09. 04. 2017
Zašto nam treba proizvodnja
Prof. emeritus Igor Čatić cijeli svoj radni vijek bavio se proizvodnjom, borio za proizvodnju i učio studente o proizvodnji. U ovom tekstu podijeliti će s nama svoja razmišljanja o toj temi, veoma važnoj za budućnost Hrvatske.
Uvod
Pred trideset godina, 23. prosinca 1986. objavio sam u tada utjecajnom tjedniku Danas tekst Vrhunski kadrovi i za – proizvodnju. Objavio sam ga još nekoliko puta na isti datum. Ali već je započela era simulacija i interneta. Ljudi koji posjeduju umijeće i vještine sve su manje na cijeni. Pa zato ne začuđuje da tvornica „Đuro Đaković“ obučava Međimurce za zavarivače. Oni koji znaju sve o zavarivanju su u pravilu inženjeri. A njih sam sada svrstao u one koji posjeduju znanje, dakle inženjeri su u pravilu posebna vrsta informatičara. Mali broj bi položio test, posebno za vrhunske zavarivačke poslove.
Reforme obrazovanja i odgoja koje se nameću ne samo u Hrvatskoj, temelje se na forsiranju znanja, a nevažne su vještine, sposobnosti i umijeća, potrebni za zadovoljavanje ljudskih potreba.
Temeljni sloj u glasovitoj piramidi potrebnih ljudskih potreba A. H. Maslowa[1] je fiziološki koji obuhvaća disanje, hranu, vodu, seks, spavanje, homeostazu i izlučivanje.
U tom kontekstu, znanje treba promatrati kao informaciju. A postoji genijalna zamisao šefa kadrova Siemensa iz 1999. godine:
»Informacije se ne može jesti, pod informacijama se ne spava, u njih se ne oblači. A i znanje je samo informacija. Računala i sve izvedenice rezultat su vještine, sposobnosti i umijeća za potrebe stvarnog života.«
Polazeći od tih temeljnih misli, u pet nastavaka napisao sam kako vidim danas važnost proizvodnih kadrova svih razina, od ideje do pohrane preostatka. A svuda su upravo proizvodni kadrovi drugorazredna kategorija.
Pokušajte shvatiti zašto se zalažem za STEAL[2] ((Science, Technology, Engineering, Art, Languages) + SSH[3] (Socials Sciences and Humanities) u obrazovanju, ali i u svakom djelovanju.
Ponosan sam na vlastitu rečenicu:
»Svaka ljudska djelatnost (npr. tehnika, medicina itd.) u funkciji je društveno-humanističkih ciljeva koje određuje politika.«
.jpg)
Prof. emeritus Igor Čatić
(Izvor slike: Zg-magazin)
Ovaj tekst je sastavljen od pet dopunjenih i objedinjenih tekstova na portalu Hrvatski fokus krajem 2016. i početkom 2017.
1.Vrhunski kadrovi potrebni za proizvodnju
U razdoblju rasprava o bitnim odrednicama razvoja ove zemlje, šira javnost možda je nedovoljno zamijetila zaključak jednoga savjetovanja o kadrovima:
„...a u dio najznačajnijih proizvodnih struka upisuju se kandidati uglavnom prosječnih sposobnosti«.
Razumljiv je stav mladih ljudi da nastoje upisati tzv. atraktivna zvanja. Sada imaju u tome i punu podršku nadležnih tijela obrazovanja, pa to više nije samo osobna odluka kandidata. Određivanjem kvota upisa na pojedine fakultete može se izravno utjecati na kakvoću upisanih kadrova. Djelotvorno vođena proizvodnja je već niz godina izvan trenda. Mislim na kadrove koji trebaju raditi u preradi i obradi drva, gume, metala, plastike, tekstila i ostalih materijala, na one koji će znati što i kako treba proizvoditi.
Htjeli ili ne ova će zemlja biti još niz godina proizvođač materijalnih dobara. Ljudsko društvo trebat će proizvode, pa i onda kad dostigne stupanj informatičkog, odnosno digitalno-robotičkog ili kad se pretvori u potrošačko društvo. Proizvodnja znanja koju ćemo moći ponuditi svjetskom tržištu može se samo postupno razvijati. Rezultati odluka o »skokovima« dobro su poznati, iz ne tako davne prošlosti zemalja s više tisućljetnom poviješću. Točno je da će trajno opadati broj zaposlenih u proizvodnji dobara koji će proizvoditi više. U SAD je je u posljednjih 25 godina proizvodnja porasla za 1,72 puta s 31 % zaposlenih manje. Ali taj smanjeni broj morat će biti još bolje obrazovan i, što je još važnije, visokih osobnih vrijednosti. Prosječni će otežano pratiti promjene koje se zbivaju na ovom »klasičnom« području ljudske djelatnosti.
Ispitivanje elektroničnih proizvoda u poduzeću ALTPRO d.o.o.
(Izvor slike: arhiva M. Ožanića)
Tehnička znanja nisu više popularna
Iz brojnih razloga već niz godina u svjetskim razmjerima tehnička zvanja nisu posebno popularna. A gdje su oni koji su se ipak odlučili za tehniku? Najbolji su odabrali ono što smatraju u tehnici vrhunskim, a to je istraživanje i razvoj, konstruiranje, energetika i danas sve više informatika. Ako se istraživanje, razvoj i konstruiranje shvati kao stvaranje informacija, onda najbolji kadrovi pretežno djeluju kao informatičari.
Ušlo se, svjesno ili nesvjesno, u eru simulacija što omogućuju sve moćnija računala. Time se unaprjeđuje analiza i usavršenost procesa, ali je nemoguće tako stvoriti novi proces. Može se npr. računalom odrediti kako optimalno krojiti tkaninu za odijelo ili čelične limove za brod, uz najmanji utrošak materijala i energije. Ali to nije dovoljno. Nije dovoljno ono što su nedavno načinili stručnjaci u jednom gradu SR Njemačke: na ekranu računala postalo je vidljivo titranje tona »a« na podnici violine. No, time još nisu saznali kako su Stradivari i drugi graditelji violina pred više vjekova proizvodili tvorevine kojima se i danas divimo.
Simulacije jesu nužne i korisne, ali one se temelje na poznavanju procesa. A to se i prečesto zaboravlja.
Slično je i s robotima. Oni olakšavaju čovjeku rad. Robota, kao i računalo može netko i najbolje zamisliti i voditi, ništa to neće značiti, ako nema ljudi sposobnih da te zamisli pretvore u konkretne proizvode iskustvenog svijeta. Opredjeljenje je: trebamo i proizvodne inženjere, posebno inženjere za preradu i obradu. Ne prosječne, već kreativne, samostalne i sposobne. A ti nam već sada nedostaju i nedostajat će sve više u budućnosti, nastavi li se zacrtanim putem. Nedostatak sposobnosti osjetit će se zatim i u obrazovanju i znanstveno-istraživačkom radu, a kada se a potpunosti zatvori taj krug – s izrazitim negativnim predznakom – tko će biti odgovoran?
Hoćemo li živjeti samo od softvera?
Valja sada konkretnije ukazati na izvorišta takvog razvoja. Mladi ljudi u svijetu i u zemlji traže zvanje koje će im omogućiti zaposlenje. Tko prati dnevnu revijalnu ili namjensku štampu, vidjet će da su računala dobila izuzetno visoki prioritet. Pa i podršku uglednika. Mladež vidi ovdje svoju priliku. Zagreb nema fakultet za informatiku. Stoga je jedan tehnički fakultet postao zamjena za nedostajući informatički studij. Nije zapravo bitno na koji se fakultet upisuju oni koji misle studirati informatiku. Problem je u tome što su zacrtane takve upisne kvote koje jasno ukazuju da će oni iz strukovnih obrazovnih ustanova koji najbolje pripremaju učenike za studij i koji imaju učenike koji po svim pokazateljima znatno odskaču, upisati bez teškoća taj studij.
Ostalima, što preostane.
Izrada softvera
(Izvor slike: http://www.ezadar.rtl.hr/...)
Zar je nemoguće, makar grubo, procijeniti dugoročne kadrovske potrebe? Mišljenja da ćemo živjeti isključivo od izvoza softvera, igara i ostalih informatičkih proizvoda i da će netko drugi proizvoditi umjesto nas, ipak su samo želje. Slaven Letica nas je nedavno upozorio da dosadašnji promašaji, pa i oni najveći, nisu ni približni onima koji su mogući ako sada sve stavimo na jednu jedinu kartu, informatičku. Stoga nemojmo dopustiti odljev „mozgova“ samo na jedno područje, bez obzira na to koliko ono bilo perspektivno. Može se za daskom ili ekranom zamisliti idealne proizvode ili oponašati najbolje procese, ništa to neće pomoći ako oni koji to trebaju pretvarati u uporabne proizvode budu potpuno nedorasli upravo takvim, povišenim zadacima.
Povjerenstva ne mogu zamijeniti široku raspravu
O tome kako ispraviti uočene nedostatke u postojećoj reformi nisam bio službeno pitan kao ni mnogi drugi sveučilišni nastavnici. Nije mi poznato je li bio upitana ustanova u kojoj i sada djelujem. Pojedinci koji sjede u raznim povjerenstvima uz najveću moguću dobronamjernost, ne mogu zamijeniti široku raspravu.
A nje nema.
Stoga na izravno pitanje, ali neslužbeno, jednog člana takvog povjerenstva hoću li biti zadovoljan s predloženim promjenama, jer da za tehničare na srednjoj razini nije važno da uče zemljopis već su važne osnove nekih tehničkih disciplina, odgovaram:
„Ne, nisam i neću biti zadovoljan.“
Netko tko treba konstruirati i proizvesti inteligentne proizvodne sustave treba znatno više znanja od samih njutnovih ili omovih zakona. A to potrebno znanje ne stječe se učenjem vještina i tehničkih disciplina u srednjem obrazovanju, već nizom drugih. Želi li se proizvesti nešto, to valja najprije zamisliti, razviti, projektirati i izgraditi (J. Božičević). Nedopustivo je da za ovu završnu fazu raspolažemo s najlošijim potencijalom.
Nedavno sam prisustvovao razgovoru dvojice studenata. Kaže jedan drugome: »Reci mi što je na ulazu i izlazu, načinit ću ti bez teškoća regulacijski krug«. Nažalost, ako tako nastavimo, uskoro ne će biti nikoga tko bi kvalificirano kazao što to mora biti na ulazu i izlazu. To je bio i jest zadatak proizvodnih, posebno inženjera za preradu i obradu.
Tko snosi odgovornost za takav – to jest drukčiji razvoj?«
Devedeset i pet postotni samoplagijat
Za pisanje o proizvodnji za mene je najvažniji datum 23. prosinca. Tekst, koji ste upravo pročitali, je, uz manje preinake, objavljen 23. prosinca 1986. Mirko Galić kao glavni urednik tadašnjeg „Danasa“ objavio je tekst pod naslovom Vrhunski kadrovi i za – proizvodnju. Istog dana i mjeseca, objavljeni su tekstovi: Izrečena je čarobna riječ – proizvodnja („Vjesnik“, 2005.), Ta čarobna riječ – proizvodnja („Vjesnik“, 2011.) te intervju u „Glasu Slavonije“ Država bez proizvodnje siromašna je i osuđena na izumiranje (1998.).
Utjecaj „crnih vračeva“
Očito da stvaratelji politika razvoja, gotovo isključivo iz jedne društvene znanosti, nisu to ni tada čitali, sada također ne čitaju. Oni su tih godina čitali „crne vračeve“ koji su im isprali mozak da je proizvodnja materijalnih dobara nešto manje vrijedno i da se treba baviti samo informacijama, kao npr. bankarskim i sličnim proizvodima. Stoga je Hrvatska nastojala svim silama uništiti svoju proizvodnju materijalnih tvorevina, neovisno o razini, industrijskoj ili obrtničkoj.
Nedavno mi je jedan ugledni sociolog rekao da je bavljenje prognozama (budućnošću) neznanstvena djelatnost. Ti pripadnici društvenih znanosti koji su nam tada, a posebno devedesetih godina, tumačili da ćemo živjeti samo od proizvodnje informacija: stvaranja novog znanja, programa i igara, zazivaju reindustrijalizaciju, izvoz materijalnih dobara. Naime da se ipak ne može živjeti samo od turizma (sada oko 20 % BDP-a) i slično. Pa ni od informacija.
A kada čujete ili čitate u medijima kojeg proizvođača materijalnih dobara?
A najbolji primjer nerazumijevanja važnosti realnoga, fizičkog svijeta i njegove potrebne proizvodnje pokazuje sada već legendarni promašaj dvojca koji je osmislio Cjelovitu kurikulnu reformu (CKR) i potrošio na to 11 milijuna kuna. Stoga ne čudi da je tehnička kultura u njihovom konceptu zastupljena čak s 2 posto.
2. Z(ombi) generacija
U tekstu Potrebni su i proizvodnji vrhunski kadrovi iz 23. prosinca 2016. ukazao sam na potrebu da se u zemlji raspolaže visokokvalitetnim proizvodnim stručnjacima na svim razinama. Opisao sam stanje pred trideset godina. Kakvo je stanje trideset godina poslije? Mnogo toga se promijenilo, pa i znanje autora. Ali nešto je ostalo konstanta. Sve što je povezano s prevladavajućom prividnosti (e. virtual reality) traži materijalne tvorevine.
Kao osnovno sredstvo djelovanja u svakodnevnom životu nametnuli se pametni mobiteli i računala. No, njih treba najprije proizvesti. Za što su potrebni materijali i proizvodni postupci, materijalna proizvodnja. Reindustrijalizacija je nemoguća, potrebna nam je nova industrijalizacija za proizvode visoke dodane vrijednosti.
Oporavak gospodarstva i Z(ombi) generacija
»Stvarni oporavak gospodarstva može se postići samo uz dva uvjeta: povećanjem proizvodnje i snažnim rastom izvoza«, nedavno je napisao jedan od najpoznatijih i sigurno najiskusniji gospodarski novinar, Ante Gavranović („Perspektive“, 4/2016.). Gavranović ukazuje da se gospodarskih uspjeh SR Njemačke temelji na proizvodnji i izvozu. Točno, ali treba znati proizvesti, osobito za izvoz.
Izvoz može biti: usluga poput turizma (već sada 20 %), kreativnih informacijskih proizvoda (koji putuju mrežom) i roba. Robu treba proizvesti, a zato treba industrijska ili obrtnička proizvodnja. Postavlja se pitanje je li moguća reindustrijalizacija? U opisu generacija, definirana je Z-generacija[4] kao z(ombi) generacija Dakle ona koja daje tijelo ali njome upravljaju crni vračevi.
Z(ombi) generacija rođena je između 1995. i 2009. Čini se međutim da po obilježjima i neke starije generacije (X i Y) imaju karakteristike upravo Z-generacije. To su pripadnici onih mjesnih generacija koji su se zalagali po nekim zapadnjačkim modelima za dezindustrijalizaciju. Pritom su predstavnici jedne društvene znanosti slijedili politiku crnih vračeva. Koja glasi,:
„Neka manje razvijeni rade za nas, a mi ćemo napuhavati financijske balone, ugošćavati turiste do uništenja kulturne baštine, itd.“
Pritom su zaboravili na glasovitu misao njemačkog filozofa Oswald Spenglera[5] iz tridesetih godina. »Zapadnjaci, jedino što imate u rukama je tehnika. Ne dajte ju iz ruku«.
Nisu ga poslušali, pa bi opće čuđenje izazvao podatak koliko su vrhunskih proizvodnih poduzeća na Zapadu, i ne samo njih, kupili npr. Kinezi. Koji su počeli stvarati izvoznu industriju prije tek kojih pola stoljeća.
Inženjeri u Centralnom komitetu
U jednom razdoblju, njihov kineski Centralni komitet sačinjavali su pretežno inženjeri. Uspjeh kineskog gospodarstva s proizvodnjom izvozne robe doveo je do tako snažne Kine. I onda je Donald Trump postao predsjednik SAD. I poručio je Amerikancima, proizvodimo sami. Da misli ozbiljno pokazuje izbor vrhunskih proizvodnih menadžera u svoj vrlo uski krug stvaratelja nove industrijske politike (npr. „Some different takes on what US manufacturing policy may look like”, 21. 12. 2016.).
Ne će to ići lagano. Prvenstveno zbog pomanjkanja kadrova. I sve prisutnijih robota i umjetne inteligencije. Kada se rabi sad popularna složena kratica STEM[6] (prirodoznanstvo, informatika, tehnika i matematika) mnogi u obrazovnom sustavu misle na kadrove za prirodoznanstvo i matematiku. A što je s osnovnom svrhom tehnike, proizvodnjom dobara i potrebnim stručnjacima? A kojoj su prirodne znanosti ipak samo intrinzične (bitne, svojstvene). Našim mjesnim stavotvoriteljima, koji su se zalagali za dezindustrijalizaciju sada su puna usta reindustrijalizacije. Ako rabite precizne nazive, ne postoji reindustrijalizacija, jer to znači vraćanje u početno stanje. Nitko ne će obnoviti željezare u Sisku i Kaštel Sućurcu, Jugovinil, DIOKI, DINU, veliki dio tekstilne industrije itd. Vremena su se promijenila. Azijske zemlje su velikom brzinom napredovale. Proizvode često poboljšanu, ali i jeftiniju robu. A mi i kada imamo ideja što proizvoditi i to dijelove visoke dodane vrijednosti, padamo na razjedinjenosti znanstvene zajednice, uz sve ostale mnogobrojne primjedbe. O čemu je riječ, nešto kasnije.
STEM
(Izvor slike: https://stemedaus.com/)
Ante Gavranović dulje od pola stoljeća prati razvoj gospodarstva na ovim prostorima. I ispravno ukazuje, nemamo ideja kakve su nam investicije potrebne. Sigurno ne one koje traže samo naš prostor, igru po investitorskim pravilima. A usprkos velikoj nezaposlenosti nemamo dovoljno stručne radne snage.
Tome treba pribrojiti i demografsku katastrofu
Nema strategije, pa ni industrijske razvoja Hrvatske
Potrebna je raspraviti još dvije mantre. One o reformi škole i znanosti. Obje traže i jasnu strategiju razvoja zemlje i određenje za koje razdoblje se rade.
Hrvatska nema strategiju razvoja zemlje. Osim, ako to nije ona koju je najavio bivši predsjednik Vlade, gospodin Z. Milanović. Komentirao sam ju u članku „Konačno je jasno definirana strategija razvoja Hrvatske“ objavljenom u Hrvatskom fokusu 23. studenog 2012. Turizam, posebno, zdravstveni su njezine osnovne odrednice. Dakle zemlja kuhara, konobara i čuvara plaža u zimskom razdoblju.
Godine 2014. pojavila se nova strategija. Jedan doktorat od 1.300 stranica pretvoren je u Strategiju industrijskog razvoja MINGO-a (Ministarstva gospodarstva). Čiji sam sažetak od oko 400 stranica komentirao u članku objavljenom u Hrvatskom fokusu 27.lipnja 2014.
Pri raščlambi Strategije korištena je pretraživalica. Upisane su riječi: medicina, 3D, keramika, aditivna, plastika, guma. Pronađena je samo jedna riječ bioplastika u okviru bioproizvoda. Trenutno bioplastika čini čak oko 0,5 posto svjetske proizvodnje ukupne plastike. Ostalo je fosilna plastika. A proizvodnja fosilne plastike je od 1950. do 2015. porasla za 208 (dvije stotine i osam) puta. Od 1,5 milijuna tona na 322 milijuna tona. U nizu tekstova je dokazano da je trend sve mora biti „bio“ - jedan od najopasnijih trendova u suvremenom društvu.
Među ostalim proglašava se proizvode agrokulture, prirodnima. To je netočno, to su proizvodi ljudskog rada i znanja, uzgojine.
Da strategija MINGO-a nije dobra, opširno sam pisao još u siječnju 2014. A da je zdravstveni turizam dobro došao, ali samo kao niša, pisao sam još u studenome 2012. Nažalost o proizvodnji u nas govore svi drugi, osim onih kojih se to tiče.
Pa ne čudi da se zanemario najvažniji trend u XXI. stoljeću i da nema plastike i plastičnih dijelova u Strategiji, itd.
Kada je 2014. savjetnik tadašnjeg britanskoga premijera Davida Camerona posjetio Hrvatsku, rekao je: »Turizam da (zdravstveni je samo dio toga), ali trebate izvoz«. Pa čega, proizvoda? Neki to propovijedaju već 30 godina, ali gospodarsku politiku uvijek je pripremao Ekonomski institut. Stoga je postavljeno pitanje uloge tog Instituta za stanje u zemlji. Ne slučajno, Hrvatska nikada nije osnovala Tehnički institut. Sada bi neki osnivali centre izvrsnosti, gdje bi oni koji se bave proizvodnjom u njezinom najužem smislu, bili tek, neki sitni igrači.
Međutim, sada se želi uz pomoć Hrvatske gospodarske komore i nekih akademika oživjeti tu Strategiju. Ne vjerujem da se ona može tako popraviti da postane poticaj za razvoj Hrvatske.
Kiborgiziranje i potencijali plastike u XXI. stoljeću
Što znači najvažniji trend u XXI. stoljeću? Konvergencija tehnike živoga, biotehnike i tehnike neživoga ili tehnika stvari. Koja se najviše očituje u okruživanju medicine tehnikom neživoga. Sve snažniji razvoj tehnike stvari omogućuje medicini nekada nezamisliva djelovanja. Presađivanja srca pred pola stoljeća kao prethodnica presađivanju žive glave na živo tijelo kojem je mozak mrtav, što je najavljeno za 2017. No, tu je korisno unutrašnje kiborgiziranje ugradnjom neživih dijelova poput umjetnih kukova ili vanjsko poput korištenja egzoskleta. Istodobno informacijsko kiborgiziranje (čipiranje) izaziva brojne, prvenstveno etičke dvojbe. Ljudi su okruženi sve više humanoidnim i ostalim robotima. Roboti nisu samo robotske ruke u industriji. To su i družbenički roboti, roboti koji uče djecu itd. Tome treba pridodati dva oblika umjetne inteligencije: slikovne - avatare i programe (npr. Watson). Pridodajmo jednu od novijih ideja. Ubrizgavat će se u lubanju tzv. sloj umjetne inteligencije (E. Musk, 11. lipnja 2016.).
Kiborg
(Izvor slike: http://wccftech.com/...)
Hrvatski su znanstvenici prepoznali taj trend. Oni su pokrenuli potpisivanje sporazuma o suradnji na području medicine i tehnike između Rektorskog zbora (dakle cijele znanstveno-obrazovne zajednice kojoj se može pridružiti i samo znanstvene organizacije) i HUP-a. Zbog nejasnih razloga taj pripremljeni sporazum čeka na potpis sada već punih 13 mjeseci. Zašto se čeka sada, kada postoji stabilna vlada, nejasno je, ali se naslućuju kočničari. A radi se o proizvodima najviše dodane vrijednosti.
A što se tiče plastike, 2016. proizvedeno je u Hrvatskoj 192 tisuća tona plastičnih dijelova. To je ekvivalent od 1,54 milijuna tona čelika.
Prodaja znanstvenika stranim bazama podataka
Što se tiče znanosti, po nalogu i u korist crnih vračeva, stavotvoritelji postojeće hrvatske znanstvene politike prodali su hrvatske znanstvenike stranim bazama podataka, kojima oni to još moraju plaćati. Po postojećim kriterijima napredovanja, znanstvenici koji rade tako izvrsne stvari kao što je bušenje glave robotskim sustavima ili proizvode zamjenske dijelove u ljudskim tijelima aditivnim postupcima zapravo su kažnjeni, jer to se ne priznaje.
Priznaju se samo članci čije objavljivanje najčešće skupo plaćaju.
Za koga je potrebna reforma obrazovanja?
Za koga je potrebna reforma obrazovanja? Odgovor je kratak. Za trans-Z-generaciju, onu rođenu iza 2010. koja će doživjeti ako još bude ljudskog roda kakvog poznajemo, ako se ne pretvori u posthumana bića, 22. stoljeće. Zainteresirane se upućuje na podrobnije obrazloženje u tekstu Reformirano obrazovanje za trans-Z-generaciju (ZG-magazin, 14. prosinca 2016. Najgore u ovoj mantri je fraza: obrazovanje za potrebe tržišta rada.
Kako to predvidjeti općim obrazovanjem, kada će tras-Z-generacija završiti školovanje tek oko 2030.
3. Od prapočetaka proizvodnje
U nastavku serijala o važnosti proizvodnje za svaku zemlju, razmatrat će se promjene u proizvodnji od njezinih početaka pred 3,3 milijuna godina do klasičnog lanca od ideje do proizvoda. Za to je potrebno razmatranje nekih temeljnih činjenica, od početka materijalne kulture do objave članka Vrhunski kadrovi i za – proizvodnju ("Danas", 23.12.1986.). To će omogućiti bolji uvid u dramatičnost promjena u proizvodnji u posljednjih tridesetak godina.
Nedvojbeno je da su se u posljednjih 6 desetljeća, a osobito u posljednjih tridesetak godina dogodile promjene u lancu od ideje do pohrane preostatka, koje su premašile sve što se do tada zbivalo tijekom 3,3 milijuna godina. Otkada je naš praprapredak od komada kamena načinio mesarski nož. Međutim nešto je ostalo nepromijenjeno. Ideja o proizvodu, potreba za materijalom te odgovarajući postupak stvaranja upotrebljive materijalne tvorevine. Istodobno taj je mesarski nož odmah ukazao na dvojnost tehničkih rješenja. Hoće li se neka stvar upotrijebiti kao dobra, npr. kao oruđe ili kao zla, oružje. Time se otvorilo pitanje, suvremenim rječnikom rečeno, je li zamišljeno rješenje društveno-humanistički prihvatljivo.
istodobno treba naglasiti: „Svjedoci smo opravdanosti tvrdnji da čovječanstvo ulazi u digitalno doba. Znači li da time nestaje realni svijet koji među ostalim proizvodi sredstva djelovanja nužno potrebna i u digitalnom dobu.“
Temeljne misli
Za bolje razumijevanje teksta potrebno je navesti nekoliko jednostavnih misli. Jedna od njih je ona američkog znanstvenika Anthonyja G. Oettingera[7] iz 1984. godine:
»Bez materije ništa ne postoji, bez energije ništa se ne zbiva, bez informacije ništa nema smisla«
Druga je definicija opće tehnike, koja se dijeli na prirodnu tehniku i umjetnu, čovjekovu tehniku. Rezultat djelovanja u okviru prirodne tehnike je proizvod prirode, prirodnina. U okviru umjetne tehnike nastaju umjetnine ili artefakti (I. Čatić, 2003.). Samo neke od umjetnina su istodobno i umjetnička djela poput kamenih kipova ili tapiserija. G. Ropohl tumači da su proizvodi prirode, predmeti (nj. Ding), a umjetne tehnike stvari (nj. Sache) (1979.). Treba naglasiti da su ova razmatranja u funkciji određivanja znanja proizvođača materijalnih tvorevina, stvari. Naime svatko tko zna načiniti neku stvar je tehničar, bez obzira posjeduje li formalno obrazovanja, bez obzira na stupanj obrazovanja ili ne. Zato je neispravno englesku riječ Engineering prevoditi, osim u posebnim slučajevima kao inženjerstvo, već je to tehnika. Za ova razmatranja važi napomena: Ovdje iznesene tvrdnje rezultat su kombiniranja raznih ideja iz područja arheologije, prirodoznanstva, tehnike, sustavnosne teorije, itd.
Za takvu kombinaciju postoji i naziv, sintezološka[8] istraživanja. Termin koji je na ovaj prostor uveo autor i otvorio internetsku stranicu (www.sintezologija.com.hr/hr/), 2009.
Zašto je O ispred I?
Na Danima Frane Petrića[9] 2007. u Cresu održan je referat: O-znanosti i I-znanosti. O-znanosti temelje se na otkrićima ili opažajima, a I-znanost na izumima. U stvaranju tog zaključka o postojanju navedenih znanosti, ali i djelovanja, važnu ulogu imalo je jedno predavanje održano 1982. Njemački zoolog, prof. Werner Nachtigal[10] govorio je plastičarima u Würzburgu o važnosti proučavanja Prirode, preciznije prirodne tehnike za izume u umjetnoj tehnici stvari. Te zamisli započeo sam primjenjivati, pa i promicati, tijekom brojnih predavanja, ali i putem časopisa Polimeri (tri članka W. Nachtigala između 1982. i 1997.).
Neki rezultati O-istraživanja prirodne tehnike
Ovdje će se prikazati tri prirodna modela, važnih za područje suvremene proizvodne tehnike. Najstariji model je onaj kalupa. Pritom su kalupi posebna skupina alata u kojima dolazi do stvaranja početnog oblika, praoblika. To su danas temeljni proizvodni postupci. Primjer je nastajanje anorganskog polimera, cirkona, pred kojih 4,3 milijarde godina. Tada je unutrašnjost zemlje služila kao svojevrsni kalup, jer je registrirana kristalizacija. To otkriće zahvaljujemo prirodoznanstvenicima, ili arheolozima prirode.
Dva modela su vlastita. Prvi je prirodni model aditivne proizvodnje, poznatije kao 3D-tiskanje. Ta je skupina postupaka izumljena tek 1987. Radi se o prvom revolucionarnom postupka praoblikovanja, poslije onog u kalupu. Prirodni model aditivne proizvodnje otkrila je skupina od 4 strojara, jednog geologa i jednog računalca. Prirodni model je nastajanje taložnih stijena pred 3,75 milijardi godina. Rezultati su prvi puta predstavljeni na jednom skupu 2010.
Rasprava između teologa i ginekologa na Lošinjskim danima bioetike[11], održanim 2005. u Malom Lošinju, potakla je otkriće prirodnog modela najvažnije skupine cikličkih postupaka prerade tvari i materijala. To su postupci poznati pod imenom tlačno lijevanje i injekcijsko prešanje. U posljednji 60 godina broj varijanti tih postupaka porastao je od dva temeljna na više od 250. Taj porast od 2 na više od 250 rezultat je istraživanja skupine od 20 autora u okviru projekata Injekcijsko prešanje polimera kojeg je financiralo vrlo uspješno Tehnologijsko vijeće MZOŠ-a (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa). Dvoje strojara i dvoje liječnika otkrilo je prirodni model tih postupaka. To je proces reprodukcije viših životinja i čovjeka. O tom dostignuću referirano je i na međunarodnom skupu, a objavljen je u Njemačkoj rad na engleskom jeziku 2011. godine.
Osnovno otkriće O-znanosti umjetne kulture
Arheolozi (kulture) otkrili su u ovom desetljeću najstariju stvar izrađenu voljom, znanjem i vještinom čovjeka. To je kameno oruđe staro oko 3,3 milijuna godina i upotrjebljavano je kao mesarski nož. Ta je stvar pronađeno je u Lomekwiju (Zapadna Turkana, Kenija). I tu započinje priča. Kako je došao taj naš praprapredak na ideju da načini upravo kameno oruđe za odvajanje, npr. kože od mesa životinje? Ta ideja može biti isključivo posljedica opažaja da se s prirodnom kamenom oštricom može razdvajati. I u sirovini, koja je ponuđena u prirodi, koja je ujedno i materijal, komadu kamena vidio je oštricu i shvatio je da udaranjem na određenom mjestu može odvojiti pojedine dijelove odabranog kamena. To je u osnovi ono kako sada kipari izrađuju kipove kao umjetnička djela.
Ali za izradu prvog artefakta trebao je smisliti postupak i odgovarajuća sredstva djelovanja, alate. Zato je alatničar prvi proizvođač. Tu su ulogu svi alati, pa i kalupi zadržali do danas i još dugo će biti osnova proizvodnje. Sve ostalo je u proizvodnji u osnovi univerzalno, ali alat je specifičan. A ove godine se za naučnika u zanatskim školama za zvanje alatničarskog zanatnika (najprije kalfe = pomoćnika majstora) javio jedan kandidat?
S izradom prvom kamenog noža postavilo se vječno pitanje dvojnosti tehničkih rješenja.
Naime postavlja se pitanje o čemu se razgovaralo na zamišljenom prvom etičkom simpoziju? Najvjerojatnije, poglavica je pitao pleme. Hoćemo li ovu stvar, kameni alat upotrijebiti kao oruđe ili oružje?
Klasičan lanac od ideje do upotrebljivog proizvoda
Od prvog alatničara pred 3,3 milijuna godina pa do 20. vijeka lanac od ideje (informacija) do proizvoda (materijal) bio je relativno jednostavan. Naime nije bilo tada još zelenih da ga pitaju što će s otpadom, što je danas važan dio proizvodnog lanca. Na neki način došlo se do ideje. Ona ne mora potjecati od nekog profesionalca. Mogao je tada zanatnik (vještina) iz glave razviti proizvod (informacija). Tek kasnije su došli crteži (informacija), izabran je potrebni materijal, upotrijebljen postojeći postupak i načinjeni su potrebni alati. Rezultat je bio proizvod potrebnih uporabnih svojstava (stvar). To je i danas moguće, ali samo u izuzetnim situacijama. Zato treba i danas znati rukom, najsavršenijim alatom kojeg poznajemo, pisati i skicirati pa i po potrebi izraditi crtež. Razumljivo da je za sve to potrebna energija. U nastavku analizirat će se suvremeni lanac od ideje do pohrane preostatka.
4. Suvremeni lanac od ideje do pohrane podataka
O važnosti proizvodnje za svaku zemlju i potrebnim kadrovima, u nastavku teksta razmatrat će se promjena klasičnog lanca od ideje do proizvoda, u pretežno digitalno-robotski koji završava s pohranom preostatka. I to u svega tridesetak godina.
Informacijski lanac od ideje do proizvodnje
Ulazak u digitalno doba, omogućili su mikroelektronika i računala krajem pedesetih i šezdesetih godina te revolucionarna promjena, aditivna proizvodnja osamdesetih, poznatija kao 3D tiskanje. Pritom ne smije se zaboraviti da i mikroelektroničke dijelove ili sprave te računala netko treba proizvesti. Radi se naime o materijalnim tvorevinama. A rezultat aditivne proizvodnje je fizička tvorevina kao rezultat digitalnih naredbi.
3D-tiskanje proizvoda najsloženijih oblika
(Izvor slike: https://3dprint.com/...)
I dalje je ideja (informacija) o nekom proizvodu pravo svakoga. No sada se javljaju tri informacijske djelatnosti: projektiranje, konstruiranje i dizajniranje zamišljenog proizvoda. Nekada su proizvodi skicirani ili razvijeni na crtaćoj daski, danas se to radi s pomoću računala. To se u načelu označuje složenom kraticom ili akronimom CAD (Computer Aided Design). Tu je nužna moguća važna napomena (Tekstilna znanost i gospodarstvo, 2011.).
Prema Željku Bujasu i Velikom CD rječniku engleska riječ design može biti: imenica (nacrt, uzorak, skica, dezen, dizajn, konstrukcija, plan, zamisao itd.), glagolska imenica (projektiranje, konstruiranje, dizajniranje, oblikovanje), pridjev (npr. osmišljeni, kreirani) i glagol (npr. nacrtati, narisati, napraviti skicu, dizajnirati).
Prema tome su projektanti, konstruktori i dizajneri proizvoda posebna vrsta informatičara.
Pred dvije godine, u jednom predavanju u okviru završnog izvještaja o izvrsnom europskom projektu o aditivnoj proizvodnji Katedre za preradu polimera FSB-a, pojavila se sintagma: digitalni materijali. U tri koraka (članka) došlo se do nove složene kratice CADM (Computer Aided Development of Materials – razvoj materijala s pomoću računala). Tijekom provedenih sintezologijskih istraživanja došlo se do sljedećih rezultata. Materijali se mogu podijeliti u dvije osnovne skupine. To su fizički (analogni) i informacijski materijali. Informacijski materijali mogu biti: analogni informacijski materijali (AIM), poput arhivskih spisa, materijala za sjednice, recepata, analognog zvuka i slika, ali i knjiga (osnovni sadržaj je informacija, a papir je nosač informacije). Digitalni informacijski materijali (DIM) su digitalni zapisi npr. slika, zvuka ali i razvijenih novih materijala. Pripremljenih za aditivnu proizvodnju dijelova. Pritom je moguće AIM digitalizirati i obrnuto.
Akronim CADM izvorno je objavljen u časopisu Materials World u siječnju 2016, a postoje i njemačka verzija. No, najrazrađenija inačica je ona objavljena u časopisu Svet polimera (Razvoj materijala s pomoću računala, 3/2016.). Uvođenjem te složene kratice (svako slovo = jedan naziv) definirano je novo područje znanstveno-inženjerskog djelovanja u lancu razvoja proizvoda. To je u osnovni informatička djelatnost, pri čemu su informatičke vještine i poznavanje materijala samo preduvjet za uspješno rješenje zadatka. Naime djelovanje u okviru CADM-a omogućuje predviđanja ponašanja proizvoda pri narinutim naprezanjima i izloženih utjecajima okoline.
Već odavno postoji pojam CAM (Computer Aided Manufacturing, izradba s pomoću računala). Međutim još 1988. uveden je u jednom tekstu akronim CAPR (Polimeri, 1-2/1988). Značenje te složene kratice je proizvodnja s pomoću računala. Zato postoji valjani razlog koji će biti nešto kasnije objašnjen. Uvođenje akronima CADM omogućilo je povezivanje lanca od ideje do proizvodnje.
Lanac razvoja proizvoda od ideje do gotovog proizvoda (I. Čatić, 2015.)
(Izvor slike: arhiva autora)
Obavljanje navedenih aktivnosti moguće je razvojem sve snažnijih računala. Pritom se radi o energijsko-informacijskom sustavu kojem je prirodni model ljudski mozak. Tom sustavu je potrebno sredstvo djelovanja, računalo i energija. Pri čemu treba naglasiti da je najusavršeniji alat čovjeka njegova ruka (Oswald Spengler ,1931.)
Ovaj odjeljak o povezanosti informacijskih djelatnosti i proizvodnje treba završiti s jednom mišlju stvorenom početkom stoljeća:
»Nema računala bez alata, ali ima alata i bez računala«.
Proizvodnja i izrada, dva različita pojma
Osnovni problem u razlikovnosti riječi proizvodnja i izrada je u nepoznavanju značenja naziva. Nije to slučaj samo u ovoj sredini, već općenito diljem svijeta. U čemu je problem? Ispravno je kazati izrađena je drvena igračka, ali gumena brtva ili porculanski tanjur su proizvedeni. Ideja o tome potječe od Güntera Ropohla[12] , dr. sc. strojarstva (alatni strojevi), a kasnije prof. filozofije. On je u svojoj knjizi „Eine Systemtheorie der Technik (1979.) definirao područje proizvodne tehnike (nj. Produktiontechnik, E. production technology ili fabrication) kao rezultat procesne tehnike (nj. Verfahrenstechnik, e. process technology) i izradbene tehnike. (nj, Fertigunstechnik, e. manufacturing). Terminologiju na ovom području u pravilu stvaraju strojari koji imaju na umu prvenstveno metale i njima je u pravilu primjerena riječ izrada. Slično je i s drvom i dijelom plastike, preciznije plastomerima. Ispravno je kazati načinio sam metalnu osovinu, drveni stolac ili plastičnu čašu. Ovdje se radi o slučaju kada se materijal, npr. aluminijski blok ili plastični granulat prave na jednom, mjestu a izradci na, često vrlo udaljenom, drugom mjestu. Međutim dio plastike, preciznije duromeri, guma i keramika slijede praksu pravljenja kruha. Kod kruha najprije se načini smjesa, zatim se kruh oblikuje rukama u neki izduženi oblik (štruca) ili u kalupu. No, uporabna svojstva kruha postižu se pečenjem, ma što to značilo. Isto je kod ostalih sličnih materijala. Kaučukova, duromerna (npr. epoksidna) ili keramička smjesa najprije se oblikuju u željeni oblik a zatim očvrsnu, npr. pečenjem ili polimeriziranjem i/ili umreživanjem na licu mjesta (in-situ). l nastane proizvod od tog materijala.
Zaključak, proizvodnja i izrada dva su bitno različita pojma. Zato postoje navedeni akronimi CAPR i CAM.
Prema DIN 8580 postoji 6 osnovnih skupina proizvodnih postupaka. To su: praoblikovanje, preoblikovanje, odvajanje, povezivanje, oslojavanje i promjena svojstava proizvoda.
Primjer klasičnog praoblikovanja je lijevanje sedam dijelova za Apoksiomena[13] (brončani iz 1. ili 2. stoljeća pr. Krista, nađen kod Lošinja,) u kalupu, prije više od dva tisućljeća.
Hrvatski Apoksiomen iz Lošinja
(Izvor slike: http://radio.hrt.hr/...)
Taj način stvaranje početnog oblika proizvoda u kalupu star je 4,3 milijarde godina, od nastajanja cikrona u Zemljinoj unutrašnjosti (svojevrsnom kalupu). Tek 1987. došlo je do revolucionarne promjene. Tada je izumljen prvi postupak i to aditivne proizvodnje. Radi se o postupku stereolitografije (SLA ili SL). Kapljevita, foto-očvršćujuća epoksidna smjesa (duromer) nanosi se sloj po sloj a slojevi zatim očvršćuju s pomoću laserskog snopa. To je primjer gdje se najprije praoblikuje (sloj po sloj) a zatim slijedi polimerizacija i umreživanje djelovanjem lasera. Danas ta, sve brojnija skupina postupaka praoblikovanja sve uspješnije zamjenjuje onu u kalupima. Koja je sada pretežno namijenjena velikim serijama. Taj način praoblikovanja postaje sve popularniji i u umjetnosti.
Postupcima preoblikovanja izrađuje se npr. nakit od srebrne žice. Postupci razdvajanja bili su prvi i to izradbeni postupci. Zgodna je usporedba što povezuje tesare, mesare i kirurge? Svi sredstvom djelovanja oštrim alatom razdvajaju organske polimere. Tesar biljne, drvo sjekirom, mesar, nožem ili pilom animalne polimere. Poseban je slučaj kirurg koji od njih mora biti najprecizniji, skalpelom ljudsko tijelo koje je također organski polimer.
Najpoznatiji postupci povezivanja su zavarivanje. Zanimljivo je da su ljudi pred 4 tisuće godina izumili lemljenje, pa su dva dijela Apoksiomena spojena na ostale lemljenjem. Postupcima oslojavanja vrlo često se provodi površinska zaštita ili ukrašavanje dijelova, a u postupke promjene strukture ubraja se kaljenje sa svrhom postizavanja više tvrdoće.
Od gotovog proizvoda do pohrane njegovog preostatka
Zeleni su uspjeli u svojim naporima i uveden je pojam „Kružnog gospodarstva[14]“. Pri proizvodnji ili izradi javlja je odgovarajući otpad. Odnosno nastaje nepopravljivim proizvodom. To je također područje materijalne proizvodnje, jer se od otpada mogu ponovno proizvesti novi proizvodi. No, to je posebna tema koja izlazi iz okvira ovih razmatranja. Istodobno treba biti svjestan da se sve ne može reciklirati (mehanički oporabiti) pa su nužna i druga rješenja. I za ovo područje treba proizvesti potrebnu opremu koja je često slična onoj u drugim industrijama. Poput usitnjavalica, sušilica itd. Važna napomena, kružno gospodarstvo se javnosti najčešće prodaje u croatoenglish verziji, kao cirkularna ekonomija. Ekonomija je znanost, a gospodarstvo je djelatnost.
Robotizacija i umjetna inteligencija
Roboti i jedan njihov posebni oblik egzoskeleti, sve su prisutniji u proizvodnji, ali ipak kao zamjena za čovjekovu ruku. Primjerice, pri zavarivanju roboti drže elektrodu. Zato će se sve teže ostvarivati vraćanje proizvodnje u najrazvijenije zemlje. Umjetna inteligencija koja se ostvaruje kao likovni prikaz, npr. avatari ili kao programi bit će sve prisutnija. Posebno se to odnosi na procese vođenja, dakle upravljanja i regulacije procesa. Dio aktivnosti u lancu pokriva se sve proširenijim konceptom industrija 4.0 i izvedenicama. Što je ponovno informacijski koncept koji ubrzava proizvodnju. No, time se ne mijenja osnovni dio lanca, proizvodni postupci i procesi.
Robot za zavarivanje
(Izvor slike: http://www.icm.rs/...)
U nastavku bit će analiziran ovaj nevjerojatan razvitak tehnike, ne samo u proizvodnji nego i u održavanju živoga i neživoga. Kao primjer treba navesti utjecaj tehničkih dostignuća na održavanje zdravlja, osobito u humanoj medicini.
Istodobno će se definirati što trebaju znati oni koji vode i sudjeluju u proizvodnim procesima. Kao što se ne može informacije jesti, u njih oblačiti ili pod njima spavati i hodati, tako se život ne sastoji samo od tehnike. Zato će se analiza provesti na temelju sljedeće misli:
„Svaka djelatnost, pa i proizvodnja je u funkciji društveno-humanističkih ciljeva koje određuje u konačnici politika.“
5. Znanje pretvoriti u hvatljivo tijelo
U ovom posljednjem nastavku proučavanja suvremenog lanca od ideje do pohrane preostatka, težište je na osobama koje su potrebne da se zamišljeni proizvod (umotvorina), pretvori u materijalnu tvorevinu, hvatljivo tijelo, stvar. Što s time imaju G. W. Leibnitz[15] i George Menges?
Istraživanja za praksu
Neumorni mislilac (nj. ratlose Denker) Gottfried Wilhelm Leibnitz napustio nas je pred 300 godina. Njegova istraživačka deviza, životno pravilo ili orijentacija glasila je: Teorija i praksa (VDI-N, 11.11.2016.).
Tu misao pronalazim u devizi mog doktorskom mentora, prof.dr.sc. Georga Mengesa. koji je izabran između 11 kandidata za redovnog profesora, na Tehničkom sveučilištu u Aachenu 1964.godine. S jednim poglavljem u knjizi i pet godina staža u plastičarskoj industriji. Predsjednik Izborne komisije, jedan od najglasovitijih njemačkih profesora s područja alatnih strojeva i obrade odvajanjem, prof. Herwart Siegfried Opitz, u tom trenutku doktorski mentor za osamdesetak asistenata, prepoznao je u Georgu Mengesu čovjeka kojeg treba to Sveučilište za novo područje, preradu plastike i kaučukovih smjesa. Od 1964. do odlaska u mirovinu 1989. prof. Menges sakupio je na jednoj jednostavnoj misli 250 golf loptica, svaka za jednog Dr.-Ing., zbog koje je i bio izabran. Ona glasi: „Istraživanja za praksu“.
Proizvodnja materijalnih tvorevina
U članku Suvremeni lanac od ideje do pohrane preostatka objavljenom 13. siječnja 2016. u Hrvatskom fokusu ukazano je na činjenicu da se projektantske, konstruktorske i dizajnerske aktivnosti smatraju specifičnim oblikom informacijskih djelatnosti. Potpuno isti zaključak vrijedi za sve organizacijske oblike proizvodnje. Sada se nastoji platformu, koncept informacijskog povezivanja svih aktivnosti u lancu prikazati kao 4. industrijsku revoluciju, pod nazivom „Industrija 4.0“. Računalno povezivanje, pa ni proizvodnje nije nešto revolucionarno. Pred tridesetak godina to se zvalo CIM (Computer Integrated Manufacturing). O tom konceptu računalnog povezivanja, koji je među ostalim najavljivao tvornice duhova, danas više se ne govori. Stoga treba samo pobliže razmotriti nužne aktivnosti u proizvodnji hvatljivih tijela, materijalnih tvorevina. I što moraju znati nositelji tih aktivnosti. Pretežni dio tog područja je sama proizvodnja, kojoj je pridodana pomoć neživih tvorevina, robota.
Tu se susreću dvije skupine stručnjaka. Oni koji znaju što treba načiniti i onih koji to znaju učiniti. Svejedno je radi li se odjeća, obuća, mobiteli, računala, vozila uključivo brodovlje ili slične tvorevine.
Poznaje li se proizvodnja od ideje do pohrane preostatka jasno je da prva skupina, proizvodni inženjeri (uvjetno teoretičari) moraju savladati znanja koja su potrebna za uspješnu proizvodnju. To znači poznavati osnove razvoja proizvoda i izbora potrebnih materijala te pravila uspješne organizacije i pouzdane proizvodnje. Moraju minimirati i utrošak energije tijekom proizvodnje. Zahvaljujući zelenima, moraju poznavati i osnovna pravila kružnog gospodarstva. Pritom moraju biti svjesni da njihova djelatnost, rad mora biti u funkciji društveno-humanističkih ciljeva.
Međutim samo rijetki među njima imaju iskustva u stvaranju realnih materijalnih tvorevina. Od inženjera (teoretičara, uputničara) ne očekuje se da sami zavaruju. To je zadatak vještog stručnog radnika, zavarivača. Leibnitz bi rekao praktičara. Time dolazimo do zaključka, u proizvodnim jedinicama dolazi do pretvaranja teorijskih znanja u realni svijet, u Osnovu života. U kojoj mjeri će roboti zamijeniti vješte stručne radnike otvoreno je pitanje. Premda sve više poslova preuzimaju roboti kao npr. pri zavarivanju dijelova vozila. Javljaju se sve učestalije i egzoskeleti, kao vanjski oblik kiborgiziranja ljudskog bića koji olakšavaju teške poslove proizvodnih radnika. Istodobno, teško je zamisliti da će humanoidne robotice, ginolde u dogledno vrijeme preuzeti zadatke vezilja.
Što je s alatničarima?
Kao alatničarski znanstvenik, koji je i sam radio na tim zadatcima, smatram da će oni još dugo vremena biti potrebni. Naime, nekada su alatničari zamišljeni potrebni alat za potrebni proizvod mogli načiniti iz glave. Ta vremena su prošla. Ali nije prošlost osnovni zadatak alatničarskog zanatnika. A to je, sastaviti u funkcionalnu cjelinu dijelove načinjene klasičnim ili informatiziranim proizvodnim strojevima. Jedina istinska proizvodna revolucija bila je 1987. kada je izumljen prvi postupak, danas sve prisutnije aditivne proizvodnje. I tamo su potrebne, materijalne tvorevine, pisači.
Teoretičari i praktičari
Razmotri se cijeli suvremeni proizvodni lanac dolazi se do zaključka. Nositelji razvoja od ideje do pohrane preostatka proizvoda su uvjetno rečeno teoretičari. Koji moraju uputiti potrebnim vještinama osposobljene praktičare, kako to izvesti. To znači da su inženjeri oni koji razvijaju znanje, a ono je informacija. Dakle i proizvodni inženjeri su informatičari. Istodobno treba dobro promišljati koje vještine trebaju savladati oni koji se obrazuju i odgajaju u sustavu strukovnog obrazovanja. O čemu se premalo govori i piše.
Osobine i znanja idealnog inženjera
Moguće je definirati što se očekuje od idealnog inženjera. Tablica potječe iz jednog rada ovog autora iz 1998. godine.
Što se očekuje od idealnog inženjera
(izvor slike; arhiva autora)
Zaključno, bez obzira tko ga posjeduje i kako se do njega stiglo, znanje je informacija. U tom kontekstu treba shvatiti misao šefa kadrova „Siemensa“ iz 1999. godine: »Informacije nije moguće jesti, u njih se oblačiti i pod njim spavati.«
Zato uz teoretičare, one koji otkrivaju ili izumljuju, trebaju i praktičari koji raspolažu određenim vještinama. Što će u digitalno-robotskom dobu te praktičare u određenoj mjeri zamijeniti roboti, ne mijenja osnovu proizvodnje materijalnih dobara.
Ova promišljanja rezultat su razvoja tehnike u posljednjih tridesetak godina. Novo, digitalno-robotsko doba traži manje sudionika u proizvodnom procesu, ali vrhunskih stručnjaka.
Time se završava krug od 30 godina, kada je po prvi puta napisano:
»I proizvodnja treba vrhunske kadrove.«
LITERATURA
- Bujas, Željko (2011.), Veliki englesko - hrvatski rječnik = English - Croatian dictionary, 4. izd., Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2011
- Cook, Michael (2017.) Unless we act quickly, humans will be house pets to robots, says Elon Musk, BioEdge, 8.travnja 2017., Australija
house-pets-to-robots-says-elon-musk/11913
- Čatić, Igor (2016.), Nova generacija, ona Z(ombija) ulazi u svijet rada?, Zg-magazin, 09.2016., Zagreb
(http://zg-magazin.com.hr/...)
- Čatić, Igor (2016.), Reformirano obrazovanje za trans-Z-generaciju, Zg-magazin, prosinca 2016., Zagreb
- Čatić, Igor (2016.), Vrhunski kadrovi potrebni i za proizvodnju, Hrvatski-fokus, Zagreb, 23. prosinca 2016.
https://www.hrvatski-fokus.hr/...
- Čatić, Igor (2016.), Z(ombi) generacija, Hrvatski-fokus, Zagreb, 30. prosinca 2016.
https://www.hrvatski-fokus.hr/...
- Čatić, Igor (2017.), Od prapočetaka proizvodnje, Hrvatski-fokus, Zagreb, 6.siječnja 2017.
https://www.hrvatski-fokus.hr/...
- Čatić, Igor (2017.), Suvremeni lanac od ideje do pohrane preostatka, Hrvatski-fokus, Zagreb, siječnja 2017.
https://www.hrvatski-fokus.hr/...
- Čatić, Igor (2017.), Znanje pretvoriti u hvatljivo tijelo, Hrvatski-fokus, Zagreb, siječnja 2017.
https://www.hrvatski-fokus.hr/...
hvatljivo-tijelo
- Ropohl, Günter (1979.), Eine Systemtheorie der Technik, 1979. 3. überarb. Aufl. 2009.
- 11. Čatić, Igor (2016.), Prirodoznanstvo je samo intrinzično za tehniku, Hrvatski-fokus, Zagreb, 18. studenoga 2016
https://www.hrvatski-fokus.hr/...
samo-intrinzično-za-tehniku
[1] Abraham Harold Maslow, (1908.– 1970.), američki psiholog, teoretičar pokreta za ljudske potencijale. Osnivač je škole unutar suvremene psihologije koja je poznata pod imenom humanistička psihologija. Njegova teorija ličnosti predstavlja jedan od temelja te škole pa se stoga može nazvati humanističkom teorijom ličnosti. Maslow je polazio od toga da su ljudi u osnovi dobri ili neutralni, a ne zli. Psihopatologija je rezultat iskrivljavanja i frustracije osnovne prirode ljudskog organizma. Najpoznatiji je po Maslowljevoj teoriji hijerarhija potreba iz 1943.). Maslow je pretpostavio da u svakom ljudskom biću postoji hijerarhija od pet potreba. To su – fiziološke, sigurnost, društvene, poštovanje i samoostvarivanje.
[2] STEAL - Science, Technology, Engineering, Art, Languages = Prirodoznanstvo, Informatika, Tehnika, Art (umjetnost, umijeće, vještine) i Jezici: formalni (matematika, logika, računalni) i umjetni jezici (vizualni i auditivni).
[3] SSH - Socials Sciences and Humanities
[4] Z-generacija – postmilenijska generacija, generacija rođena poslije 1993.
[5] Oswald Arnold Gottfried Spengler, (1880.– 1936.), njemački filozof povijesti i kulture, poznat po djelu Propast Zapada, objavljenom 1918.
[6] STEM – akronim satkan od početnih slova četiriju područja - science, technology, engineering i mathematics. (znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika). Međutim, ovo bi bio tek grubi, plošni prijevod budući da je termin vezan za američki obrazovni sustav. Sve češće se u posljednje vrijeme koristi i u hrvatskom, zbog jezične ekonomije, a svakako i radi važnosti grana koje obuhvaća. Ipak je teško potpuno prenijeti termin STEM u duh hrvatskog jezika, kao i zaokružiti što on sve obuhvaća.
[7] Anthony "Tony" Gervin Oettinger, (1929. Nürnberg, Njemačka ), profesor na Harvardu, lingvist i računalni znanstvenik poznat po radovima na području politike informatičkih resursa.
[8] Sintezologija – Sintezologija kombinira znanja i spoznaje dobivene planiranjem pokusa i odgovarajućom obradbom rezultata te primjenom sustavnosne teorije, pripada sve nužnijim temeljnim istraživanjima, na primjer u tehnici, gdje rezultira otkrićima određenih pojava ili zakonitosti. Jedan od pionira sintezologijskog pristupa je Japanac Hiroyuki Yoshikawa, a u Hrvatskoj prof. emeritus Igor Čatić.
[9] Dani Frane Petrića – međunarodna znanstveno-kulturna manifestacija Dani Frane Petrića pokrenuta je 1992. godine u organizaciji Hrvatskog filozofskog društva i Grada Cresa u čast Frane Petrića hrvatskog filozofa, polihistora, humanista i znanstvenika iz 16. stoljeća. Tijekom svoga kontinuiranog održavanja, Dani Frane Petrića postali su nezaobilazno odredište znanstvenika i stručnjaka iz Hrvatske i inozemstva te danas predstavljaju jedinstven događaj koji obuhvaća tri sastavnice: međunarodni simpozij o Frani Petriću; međunarodni simpozij o izbornoj, interdisciplinarnoj temi; kulturno-umjetnički program. Petrićevo djelo kao tema međunarodnog simpozija redovito je na programu Dana Frane Petrića od 1994., prvotno pod naslovom »Platon – platonizam – Petrić«, zatim »Petrić – platonizam – aristotelizam«, »Petrić i renesansne filozofske tradicije«, a od 2011. pod naslovom »Od Petrića do Boškovića«. Od 1994. godine, kad je uvedena razdioba na dva simpozija, izborne su teme bile »Filozofija prirode«, »Ekologija«, »Lijepo u prirodi i umjetnosti«, »Izazovi bioetike«, »Teorija kaosa«, »Filozofija vremena«, »Bioetika i znanost u novoj epohi«, »Filozofija i tehnika«, itd.
[10] Werner Nachtigall, – (rođen 1934., Čehoslovačka), njemački zoolog i biolog. Pionir na području biomehanike, odnosno bionike.
[11] Lošinjski dani bioetike – Hrvatsko filozofsko društvo, Hrvatsko bioetičko društvo i Grad Mali Lošinj 2002. godine utemeljili su međunarodnu znanstveno-kulturnu manifestaciju Lošinjski dani bioetike. Nekoliko godine poslije (od 2005.) u Malom Lošinju počela održavati stalna međunarodna konferencija Bioetički forum za jugoistočnu Europu, a zatim (od 2006.) i poslijediplomski tečaj Međunarodna ljetna škola integrativne bioetike u organizaciji Ruhrskog sveučilišta u Bochumu i Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1962. u časopisu Life Shana Alexander objavila je reportažu s naslovom „Oni odlučuju tko živi, tko umire“, što je prihvaćeno kao početak bioetike – nove interdisciplinarne znanstvene discipline.
[12] Günter Ropohl - (1939., Njemačka- 2017.), njemački filozof tehnike.
[13] Apoksiomen - Hrvatski Apoksiomen ili Lošinjski Apoksiomen je brončani antički kip (apoksiomena) iz 2. ili 1. stoljeća prije nove ere nepoznatog autora, pronađen 1996., a izronjen 1999. u moru kod Lošinja. Apoksiomen je 2007. godine, dobio nagradu Europa Nostra, nagradu EU za zaštitu baštine. Apoksiomen grč. ἀποξυόμενος, apoxyómenos: "onaj koji se struže" jedna je od konvencionalnih poza u kojoj su antički Grci prikazivali atlete. Nakon treninga, sportaši su prašinu i znoj s (nauljenog) tijela skidali malim srpolikim instrumentom koji su Grci zvali ksistra (ξύστρα), a Rimljani strigil (strigilis); kipovi apoksiomena hvataju mladiće u takvim trenucima.
[14] Kružno gospodarstvo-gospodarski sustav u kome se dodana se vrijednost proizvoda zadržava što je dulje moguće i ne stvara se otpad. Njima se resursi zadržavaju u gospodarstvu nakon kraja uporabnog vijeka proizvoda kako bi se produktivno upotrebljavali i tako stvarali novu vrijednost. Cilj je prelazak s postojećeg linearnog na kružno gospodarstvo, na ekonomski model koji osigurava održivo gospodarenje resursima i produžavanje životnog vijeka materijala i proizvoda. Cilj ovog modela je svesti nastajanje otpada na najmanju moguću mjeru, i to ne samo otpada koji nastaje u proizvodnim procesima, već sustavno, tijekom čitavog životnog ciklusa proizvoda i njegovih komponenti. Prijelaz na kružno gospodarstvo prebacuje fokus na ponovno korištenje, popravak, obnavljanje i recikliranje postojećih materijala i proizvoda. Ono što se smatralo ‘otpadom’ može se pretvoriti u resurs.
[15] Gottfried Willhelm Leibniz, (1646-1716.), njemački matematičar, znanstvenik i filozof. U matematici mu se pripisuje (zajedno s Newtonom) otkriće diferencijalnog računa.