02. 04. 2025
Josip Mikulec, veliki pustolov iz malog zagorskog sela (2. dio)
Drugi dio teksta o svjetskom putniku i pustolovu Josipu Mikulcu bavi se njegovim životom i putovanjima po svijetu, od rođenja u Krušljevom selu do smrti u Genovi 1933. godine.
Američki kongresmen Walter H. Newton potpisuje se u knjigu Josioa Mikulca, 6. prosinca 1929.
(Izvor slike: Joseph Mikulec Hrvatski svjetski putnik u nijemom filmu 1922.)
Uvod
Ovaj tekst je napisan na temelju informacija koje su se mogle pronaći u raznim tekstovima na internetu – najviše u tekstovima koje su objavili dr. Ante Čuvalo, prof.dr. Darko Žubrinić, te Večernji list, kolekcionar Nathan Raab, portal www.nizagorjemalo.hr i wikipedia. https://hr.wikipedia.org/....
Slike u mom tekstu kod kojih nije naveden izvor su skenirane stranice Knjige potpisa slike snimljene na ekranu gradonačelnika Viktora Šiimunića.
U mnogim od tih tekstova nalaze se različiti podaci o istim događajima, različite brojke, različiti datumi, a mnogi podaci su vjerojatno pogrešni. Zbrku s podacima stvarao je i sam Mikulec, jer je na nekim razglednicama napisao da je iz Zagreba krenuo na put 5. veljače 1906. godine (vjerojatno tiskarska greška) i taj podatak u svom članku koristi i Ante Čuvalo. A na drugoj razglednici piše da je krenuo 1901. godine. Bilo mi je teško između raznih nelogičnih podataka rekonstruirati njegova putovanja i to povezati s datumima za koje postoje provjereni podaci da je Mikulec u to vrijeme bio u nekom gradu. Vjerojatno sam i ja u nekim situacijama krivo zaključio i pogriješio.
To znači da pred istraživačima života Josipa Mikulca ima jako puno posla da se svi podaci provjere i napiše vjerodostojna knjiga o njegovom životu i putovanjima.
Temelj za to će biti skenirane stranice prve knjige potpisa i Dnevnik Josipa Mikluca u vlasništvu Grada Oroslavja, već provedena analiza potpisa i izrađen „Timeline“ (kronologija) iz prve knjige koju je proveo stručni tim gradonačelnika Viktora Šimunića.
Istraživači bi trebali u Matici hrvatskoj pronaći ugovor koji je Matica potpisala s Mikulcem, treba pronaći dokumente o isplati 50.000 kruna Mikulcu za put. Pitanje je je li to uopće isplaćeno, kako i kada je isplaćeno. Treba potražiti izvješća koja je Mikulec slao Matici, a najzanimljiviji je njegov konačan tekst koji je Matica odbila objaviti.
U Matici su rekli da ne mogu pronaći ništa od toga, ali treba biti uporan i nadam se da se u arhivi Matice može naći mnogo zanimljivih podataka.
Trebalo bi, isto tako, u NSK (Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici) potražiti i proučiti novine iz 1901. godine, npr. Dom i sviet i druge koje su vjerojatno pisale o odlasku Mikulca u svijet i dogovoru s Maticom.
Tome treba dodati i tekstove iz novina država kroz koje je putovao Mikulec.
Mnogo toga još treba proučiti i naći odgovore na mnoga pitanja. Ovaj moj tekst će dati samo osnovne informacije kao polazište za istraživanje. I povremeno ću ubacivati nove informacije do kojih ću doći.
Da sam mlađi zdušno bih se bacio na ta istraživanja, a sada mi preostaje da čekam buduće mlađe istraživače i sa zanimanjem pratim njihov rad.
Svijet na prelasku iz 19. u 20. stoljeće
Josip Mikulec rodio se u zadnjim godinama 19. stoljeća i živio u vremenu na početku 20. stoljeća. Svijet su zahvatile brojne tehnološke, društvene, ekonomske i vojne promjene, velika znanstvena otkrića i zamah industrijalizacije. Započeli su prvi letovi avionom, otkrivene su rendgenske zrake i novi značajan kemijski element radij te je postignut veliki napredak u otkrićima na području fizike i kemije, započeo ubrzani razvoj proizvodnje automobila, zlatna groznica u Južnoj Africi i početak najmasovnijeg useljavanja u SAD.
22. studenoga 1900. napravljen prvi Mercedes
(Izvor slike:https://autoportal.hr/vremeplov/mercedes-najslavniji-automobilski-brend-nastao-23-studenoga-1900/)
Petina svjetskog kopna je u sastavu Britanskog carstva, smrću britanske kraljice Viktorije 22. siječnja 1901. završilo je viktorijansko doba u Ujedinjenom Kraljevstvu.
U Rusiji nemiri, nepovjerenje u cara, a u Njemačkoj car Vilim II. gradi mornaricu i priprema se za rat.
U vrijeme kada se rodio i započeo sa svojim putovanjima, Hrvatska je bila u sklopu Austrougarske monarhije. Poslije je došao Prvi svjetski rat, Austrougarska se raspala i nastala je Jugoslavija.
U takvom svijetu Josip Mikulec neumorno je putovao od zemlje do zemlje, susretao s predsjednicima i carevima i bio svjedokom tog uzbudljivog vremena.
Rođenje i mladost Josipa Mikulca
Josip Franjo Mikulec rođen je 15. siječnja 1878. u Krušljevu Selu, u obitelji seljaka Josipa i Kate Mikulec (rođ. Novosel). Krušljevo selo je malo zagorsko selo u blizini Oroslavja i Stubičkih Toplica. Danas ima oko 500 stanovnika, a u vrijeme rođenja Josipa Mikulca, 1880. godine imalo je 418. stanovnika. U blizini Krušljevog sela je dolina u kojoj se odvijala zadnja bitka Seljačke bune u veljači 1573. godine.
Možda je ovakva bila kuća u kojoj se rodio Josip Mikulec. Vjerojatno je imala i slamnati krov
Stara zagorska kuća snimljena u Kraljevom Vrhu u kolovozu 2024.
(Izvor slike: arhiva autora)
U Oroslavju je završio 3 razreda škole u razdoblju od 5 godina. Možemo pretpostaviti da je završio svoje školovanje 1891. s 13 godina.
Jednom kada je već postao poznat, rekao je: „Nisam znao ni čitati ni pisati kad sam napustio Hrvatsku.“
Kod toga je naravno, pretjerao, jer je u Oroslavju naučio i čitati i pisati. Kada je 1926. navratio u Oroslavje, u spomenici škole je napisao:
"Došao u školu koju sam nekada polazio te za uspomenu bilježim svoje ime u Oroslavju.
11.6.1926."
Iz školske Spomenice gdje se spominje Josip Mikulec
(Izvor slike: https://www.youtube.com/...)
Potom je sedam godina nadničario ( do 1898.) kako bi vrati dug koji je napravio njegov otac. To spominje u svom Dnevniku.
Prije 1893. radio je na Nikolićevom imanju.
Godine 1893. s 15 godina pobijedio je u natjecanju u trčanju izvan Zagreba. O tome je objavljen tekst i slika u jednim zagrebačkim novinama..
Već tada je Joža bio čudak. Nije želio spavati u kući već si je na drvu u dvorištu na kućnom broju 7, napravio ležaj. I tu je vjerojatno sanjao o tome kako će jednom obići svijet.
Od 1893. radi godinu i sedam mjeseci na posjedu baruna Vranyczanya u Oroslavju, a nakon toga na nekom drugom posjedu radi četiri i pol godine.
Prva putovanja
1900. - 1901. - Prvi odlazak na put
Izvor slike – Timeline koji je izradila ekipa Viktora Šimunića
Josipov nemiran duh i znatiželja tjerali su ga da napusti svoj siromašan zagorski dom i krene na putovanja po drugim zemljama. Ali otac je odbio njegov zahtjev da putuje u inozemstvo. Vjerojatno mu je Josip trebao za rad na njihovom malom imanju ili da radi na tuđim imanjima i donosi zaradu kući. Tek, kada mu je umro otac, majka mu je potpisala za ‘pasoš’ (putovnicu)
"Oduvijek sam želio vidjeti svijet", objasnio je kasnije. "Ovo je put kojim sam krenuo da to učinim. Putovanje je najveći odgojitelj."
I krenuo je već1900.- 1901. godine, kada je imao 23 godine.
No ‘pasoš’ (putovnica) je imao rok valjanosti godinu dana pa je zagorski putnik dopješačio tek do Crne Gore. (Ne znam, je li uopće ušao u Crnu Goru. Vjerojatno nije). Tad’ su ga žandari vratili doma, jer mu je ‘pasoš’ bio pred istekom. Doma su se nadali da će ostati i oženiti se, ali Joža je imao sasvim druge planove.
I kod ovog, kao i kod svih ostalih njegovih putovanja postavlja se pitanje – kako je financirao to svoje putovanje. Pješačenjem je smanjio troškove puta, ali se ne živi „od zraka“. Još je bio nepoznat pa nije mogao prodavati razglednice sa svojom slikom, a još sigurno nije dobio nikakvu pomoć od Matice hrvatske.
Vjerojatno koristio svoju ušteđevinu koju je zaradio radeći na tuđim imanjima, a moglo bi se zasigurno dodati, da je bilo uvijek dobrih i darežljivih ljudi koji su mu priskakali u pomoć
Od Italije, Afrike, Južne Amerike do SAD
Jesen 1901. - Kreće na drugo putovanje, Italija, Malta
Mikulec je ponovo krenuo na put i pošao iz Zagreba 5. veljače 1901.
Nisu svi suglasni s tim datumom. Ante Čuvalo u svom članku piše da je Mikulec iz Zagreba krenuo put Italije 5.veljače 1906. Taj datum dr. Čuvalo nije izmislio, već ga je prepisao s razglednice koje je tiskao Mikulec i prodavao ih tijekom svog putovanja. Vjerojatno se potkrala tiskarska greška koju nije bilo moguće nakon toga ispraviti.
Dio razglednica na kojima piše vjerojatno pogrešan datum
Rrazglednice koje je prodavao Josip Mikulec putujući po svijetu
(Izvor slike: Bilješke o Hrvatima u Americi | Ante Čuvalo)
Na razglednici koju je Hrvatski povijesni muzej otkupio zajedno s knjigom piše:
"JOSEPH F. MIKULEC // Universal official Autograph Collector with 55 lbs -2000 page book – Enroute since 1901 // Collected over 75.000 signatures in 30 nations. // FOR THIS CARD GIVE WHAT YOU PLEASE".
Na toj razglednici piše da je „na putu od 1901.“
Razglednica na kojoj piše da je „na putu od 1901.“
Snimka zaslona videa Joža iz Zagorja je bio prvi influencer, prije 100 godina je pješačio po svijetu i stvorio ovu knjigu - YouTube
Viktor Šimunić je proučavajući skenirane stranice Mikulčeve knjige potpisa pronašao dokaz da je Mikulec 1901. otišao iz Krušljevog sela i da se vratio 1926. U knjizi su se potpisali općinski zastupnik i seoski starješina koji je u ime svih seljana napisao tekst, a ostali seljaci iz Krušljevog sela su mu svjedočili svojim potpisima:
„….da je Josip Mikulec otišao iz Krušljevog sela 1901. godine da obiđe kuglu zemaljsku. To je mukotrpno putovanje učinio i sretno se povratio nakon 25 godina, tj. 1926. To mu od srca čestitamo i potpisujemo ova imena u ovu zlatnu knjigu.“
U mnogim tekstovima se navodi da je 1901. krenuo odmah u Ameriku, što nije točno. Krenuo je prvo prema Italiji, što je logično, jer je to susjedna zemlja.
Najprije se pješice zaputio preko Karlovca do Rijeke. Iz Rijeke je prešao u Italiju sa željom da obiđe Afriku.
Otputovao je u Italiju, obišao je Italiju i otplovio na Maltu, gdje je dobio posao. Budući da još nije znao ni jedan strani jezik, vjerojatno da je dobio neki posao fizičkog radnika
Trebalo je za taj neobični pothvat imati pregršt hrabrosti, odvažnosti, pustolovnog duha i ludosti.
U članku objavljenom u tjedniku Svijet iz 1926. godine ne spominje se uopće put na Maltu, već piše da je iz Italije pošao pješke kroz Francusku. Iz Marseja je morao po uputi tamošnjeg austrougarskog konzulata otići natrag kući preko Rijeke.
Vratio se nakon putovanja od godinu dana sa željom da opet krene u daleki svijet.
Ugovor (dogovor) s Maticom hrvatskom, 1901.
U svim tekstovima o putovanjima Josipa Mikulca spominje se njegov dogovor (ugovor) s Maticom hrvatskom o financiranju njegovog putovanja. Ali kod toga ima dosta nepreciznosti, jer je teško zaključiti kada je potpisan taj ugovor, je li dobio novce unaprijed, kako je razvrgnut taj ugovor, itd.
Dr. Ante Čuvalo u svojem članku daje najviše podataka. On piše:
„Joža Mikulec mi je prvi put „zapeo za oko“ kad sam pretraživao mikrofilmove čikaške Hrvatske Zastave i u broju od 24. prosinca 1908. pročitao prijevod članka iz dnevnika Star Journal od 23. studenog 1908 iz Pueblo, Colorado. Naime, koncem studenog 1908. Josip Mikulec je boravio u tom gradu i novine su donijele podulje izvješće o njegovu putovanju pješice od Zagreba do Puebla“.
Među ostalim, u članku piše da je tih dana u grad Pueblo stigao Mikulec „mlad Hrvat“, koji je napravio ugovor s Maticom hrvatskom u Zagrebu (njezinim nakladnim zavodom) da će za pet godina proći 25.000 milja (preračunato iz kilometara) pješice i nakon putovanja napisati putopis, a Matica će mu isplatiti 50.000 kruna ( Amerikanci su to preračunali u 10.000 dolara) i izdati knjigu. Zato je Josip, veli novina, tokom putovanja svaki tjedan slao izvješće Matici o prevaljenom putu.
Svakoga je tjedna, stoga, slao izvješće Matici o prevaljenom putu koji ga iz Hrvatske vodio, među ostalim kroz Italiju, Francusku, Španjolsku, Portugal, odakle je brodom otplovio u Cape Town, a potom u Argentinu.
No, njegov se putopis izrodio u romantični roman pa ga je Matica hrvatska odbila tiskati. Iako nije ispunio Matičine uvjete, nastavio je pješačiti.
U pet godina je prešao prvih 25.000 milja kako se obvezao Matici hrvatskoj ali to je bio sam manji dio njegovog životnog putovanja, što će mu donijeti nadimak "Joža Putnik".
Iz ovog teksta se može zaključiti da je Mikulec potpisao ugovor s Maticom sredinom 1901. godine nakon što se vratio s prvog putovanja, a prije putovanja Italijom.
Kod tog ugovora s Maticom otvara se mnogo pitanja na koja budući istraživači trebaju odgovoriti:
- Kako je taj prilično neobrazovan čovjek uspostavio kontakt s Maticom hrvatskom?
- Kako je mladi čovjek skromnog obrazovanja bez znanja stranih jezika uvjerio Matičare da će propješačiti svijetom 25.000 milja u pet godina da mu odobre 50.000 kruna za buduću knjigu. Ako je to preračunato 10.000 dolara, to je u ono vrijeme vrlo veliki iznos.
- Je li te novce dobio unaprijed i njima financirao svoja putovanja (što bi bilo logično) ili je to bilo obećanje da će na kraju te novce dobiti za rukopis knjige? Niti u jednom tekst se o tome precizno ne piše?
- Ako je novce dobio unaprijed, kako ih je čuvao tijekom puta? To je veliki novac da ga se nosi u džepu ili ruksaku.
- Kako je prelazio granice samo s putovnicom? Zar u ono vrijeme nisu trebali još neki dokumenti, kao viza i slično?
- Budući da je svaki tjedan slao Matici izvješće sa svog puta, to je sigurno mnogo teksta – u 5 godina oko 260 izvješća. Je li to Matica objavljivala i može li se to negdje naći?
- Ima li negdje neki dokument u kojem piše zašto Matica nije objavila ta tjedna izvješća i konačno roman koji je Mikulec napisao?
- Postoji li negdje arhiviran rukopis tog romana koji Matica nije htjela objaviti?
Knjiga s potpisima, 1901.
Mikulec je najpoznatiji po svojoj ogromnoj knjizi potpisa koju je nosio na svojim putovanjima po svijetu. Ideju da na putovanjima skuplja potpise dobio je na jednom putovanju kroz Italiju. Tamo je vidio mladića koji je nosio knjigu autograma pa se sjetio da bi i on sam mogao dokumentirati svoje putovanje takvom knjigom. To je i učinio i počeo skupljati potpise i pisma od ljudi koje je upoznao, kojima su potvrđivali njegov posjet.
1902. – Francuska, Španjolska, Portugal
S Malte se vratio u Rijeku i onda krenuo na putovanje po Francuskoj, Španjolskoj i Portugalu.
Nije se htio vratiti kući i u Portugalu se ukrcao na engleski parobrod koji je plovio za Južnu Afriku.
1902. – Južna Afrika
Iz Portugala je engleskim brodom za 35 dana stigao do Port Elizabetha, luke na južnom dijelu afričkog kontinenta.
U članku u Svijetu iz 1926. ne piše da je krenuo iz Portugala, već iz Rijeke. U Rijeci je bio usidren veliki brod „Mamouth“ koji je trebao otpremiti konje u Afriku za vrijeme burskog rata.
Tu se pojavljuje krdo konja koje spominje obitelj Mikulec u razgovoru 2012. godine. Međutim, oni su rekli da je to krdo konja išlo u Ameriku, a zapravo je išlo u Afriku.
Mikulec se ukrcao na taj brod koji je plovio u Afriku i dužnost mu je bila da čisti i hrani konje.
Kada su doputovali u Port Elisabeth, iskrcali su konje, a on je htio otići na ratište. U Svijetu ne piše na kojoj strani se htio boriti ili koju stranu u ratu je simpatizirao.
Nije mu dozvoljeno da otiđe na ratište, već se istim brodom vratio u Englesku, kako to piše Svijet.
U drugim tekstovima piše da je došao i do Johannesburga koji je duboko u kopnu. Tu je svjedočio Burskom ratu koji je trajao od 1899. do 1902.
Johannesburg 1889. nešto prije nego što je Mikulec došao tamo.
(Izvor slike: https://commons.wikimedia.org/...)
Udaljenost između luke Port Elizabeth i Johannesburga je oko 1000 km. U ono vrijeme bez putova, kroz džungle okružen ratnim zbivanjima trebalo bi mu mnogo vremena da dođe od jednog do drugog grada i natrag. To mi se teško uklapa u trajanje puta do SAD, odnosno do kolovoza 1902. kada je stigao u New Orleans.
Vjerojatno ipak nije otišao u Jahannesburg.
1902. – Južna Amerika, Argentina, Brazil
Iz Južne Afrike otplovio je preko južnog dijela Atlantskog oceana do Južne Amerike. Kampirao je u kišnim šumama i stigao do Argentinu.
Iz Mendoze, pokrajine na zapadu Argentine htio je preći u Čile, ali zbog hladnoće i snijega u Andama, pošao je prema Buenos Airesu. Posebice je imao problema preko provincije Pampa. Osim neprikladna terena za hodanje, trpio je nestašicu hrane i vode, a usput su ga orobili i razbojnici.
U Buenos Airesu Mikulec se susreo s najbogatijim Hrvatom u Argentini, brodovlasnikom Nikolom Mihanovićem, (s Pelješca) koji ga je vrlo gostoljubivo primio.
Nikola Mihanović je osnivač argentinske trgovačke flote. Umro je 1929. godine.
Iz Buenos Airesa Mikulec je otišao u Montevideo, glavni grad Urugvaja, zatim prema sjeveru kroz Brazil, kroz gradove Santos, Rio de Janeiro, Vitoria, Bahia. U Brazilu je živio šest mjeseci kao "divljak". Jeo je divlje voće, korijenje i orašaste plodove, izgubio se u prašumi i zamalo umro.
I u Brazilu je bio orobljen, ali su mu tamo najviše jada zadavali komarci.
Dolazak u SAD i putovanja do Prvog svjetskog rata
Kolovoz 1902.- Stigao je u New Orleans i putovao po SAD
U Brazilu se, kao radnik, ukrcao na parobrod i stigao 14.8.1902. u New Orleans, a onda i u Los Angeles.
New Orleans, 1902. godine
(Izvor slike: https://www.pinterest.com/pin/canal-street-1910--412923859568687391/)
Ante Čuvalo piše da je iz Brazila stigao u Philadelphiu.
Vjerojatno je najprije došao u New Orleans, a onda iz New Orleansa otputovao u Philadelphiu. A odatle je pošao u Baltimor i Washington – kroz Virginiju, Zapadnu Virginiju, Kentucky i dio Ohia, Indianu, Illinois, Missouri, Kansas do Colorada.
Kamo god je prolazio, tražio je razne uglednije osobe da mu dadu autograf i, u slučaju državnih i drugih službenika, da udare pečat grada, općine ili države u njegovu ogromnu knjigu koju je pažljivo čuvao.
1908. – Pueblo, Colorado, SAD, oženio se
Čuvalo piše:
„Joža Mikulec mi je prvi put „zapeo za oko“ kad sam pretraživao mikrofilmove čikaške Hrvatske Zastave i u broju od 24. prosinca 1908. pročitao prijevod članka iz dnevnika Star Journal od 23. studenog 1908 iz Pueblo, Colorado. Naime, koncem studenog 1908. Josip Mikulec je boravio u tom gradu i novine su donijele podulje izvješće o njegovu putovanju pješice od Zagreba do Puebla.
Od kada je pošao iz Zagreba Mikulec je do dolaska u Pueblo prevalio 15.800 milja, te je nadmašio svoj plan i raspored putovanja za 800 milja. Putovao je bez ikakvih materijalnih sredstava, jedino je prodavao razglednice sa svojim likom i od toga kupovao hranu.
Svoje putovanje je reklamirao kao 'Croatian Globe Trotter' te "Champion Walker of Croatia".
Razglednice koje je prodavao Josip Mikulec putujući po svijetu
(Izvor slike: mrežne stranice Bilješke o Hrvatima u Americi | Ante Čuvalo i
Joseph Mikulec Hrvatski svjetski putnik u nijemom filmu 1922.
Na promotivnoj razglednici koju je Hrvatski povijesni muzej otkupio zajedno s knjigom piše: "JOSEPH F. MIKULEC // Universal official Autograph Collector with 55 lbs -2000 page book – Enroute since 1901 // Collected over 75.000 signatures in 30 nations. // FOR THIS CARD GIVE WHAT YOU PLEASE".
Članak iz Puebla donosi i Josipove pohvale Americi i Amerikancima, te veli da je Mikulec 22. studenog stigao u mjesto Springs, Colorado, i da će odsjesti kod Nikole Badovinca, te zatim nastaviti put prema sjevero-zapadnoj obali, do Portlanda.
Nikola Badovinac je bio ugledan naš iseljenik koji je 1906. zabran za potpredsjednika HBZ – Hrvatske bratske zajednice (Croatian fraternal union),
Iz Portlanda Mikulec je planirao poći u Australiju, pa preko Japana (Azije), te sibirskim vlakom preko Rusije do St. Petersburga.
Oženio se 20.6.1908.
U članku piše da je Josip Mikulec 20. lipnja 1908. oženio Annu Stiopu, rumunjsku pjesnikinju. u Westfield, Chautauqua County, NY. Mikulec je imao 30 godina. .
Anna je iz Rumunjske krenula pješice u svijet u svibnju 1905.
Brak nije dugo trajao.
Josip Mikulec i njegova žena Anna Stiopu
(Izvor slike: Josip Mikulec tireless world hiker hundred years ago)
1910. – Chicago
Čuvalo piše:
„Opis Josipova putovanja do Portlanda i dalje još nisam uspio pronaći, ali sam pronašao članak u Chicago Daily Tribune (29. srpnja 1910.) u kojem piše da je svjetski putnik Mikulec stigao u Chicago 27. srpnja, da Hrvati za njega priređuju doček za nedjelju 30. srpnja u Nacionalnom domu na 18. ulici, te da zatim odlazi u Springfield, glavni grad države Illinois, da bi od guvernera mogao dobiti autograf, kao što je dobio od drugih guvernera kroz čije države je prolazio.
Također se navodi da je imao autentičan autograf predsjednika Amerike Tafta. Članak završava da je Mikulec dotad poderao 42 para cipela i da mu putovanje ide po planu kako je ugovorio s Maticom, i čak da je je 19 dana ispred planiranog vremena.“
Chicago 1911., u vrijeme kada je Mikulec došao
(Izvor slike: https://chicagology.com/skyscrapers/skyscrapers091/)
1910. – Mikulec je dobio američko državljanstvo
U prosincu 1910 Josip Mikulec postao je američki državljan.
Na molbi za američko državljanstvo (rujan 1910.) piše da nije oženjen.
Znači, njegov brak s Annom Stiopu nije potrajao ni 2 godine.
1911. - Australija, Novi Zeland, Tasmanija, Filipini
Početkom 1911. otišao je na istok. U svibnju 1911. godine Mikulec je otplovio za Australiju, što mu je bila odskočna točka za odlazak na Novi Zeland, čiji su gradovi tada bili vrlo mladi.
Susreo se s lordom Islingtonom, generalnim guvernerom Novog Zelanda, gradonačelnicima i diplomatima diljem te zemlje, te posjetio Napier, New Plymouth, Wanganui, Christchurch i Wellington.
Odatle je otputovao u Tasmaniju, posjećivao lokalne ličnosti i susreo se, među mnogima, s Harryjem Baronom, tasmanskim guvernerom.
Otplovio je natrag u Melbourne u Australiji i proputovao istočnu obalu, susrevši se s lordom Denmanom, generalnim guvernerom Australije.
Sljedećeg mjeseca, u listopadu, otputovao je na Filipine, gdje se susreo s generalnim guvernerom W. Cameronom Forbesom.
1911-1912. - Japan, Kina, Singapur, Burma, Indija
Do zime 1911. našao se u Japanu s vojnom pratnjom. Bio je aktivan i susreo se s gradonačelnicima Nagasakija, Yokohame, Kobea, Fusadira i Yokohame. Tamo je upoznao američkog veleposlanika, Charlesa Pagea Bryana.
Bio je prisutan na govoru admirala Toga i admirala Saita Makota, velikog vojnog vođe, a kasnije generalnog guvernera i vođe Južne Koreje.
Susreo se i s drugim vojnim ličnostima, osim akademskih ličnosti i običnih građana. Neke od njih upoznao je u srpnju, tijekom putovanja u Mandžuriju i Šangaj, kada je upoznao i A. Roya. Knabenshue, koji je bio prijatelj i pristaša braće Wright i vodeći diplomat u Aziji.
Odatle je otputovao u Hong Kong, gdje se sastao s tamošnjim guvernerom FH Mayem; također Li Yuan Huongom, predsjednikom Kine i Hsi Liangom, potkraljem Mandžurije, koji mu je napisao malu pjesmu.
Na lijevoj stranici nalaze se japanski znakovi.
Desna strana je na kineskom - potpredsjednik Republike Kine, Li Yuanhong.
(Izvor slike: Joseph Mikulec Hrvatski svjetski putnik u nijemom filmu 1922.)
Osim u Šangaju, boravio je u Tiansenu i Pekingu.
U rujnu je bio u Singapuru, gdje se susreo s guvernerom Arthurom Youngom, a sljedećeg mjeseca u Burmi.
1912. - Indija
Završio je 1912. u Indiji, gdje je, između ostalog, putovao u Kalkutu, Delhi i Agru. Tamo je upoznao Sir O'Moorea Creagha, vrhovnog zapovjednika Indije i administratora Indije Malcolma Haileyja.
Upoznao je lorda Carmichaela, guvernera Bengala i lorda Curzona, potkralja Indije i ministra vanjskih poslova . Ovu posljednju dvojicu susrest će kasnije u Velikoj Britaniji.
1913. – Bliski istok, zapadna Europa, kratka turneja
Početkom 1913. posjetio je Aleksandriju i Kairo u Egiptu i Jeruzalem.
U ožujku i do ljeta 1913. posjećivao je diplomate diljem zapadne Europe, posjećujući Englesku, Francusku, Njemačku, Dansku, Češku, Italiju, Španjolsku i Portugal.
U promotivnom tekstu kojim Raab Collection reklamira prodaju Knjige potpisa, piše:
„Knjigu je kupio otprilike u to vrijeme, nadahnut vizijom Talijana koji skuplja autograme, a dok se do tog trenutka knjiga sastoji od pisama koje je osobno primio, primijenjenih na knjigu.
Od ovog trenutka potpisi se uglavnom pojavljuju na stranicama same knjige“
Znači li to da je tek sada nabavio knjigu u koju je počeo skupljati potpise?
(Sumnjam). To treba provjeriti.
1914.-1918. – Prvi svjetski rat, predah.
Od 1914. do 1918. u Europi bjesni Prvi svjetski rat i Mikulec uzima predah.
Što to znači?
Što je Mikulec za to vrijeme radio?
Bitke Prvog svjetskog rata
(Izvor slike. https://www.mreza-mira.net/vijesti/clanci/na-danasnji-dan-zavrsio-je-prvi-svjetski-rat-sukob-koji-je-oblikovao-moderno-doba/)
Putovanja nakon Prvog svjetskog rata
1917. - Chicago, Oženio se s Mary Medrić
Čuvalo piše:
„Chicago Daily Tribune od 21. veljače 1917. (znači blizu sedam godina poslije teksta u istim novinama iz 1910.) piše da je Mikulec ponovo dopješačio u Chicago, da mu je propao ugovor s Maticom hrvatskom jer nije ispunio obećanja, da je počeo pisati putopis, ali se to izrodilo u romantični roman.
Ovaj put se navodi da je poderao 36 pari cipela, što bi značilo da je Mikulec, premda nije ispunio Matičine uvjete, nastavio pješačiti i dalje, te valjda iznova počeo brojati koliko je poderao cipela.
Ali najvažnija vijest u članku je ta da je Mikulec dan prije pun raznih odličja na grudima, sa svojom zaručnicom Mary Medrić posjetio gradski ured za vađenje vjenčanih dozvola. Ona je tada imala 36, a on 39 godina.
Pisac članka veli da je Mikulec tad postao „obični čikaški ‘Joe’, umjesto hrvatskog ‘Jože’ i da će mladi par živjeti na adresi 1332 W. 18. ulica, Chicago.
Usput, u tom dijelu grada bila je jedna od tadašnjih velikih hrvatskih naseobina. Dakle, bilo bi za očekivati da se sad Joe Mikulec oženio, smirio i nastavio „normalan“ život među Hrvatima u ovom gradu.
Ali, novinar se prevario, on je i dalje ostao „hrvatski Joža“ i nastavio putovati svijetom.“
1918. – Španjolska gripa
Nakon završetka Prvo svjetskog rata svijet je zahvatila Španjolska gripa koja je trajala svega godinu dana (1918. – 1919.) i u tom kratkom periodu odnijela, procjenjuje se, više od 50 milijuna života.
Prvi slučajevi, pojavili su se u Sjedinjenim Američkim Državama između siječnja i veljače 1918.. Nekoliko mjeseci kasnije pojavili su se pacijenti s istim simptomima u Francuskoj, Belgiji i Njemačkoj.
Epidemija gripe je zahvatila SAD 1918. godine
(Izvor slike: https://www.pbs.org/wgbh/americanexperience/features/influenza-timeline/)
1918.- Istočna obala SAD
U 1918. Josip Mikulec je u Philadelphiji i putuje po istočnoj obali Amerike.
Gripa je zahvatila Philadelphiu 28.9.1918. Za samo mjesec dana umrlo je oko 12.000 ljudi, a oko 47.000 je oboljelo.
Možemo pretpostaviti da Joža Putnik nije obolio od gripe.
1919. - 1922. – U Sjedinjenim Državama
Počevši od početka 1918., s turnejom po New Yorku, Connecticutu, Philadelphiji i Bostonu, Mikulec je koristio dionicu od DC-a (District of Columbia) do Bostona kao bazu, putujući gore-dolje ovim koridorom i odatle putujući na zapad i jug.
Tijekom tih razdoblja posjetio je političare, diplomate, vlasnike tvrtki, titane industrije, predsjednike, članove kabineta, umjetnike, većinu guvernera država i druge izabrane dužnosnike.
Među predsjednicima koje je posjetio i koji su mu se potpisali su američki predsjednici i njihove prve dame: Theodore Roosevelt i Edith Kermit Roosevelt, William H. Taft, Woodrow Wilson i Edith Bolling Wilson, Warren Harding, Calvin Coolidge i Herbert Hoover;
Ostali američki političari koji se pojavljuju u Knjizi potpisa uključuju potpredsjednika Thomasa Marshalla, predsjedničke kandidate Charlesa Evansa Hughesa, Ala Smitha i Williama Jenningsa Bryana, članove kabineta Williama G. MacAdooa, Josephusa Danielsa, Roberta Lansinga i Andrewa Mellona.
Mikulec je bio jednako fasciniran vanjskim odnosima i predstavnicima drugih država, te je posjetio brojne veleposlanike i konzularne dužnosnike, kako u Sjedinjenim Državama, tako i drugdje.
Samo dva primjera - francuski veleposlanik u SAD-u, J.J. Jusserand, i britanski veleposlanik u Washingtonu, Edward Grey, poznat po tome što je na početku Prvog svjetskog rata rekao: "Svjetla se gase diljem Europe i sumnjam da ćemo ih ponovno vidjeti za našeg života".
Neki istaknuti vojnici ušli su u Knjigu. To uključuje generala Johna Pershinga, asa Eddieja Rickenbackera, Smedleyja D. Butlera, najodlikovanijeg američkog marinca prije Drugog svjetskog rata, Theodorea Roosevelta, Jr., i Charlesa E. Stantona, poznatog po tome što je skovao nezaboravan izraz: "Lafayette, mi smo ovdje!"" u govoru koji je održao u Parizu tijekom Prvog svjetskog rata.
Nekoliko drugih slavnih osoba su fizičar Michael Pupin i Samuel Gompers, osnivač Američke federacije rada (AFL).
Mikulec je posjetio doslovno tisuće tvrtki, od velikih korporacija do malih poduzeća svih vrsta, od industrijskih titana do njihovih zaposlenika, od čelnika velikih tvrtki do vlasnika lokalne tržnice u malom gradu.
Među njima su Andrew Carnegie; Thomas Edison; tajkuni robnih kuća John Wanamaker i Bernard Gimbel; Jacob Ruppert, vlasnik New York Yankeesa; burzovni mešetar Charles Schwab; izdavač George H. Putnam, osnivač Putnam's; i predsjednici Lloyds of London i Pennsylvania Railroad.
Mikulec je također posjećivao parobrodarske kompanije, poput Cunard Linesa.
Volio je posjećivati tvornice, trgovine, autokuće (poput Packard Studebakera i Cadillaca), hotele poput Waldorf Astorije, čiji se legendarni kuhar Oscar također potpisao, bratske organizacije i banke (postoje stotine autograma bankara). U njima bi se često sastajao s višim rukovoditeljima i njihovim zaposlenicima.
Upoznao je vodeće ličnosti u svijetu kulture, poput Edwarda Robinsona iz Metropolitan Museum of Art i predsjednika Sveučilišta Yale Jamesa Rowlanda Angella.
Upoznao je boksače Jacka Dempseyja i Jessa Willarda, poznatog kolekcionara autograma ASW Rosenbacha i vjerske vođe poput kardinala Jamesa Gibbonsa.
1919. – Putovanje prema zapadu
Mikulec je za jedne novine izjavio da je već umoran, ali, ipak je želja za putovanjem pobijedila pa je Joža tada iz New Yorka krenuo prema zapadu.
Godine 1919. uputio se na Srednji zapad, putujući od Philadelphije preko Ohija i Michigana i završavajući u Indiani, usput skupljajući autograme guvernera i drugih istaknutih muškaraca i žena.
Završio je u Washingtonu sastankom s knjižničarom Kongresa.
1920. – Iowa, Colorado, St. Louis i Zapadna Virginia, New York
Putovanje 1920. godine odvelo ga je kroz sjeverni dio države New York pa prema Kanadi.
Na ovom putovanju susreo se s guvernerima, političarima i građanskim vođama iz tih država. Bio je u Iowa Cityju i Des Moinesu u Iowi; Ohami i Lincolnu u Nebraski, Denveru, Pueblu i Dodge Cityju u Coloradu; St. Louisu i Kansas Cityu u Missouriju, prošao je kroz Ohio i Zapadnu Virginiju
1921. – New York, Nikola Tesla, Kanada
Prije Kanade Mikulec se, vjerojatno, u veljači 1921. zadržao u New Yorku i tu je sreo Nikolu Teslu, jer u svojoj knjizi ima potpis Nikole Tesle.
Nikola Tesla uz svoj potpis nije napisao datum, ali potpisi ispred i iza njegovog imaju datum 24.2.1921. U tekstu na japanskom iza potpisa Nikole Tesle piše da je Mr. Joe Mikulec 24.2.1921. posjetio glavni ured Japansko-američke komore na Manhatanu.
Zato možemo pretpostaviti da je Nikola Tesla stavio svoj potpis u Knjigu 24. veljače 1921. godine.
Iz New Yorka Mikulec je otiša u Kanadu. U Kanadi se susreo s kanadskim premijerima Robertom Bordenom i Arthurom Meighenom, te premijerom Devonshireom, premijerom Ontarija i generalnim guvernerom Kanade, kao i gradonačelnikom Toronta.
Ovo putovanje uključuje mnoge druge potpisnike u poslovnom i političkom svijetu. Susreo se s generalom Julianom Byngom na putovanju u Montreal 1921. godine.
1921. – Putovanje u Englesku
Iz Kanade je 1921. Mikulec brodom SS Metagama stigao do Liverpoola.
O Mikulcu na brodu je snimljen nijemi film.
Nekoliko kadrova iz nijemog filma – snimak zaslona
(Izvor slike: https://www.youtube.com/...)
Iz Liverpoola je otišao u London. Posjetio je Downing Street 10, rezidenciju premijera.
Tijekom svog boravka u Engleskoj upoznao je britanske kraljeve Edwarda VIII., kralja Georgea VI. i premijera Davida Lloyda Georgea, zajedno s njegovim kabinetom. Posjetio je tamošnje velike i manje tvrtke, a u svoju je knjigu dodao i političare i diplomate.
Sastao se s voditeljem Britanskog muzeja Sir Fredericom Georgeom Kenyonom.
1922. – Kanada, Kalifornija, Teksas, Florida i Kuba
Iz Engleske Mikulec se vratio u Kanadu, putovao kroz Gornji srednji zapad, posjetio Winnipeg i Calgary, skupljajući potpise tamošnjih političkih i komercijalnih vođa. Odatle je vidio parkove u Banffu i uputio se u Vancouver
Iz Kanade se vratio u SAD, prešao u Seattle, a zatim u Portland, prije nego što je krenuo na jug u Sacramento i San Francisco.
Upoznao je guvernera Kalifornije i mnoge lokalne čelnike, prije nego što je krenuo na jug u Los Angeles i Hollywood.
Upoznao je mnoge zabavljače i glumce, neke u Kaliforniji, a neke u New Yorku. Sreo je zvijezde nijemog filma kao što su Douglas Fairbanks, Mary Pickford, William Farnum i Tom Mix; opernu legendu Enrica Carusa; te Williama Foxa, osnivača 20th Century Foxa, budućeg vođu NBC-ja Davida Sarnoffa, poznate producente Carla Laemmlea i Briana Foya, te Eugenea Zukora, izvršnog direktora Famous Players Laskya, dirigenta Leopolda Stokowskog.
To je fascinantna slika nove filmske industrije. Mnogo je filmskih direktora zastupljenih na različitim mjestima u Mikulčevoj knjizi potpisa.
Texas
Iz Kalifornije je putovao u El Paso, San Antonio, Houston, New Orleans, Mobile, AL i Atlantu, usput upoznavši mnoge ljude.
Kada je prolazio kroz Texas, vjerojatno je prolazio kroz nepregledna naftna polja na kojima su mnogobrojni tornjevi s naftnim bušotinama.
Bilo bi zanimljivo potražiti podatak je li MIkulec bio svjestan da je jedan Hrvat, iz Splita Anton Lucić 10. siječnja 1901. pronašao prvu eruptivnu naftnu buštinu u Spindletopu u Texasu. I pronašao način kako se erupcija nafte može ukrotiti. Zato ga Amerikanci slave kao „oca naftne industrije“. Smatra se da je uloga Antuna Lučića za razvoj naftne industrije u svijetu slična ulozi njegova zemljaka Nikole Tesle u razvoju elektroindustrije.
Treba vidjeti nalazi li se potpis Antona Lučića (Anthony F. Lucas) u Mikulčevoj knjizi.
Spindletop 1902.g. oko Lučićeve eruptivne bušotine
(Izvor slike: https://www.croatianhistory.net/etf/antun_lucic_info.html)
Kuba
Iz Charlestona otišao je u Tampu na Floridi, gdje je uhvatio brod za Havanu na Kubi,. Tamo se sastao s raznim dostojanstvenicima, prije nego što se vratio u SAD preko Key Westa, Miamija, Palm Beacha i Jacksonvillea.
1923. – U New York Timesu
Rujan 1923.
New York Times od 2. rujna 1923. donosi članak o Josephu Mikulcu, „sakupljaču autografa“.
U članku se kaže da je rođen u Stubici, a Krušljevu selo je nedaleko od Stubičkih toplica. Nadalje, članak iz 1928. navodi da Josip putuje već 28 godina
Članak ističe da je Mikulec dva puta obišao svijet pješice, sakupljajući autografe uglednijih osoba kamogod je prolazio.
Članak donosi sažetak priče o njegovu prvom putovanju i dodaje da je Jožin stalan boravak u to vrijeme (rujan 1923.) bio u Philadelphiji.
Tih dana je bio u New Yorku i njegovu ogromnu, kožom uvezanu knjigu s autografima (koja je tad težila 57 funti) potpisao je gradonačelnik John F. Hylan, kao i važnije osobe iz poslovnih krugova, kazališta, politike i drugi.
U knjizi su bili potpisi američkih predsjednika T. Roosevelta, W.H. Tafta, W. Wilsona, W.G. Hardya i C. Coolidgea, kao i mnogih drugih uglednika: Lloyd George, Lorda Curzona, Princa od Walesa, predsjednika Kine, admirala Togoa, J. Pierpont Morgana, raznih senatora, guvernera, ambasadora itd.
Studeni 1923.
Samo dva mjeseca kasnije, 20. studenog 1923., New York Times opet donosi članak o Joži, ovaj put malo podulje štivo. Piše da je Joža ponovo stigao u New York noseći svoju knjigu od 2.896 stranica i tešku 58 funti. Joža je došao u grad i odmah posjetio tvrtku Rosenbach, trgovinu rijetkih knjiga, da bih unovčio dragocjene autografe.
Glavni mu je razlog za prodaju bio umor od nosanja te velike knjižurine. Zanimljivo je da ga je u trgovinu pratio novinar New York Timesa, koji opisuje Jožu i njegovo podrijetlo.
Novinar dalje piše da je Joža vječiti putnik, nabraja iskupljene autografe znameniti ljudi, kako se Joža žali da nije uspio dobit autograf ni jednog kralja, itd.
(To je čudno, jer je u Velikoj Britaniji sreo britanske kraljeve Edwarda VIII., kralja Georgea VI.)
Mikulec je tražio 10.000 dolara za knjigu, a vlasnik dr. Rosenbach je prosudio da je to realna cijena, ali da se on ne bavi takvim knjigama. Preporučio mu je posjetiti Henry E. Huntingtona u Kaliforniji, koji bi možda otkupio knjigu ove vrste. Mikulec se uhvatio za glavu i kazao da ima Huntingtonov autograf, ali da mu nije palo na pamet ponuditi mu knjigu kad je bio kod njega.
Mikulec je za novine izjavio da je već umoran, da se želi smiriti i otpočeti „normalan“ život na kakvoj manjoj farmi u američkim plodnim ravnicama, a da bi knjigu sa autografima želio vidjeti u kakvu muzeju. Ali, ipak je želja za putovanjem pobijedila pa je Joža tada iz New Yorka krenuo prema zapadu.
1924. – Mikulec je prodao knjigu
Zakon o migraciji (Immigration Act), 26.5.1924.
U SAD-u je Zakon o imigraciji iz 1924. ograničio broj imigranata kojima je dopušten ulazak u Sjedinjene Države. Mikulčeva knjiga potpisa je snimka nacije na kraju velikog razdoblja imigracije, kada je između 1880. i 1924. stiglo više od 20 milijuna imigranata. Većina je bila iz južne, istočne i srednje Europe, a uključivala je 4 milijuna Talijana i 2 milijuna Židova.
Mikulec se potrudio posjetiti te ljude u njihovim trgovinama, na radnim mjestima i usred njihovih aktivnosti.
Posjećivao je američke novine koje su izlazile na engleskom jeziku, ali i one koje su izlazile na talijanskom, jidišu, grčkom, japanskom, kineskom, češkom i poljskom jeziku. Potpisi ovih imigranata kojih ima na tisuće su na njihovim materinjim jezicima. Na primjer, postoji 36 natuknica na jidišu, mnogi prilično dugi, a mnogo više na talijanskom i nekom istočnoeuropskom jeziku.
Upoznao je i mnoge čelnike međunarodne poslovne i bankarske zajednice, posebno u New Yorku. Jedan takav primjer je Hisaakira Kano, međunarodni bankar i šef Yokohama Specie Bank (YSB). Banka je odigrala značajnu ulogu u japanskoj trgovini s Kinom. Kano je dugi niz godina bio japanski predstavnik direktora u Banci za međunarodna poravnanja (BIS). Upisao se i Ryoichiro Arai, japanski poslovni čovjek koji je pomogao u izgradnji trgovinskih odnosa između Sjedinjenih Država i Japana, posebno u industriji svile.
Mikulec je prodao knjigu 28.5.1924.
Mikulec je već bio umoran od nosanja te velike knjižurine, a trebao je i novaca pa je svoju prvu knjigu prodao 28.5.1924., kao što piše na zadnjoj stranici knjige, Samuelu Robinsonu, imigrantu iz Irske i jednom od osnivača tvrtke American Stores Company, matične tvrtke Acme Markets.
Zadnji potpisi u knjigu su upisani 27.5.1924
Knjigu je od potomaka obitelji Robinson nabavila obitelj Raab, odnosno njihova tvrtka Raab Collectiona.
Tu knjigu namjerava kupiti Grad Oroslavje.
Prva knjiga potpisa koju je Mikulec prodao kolekcionaru Samuelu Robinsonu
Sada je knjiga u vlasništvu obitelji Raab, odnosno njihove tvrtke Raab Collectiona.
(Izvor slike: https://www.abebooks.com/...)
Počeo skupljati potpise u drugu knjigu, kolovoz 1924.
Nakon što je prodao prvu knjigu, Mikulec je počeo potpise skupljati u drugu knjigu. Tu knjigu je nakon njegove smrti otkupila obitelj Mikulec.
U prosincu 2023. knjigu je od Marijana Mikulca, Josipovog rođaka, otkupio Hrvatski povijesni muzej i postala je zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske.
1925. – Italija, Benito Mussolini
Mikulec je u Italiji dobio potpis od Benita Mussolinija. Uz potpis piše (vjerojatno) „decembre 1925.“
To znači, da je 1925. Mikulec putovao po Italiji.
Potpis Benita Musolinija, decembre 1925.
(Izvor slike. Josip Mikulec iz Oroslavja prvi je influencer na svijetu | Ni Zagorje malo)
1926. – Povratak u Krušljevo selo
Mikulec je na svojim putovanjima svraćao i u rodno zagorsko selo. Spavao bi u dvorištu iza svoje kuće, na ležaju od dasaka koji je sam napravio na drvetu pa su ga i zbog toga, kao i općenito njegova stila života, mještani smatrali čudakom.
Kada je 1926. godine svratio kući u Krušljevo selo, posjetio je svoju školu u Oroslavju koju je nekada pohađao i upisao se u Spomenicu škole
O tome je u listopadu 2024. godine govorila profesorica povijesti i geografije u Osnovnoj školi u Oroslavju Andrijana Tomić:
„U naškoj školskoj spomenici sačuvan je njegov kratki zapis:
'Došao u školu koju sam nekada polazio te za uspomenu bilježim svoje ime u Oroslavju.
11.6.1926.'
I prekrasni njegov veliki potpis.“
Iz školske Spomenice gdje se spominje Josip Mikulec
(Izvor slike: https://www.youtube.com/...)
Kada smo u listopadu 2012. godine posjetili Krušljevo selo, razgovarali smo s obitelji Mikulec.
Gospodin Milan Mikulec, najstariji član obitelji Mikulec je kao sedmogodišnjak upoznao Jožu Putnika. Rekao nam je da je Joža, kao mlad čovjek, otišao u Ameriku s nekakvim krdom konja koje je iz Zagreba išlo u Ameriku.
Priču o tom putovanju s krdom konja nisam našao ni u jednom tekstu kojeg sam do sada vidio.
Nekoliko puta se tijekom godina vraćao u Krušljevo selo i njegovi sumještani i rodbina dočekivali su ga kao slavnog čovjeka, ali i kao čudaka.
Gospodinu Milanu Mikulcu najviše je ostalo u sjećanju čudno ponašanje čuvenog putnika koji je na šljivu u vrtu stavio nekakve daske i spavao vani na drvu. I uglavnom nije imao strpljenja mnogo pričati znatiželjnim seljanima o svojim putovanjima.
Razgovor s članovima obitelji Mikulec, 2012.
Lijevo – supruzi Danica i Milan Mikulec i njihov rođak Branko Mikulec. Desno Biserka Draganić i Marijan Ožanić. Listopad 2012.
(Izvor slike: arhiva autora)
1927. – U New York Timesu
Jožu Mikulca ponovo susrećemo u New York Timesu 30. listopada 1927., ali ovaj put novina donosi samo njegovu fotografiju na kojoj znatiželjnim prolaznicima na ulicama Berlina pokazuje svoju ogromnu knjigu autografa.
To znači da se Joža nije smirio, kako je priželjkivao dok je bio u New Yorku četiri godine ranije, nego je nastavio putovati svijetom.
Portret, 7.4.1927.
Snimak zaslona videa Joža iz Zagorja je bio prvi influencer, prije 100 godina je pješačio po svijetu i stvorio ovu knjigu - YouTube
1928. – 50. rođendan, Belgija
Svoj 50. rođendan je 15.1.1928. godine obilježio u Belgiji u Antwerpenu u Belgiji. Svoj „zlatni rođendan“ je ubilježio u svoju knjigu. Vidi se da je Josip Mikulec imao jako lijep rukopis. Potpisuje se kao – Joža Mikulec Putnik.
Snimak zaslona videa Joža iz Zagorja je bio prvi influencer, prije 100 godina je pješačio po svijetu i stvorio ovu knjigu - YouTube
Kako se bližio svom 50. rođendanu, počeo je razmišljati o svojoj ostavštini, ali i o ostavštini knjige. Prikupio je gotovo 200 novinskih članaka na nekoliko jezika i uz njih napisao priče o događajima kojih se sjeća.
1928. - U New York Timesu
Čuvalo piše:
„Zadnji članak o Josipu MIkulcu kojeg sam mogao pronaći u New York Timesu je od 29. travnja 1928., a naslov članka je „Čovjek 28 godina na turneji skupljanja autografa“. Podnaslov glasi: „Vozi u posebnim kolicima 55 funti težak svezak koji sadrži 30.000 potpisa.“
Članak navodi da je Joža tada imao 50 godina, da je iz Hrvatske, da je prije 28 godina pošao po svijetu skupljajući autografe poznatih osoba i da knjiga sadrži potpise nekoliko europskih vladara, devet američkih predsjednika i mnogobrojnih glasovitih umjetnika, pisaca, glumaca, znanstvenika, političara, vjerskih uglednika itd.
Knjigu je vozio na posebno sagrađenim kolicima, ali ju je ipak morao na leđima nositi u urede osobama od kojih je tražio potpis.
Josip izjavljuje da je prošao stotine tisuća milja i da nastavlja svoje putovanje svijetom prikupljajući autografe.“
1929. - Velika depresija
U Americi je započela velika gospodarska kriza nazvana Velika depresija.
Američki kongresmen Walter H. Newton potpisuje se u knjigu Josipa Mikulca, , 6. prosinca 1929.
Mikulec ima 51 godinu
(Izvor slike: Joseph Mikulec Hrvatski svjetski putnik u nijemom filmu 1922.)
Josip Mikulec sa svojom knjigom potpisa
Po izgledu to je vjerojatno oko 1929. godine
(Izvor slike: Josip Mikulec tireless world hiker hundred years ago)
Josip Mikulec sa svojom knjigom potpisa, 1929.
(Izvor slike: Josip Mikulec tireless world hiker hundred years ago)
1930. - Zagreb, Split, Radić, Paspa, Tin Ujević
U 1930. godini Mikulec je bio u Hrvatskoj. U Zagrebu je dobio potpise Vlatka Mačeka, industrijalca Paspe i drugih.
U ljeto 1930. godine Josip Mikulec bio je u Splitu i 30.7.1930. dobio potpis od Tina Ujevića.
Snimka zaslona videa Joža iz Zagorja je bio prvi influencer, prije 100 godina je pješačio po svijetu i stvorio ovu knjigu - YouTube
1931. – Potpis boksača Maxa Schmelinga
Mikulec je 1931. dobio potpis od svjetskog boksačkog prvaka Maxa Schmelinga. Maximilian Adolph Otto Siegfried Schmeling bio je njemački boksač koji je bio svjetski prvak u teškoj kategoriji između 1930. i 1932. Njegove dvije borbe s Joe Louisom 1936. i 1938. bile su svjetski događaji.
Možemo pretpostaviti da je Mikulec od Schmelinga potpis dobio u Berlinu. Schmeling je uz potpis nacrtao i svoj portret..
Snimka zaslona videa Joža iz Zagorja je bio prvi influencer, prije 100 godina je pješačio po svijetu i stvorio ovu knjigu - YouTube
17.3.1931. – Karikatura
Snimka zaslona videa Joža iz Zagorja je bio prvi influencer, prije 100 godina je pješačio po svijetu i stvorio ovu knjigu - YouTube
1933. – Italija, Josip Mikulec umro je u Genovi
Sjeverozapadna Italija
Početkom 1933. godine Mikulec je bio u sjeverozapadnoj Italiji. To se vidi po potpisima uz koje piše Chiavari, (dio Genove), 14.1.1933., Rapallo, (grad u provinciji Genovi, 24 kilometra jugoistočno od Genove), 16.1.1933., uz to je i jedan fašistički pečat.
Stranica knjige s potpisima iz početka 1933. godine
Umro je Joža Putnik, 8.5.1933.
Josip Mikulec, Joža Putnik umro je 8. svibnja 1933. od tuberkuloze u Genovi u 55. godini života. Pokopan je pod imenom Joseph Frank Mikulec na gradskom groblju Cimitero Monumentale di Staglieno.
U smrtnom listu se navodi da je za života od imetka posjedovao samo knjigu. Tu knjigu tešku 25 kilograma koja ima 1244 ispunjene stranice otkupila je obitelj Mikulec 1933. u Genovi nakon njegove smrti, a od njih knjigu je kupio Hrvatski povijesni muzej 2023. godine.
Prvu knjigu koju je Mikulec ispunio potpisima (ima 2896 stranica i teži 26 kilograma) planira Grad Oroslavja otkupiti od američkog kolekcionara Nathana Raaba iz New Yorka.
Kod njega su i memoari. Zadnje što je u njih napisao bilo je „to be continued“.
Svijet 1933.
Hrvatska je u Kraljevini Jugoslaviji.
U SAD je američki predsjednik Frank Delano Roosevelt započeo New Deal ekonomski program za izlazak iz Velike Depresije.
U siječnju 1933. godine u Njemačkoj je Adolf Hitler došao na vlast. Mračni oblaci su se počeli skupljati nad Europom.
Kraj teksta
1.DIO - Josip Mikulec, veliki pustolov iz malog zagorskog sela (1. dio)
LITERATURA
Mrežne stranice
- Bilješke o Hrvatima u Americi | Ante Čuvalo
- Crtice iz povijesti Hrvata u Americi | Ante Čuvalo
- http://www.croatia.org/...
- http://www.croatia.org/...
- https://hr.wikipedia.org/...
- https://www.abebooks.com/...
- https://www.biblio.com/...
- https://www.raabcollection.com/...
- https://www.zagorje.com/...
- https://nizagorjemalo.hr/...
- https://nizagorjemalo.hr/...
- https://www.vecernji.hr/...
- https://kzz.hr/...
- https://www.zagorje.com/...