Došli smo do tisuću čitanja jednog članka

U utorak, 5. srpnja 2016. godine, u popodnevnim satima  članak o profesoru Tomi Bosanca dostignuo  je tisuću čitanja.


Moram se malo pohvaliti. Članak „Tomo Bosanac – Otac generatora“ iz serije „Velikani hrvatske znanosti“ dostigao je „magičnu“ brojku od 1000 čitanja. Članak je objavljen 23. siječnja 2016. godine i 5. srpnja, znači nakon nešto više od 5 mjeseci čitalo ga je 1000 čitatelja. (Sada se brojka već povećala na 1005). Možda je stvaran broj čitatelja nešto manji, jer su neki sigurno nekoliko puta dolazili na članak i čitali ga malo po malo, ali mi brojka izgleda velika. I ja sam na to ponosan.

screenshot

Screenshot, 6.srpnja 2016.

U članku kroz život profesora Bosanca pratimo stvaranje i rast poduzeća KONČAR. Zanimljivo je da odmah poslije tog članka najčitaniji je članak s 900 čitanja „Kronologija drame jednog velikog poduzeća u 1990.“ koji govori o tome kako se raspadao KONČAR i kako je u onim burnim danima s 24.000 radnika došao na 4.000.

I ostali članci o velikim Končarevcima su jako čitani. Članak o profesoru Vojislavu Begi danas ima 857 čitanja, a članak o profesoru Tomislavu Kelemenu je samo u dva mjeseca dostigao brojku od 739 čitanja.

Iz toga mogu zaključiti da te članke o velikim Končarevcima prate najviše Končarevci, ali se javljaju i ljudi koji nisu Končarevci, već su surađivali s tim profesorima.

Jako mi je drago da je i članak o poduzetniku Goranu Oreškoviću iz serije „Kako se stvaralo novo hrvatsko gospodarstvo“ čitan i on sada ima 560 čitanja.

Zanimljivo je da u sam vrh čitanosti sa 709 čitanja dolazi članak o akademskom poduzetništvu. Članak je dosta kritičan prema našoj znanstvenoj zajednici, ali je dobro prihvaćen i komentiran.

Posebno mi je drago da su dobro prihvaćeni i čitani članci s kojima sam osobno i sentimentalno vezan, članak o 20 godina Tehnološkog parka Zagreb s 553 čitanja i članak „Zmaj Jura i hrastovi koje obaraju“ s 826 čitanja.

 Drago mi je da se „brojčanik“ čitanja stalno okreće.

Svi članci na ovoj mojoj web stranici  bave se temama koje se u današnjem hrvatskom društvu smatraju dosadnim i nezanimljivim. „Pa koga još zanima industrija, poduzetništvo, inovacije i neki stari profesori“, misle si tipični hrvatski intelektualci i prosti puk koji strastveno prati sapunice.

 Sretan sam da ipak još ima ljudi koje te teme zanimaju.

 Neki kolege su mi rekli: „Zašto su ti članci tako dugački? Pa tko još želi čitati dugačke članke““.

Odgovorio sam im: „Ja ne pišem za one kojima su ti članci dugački. Takvi neka čitaju 24sata i sličnu „literaturu“. U Americi se o njihovim najvećim znanstvenicima, najboljim poduzetnicima, najuglednijim ljudima pišu i čitaju debele knjige. Ako je o menadžeru Jacku Welchu napisano nekoliko knjiga od po 400 stranica, onda valjda naš poduzetnik Goran Orešković koji svoje vrhunske, inovativne high-tech proizvode isporučuje po cijelom svijetu, od Australije do Amerike,  zaslužuje tekst od 60 stranica.“

 Mene to pisanje veseli. Cijenim, poštujem i volim ljude o kojima pišem, a teme o industriji, razvoju proizvoda, inovacijama  i poduzetništvu su moj život. Zato ću nastaviti. Upravo radim na tekstu o životu i radu našeg velikog profesora sa Strojarskog fakulteta Igora Čatića koji je imao zanimljiv život, od rada u alatnici svog tate do velikih znanstvenih rezultata i današnjeg statusa profesora emeritusa. Pripremam se i za priče o našim vrhunskim poduzetnicima. A vjerujem da će posebno biti zanimljivi tekstovi o tome kako se gradio novi KONČAR, kroz priče o menadžerima koji su provodili uspješna restrukturiranja tvornica transformatora nakon  stečaja 1990. i doveli ta poduzeća do današnjeg stanja u kojem imaju isti broj ljudi kao i prije stečaja, a produktivnost  je 10 puta veća nego prije i svu proizvodnju izvoze na strana tržišta.

 Pišem i o ovom našem društvu, o tranziciji, privatizaciji i demokraciji, želim si objasniti gdje smo „fulali“, zašto idemo u krivom smjeru, zašto ne napredujemo i što bismo trebali učiniti da izađemo iz krize.

 Često me kolege pitaju: „Tko ti je napravio tako dobru web stranicu?“

Imao sam sreću da sam upoznao gospodina Gorana Grčića, odličnog, kreativnog web dizajnera, strpljivog i dobrog suradnika, koji pored ostalog svojim lijepim lirskim tenorom pjeva prekrasnu i plemenitu renesansnu glazbu u vokalnom ansamblu „Marco Polo“. Goran je u ovu moju web stranica ugradio još mnogo mogućnosti koje  nisam do sada iskoristio, jer sam uglavnom koncentriran  samo na pisanje.

Na kraju bih htio zahvaliti svim svojim prijateljima, čitateljima što prate ove tekstove.

I sve vas pozivam da mi se pridružite pa da svi zajedno svojim tekstovima potičemo razvoj hrvatskog gospodarstva.

 A meni je drago da moj mali, tihi  penzionerski „obrt“ nije beskoristan i ne predstavlja uzaludan trud.

 U Zagrebu, 6. srpnja 2016.

 Vaš odani,

Marijan Ožanić

 

Komentari

  • Zlatko

    06. 07. 2016

    Doista impresivno. Tekstovi su besprijekorni, veoma sadržajni i uvijek s otvorenim putokazima za napredak. Čestitam. Posebno su mi značajni i dragi-emotivni članci o hrvatskim znanstvenim velikanima... bez navodnika.

  • proricatelj

    06. 07. 2016

    Radi se zapravo o fantastičnim brojkama u našem vremenu. Svaka čast autoru na tim napisima.

Komentiraj