posluju. Puna je priča koje su mi o svom poslovnom putu ispričali mnogobrojni poduzetnici, mnogi od njih koji su bili u Tehnološkom parku. Knjigu je kao i sve moje knjige ilustrirao Milan Lekić.

U Uvodu knjige sam 26. lipnja 2003. godini napisao:

       „……Osobno se prema svim poduzetnicima, svim ljudima koji su iz 'ničega stvorili nešto', koji ne spavaju noćima od briga, bore se i preživljavaju u nevjerojatno teškim uvjetima, odnosim s velikim i iskrenim poštovanjem. Smatram da o poduzetništvu mogu pisati i govoriti samo oni koji su duboko upoznali poduzetnički proces kao što o operaciji srca mogu pisati samo oni koji su pilom prerezali prsni koš i bili pošpricani krvlju od pete do glave.

       Zato sam htio da poduzetnici osjete da je knjiga iskrena, da im je korisna, da im je potrebna.

Kako je koncipirati, odakle početi?

       Ako knjigu počnem školski, bit će im već u početku dosadna i nezanimljiva za čitanje. Stoga sam zaključio da je najbolje krenuti kroz 'tehnološki proces' stvaranja poduzeća od početka, ali uz stalno uočavanje mogućih pogrešaka i upozoravanje na njih. Sve sam ispričao prikazujući mnogo iskrenih, životnih poduzetničkih priča, uz stalno isticanje važnosti samopouzdanja, vjere u sebe i svoje sposobnosti. U početku sam opisao uvjete u kojima se razvija naše poduzetništvo, te dugu tradiciju i korijene iz kojih je nastalo. I što je jako važno, htio sam da stalno imamo pogled usmjeren na globalno tržište, na okrutnu konkurenciju i borbu s najboljima.

       Zato sam iskoristio svoju poduzetničku okolinu u Tehnološkom parku, ali i poduzetnike izvan Parka. Izabrao sam najzanimljivije poduzetnike, stavio ispred njih kazetofon i rekao: 'Kolega, ispričajte mi svoju priču od samog početka.' Odjednom su mi se počele otvarati izvanredno zanimljive i iskrene priče s mnogo korisnih primjera uspjeha i pogrešaka, zadovoljstava i razočaranja. Svaka priča bila je jedan punokrvan, veoma zanimljiv životni 'case'. Vjerovao sam da će naši novi ili potencijalni poduzetnici najviše naučiti iz priča drugih poduzetnika, iz njihovih uspjeha i neuspjeha. Iz priča naših poduzetnika, a ne američkih, njemačkih i japanskih, kakvima obiluju druge knjige o poduzetništvu i menedžmentu. Nadao sam se da će biti uvjerljivo i zanimljivo, ako to povežem s fazama procesa koji poduzetnik prolazi od osnovne ideje o pokretanju poduzeća do njegove zrele faze, da će poduzetnici u knjizi naći sebe, svoje dvojbe, razmišljanja, probleme, ali i upute i savjete koji će im pomoći.

Nadam se da će poduzetnici koji budu čitali ovu knjigu misliti isto…..“

Reklama za knjigu u izlogu knjižare Ljevak na Jelačićevom trgu

Često sam znao reći da je Tehnološki park laboratorij za proučavanje poduzetništva. Pozivao sam profesore Ekonomskog fakulteta i drugih sličnih fakulteta i viših škola da dođu u Tehnološki park da proučavaju poduzetništvo, da rade istraživanja za diplomske radove, za magisterije i doktorate. Nitko nije bio zainteresiran. Naši profesori rade istraživanja samo preko anketa i preko telefona, citiraju stranu literaturu, boje se otići „na teren“ i razgovarati s ljudima, a tako uče i svoje studente.

Za knjigu sam tražio i dobio potporu i od Ministra gospodarstva, rada i poduzetništva i Gradonačelnice Grada Zagreba, Vlaste Pavić.

Sve naše potporne institucije dobili su po pet knjiga. A i svi naši polaznici seminara  su nakon seminara dobili knjigu na poklon.

Deset godina nakon prvog izdanja izdavačka kuća PROFIL d.o.o. izdala je drugo izdanje 2014.godine.

Poslije knjige „Mali brod..“ sam napisao nastavak, knjigu  koja bi bila za poduzetnike u rastu i razvoju. Jedan veliki izdavač je bio zainteresiran, ali su tražili da skupljam donacije od raznih poduzeća koje bi pomogle financiranje knjige. To nisam htio, a nisam više htio ni obilaziti druge izdavače. Kada sam dobio svoj web-portal sve svoje radove objavljujem na tom portalu da svima budu dostupni.

10.godišnjica Tehnološkog parka, prosinac, 2004.

Tehnološki park je započeo s radom 1.ožujka 1994.godine i 1.ožujka 2004.godine bila je 10.godišnjica poslovnog života, rada, rasta i razvoja. Ne sjećam se zašto 10.godišnjicu nismo proslavili na taj datum, već smo ju proslavili krajem godine, 8.prosinca 2004. Proslava je bila skromna, kao što i  priliči našem malom tehnološkom parku. Ali ipak da povijest ostane zabilježena izdali smo malu knjižicu o 10 godina života i rada Tehnološkog parka Zagreb. Razvoj naše male institucije pratio je razvoj i stvaranje hrvatskog poduzetništva i cijelog gospodarstva i zaslužuje da ta povijest bude zabilježena.

U programu proslave  bili su:

1. Svečana sjednice Skupštine društva Tehnološki park Zagreb
2. Promocija knjige „TPZ - 10  GODINA  RAZVOJA"
3. Otvorenje izložbe Milana Lekića "Kako se stvarao zmaj i ostali crteži o poduzetništvu"

Svečanosti su nazočili Vlasta Pavić, tadašnja gradonačelnica Grada Zagreba, Ivan Bračić, pomoćnik Ministra gospodarstva, rada i poduzetništva, Stipe Tojčić, dogradonačelnik, mr.Ladislav Prežigalo, predsjednik Skupštine trgovačkog društva Tehnološki park, mr.Miroslav Rožić, član Skupštine trgovačkog društva, Davorka Pejnović, tajnica Skupštine trgovačkog društva Tehnološki park, sadašnji i bivši poduzetnici iz Tehnološkog parka, njihovi zaposlenici i novinari. 

Posebno su nam dragi gosti bili Istvan Gaal i mr.Krešimir Buntak koji su u početnim godinama bili velika podrška Tehnološkom parku Zagreb.

Knjiga „10 godina razvoja 1994.-2004.“

Povodom 10.godišnjice Tehnološkog parka izdali smo knjigu posvećenu tom desetljeću razvoja. Knjiga ima 150  stranica, a knjigu je ilustrirao kao i druge moje knjige Milan Lekić.

Knjiga "Tehnološki park Zagreb – 10 godina razvoja"

U Uvodu knjige sam, pored ostalog, napisao:

       „Ali tijekom ovih 10 godina, u ovom vremenu koje je prošlo, stvarala se povijest, stoga mislim da zaslužuje da bude zabilježena na malo subjektivniji način.

To ne može nitko napisati osim nas koji smo u tome sudjelovali kroz 'krv, znoj i suze'. Kada nas više ne bude, nestat će i sjećanja i slike tog vremena.

Poslije nas ostaje samo ono što smo u svom životu napravili i ostavili za sobom, koliko smo znanja i dobrote drugima prenijeli.

Po tome će nas drugi pamtiti i poštovati.

Ono što zapišemo - to ostaje.“

Što smo postigli u prvih 10 godina

Uobičajeno je povodom raznih godišnjica rekapitulirati što je tijekom tih godina postignuto i istaknuti ono što je bitno.

Što je TPZ  pružao poduzetnicima

TPZ je pružao svojim poduzetnicima sve ono što pružaju i ostali tehnološki parkovi i inkubatori, ali i mnogo više. Uobičajeno je da se poduzetnicima daje poslovni prostor u najam po cijeni koja je najčešće niža nego cijena na tržištu. Zatim se poduzetnicima pružaju besplatno ili po sniženoj cijeni određene usluge – računovodstva, edukacije, konzaltinga i slično.

Mi smo htjeli  dati i davali smo mnogo više.

Najveća snaga Tehnološkog parka je u tome što smo se mi stalno brinuli za naše poduzetnike, bili smo im mentori, savjetnici i prijatelji, pomagali smo im u rastu i razvoju. A posebna snaga je bila u kreativnom zajedništvu, suradnji, druženju i radu na zajedničkim projektima. 

Što su poduzetnici dobivali u TPZ-u:

1. KONZALTING I MENTORSTVO – savjeti u poslovanju, praćenje u rastu i razvoju.
2. POMOĆ U MARKETINGU

• Besplatan nastup na izložbama – Velesajam, Izložbe inovacija (Pittsburgh, Brussels, Inova,…).
• Zajednička web stranica, zajednički prospekti.
• Članci u novinama, emisije na TV i radiju.

3. PROJEKT ISO 9000 – zajednički timski rad uz subvenciju Grada.
4. POTPORE ZA INOVACIJE – zajednički nastup i dobivanje potpore.
5. ZAJEDNIČKI PROJEKTI I KLASTERI –suradnja na većim projektima.
6. POSLOVNO OBRAZOVANJE – po vrlo povoljnim cijenama.
7. SINERGIJA SUSTAVA – stimulativna, radna, razvojna, inovatorska okolina.
8. DONACIJE – korištenje donacija koje dobiva TPZ:

• 400 licenci Microsofta.
• 18 računala – World Hope.
• jeftin (doniran) pristup na Internet – Iskon.

9. SMANJENI TROŠKOVI SMJEŠTAJA – SUBVENCIJA GRADA

            prema kriterijima - mladost, inovatorstvo, razvojni prinos.

    10.KORIŠTENJE INFRASTRUKTURE

• Internet / intranet– subvencioniran.

• Antivirusni softveri.
• Sobe za razgovore, edukaciju i prezentacije
• Oprema – grafoskopi, projektori.

• Integralni sustav za knjigovodstvene usluge.

Kako je TPZ razvijao konkurentsku sposobnost poduzetnika

U konačnici sve te aktivnosti imale su  za cilj pomoć u rastu i razvoju poduzetnika, ali posebno i pomoć u razvijanju konkurentne sposobnosti poduzetnika. Proizvodnja proizvoda i pružanje usluga konkurentnih na tržištu koje je sve više globalno ključni je zadatak u razvoju poduzetnika.

Konkurentska sposobnost proizvoda (i usluge) postiže se: kvalitetom, rokom isporuke, tehničkom i inovacijskom razinom, ugledom na tržištu i cijenom. Tehnološki park je pomagao poduzetnicima u svakom segmentu konkurentnosti, npr.:

• Na području kvalitete

 – pomagali smo poduzetnicima da uspostave i certificiraju sustav upravljanja kvalitetom prema ISO 9001:2000. Deset poduzetnika iz TPZ-a dobili su certifikat koji im mnogo znači na tržištu. Na razvoj kvalitete pozitivno djeluje mentorstvo i konzalting i seminari o vođenju poslovanja.

• Tehnička i inovacijska razina

 – na ostvarivanje visoke tehničke i inovacijske razine proizvoda iz Tehnološkog parka djelovali su programi subvencioniranja troškova u funkciji razvojnih i inovacijskih rezultata poduzetnika. Sustav za poticanje inovacija obuhvaća financiranje izrade prototipova, nastupa na tržištu, patentiranja te nastupanja na svjetskim izložbama inovacija i dobivanje znanstvenih priznanja za tehničke i inovacijske rezultate. Veliki broj novih proizvoda svake godine, uspjeh na tržištu, veliki broj nagrada i priznanja govorio je o konkurentnoj razini poduzetnika, ali i o uspješnosti sustava.

• Ugled na tržištu

– TPZ svojim autoritetom je stajao iza poduzetnika u nastupu na tržištu. Važna je bila česta marketinška prezentacija poduzetnika nastupima na izložbama, sajmovima, u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Poduzetnici su vrlo često dobivali i vrijednu medijsku promociju na mnogobrojnim emisijama na TV, radiju, na web stranici i u tiskanim medijima. Za ugled na tržištu pored certifikata ISO 9000 vrlo su značajne bile i sve nagrade i priznanja koja su poduzetnici iz TPZ-a dobili.

Kreativna okolina motivirajuća za inovacije i razvoj proizvoda

Ljudi koji se bave istraživanjem i razvojem posebno cijene kreativnu okolinu u kojoj mogu raditi. Poduzetnici u Tehnološkom parku znali su da su im susjedi vrhunski stručnjaci na pojedinim područjima i voljeli su s njima prodiskutirati pojedine teme i ideje uz pivo i kavu. Naša terasa iza zgrade oko starog oraha bila je idealno mjesto za to. Mnogi novi proizvodi rađali su se u tim razgovorima. Jedan od primjera je i inovativni proizvod „Bežični rotor monitoring“.

Jednog dana Goran Orešković (VESKI d.o.o.) vratio se s kolegama iz jedne naše hidroelektrane gdje su montirali svoj novi monitoring sustav. Umorni od puta sjeli su na terasu da popiju kavu i pivo. Pridružio im se Željko Dujmović (MIKROTREND d.o.o.). Goran je rekao: „Kada smo završili posao, sa stručnjacima elektrane otišli smo na ručak. Direktor elektrane bio je zadovoljan s našim monitoring sustavom na statoru i rekao je da bi htio sustav koji bi mu dao informacije o tome što se događa u rotoru generatora. U svijetu još nema takvih dobrih sustava. Amerikanci su napravili jedan glomazan i skup sustav koji  signale i mjerenje iz rotora vodi preko velikih kliznih koluta, ali to je vrlo nespretno, komplicirano i skupo. Pitao nas je možemo li mi napraviti nešto jednostavnije, bolje i jeftinije. Razmišljam o tome što da napravimo.“

Željko je rekao: „Idemo staviti jedan odašiljač na rotor  i preko njega slati signale s mjernim veličinama iz rotora na uređaj kraj generatora.“

Počeli su raditi na tom problemu, eksperimentirali u sobi u Tehnološkom parku i kada su napravili prototip uređaja, otišli su u elektranu i montirali na rotor. Iz rotora koji se vrtio odašiljač (transmiter) je bežično slao mjerne rezultate na mjerni uređaj (receiver) izvan generatora. Rezultati su bili odlični, čak bolji nego što su postigli u sobi u Tehnološkom parku, jer se generator nalazi oko 100 m pod zemljom i nije bilo nikakvih smetnji iz okoline. Tako je nastao CoDiS WRM, (CODIS WIRELESS ROTOR MONITORING SYSTEM), jedan od prvih i najboljih bežičnih rotor monitoringa u svijetu kojeg su uspješno plasirali na svjetsko tržište. CoDIS WRM mjeri električne veličine, struju uzbude i napon, temperaturu namota na polovima rotora, izolacijski otpor  namota i zračni raspor.

Shematski prikaz bežičnog rotor monitoringa

(izvor slike: https://www.veski.hr/index.php?page=products&subpage=codis-rm)

Bežični rotor monitoring CoDis WRM dio je jednog složenog sustava monitoringa koji se sastoji od velikog broja monitoring podsustava koji mjere i prate veliki broj raznih parametara hidrogeneratora.

CoDis sustav. CoDis WRM je dio tog složenog sustava.

(Izvor slike: https://www.veski.hr/public/brochures/CoDiS%20Presentation%20benefit.pdf)

Matrična organizacija

U  većini poduzetničkih inkubatora, tehnoloških parkova i ostalih potpornih institucija je postavljena tzv. klasična, hijerarhijska organizacija. To znači da svatko imao točno propisan i definiran opis poslova koje radi, odnosno područje djelovanja. To ima za posljedicu da su ljudi neravnomjerno opterećeni. Ima trenutaka kada su neki jako opterećeni, a drugi imaju malo posla. A to nije dobro, a posebno to nije dobro kod malih poduzeća.

Zato smo mi imali drugačiji tip organizacije, tzv. matričnu organizaciju prema projektnom načelu. Imali smo veoma veliko područje djelovanja i mali broja ljudi koji te poslove obavljaju. Zato smo poslove organizirali po područjima i projektima i koristili timski rad. Svaki projekt je imao svog voditelja, a svi ostali, uključujući i mene, su bili suradnici u tom projektu. Tako da je svaki stručnjak u nekim projektima prema svojoj specijalnosti bio voditelj, a u drugima je bio suradnik.

Seminari

Uvijek sam htio da poduzetnici i budući poduzetnici na našim seminarima dobiju najkvalitetniju edukaciju. Imao sam najviše povjerenja u moje suradnike i zato su predavači na seminarima  u većini slučajeva bili Tamara Didak, Saša Grozdanić, Anita Brajković i Marijan Ožanić. S vremenom su se uključile i Lidija Čilić (buduća Zadro) i Marina Grgić (buduća Eldić).  Moji suradnici i ja bili smo stalno okruženi poduzetnicima, pratili njih rast i razvoj, probleme i uspjehe, stekli smo veliko iskustvo i to pretočili u naša predavanja. Bez imalo pretjerivanja smatram da su to bili najbolji seminari koje su poduzetnici mogli dobiti u Zagrebu.

Povremeno smo, najviše u početku,  uključivali i vanjske  suradnike. To su bili Ivan Antičević, mr.Žarko Baučić, mr.Saša Petar, Marija Novak Ištok, Maja Tomašić, Ištvan Gaal, Vesna Boinović Grubić i Goran Budiselić.

Informatičke seminare vodili su Danijela i Ivan Bronzin, a seminare za uvođenje ISO sustava Mladen Meštrović i Marijan Lovenjak.

S vremenom smo na našim seminarima imali sve više polaznika.

Program jednog seminara za poduzetnike početnike

Tamara Sunarić, buduća Didak  govori poduzetnicima o financijama.

Anita Brajković, govori kako se predstaviti

Saša Grozdanić govori o poslovnim planovima

Marijan Ožanić govori kako postati poduzetnik

Polaznici na jednom seminaru

Slike sa seminara skinuo sam iz filma kojeg smo snimili o tim seminarima. Nažalost, na tom filmu nisu bile Lidija Čilić i Marina Grgić pa nemam njihovih slika s predavanja.

Informativni seminari o poduzetništvu

Jedna od važnih djelatnosti Tehnološkog parka bio je i „misionarski“ rad kojim smo po Hrvatskoj propagirali važnost poduzetništva. Održavali smo informativne seminare u raznim mjestima na kojima sam govorio o tome kako poticati  razvoj poduzetništva, o tehnološkim parkovima, poduzetničkim inkubatorima i inovacijama. U 2004. godini smo održali veliki broj informativnih seminara:

• 23.3.2004. - u Hrvatskoj Kostajnici
• 21.5.2004. - u Dubrovniku
• 14.9.2004.- u Osijeku
•   9.10.2004.- na VERN-u, u Zagrebu
• 14.10.2004. - na FER-u, u Zagrebu, tema „Uvod u poduzetništvo“
• 22.10.2004. - u Rijeci
• 23.10.2004.- u Čakovcu, u Ekonomskoj školi
•   4.11.2004. - u Dugom selu

Nažalost, od svega na kraju nije bilo neke koristi niti je nakon toga došlo do osnivanja potpornih institucija ili do nekih novih zamaha u razvoju poduzetništva. Sve se odvijalo svojim sporim tijekom i ovakve akcije nisu mogle ništa ozbiljnije promijeniti.

Novi proizvodi

Na kraju svake godine u razgovoru s poduzetnicima analizirali smo rezultate koje su te godine postigli, a posebno su nas zanimali novi proizvodi koje su proizveli te godine na temelju vlastitog razvoja.

Svake godine, od 1994. do 2004. godine poduzetnici su, svi zajedno, proizveli  u prosjeku 34,8 novih proizvoda,

Pregled broja novih proizvoda od 2000 – 2004. godine

Posjete

U Tehnološki park su često dolazili gosti koje smo informirali o našem radu i pokazali naše rezultate. U Tehnološki park su često dolazili ljudi iz Ministarstva i Gradskog poglavarstva,  predstavnici raznih institucija koje se bave poduzetništvom, predstavnici Svjetske banke i razni strani konzultanti. Došli su i direktori tehnoloških parkova Srednje Europe udruženi u Projekt Tec-Park.Net.

Često su nam kao dragi gosti dolazili „stari končarevci“ (bivši i sadašnji): dr.Borivoj Rajković, dr.Ivica Mandić, dr.Goran Pavić, koji sada radi u Francuskoj, Miroslav Vučetić, Vladimir Jarić (Jarac), legenda Končara, Muharem Demirović-Demir, Željko Arbanas, sada radi u Americi; profesori s fakulteta, prof.dr. Zlatko Maljković, (FER), prof.dr. Zvonko Benčić (FER), prof.dr. Zdravko Dolinar, prof.dr.Mirko Husnjak (FSN), prof.dr. Branko Pollak (Građevinski fakultet). Mnogi od njih su danas, nažalost, pokojni.

Dva puta godišnje u Tehnološkom parku su se održavali sastanci IFTOMM-a – Međunarodnog društva za teoriju mehanizama i strojeva i katkada sastanci Društva informatičara.

Vladimir Jarić-Jarac, Končareva legenda iz tvornice Generatora, vrhunski inženjer i briljantan karikaturist

Tehnološki park je bio jedno od rijetkih preostalih mjesta u Zagrebu gdje su se inženjeri, vrhunski stručnjaci raznih struka mogu družiti, izmjenjivati iskustva i razgovarati o razvoju tehnike i proizvoda.

Ono što je najvažnije, Tehnološki park su stalno posjećivali poduzetnici, jer za njih smo i osnovani.

Medijsko praćenje TPZ-a

Mediji su pratili naše aktivnosti i svaki put su novinari došli k nama kada smo ih pozvali i objavljivali pozitivne osvrte. Do 2003. i 2004. godine objavljena su 222 članka u novinama i časopisima, bilo je preko 20 TV emisija (HTV, OTV, Nova, RTL, Z1), samo u 2003. i 2004.godini  19 TV emisija i 10 emisija na radiju (1. program, Radio Sljeme, Gradski radio Osijek).

Moram istaknuti da su svi novinari uvijek pisali vrlo pozitivno o Tehnološkom parku, slali uvijek vrlo afirmativne poruke i na tome smo im iskreno zahvalni.

Poduzetnici u TPZ-u

Tijekom 10 godina u Tehnološki park Zagreb ušlo je 46 privatnih, tehnološki i razvojno orijentiranih malih poduzeća koja stvaraju i plasiraju na tržište inovativne, high-tech proizvode i usluge na području elektronike, računalne telefonije, radarske tehnike, robotike, razvoja softvera, dijagnostike u energetskim postrojenjima, konzaltinga i unapređenja poslovanja. Uz njih je bilo i nekoliko poduzeća koja su pružala usluge poduzetnicima u Tehnološkom parku, tzv. logistika. Od ukupnog broja poduzeća 7 poduzeća možemo definirati kao skupinu „nevažnih prolaznika“ koje nećemo uzimati u obzir kod analize. Oni su ušli u prvoj godini rada Parka zbog potrebe da se osigura neki dodatni priljev novca, kada je Park bio poluprazan. Zbog neiskustva je u nekoliko slučajeva u početku izvršen i pogrešan izbor. Većina takvih je već na kraju 1994.godine  izašla iz Parka.

Zanimljivo je poduzeće Protektor d.o.o. koje je izašlo iz Tehnološkog parka 1997. i vratilo se 2004. godine pa ga u popisima imamo i među poduzećima koja su izašla i među poduzećima koja su u 2004. godini bila Tehnološkom parku.

Znači, možemo računati s 39 poduzeća koja su djelovala u Tehnološkom parku.

U TPZ su ulazila u velikoj većini društva s ograničenom odgovornošću (d.o.o.), ali su bila i dva obrta. Starost poduzeća kod ulaska u TPZ  je od 2 mjeseca do 5 godina. Kod poduzeća koja su ulazila u Tehnološki park dominantne su dvije skupine: poduzeća stara 0,2 do 0,5 godina i poduzeća stara 3 do 5 godina.

Tijekom 10 godina iz Parka je otišlo 21 poduzeće. Ukupan broj poduzeća po pojedinoj godini bio je prosječno 22,  od 12 poduzeća prve godine, maksimalno 26 poduzeća 2001. godine, do 21 poduzeća tijekom 2004. godine.

Na kraju 2004. godine u Tehnološkom parku je bilo 18 poduzeća.

Prikaz broja poduzetnika po pojedinim godinama

Poduzetnike u Parku 2004. godine možemo grupirati u 6 osnovnih skupina:

1. SKUPINA - ELEKTRONIKA I TELEKOMUNIKACIJE

• ukupno je bilo 10 poduzeća
• 3 poduzeća su otišla iz Parka, 7 poduzeća je još uvijek bilo u Parku

2. SKUPINA – INFORMATIKA, DIJAGNOSTIKA, INTERNET

• ukupno je bilo 17 poduzeća
• 12 poduzeća je otišlo iz Parka, 5 poduzeća je još bilo uvijek u Parku

3. SKUPINA – PROJEKTIRANJE ELEKTROMOTORNIH POGONA I SUSTAVA

• ukupno su bila 3 poduzeća
• 2 poduzeća su otišla iz Parka, 1 poduzeće je još uvijek bilo u Parku

4. SKUPINA – KONZALTING

• ukupno 2 poduzeća
• oba poduzeća su još bila u Parku

NAPOMENA: Konzalting na području poslovnih savjeta i poslovnih planova te na području sigurnosti na radu.

5. SKUPINA – LOGISTIKA

•  ukupno je bilo 7 poduzeća
• 4 poduzeća su otišla iz Parka, 3 poduzeća su još uvijek bila u Parku

      NAPOMENA: To su poduzeća koja su pružala usluge drugima:

• usluge čišćenje te usluge pića, kava, sokova
• usluge vođenja računovodstva
• usluge obrazovanje poslovnih jezika, prevođenje
• usluge marketinga.

Duljina boravka poduzetnika u Parku do 2004. godine

U 2004. godini u TPZ-u je bilo 18 malih poduzeća.

Poduzeća su u TPZ-u bila od 1 do 11 godina. Prosječno vrijeme boravka poduzeća u TPZ-u bilo je 5,40 godina. Mi nismo imali pravilo da poduzeće nakon određenog broja godina mora napustiti tehnološki park. Smatrao sam da stariji mogu biti mentori mlađima i mlađi od njih mogu učiti. Ako ih je zanimalo kako nastupati na tržištu, otišli su pitati kolegu Viduku iz ALTPRO-a, ako su htjeli savjet kako nešto patentirati otišli su k Tomislavu Bronzinu i Nikoli Čolakoviću, ako su imali neki tehnički problem imali su mnogo kolega koje su mogli pitati, a isto tako su mogli među susjedima tražiti partnere za neke projekte. Pored toga su mogli uvijek naći nekoga da uz kavu ili pivo prodiskutiraju o nekoj novoj ideji. Zato su neki ostajali dugo u TPZ-u, jer je to bila okolina u kojoj su se ugodno osjećali. A mi nismo nikoga „tjerali“ van, samo su nakon 7 godina gubili potpore i nisu se mogli više širiti na veći poslovni prostor.

Neka poduzeća su bila u 2004.godini u Tehnološkom parku već desetak godina. Vrlo često se postavljalo pitanje zašto ta poduzeća nakon 5 do 7 godina nisu napustila Tehnološki park. Sada je prilika da se o tome nešto više kaže:

1. TPZ nije klasični, jednostavni inkubator kojeg poduzetnici napuštaju nakon završetka tzv. inkubacijske faze nakon 5 do 7 godina. Zapravo takvih klasičnih inkubatora ima i u svijetu sve manje. Niti jedan od 8 tehnoloških parkova iz srednjoeuropskog projekta TPN ne djeluje na način tzv. klasičnog inkubatora.
2. TPZ je prerastao razinu djelovanja klasičnog inkubatora i postao je „kreativna zajednica poduzeća“. To je „kao obitelj u kojoj ima mjesta i za djeda i baku i mamu i tatu, sina i kćer i unuke“. To znači da je to zajednica u kojoj djeluju i mlada poduzeća u fazi kretanja u poslovni život, u fazi inkubacije i stara poduzeća koja ostvaruju zrele rezultate na tržištu.U klasičnom inkubatoru su samo mlada poduzeća i nemaju mogućnosti iz neposredne blizine učiti od zrelih poduzeća. U TPZ-u mlada poduzeća imaju uz sebe i „stara“ poduzeća od koji mogu nešto naučiti i sudjelovati u njihovim projektima. 
3. U TPZ-u je najdulje ostalo nekoliko odličnih inovativnih poduzeća koja su ostvarivala najbolje rezultate na području razvoja, osvajajla razne nagrade: od nagrade na svjetskim izložbama inovacija do Zlatne kune i Nagrade Hrvoje Požar. Njihovi rezultati bili su važni za imidž, sliku Tehnološkog parka, svojim djelovanjem su proslavili TPZ, a imali su veliku važnost i za gospodarstvo Grada Zagreba. Oni su bili mentori mladim poduzećima i odgovarao im je i motivirao ih je način rada i okolina u TPZ-u. Osim toga oni su u svoje složene, često izvozne projekte uključujivali mlada poduzeća, stvarali su se klasteri i ostvarivala  sinergija djelovanja. Time se stvarala jedna optimalna kombinacija.
4. Nažalost, u Zagrebu nije bilo dovoljno visokotehnoloških poduzeća koja bi mogla stalno puniti Tehnološki park. Izgledalo je da ih je bilo sve manje.
5. Iz Tehnološkog parka poduzetnici su odlazili kada su „osjetili sami da je vrijeme za to“, odnosno kada im je Park postao pretijesan, a žele dalje rasti i razvijati se. Neki su kupili svoj poslovni prostor, neki su naslijedili veći poslovni prostor i preselili se, a neki su iznajmili drugdje mnogo veći prostor od onog koji mogu dobiti u TPZ-u.

Analiza trajanja boravka

Analiza trajanja boravka u TPZ-u pokazuje sljedeće rezultate:

• Prosječno vrijeme boravka pojedinog poduzetnika u Parku bilo je 5,4 godina.
• 60% poduzetnika boravilo je u TPZ-u 1 – 5,9 godina, a 40% 6 – 10,5

Broj zaposlenika po poduzećima

Poduzetnici su tijekom vremena rasli, razvijali se i zapošljavali nove djelatnike. Krajem 2004.godine u TPZ-u imali su, svi zajedno 97 djelatnika. Neki su rasli brže, neki sporije i na kraju 2004. godine zapošljavali su u prosjeku svaki po  5,39 djelatnika.

ALPRO je imao 17 zaposlenika i pomalo je prerastao TPZ.

Uspješnost poduzeća

Od 39 poduzeća njih 8 nisu uspjela (7 nakon odlaska iz Parka). Ostala poduzeća možemo podijeliti u četiri skupine: vrlo uspješna, uspješna, stabilna i poduzeća koja su još u fazi rješavanja poslovnih problema.

Uspješna poduzeća

Vrlo uspješna poduzeća

To je posebno interesantna skupina. Njih možemo izabrati prema kriteriju ostvarivanja vrijednih razvojnih rezultata i prema kriteriju poslovne uspješnosti. U većini slučajeva te dvije skupine se preklapaju, odnosno ta dva kriterija, osim u nekoliko slučajeva, daju iste rezultate.

Četrnaest poduzeća ostvarivalo je značajne razvojne rezultate u stvaranju novih proizvoda.

Četiri poduzeća predstavljala su  elitnu skupinu, „zvijezde Tehnološkog parka“, jer su osvojili veliki broj nagrada na izložbama inovacija i novih proizvoda u svijetu, znanstvena, gospodarska i društvena priznanja.

Među ostalima bilo je „mladih zvijezda u usponu“, bilo je poduzetnika koji su imali i do 70% izvoza softvera na europsko tržište, poduzetnika koji su svojim proizvodima na osnovi svog razvoja ostvarivali veliki rast i razvoj i ugled na domaćem tržištu.

Samo jedno poduzeće iz skupine poduzeća koja su ostvarila značajne razvojne rezultate i priznanja u konačnici nije uspjelo na tržištu, a 3 poduzeća iz te skupine ne uspijevaju značajnije poslovno napredovati. Ali oni su najbolji kao vrsni suradnici u tuđim projektima.

Ovim vrlo uspješnim poduzećima s velikim razvojnim rezultatima mogu se dodati dva poslovno vrlo uspješna poduzeća koja su radila  značajne složene projekte visoke tehničke razine, ostvarivala značajan poslovni uspjeh (sa stanovišta ostvarenog profita), ali bez posebnih rezultata i nagrada na području razvoja inovativnih proizvoda, jer ih nastupni na izložbama nisu zanimali.

Jedan poduzetnik, odličan inženjer nije htio nastupati sa svojim proizvodima na izložbama inovacijama Rekao mi je da to što radi po njegovom mišljenju su „inženjerski projekti“ odnosno normalan rad svakog inženjera, iako je u tome bilo mnogo inovativnih rješenja.

Uspješna i stabilna poduzeća.

Gornjim poduzećima možemo dodati 5 poslovno uspješnih poduzeća i 6 stabilnih poduzeća koja nisu ostvarivala poseban rast, ali su stabilno poslovala. Zanimljivo je bilo jedno poduzeće koje su vodila dva mlada poduzetnika s mnogo kvalitetnih i zanimljivih projekata. U jednom trenutku su ušli u poslovne poteškoće, smanjili broj zaposlenika, otišli iz TPZ-a, ali su ubrzo počeli rasti i zauzimati prijašnju poziciju. U listopadu su ponovno došli u Tehnološki park.

Neuspjeh pojedinih poduzeća

Samo jedno poduzeće je tijekom boravka u Parku doživjelo poslovni neuspjeh. To je poduzeće koje radilo na projektima informatizacije i restrukturiranja velikih poduzeća. Nažalost, ta velika poduzeća su bila  nelikvidna i nisu imala novaca za normalno poslovanje. Nekoliko takvih poslovnih poteza odvelo ih je u stečaj.

Ostalih 7 poduzeća su doživjela neuspjeh nakon odlaska iz Parka. Većina tih poduzeća bila je iz 2. skupine - informatika, dijagnostika, internet.

Tri poduzeća koja nisu uspjela su s područja interneta (web stranica i sl.). Jedno od njih je ostvarilo najveće uspjehe na području kvalitete web stranica, a njihova web stranica je imala izvanredno veliki posjet. Nažalost, ta aktivnost ipak nije  ostvarivala dovoljno novaca za poslovni život.

Jedno drugo poduzeće koje je imalo odličan, visokosofticirani proizvod i slabu konkurenciju propalo je zbog svađe između vlasnika i zbog vezanja uz veliko poduzeće koje je otišlo u stečaj.

Jedno poduzeće s vrlo nagrađivanim inovatorom nije uspjelo, jer nije dobilo obećani kredit koji su trebali dobiti kao mladi inovatori i poduzetnici. Zapravo, taj mladi poduzetnik je na kraju zaključio da mu je jednostavnije raditi u poduzeću svog oca, uspješnog velikog poduzetnika.

Izvoznici

Mnogi poduzetnici iz Tehnološkog parka bili su izvoznici i u razdoblju od 1994. do 2004. godine izvozili su svoje proizvode u  veliki broj zemalja. Neke od njih su bili: 

• ALTPRO d.o.o. je izvozio u Austriju, Njemačku, Španjolsku, Mađarsku, BIH, SCG elektroničku opremu za željezničku industriju.
• VESKI d.o.o. je izvozio u Sloveniju monitoring sustave.
• INEA d.o.o. je izvozio procesorsko upravljanje na kompleksnim uređajima koji su isporučeni u Egipat, Sloveniju, BIH.
• IKI d.o.o. je izvozio opremu i tehničku podršku telekomunikacijskoj opremi u BIH, Crnu Goru.
• BEMASS d.o.o. je izvozio elektromotorne pogone u BIH.
• SIAL d.o.o. izvozi usluge projektiranja softvera  talijanskim tvrtkama
• ZZAP d.o.o. je izvozio usluge razvoja i specijalne proizvode u Austriju.
• ENVOX d.o.o. izvozi softver u USA, Norvešku, Mađarsku, Švedsku
• UTILIS d.o.o. je izvozio softvere u Švicarsku i Njemačku.
• NAVIGO d.o.o. je izvozio Cro Guide sustav za satelitsku navigaciju u Češku, Njemački, Mađarsku, Sloveniju.

Udio izvoza kod nekih poduzetnika koji su u 2004. godini bili  Tehnološkom parku bio je preko 50 %, npr. UTILIS d.o.o. (70 % ), VESKI d.o.o. (50 %), ALTPRO d.o.o. (50%)

Situacija se kontinuirano  mijenjala i udio  izvoza se stalno povećavao.

Mladi poduzetnici

Posebno zanimljiva skupina poduzetnika u TPZ-u bila je skupina mladih poduzetnika, čak mlađih od 30 godina. I Dražen Pehar (LOGOS) i Denis Kotlar (ENVOX), zvijezde Tehnološkog parka, imali su manje od 30 godina kada su bili u Parku.

U 2000. godini od 25 poduzeća 4 ih je bilo u kategoriji mladih (direktori i vlasnici mlađi od 30 godina):

1. PROCESS ELECTRONIC - Krešimir Žic (29 godina)
2. CITUS - Tomislav Bronzin (27 godina)
3. KK CONSULTING - Krešimir Kos (29 godina)
4. AUTOWEB - Krešimir Prtenjak (27 godina).

Njihov prosjek godina bio je tada 27,6 godina.

Još jedan zanimljiv podatak:

Poduzetnici iz Tehnološkog parka imajli su puno djece (neki od njih i po četvoro) – Zvonko Viduka (4), Nikola Čolaković (3), Božena Bahun (3).

U 2004.godini poduzetnici i zaposlenici u TPZ-u dobili su 6 malih beba.

Na kraju godine, kada za Božić imamo priredbu za djecu, cijeli Tehnološki park je pun djece.

I to je bila velika  snaga TPZ-a.

Cijena boravka u TPZ-u

Subvencija najma

Subvencija najma je potpora poduzetnicima za povoljnije korištenje poslovnog prostora.  Dok je Tehnološki park bio u vlasništvu KONČARA, troškovi boravka u Parku su bili kao i u većini poslovnih prostora u Gradu, znači oko 20 DEM/m2. Na taj način je Tehnološki park bio jedan od najskupljih inkubatora i tehnoloških parkova u Europi. Kada je Grad Zagreb kupio Tehnološki park, tada su u okviru Programa poticanja razvoja obrta, malog i srednjeg poduzetništva ( točka 4.1.4. iz Programa – osiguranje povoljnijeg korištenja poslovnog prostora i uvjeta poslovanja u poduzetničkim inkubatorima, poduzetničkim centrima, tehnološkim centrima, tehnološkim parkovima i poslovnim zonama)   omogućene subvencije troškova najma pa su troškovi boravka u Parku značajno smanjeni. Ali cijena najma nije se mijenjala linearno, odnosno nije se automatski povećavala tijekom boravka u inkubatoru ovisno o dužini boravka, kao u mnogim drugim inkubatorima.

Cijena boravka u TPZ-u

Cijena boravka u TPZ-u definirana je u skladu s ostvarivanjem ciljeva djelovanja Parka. Budući da je TPZ poticao djelatnosti na razvoju inovativnih proizvoda, a posebno želio pomagati mlade poduzetnike i kriteriji subvencioniranja najma bili su  povezani s time.

Subvencija najma kojom je Grad Zagreb smanjivao troškove poduzetnicima davala se na osnovnu cijenu od 10 eura/m2. Subvencija se kretala u rasponu od 90% za vrijeme prve godine za mlade poduzetnike inovatore, 50% za poduzetnike koji ostvaruju značajne rezultate na području razvoja proizvoda, do 30% za poduzetnike koji dobro napreduju, ali u tom razdoblju nisu ostvarili posebne rezultate na području razvoja proizvoda. Ako netko nije zaslužio subvenciju, tada niti nije zaslužio biti u Tehnološkom parku.

Ovakav pravilnik o subvencijama bio je u skladu s misijom i ciljevima Tehnološkog parka Zagreb.  Naša ciljana skupina su bili izvoznici, inovatori i ljudi koji su se na području visokih tehnologija bavili  razvojem proizvoda. I oni su dobivali najveće subvencije.

Naravno, takav sustav je većini bio nerazumljiv i kompliciran.

Moj prijatelj Igor Medić jednom mi je rekao: „Gospodine Ožanić, to je kompliciran sustav i budite sigurni da će Vaš nasljednik to ukinuti drugi dan nakon što više nećete biti u Tehnološkom parku.“

Moj dragi prijatelj Igor bio je potpuno u pravu.

Moj nasljednik nije ukinuo samo to već je izbacio sve od naziva, loga, Zmaja Jure do slika, izbacio je sve što je moglo podsjećati na stari Tehnološki park i starog direktora.

Ali to je već neka druga priča.

Kako smo  postigli rezultate i po čemu se razlikujemo od drugih

Prema rezultatima koje smo ostvarili na području razvoja novih visokotehnoloških proizvoda, prema broju patenata i nagrađenih inovacija, prema broju stranih zemalja u koje poduzetnici iz našeg Tehnološkog parka izvoze, mi smo daleko najbolji tehnološki park i poduzetnički inkubator u Hrvatskoj. A, bez mnogo pretjerivanja, i na području Srednje Europe. 

Ti rezultati nisu došli sami od sebe, već su rezultat jednog posebnog stila i načina rada u Tehnološkom parku Zagreb. Nama nije nikada bio cilj samo iznajmljivanje poslovnih prostora i određenih poslovnih usluga, već smo mi težište stavili na procese razvoja inovativnih proizvoda i rasta i razvoja poduzetnika. Prema tome smo usmjeriti svoj način rada, selektirali poduzetnike kod ulaska u Tehnološki park, na temelju toga su poduzetnici dobivali subvencije troškova najma, a mi smo ocjenjivali svoj uspjeh i ostvarene rezultate.

Ako idemo malo u detalje, možemo istaknuti sljedeće razlike, odnosno naše specifičnosti u odnosu na većinu drugih tehnoloških  parkova i poduzetničkih  inkubatora.

a) Cijena najma poslovnog prostora, potpore i subvencije

• KOD DRUGIH – ovisi u trajanju boravka poduzetnika u inkubatoru – s vremenom boravka u inkubatoru cijena najma prostora raste.
• KOD NAS – ne ovisi o trajanju boravka poduzetnika u inkubatoru – ovisi o razvojnim rezultatima, inovacijama, izvozu, dobivenim certifikatima i sl.

Nakon 7. godine poduzetnici su plaćali punu cijenu najma prostora.

 b) Vrijeme boravka u tehnoparku ili inkubatoru

• KOD DRUGIH – ograničeno, npr. na 5 ili 7 godina. 
• KOD NAS – nije ograničeno. Poduzetnici su odlazili, kada su sami osjetili da su prerasli inkubator ili ako više nisu  zadovoljavali kriterije. Time smo postigli da smo imali i mlade i stare poduzetnike, mladi su učili od starijih, koji su imali  ulogu mentora i uključivali mlade u svoje projekte. Tako smo osiguravali prijenos znanja.

 c) Glavne zadaće uprave i osoblja u tehnoparku

• KOD DRUGIH ( većina) – iznajmljivanje poslovnog prostora i raznih poslovnih usluga.
• KOD NAS - mentorski rad s poduzetnicima, poslovni savjeti, stvaranje kreativnog ozračja za razvojni rad, poticanje inovacija, sinergija sustava, te praćenje poduzetničkog potencijala, rasta i razvoja.

Vrijednost Tehnološkog parka Zagreb

U samom početku definirana su načela rada i način djelovanja TPZ-a. Dok se u mnogim drugim inkubatorima osnovna aktivnost svodi na iznajmljivanje prostora ili nekih usluga, što možemo nazvati činovničkim i birokratskim pristupom, u TPZ-u temeljna vrijednost je bila u mentorskom i savjetničkom odnosu prema poduzetnicima. Mi smo se brinuli za naše poduzetnike, pratili smo njihov rast i razvoj, pomagali savjetima, pomagali u radu, imali razumijevanja za teškoće, osiguravali im razne potpore koje su bile na raspolaganju. Zato su i dobili mnogobrojne nagrade i priznanja koja se mogu vidjeti na našem „Zidu slave“.

Kada je vlasnica jedne tvrtke oboljela i završila u bolnici, mi smo preuzeli pola godine vođenje poduzeća i sačuvali ga dok vlasnica nije ozdravila.

Sposobnost i znanje poduzetnika, duh suradnje, prijateljstva, sinergije i zajedništva bila je najveća je snaga Tehnološkog parka. Svaki poduzetnik iz TPZ-a znao je da mu je susjed vrhunski stručnjak na svom području i da će o svakom svom problemu moći stručno i prijateljski porazgovarati, proanalizirati problem, posavjetovati se i naći suradnika na nekom od projekata. Zato su poduzetnici Tehnološkog parka Zagreb svake godine ostvarivali izvanredne rezultate i u razvoju novih proizvoda i u povećanom zapošljavanju.

U tim godinama tranzicije i u turbulentnim počecima stvaranja novog društva,  svugdje oko nas bilo je mnogo korupcije, nepotizma, nelojalne konkurencije, nefer tržne utakmice, niskih udaraca, političkih utjecaja, pravne nesigurnosti. I u takvim uvjetima u kojima je često bio „čovjek čovjeku vuk“ morali su poslovati i živjeti ti mladi poduzetnici. Zato sam se trudio stvoriti u Tehnološkom parku drugačiji svijet, da znaju kada uđu kroz ona naša žuta vrata, da ulaze u drugi svijet, u kojem rade pristojni ljudi, koji se poštuju, mogu surađivati i pomagati jedni drugima, da se u toj baraci u Drvinju njeguju vrijednosti koji su se izvan te barake gubile.

Inzistirao sam na tome da se ljudi pozdravljaju na hodniku i da ne psuju. Kada je netko novi prošao i nije pozdravio, zaustavio sam ga: „Kolega, u ovom hodniku se ljudi pozdravljaju.“

Jednom mi je došao u sobu  mladi poduzetnik i rekao: „Kod mene doma se ne psuje, a  ovaj   moj susjed u TPZ-u jako i ružno psuje. Ja na to nisam naučen i ne želim to slušati.“

Pozvao sam u svoju sobu tog „psovača“ i rekao mu da se u ovoj zgradi ne psuje. On se ispričao, rekao je da se u njegovom kraju puno psuje i obećao je da više neće psovati. I održao je riječ. Ja sam mnogo puta neke kolege zamolio da ne psuju, jer to i mene jako smeta. Nitko se zbog toga nije ljutio i prihvatili su ta pravila ponašanja.

Maskota i logo Tehnološkog parka bio je mali, debeljuškasti, simpatičan zmaj koji je simbolizirao i visoke tehnologije i dobri duh koji je vladao u našoj poduzetničkoj sredini.

Uvijek s ponosom ističemo da vrijednost Tehnološkog parka Zagreb nije bila u zgradi, baraci u Drvinju 63, na Trešnjevci, u dvorištu Končara, skupim računalima, već u poduzetnicima - vrhunskim stručnjacima - koji su vratili dignitet znanju, struci, razvoju, koji su  radili „48 sati na dan“ i koji su u poduzetništvo ulagali entuzijazam, kreativnost, svoje samopouzdanje, vjeru u uspjeh svog posla i poduzetničke ideje. I postizali su izvanredne rezultate.

U njima je još ostala ona ljubav prema tehnici, ona tehnička kultura i samoprijegor kakvu su nosili naši veliki profesori koji su nekada gradili naša poduzeća, naše gospodarstvo i našu znanost. Zato su postizali, a mnogi od njih i dalje postižu,  vrhunske rezultate u razvoju proizvoda i poslovanju.

A rezultati koje je postigao  Tehnološki park Zagreb ispunjavaju me ponosom.

I zato sada o tome pišem da se ne zaboravi.

Na kraju prvih 10 godina Tehnološkog parka

Napisani tekst koliko god bih ja to želio ne može predstavljati cjelovitu noviju povijest hrvatskog poduzetništva od 1990. do 2004.godine. To je tema koja obuhvaća ogromno područje i trebalo bi govoriti o primjerima iz cijele Hrvatske od Dubrovnika do Varaždina, povezati sve s primjerima privatizacije i pretvorbe koji su obilježili to vremensko razdoblje, govoriti o zakonima koji su se stalno mijenjali, o političkim prilikama i odnosu prema poduzetništvu, o gospodarskim uvjetima u okolnim državama i  mogućnostima izvoza proizvoda naših poduzetnika i o još mnogim drugim temama. To mi je bilo nemoguće napraviti pa sam težište stavio na povijest Tehnološkog parka Zagreb s primjerima koje sam proučavao u TPZ-u i pratio razvoj poduzetništva u Hrvatskoj „gledajući kroz prozor te barake u Drvinju“.

To je subjektivan pogled, ali mislim da i takav može biti koristan prilog povijesti hrvatskog poduzetništva koja će se možda jednom napisati.

Moto djelovanja TPZ-a

Uvjeren sam da poduzetnici iz Tehnološkog parka zajedno s ostalim hrvatskim poduzetnicima koji su praktički iz ničega stvorili svoja poduzeća, napredovali i rasli, borili se opstali, u  ovim depresivnim  gospodarskim uvjetima, predstavljaju jedan od temelja napretka  i restrukturiranja hrvatskog gospodarstva.

Svaki od njih je mali brod na olujnom moru koji uporno hrabro i tvrdoglavo plovi prema svom dijelu sreće i uspjeha.

Način djelovanja i atmosferu u Tehnološkom parku simbolizirala su  dva slogana koje često ističem. Uvijek sam govorio da našim vratima piše tekst koji ne možete pročitati, ali ga možete osjetiti:

Pogled na sljedećih 8 godina, do 2012. godine i moje mirovine

Time završavam tekst o prvih 10 godina djelovanja Tehnološkog parka Zagreb.

U drugom dijelu govoriti ću o sljedećih 8 godina, odnosno do trenutka kada sam otišao u mirovinu i prestao biti aktivnim sudionikom razvoja hrvatskog poduzetništva.

I u tom razdoblju ima mnogo događaja važnih za razvoj Tehnološkog parka, a i za poduzetništvo u Zagrebu i u cijeloj Hrvatskoj.

Za mene je najvažnije da smo se u to vrijeme kadrovski popunili i u naš tim, u Tehnološki park su došle Marina Grgić (20.9.2008.), pravnica, Vedrana Štimac (1.10.2009.), suradnica za računovodstvene poslove  i Ljubica Čurić (15.9.2008.) koja je radila na recepciji.

Imao sam sreću da sam bio okružen vrhunskim stručnjacima, vrijednim suradnicima, dobrim ljudima i dragim prijateljima. Bili smo odličan tim i mogli smo u ovakvom sastavu pokrivati veoma široko područje djelatnosti za koje je u drugim institucijama trebalo nekoliko puta više ljudi u nekoliko različitih poduzeća.

Moj tim na koji sam jako ponosan, 2009. godine.

S desna na lijevo, Tamara Didak, Aleksandar Grozdanić, Anita Brajković, Marijan Ožanić, Marina Grgić Eldić. Lidija Zadro, Ljubica Čurić. Na slici nedostaje samo Vedrana Holjevac.

Tijekom svih tih godina poslovnog života nismo se micali iz barake uz zapadnu ogradu KONČAR-a, ali smo promijenili 3 adrese (Fallerovo šetalište 22, Drvinje 63, pa  Dragutina Golika 63),  4 pravna oblika – KONČAR-TEHNOLOŠKI PARK d.o.o., TEHNOLOŠKI PARK ZAGREB d.o.o., (dio društva GKG Zagreb) i ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o, podružnica Tehnološki park Zagreb i 2 vlasnika - najprije koncern KONČAR d.d., a nakon toga Grad Zagreb. 

Krajem proljeća 2008. godine, 1.lipnja, započelo je radom društvo RAZVOJNA AGENCIJA ZAGREB – TPZ d.o.o., nakon što su svi zaposlenici iz Tehnološkog parka Zagreb prešli u Razvojnu agenciju. Nekoliko mjeseci poslije toga, 26. rujna 2008. godine Trgovački sud u Zagrebu donio je rješenje o brisanju podružnice Tehnološki park Zagreb iz sudskog registra. Tehnološki park je ostao kao jedna poslovna i organizacijska cjelina u Razvojnoj agenciji.

Tako je nakon nešto više od 14,5 godina rada prestao postojati Tehnološki park Zagreb kao samostalan pravni subjekt, ovog ili onog oblika. Djelatnost Tehnološkog parka uklopila se u novu Razvojnu agenciju, odnosno Razvojna agencija je nastala tako da su se djelatnosti Tehnološkog parka nadopunile i proširile novim djelatnostima. 

Grad Zagreb je bio 100% vlasnik Razvojne agencije Zagreb-TPZ d.o.o. kao što je bio i  vlasnik nekadašnjeg Tehnološkog parka Zagreb d.o.o..

Od 2006. do 2008. godine bili smo u Zagrebačkom holdingu, koji se najprije zvao GSK-Gradsko stambeno i komunalno poduzeće. To je bilo jedno ružno razdoblje, ali sam dobio priliku izbliza upoznati kako se na nestručan, neprofesionalan, poluobrazovan i primitivan način provodi organizacija i upravlja jednim od najvećih hrvatskih poduzeća. Uz to sam imao priliku ponovno vidjeti na djelu znanstvenu zajednicu s Ekonomskog fakulteta koja je po narudžbi s očekivanim rezultatom napravila, nažalost nekvalitetan elaborat koji je opravdao osnivanje Holdinga. To me podsjetilo na elaborat koji je nekada, 1980-ih napravio Ekonomski institut opravdavajuć izgradnju Tvornice glinice u Obrovcu, najveći promašaj bivše države koji je stvorio gubitak od milijardu dolara.

Iako su nam sve  te promjene stvarale administrativne, birokratske i organizacijske probleme, naše djelovanje, naša misija i način rada u osnovnim crtama se nisu  mijenjali, osim što smo stalno stjecali nova iskustva, nova saznanja i ugrađivali ih u djelovanje Tehnološkog parka.

Naši poduzetnici su napredovali, rasli, osvajali nova tržišta i mnogobrojne nagrade za inovacije, dobili smo i Viteza inovacija, a mnoge inovacije su patentirane, organizirali smo Inovativni klaster, organizirali okrugle stolove, sudjelovali na konferencijama, izdali smo još dvije knjige, izradili Strategiju razvoja zagrebačkog poduzetništva i 2012.godine  lansirali ideju TEHNOPOLISA na mjestu nedovršene Sveučilišne bolnice u Blatu.

Vizionarski, idejni projekt Tehnpolisa, 2012. godina.

Nažalost, taj projekt možda neće biti nikada realiziran, jer  ljudi koji vode Zagreb  nemaju ni viziju, ni znanje, a niti ne razumiju poduzetništvo i razvoj.

Za to vrijeme su oko nas tutnjale nevjerojatne promjene i turbulentni procesi stvaranja novog društva i novog gospodarstva. Iako nismo mogli utjecati na opća društvena zbivanja, sva ta zbivanja djelovala su na nas, naše poduzetnike, njihov poslovni život, njihove uspjehe, probleme, a često i poslovne poraze. To nam je dalo priliku da kroz naš Tehnološki park, kao u jednom malom laboratoriju,  proučavamo procese koji su se odvijali u društvu i gospodarstvu.  Dobro smo upoznali kako naše gospodarstvo djeluje, uočili sve devijacije, sve greške koje su napravljene i koje se u tim procesima i dalje prave. I mislim da na osnovi toga možemo reći da prilično dobro poznajemo sve dobre i loše strane našeg poduzetništva i znamo što bi trebalo napraviti da bude bolje. Međutim, moramo istaknuti da sve ocjenjujem i procjenjujem na osnovi jednog kriterija  - a to je kako povećati izvozne mogućnosti kroz stvaranje na znanju utemeljenih poduzeća i kroz razvoj novih proizvoda konkurentnih na stranom tržištu.

Nenormalno nabujali dio gospodarstva koji se bavi uvozom i koji je dva puta premašio izvoz smatram patologijom ovog društva i takvim poduzećima se nismo posebno bavili.

Pored svih problema i kriza koje su se odvijale u našem okruženju nastojali smo da naša mala zajednica, „mali brod na olujnom moru“, bude brod na kome vladaju još uvijek pravila civiliziranog ponašanja, poslovne etike, međusobnog uvažavanja i poštovanja, prijateljstva i suradnje. To su sve pravila koja je „današnje napredno vrijeme pregazilo“, ali ponosan sam da smo uvijek bili mali otok na kome se takva pravila poštuju.

Kada govorimo o Tehnološkom parku Zagreb uvijek ističem da naša snaga nije bila u zgradi (to je bila baraka na Trešnjevci), u skupoj opremi (nismo je imali) ili atraktivnoj web stranici. Snaga je bila samo u poduzetnicima i njihovim rezultatima.

I na kraju možemo reći da je za dobar tehnološki park potrebno imati, kako se to sada obično kaže, hardver i softver. Hardver su zgrade, oprema, internet i slično. Softver je znanje, iskustvo i srce, entuzijazam i ljubav za taj posao.

Hardver se može kupiti, znanje i iskustvo se može steći,

a srce morate imati.

Imate ga ili nemate.

I to je sve.

Kraj

prvih 10 godina

Povezani članci

• Pogled iz barake u Drvinju - Subjektivna povijest hrvatskog poduzetništva poslije 1990. godine (I.DIO)
• Pogled iz barake u Drvinju - Subjektivna povijest hrvatskog poduzetništva poslije 1990. godine (II.DIO)
• Pogled iz barake u Drvinju - Subjektivna povijest hrvatskog poduzetništva poslije 1990. godine (III.DIO)
• Pogled iz barake u Drvinju - Subjektivna povijest hrvatskog poduzetništva poslije 1990. godine (IV.DIO)
• Pogled iz barake u Drvinju - Subjektivna povijest hrvatskog poduzetništva poslije 1990.godine (V.DIO)
• Pogled iz barake u Drvinju - Subjektivna povijest hrvatskog poduzetništva poslije 1990. godine (VI.DIO)

Komentari

Komentiraj