Sv. Pavao je doživio brodolom na Mljetu, a ne na Malti

U hrvatskom prijevodu Biblije kao i u većini Biblija na svijetu piše da je na putu u Rim sv. Pavao doživio brodolom na Malti. Međutim, postoji mnogo dokaza da se brodolom dogodio na otoku Mljetu u Jadranskom moru, a ne na Malti. Koji su dokazi za tu tvrdnju, i  zašto u većini prijevoda Biblije piše Malta?


 04A. PUT DO MLJETA_1

Moguće pravci putovanja  broda kojim je putovao Sv. Pavao prije brodoloma, jedan je prema Malti (linija 2), a drugi  prema Mljetu.(linija3).

(Izvor slike: Marija Buzov - Is Mljet – Melita in Dalmatia the island of..153434 (srce.hr))

Uvod

U najpoznatijem hrvatskom prijevodu Biblije, tzv. Zagrebačkoj Bibliji koja je od 1968. do danas prodana u više od 400.000 primjeraka, u dijelu koji se naziva „Djela apostolska“ opisuje se put sv. Pavla brodom od Cezareje, preko Krete u  Rim 61. godine poslije Krista. U poglavljima 27 i 28 su dijelovi s podnaslovima  „Olujna plovidba između Krete i Malte“, „Brodolom i spas“, „Tri mjeseca na Malti“ i od „Malte do Rima“. Bibliju su uredili naš veliki bibličar, sada pokojni dr.sc. Bonaventura Duda i književnik dr.sc. Jure Kaštelan s velikim brojem suradnika. A dio pod nazivom  Djela apostolska su preveli Bonaventura Duda i Marijan Jerko Fučak.

0X61. BIBLIKA-Zagrebačka

Spomenik "Zagrebačkoj Bibliji"

Spomenik Zagrebačkoj Bibliji otkriven 9. siječnja 2010. ispred franjevačkog samostana na Kaptolu

 u povodu dijamantne obljetnice svećeništva fra Bonaventure Dude

Biblija je prikazana kao otvorena knjiga ponuđena prolaznicima, a na njezinoj stranici nalazi se redak prijevoda iz 1968. godine iz Psalma 119 "Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi".

(Izvor slike: https://hr.wikipedia.org/wiki/Zagreba%C4%8Dka_Biblija)

U Bibliji  je  detaljno opisan put sv. Pavla brodom od Cezareje  prema Rimu i brodolom. 

Dio koji opisuje brodolom:

 01. DJ

02. DJ

Tekst iz Biblije iz „Djela apostolskih“, poglavlja 27 i 28

Izvor slike: Biblija, hrv. prijevod, 1968.

U tom našem prijevodu Biblije može se pročitati:

            „Tek kad se spasismo, doznadosmo da se otok zove Malta.“

Cijeli prijevod Biblije je vrhunski i prekrasan, ali je umjesto Malte trebalo pisati Mljet.

Nažalost, i u većini prijevoda Biblije po cijelom svijetu piše Malta kao mjesto brodoloma.

I u Jeruzalemskoj Bibliji koju je Kršćanska sadašnjost izdala 1994. godine, u Novom Zavjetu koji su preveli naši vrsni prevoditelji i bibličari Bonaventura Duda i Jerko Fućak u Djelima apostolskim ne piše Mljet nego Malta. I u kasnijim izdanjima te Biblije piše Malta.

 0X62. BIBLIJA

0X63. BIBLIJA

 Jeruzalemska Biblija  u izdanju Kršćanske sadašnjosti.

Naslovljena je kao Jeruzalemska, jer su njezini najodgovorniji stvaratelji bili francuski dominikanci iz glasovite "Jeruzalemske biblijske škole". Prema njoj su hrvatski prevoditelji doradili polazišne hrvatske biblijske tekstove. 

Prvo izdanje Jeruzalemske Biblije objavljeno je 1994. godine o 900. obljetnici Zagrebačke biskupije i prvog povijesnog spomena Grada Zagreba

(Snimljeno 5.9.2023.)

Kako je moguće da u svima piše Malta, iako ima mnogo dokaza da bi trebalo pisati Mljet?

To su pitanja koja i danas  izazivaju  veliko zanimanje bibličara, pomorskih stručnjaka, povjesničara i geografa.

O svemu tome se kod nas jako malo zna. I ja nisam ništa znao, dok me jednom prof. dr.sc. Darko Žubrinić nije upoznao sa znanstvenim radovima koji se bave tom temom. Dr. Žubrinić je profesor matematike na FER-u, jedan od naših vodećih matematičara, a uz to je veliki ljubitelj i popularizator hrvatske glagoljice. Uz to se bavi i raznim temama iz hrvatske povijesti i to sve objavljuje na svoja dva portala www.croatia.org i www.croatianhistory.net

 03. ŽUBRINIĆ

Prof.dr.sc. Darko Žubrinić

(Izvor slike: https://www.universitas-portal.hr/...)

Profesor Žubrinić mi je poslao poveznice na veliki broj  radova o temi brodoloma sv. Pavla objavljenih  na svojim i nekim drugim portalima. Još me je upoznao s  knjigama i zbornicima, te sa znanstvenim skupovima  posvećenim  brodolomu sv. Pavla. To je sve bila odlična podloga da malo dublje uđem u tu temu.

Put sv. Pavla u Rim

O putovanjima svetog Pavla i brodolomu čitamo u Bibliji u Djelima apostolskim. A u knjizi „Vladavina - Stvaranje zapadnog uma“ Tom Holland piše:

      „Procjenjuje se da je Pavao do pred kraj života prešao oko šesnaest tisuća kilometara. Trebalo je osnivati nove Crkve, za Krista pridobiti nove narode…. Cestama koje uz velike napore i stručnost gradili carevi graditelji svakodnevno su putovale poruke u službi rimske države. I Pavao je, u službi svojem Gospodinu, neprestano slao poslanice….. bio je sjajan, ekspresivan i krajnje emotivan autor pisama…

      Za razliku od Atene, gdje je čak i Pavlovim najvećim poklonicima bilo teško pretvarati se da on ima veliku publiku, u Korintu je pridobio slušateljstvo. Njegov boravak u gradu, gdje se uzdržavao izrađujući nadstrešnice i šatore te spavajući  među alatom kojim je radio, okupio je različite obraćenike. Crkva koju je ondje utemeljio – popunjena Židovima i nežidovima, bogatima i siromašnima, od kojih su neki imali rimska, a neki grčka imena – služila je kao spomenik njegovoj viziji novog naroda: građana neba.“

Na trećem misijskom putovanju vratio se (Pavao)  u Efez i ponovno prošao kroz Korint i Makedoniju. Kada je donio u Jeruzalem milodare za kršćansku zajednicu, bio je uhićen i zatvoren u Cezareji gdje je proveo dvije godine u zatvoru. Kao rimski građanin zahtijevao je da mu se sudi na sudu cara Nerona u Rimu. Rimski guverner mu je odobrio zahtjev i predao ga kao pritvorenika centurionu Juliusu koji ga je ukrcao na transportni brod koji je prevozio žito u Rim u ranu jesen 60. godine.

U to vrijeme je bilo opasno ploviti otvorenim morem ne samo zbog oluja, već i zbog problema s orijentacijom po oblačnom vremenu. Ostaci mnogih brodoloma svjedočili su  o opasnostima koje je nosilo pomorstvo u Sredozemnom, ali i Jadranskom moru..

Na putu prema Rimu, nakon što su se otisnuli od Krete, lađu, na kojoj je bio Pavao, zahvatilo je veliko i dugotrajno nevrijeme. Putnici su se spasili tek nakon cijela dva tjedna opasnoga lutanja morem tako što se lađa, na kojoj je bilo 276 duša, u noći primakla nekom nepoznatom kopnu. Nakon što je svanulo, mornari nisu prepoznali zemlju uz koju su pristali, ali se radilo o zaljevu ravne obale pa su mornari odlučili u njega zavesti lađu. Međutim, dok je lađa, sa svim ljudstvom na njoj, uplovljavala u zaljev, ona se nasukala tako da je pramac ostao nepomičan, a krmu razdirala žestina valova. Tada su svi putnici, a najprije oni koji su znali plivati, poskakali iz lađe u more, dok su ostali, netko na daskama, a netko na olupinama lađe, izašli na kraj te su svi živi i zdravi prispjeli na kopno.

Brod je doživio brodolom na otoku koji se zvao Melita. Na otoku su boravili 3 mjeseca i nakon toga su otplovili u Rim aleksandrijskom lađom, koja je prezimila na otoku, (vjerojatno u luci Polača). U Rimu je sv. Pavao bio od 60. do 63. godine u pritvoru. Za Neronova progona kršćana ponovno je bio uhićen 66. i sljedeće godine smaknut.

 04. MISIJSKA PUTOVANJA 

Misijska putovanja sv. Pavla

Na slici objavljenoj u Hrvatskoj enciklopediji kod 3. misijskog putovanja naznačen je samo put preko Malte do Rima, a. Mljet se ne spominje.

(Izvor slike: https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=47081)

Je li otok Melita na kojem je brod sv. Pavla doživio brodolom bila Malta ili je to bio Mljet?

Netko će možda reći, a to u prvom redu važi za one koji nisu Hrvati,  da je s obzirom na Pavlovo misionarsko djelovanje i zasluge za širenje kršćanstva posve nevažno je li spas nakon brodoloma našao na otoku Malti ili otoku Mljetu. Naravno, Englezima je svejedno gdje je bio brodolom, uz uvjet da je to bilo na Malti.

Međutim, Biblija je i povijesna knjiga i važno je da neki pogrešan  prijevod ne dovodi do krivih zaključaka, odnosno do krivog opisa važnog biblijskog događaja.

 04A. PUT DO MLJETA

Moguće pravci putovanja  broda kojim je putovao Sv. Pavao prije brodoloma, jedan je prema Malti (linija 2), a drugi  prema Mljetu.(linija3).

Linija 3 od Mljeta do Rima pokazuje putovanje sv. Pavla na  aleksandrijskoj lađi koja je prezimila na Mljetu.

(Izvor slike: Marija Buzov - Is Mljet – Melita in Dalmatia the island of..153434 (srce.hr))

U antičko doba i današnja Malta i današnji Mljet zvali su se Melita

Iz izvornog teksta Biblije i opisa svetog Luke u Djelima apostolskim, poglavlja 27 i 28, znamo da je tijekom putovanja svetog Pavla od Cezareje do Rima došlo do brodoloma. Otok kod kojeg je došlo do brodoloma u grčkom izvorniku spominje se  kao Melita (″Mελίτη″).

U antičko vrijeme, u 1. stoljeću  na Mediteranu su postojala dva otoka koja su nosila  ime Melita,  što znači pčela - današnja Malta i otok Mljet nedaleko od Dubrovnika

U ″Grčko-hrvatskom rječniku za škole″ autora Stjepana Senca (Zagreb 1910., reprint u Zagrebu 1991.), nalazimo objašnjenje:

″Melita (gr. Μελίτη) je:

  1. kotar u gradu Ateni,
  2. otok Malta,
  3. današnji otok Mljet na dalmatinskoj obali.″

Zanimljivo je da je u Sredozemlju još jedno mjesto u antičko doba nosilo naziv Melita. To je bila Melita na grčkom otoku  Kefaloniji u Jonskom moru u Grčkoj. Vjeruje se da je otok nazvan prema mitološkoj figuri Kefalusu. Njemački biblijski znanstvenik Heinz Warnecke postavio je prije  dvadesetak godina teoriju da se tamo dogodio brodolom sv. Pavla. Na tu  temu održano je već nekoliko simpozija, ali  nema previše sljedbenika, osim u Grčkoj, jer se smatra provokativnom i revolucionarnom. Warnecke zastupa mišljenje da biblijska Melita nikako ne može biti Malta nego da je to grčki otok Kefalonija. On smatra da se taj otok nekada prije, u Homerovo vrijeme (oko 800 godina prije Krista), nazivao Militon, a današnji njezin glavni grad Argastoli nazivan je i Meliti, što bi bilo sačuvano u spomen njezinih stanovnika u vrijeme sv. Pavla.

Ali to je posebna priča.

Dakle, ″Melita″ je topografski pojam koji označuje i otok Maltu i otok Mljet.

A u većini prijevoda Biblije u svijetu, pod engleskim utjecajem, izabran je pojam „Malta“, odnosno otok Malta kao mjesto brodoloma.

Je li uvijek u Bibliji pisalo Malta ili u starim izdanjima Biblije možemo naći i Mljet?

Ako je nekada pisalo Mljet, kada je i zašto došlo do promjene?

Kako naći argumente da bi se Malta u Bibliji promijenila u Mljet?

Otvara se mnogo pitanja i traži se mnogo odgovora.

Znanstveno rješavanje problema Malta ili Mljet

Nije jednostavno ni lako mijenjati tekst Biblije koji su radili naši najbolji bibličari, znanstvenici i prevoditelji. Za to  treba imati čvrste znanstvene argumente koje mogu naći samo vrhunski znanstvenici i istraživači, ljudi kojima je stalo do povijesne istine. Te argumente možemo naći u objavljenim knjigama i u radovima predstavljenim na znanstvenim skupovima.

Posebno treba istaknuti knjigu dr. Antuna Ničetića iz 2005. godine, prijevod knjige Ignjata Đurđevića objavljen 2008. godine, znanstvene skupove koji su se održali u Dubrovniku i Mljetu 2008. i 2011. godine, te zbornike radova s tih skupova.

Knjiga dr. Antuna Ničetića, 2005. godine

Dr.sc. Antun Ničetić je o mljetskom brodolomu sv. Pavla pisao u svojem zapaženom i opsežnom djelu "Nove spoznaje o postanku Dubrovnika, o njegovu brodarstvu i plovidbi svetoga Pavla", objavljenom u Dubrovniku 2005. godine.

Dr. Antun Ničetić (1935.- 2017.) bio je kapetan duge plovidbe, profesor emeritus u miru Visoke škole na Nautičkom odjelu Veleučilišta u Dubrovniku. On je kao kapetan broda stotinjak puta plovio morima kojima je plovio i sv. Pavao.

05. NIČETIĆ-KNJIGA

Naslovnica knjige dr. Antuna Ničetića

O toj knjizi Vinicije B. Lupis u časopisu Naše more iz 2005. godine piše

       „Nastavljajući problematizirati način antičke plovidbe, Ničetić je, suvereno vladajući materijom, obnovio staru raspravu o navigacijskim aspektima plovidbe svetoga Pavla od Krete do Melite/Mljeta, i ponudio je prihvatljivo rješenje nakon opsežnog izlaganja argumenata za i protiv. Jezgrovito, znanstveno potkrijepljenim činjenicama, upozorio je na cijeli niz nelogičnosti u ovom složenom višestoljetnom prijeporu. Arheološkim argumentima uz izvrsno poznavanje pomorske navigacije, autor je postavio čvrstu tezu o boravku apostolskog prvaka na otoku Mljetu, a ne na Malti, kako se to susreće u literaturi.

     Kapetan i doktor znanosti Antun Ničetić tako je stao na stranu hrvatskog pjesnika i opata mljetskoga benediktinskog Samostana sv. Marije od Jezera - Ignjata Đurđevića, čija je knjiga iz 1730. godine prvo cjelovito djelo koje dokazuje da je sv. Pavao doplovio na Mljet, a pristaša te teze bio je i naslovni biskup Rodope, rodom s otoka Šipana, Vicko Palunko, (1842.-1921.) početkom XX. stoljeća.

      Antun Ničetić u knjizi se oslanja na Ignjata Đurđevića i Vicka Palunka i njihove prikaze putovanja sv. Pavla i argumente za mljetsku teoriju. Spominje i dr. Celestina Tomića (1917.- 2006.), hrvatskog katoličkog svećenika, franjevca konventualca i bibličara i dr. Rudolfa Vimera (1863.-1933) hrvatskog svećenika, istaknutog bibličara koji su osporavali mljetsku teoriju i zastupali Maltu kao mjesto brodoloma.

     Antun Ničetić staje na stranu Đurđevića i Palunka i snažnim argumentima brani Mljet kao mjesto brodoloma sv. Pavla.“

Najpoznatiji rad biskupa Vicka Palunka je „Melita del Naufragio di S. Paul e l' isola Meleda in Dalmazia“ koju je objavio u Splitu 1910. godine. U knjizi zastupa tezu da se brodolom sv. Pavla dogodio na Mljetu. Dubrovačka biskupija je vrlo povoljno ocijenila knjigu Vicka Palunka i u Listu Biskupije Dubrovačke su napisali:

            „To je velevažno djelce napisao Pres. i Prep. Vicko Palunko, naslovni biskup Rodope. Pomnjivo smo ga proučili, te sdušno se možemo radovati sa presvj. Spasiteljem, i iz srca mu čestitati. Rasprava je vogjena stvarno i velikom učenom spremom“

Sasvim suprotno stajalište iznio je Rudolf Vimer već prije u knjizi „Život svetog Pavla“, objavljenoj u Zagrebu 1907. godine, a kada je izašla Palunkova knjiga vrlo je oštro reagirao i podrugljivo je autora nazivao „Melita“.

Dr. Ničetić u trećem dijelu knjige, pod nazivom „O nekim navigacijskim aspektima plovidbe sv. Pavla od Krete do Melite“ detaljno opisuje antičke brodove i njihova svojstva, objašnjava kako djeluju vjetrovi i struje u Sredozemnom moru i Jadranu i snažnim argumentima dokazuje da brod sv. Pavla nikako nije mogao doći do Malte već jedino do Mljeta.

06.A NIČETIĆ-BROD

Brod corbita za prijevoz žita. Na takvom brodu je sv. Pavao putovao u Rim.

(Izvor slike: knjiga Antuna Ničetića, 2005.)

Ničetić u knjizi opisuje antičke brodove i piše da je rimski trgovački brod kojim je sv. Pavao putovao u Rim bio corbita kojim su prevozili žito. Antički brodovi nisu imali kobilice i nisu mogli ploviti protiv vjetra i svaka oluja koja bi ih zatekla na moru mogla ih je potopiti. Na valovima su se brzo rasklimali i propuštali su more. Zato su uglavnom plovili od svibnja do rujna, a onda su morali prezimiti u zaštićenim lukama. To sve potkrjepljuje dokaze da su morske struje i vjetrovi nosili brod sa sv. Pavlom prema Mljetu, a ne prema Malti.

Takav brod sjeveroistočnim vjetrom nije mogao ploviti zapadnim kursom i stići od Krete na sjeverozapadnu obalu Malte. A jugoistočnim vjetrom moglo se stići na Mljet.

 07. NIČETIĆ-KNJIGA

Ptolomejski zemljovid Sredozemlja s nazivima mora i vjetrova u Đurđevićevu djelu „Divus Paulus..“

Na slici su  nazivi mora iz tog vremena sa slikovitom ružom vjetrova - tramontana, greco tramontana, sirocco levente…

(Izvor: knjiga dr. Antuna Ničetića…)

 08. NIČETIĆ-KNJIGA

Prikaz putovanja sv. Pavla prema Vicku Palunku

(Izvor: knjiga dr. Anutuna Ničetića…)

Knjiga dr. Ničetića je predstavljena 14. srpnja 2005. u Kneževu dvoru u Dubrovniku.

09. NIČETIĆ

Knjigu Antuna Ničetića 14. srpnja 2005. u Kneževu su dvoru predstavili slijeva nadesno:

Vinicije Lupis, prof. dr. Mateo Milković, rektor Sveučilišta, autor i mr. Ivica Žile.

U umjetničkom dijelu sudjelovali su župska klapa „Stiga“ i Srđan Berdović, gitara.

(Izvor slike: tekst Vinicja B. Lupisa „Prikaz knjige Antuna Ničetića)

Znanstveni skup u Dubrovniku i Mljetu, 2008. godine

Vrhunski stručnjaci okupili su se na znanstvenom skupu koji je od 10. do 13. studenog 2008. godine održan u Dubrovniku i Mljetu, u Godini sv. Pavla, na 2000. obljetnicu rođenja svetoga Pavla. To je bio ambiciozan interdisciplinarni znanstveni skup pod nazivom ″Ignjat Đurđević i svetopavlovski brodolom u vodama otoka Mljeta″. Skup je bio posvećen prijevodu i izdanju knjige Ignjata Đurđevića iz 1730. godine, u kojoj je autor iznio mnogo dokaza da se brodolom dogodio na Mljetu, a ne na Malti.  

Skup je održan pregnućima dr.sc. don Miha Demovića (1934-2023.), našeg velikog glazbenoga povjesničara i muzikologa. (Don Miho Demović umro je u Zagrebu 17. ožujka 2023.)

Dr. Miho Demović je bio katolički svećenik Dubrovačke biskupije, glazbeni povjesničar, muzikolog   i dugogodišnji glavni dirigent  (regens chori) crkvenog zbora Zagrebačke katerdrale. Smatra se jednim od najznačajnijih hrvatskih muzikologa i najznačajnijim hrvatskim glazbenim povjesničarom 20. stoljeća. Pored ostalog, pronašao je davno izgubljeni Dubrobački misal.

0X10. MIHO DEMOVIĆ

Dr. Miho Demović, 2015. godine, s lijeve strane je otok Mljet

Snimio prof. dr.sc. Darko Žubrinić

(Izvor slike: Apostol Sveti Pavao proveo je tri mjeseca na hrvatskom otoku Mljetu (croatia.org)

Cilj znanstvenog skupa bio je svestrano razmotriti pitanje mjesta brodoloma sv. Pavla, koji se prema Bibliji dogodio na otoku Meliti u Adriji, a što većina biblijskih izdanja danas prevodi i interpretira  kao da je riječ o otoku Malti, a ne o otoku Mljetu. Takav se dvojbeni podatak nalazi i u hrvatskom izdanju Biblije.

Na Konferenciji su sudjelovale vrlo ugledne osobe kao što su:

  • dr. Želimir Puljić, biskup dubrovački,
  • sc. don Miho Demović, svećenik, glazbeni povjesničar, muzikolog
  • sc. Stjepan Krasić, znameniti hrvatski dominikanac,
  • akademik dr.sc. Nenad Cambi, iz Splita,
  • dr.sc. Juraj Batelja,
  • sc. Vinicije B. Lupis, istaknuti hrvatski povjesnik,
  • Ivica Žile, arheolog,
  • sc. Jozo Marević, istaknuti hrvatski latinist i pisac velebnog latinsko - hrvatskog rječnika

Iz popisa sudionika vidi se ozbiljnost pristupa u svestranom osvjetljavanju  problematike brodoloma sv. Pavla u vodama hrvatskog otoka Mljeta.

 0X11. KONFERENC.

Pozivnica za Znanstveni skup u studenom 2008.godine

(Izvor slike: Sveti Pavao na Mljetu (croatianhistory.net)

 0X12. KONFERENC.

0X13. KONFERENC.

0X14. KONFERENC.

0X15. KONFERENC.0X16. KONFERENC.

0X17. KONFERENC.

Program Znanstvenog skupa

(Izvor slike: Sveti Pavao na Mljetu (croatianhistory.net)

 Knjiga Ignjata Đurđevića, hrvatski prijevod, 2008. godine

Lokacijom brodoloma sv. Pavla nisu se naši ljudi počeli baviti tek u današnje vrijeme.  Važnu  knjigu o toj problematici objavio je Ignjat Đurđević 1730. godine. Knjiga je pisana latinskim jezikom pa je bila nedostupna većini čitatelja. Zato je dr. don Miho Demović pokrenuo projekt hrvatskog prijevoda s latinskog kapitalnog djela "Sveti Pavao apostol brodolomac" Ignjata Đurđevića iz 1730. Knjiga je objavljena u Godini sv. Pavla, tj. 2008. godini. Tako je  ponovno  nakon skoro tri stoljeća objavljeno to važno djelo učenog mljetskog benediktinca, istaknutog  hrvatskog pjesnika i povjesnika.

0X20A IGNJAT ĐURĐ.- KNJIGA

Naslovnica knjige Ignjata Đurđevića prevedene na hrvatski i izdane 2008. godine.

Puni naslov knjige u hrvatskom prijevodu je:

     „Sveti Pavao apostol brodolomac u moru koje se sada zove Venecijanski zaljev i poslije brodoloma dalmatinskog otoka Mljeta gost ili O izvornom značenju dvaju mjesta u Djelima apostolskim.“

Nakladnik  je Biskupija dubrovačka, Dobrovačke knjižnice i Općina Mljet, a knjiga je tiskana u listopadu 2008. godine.

Glavni urednik knjige je Miho Demović, a tehnički urednik Zlatko Pavetić.

Originalni naziv knjige je:

    „D. Paulus  Apostolus in mari, quod nunc Venetus sinus dicitur, naufragus, et Melitae Damatensus insulae post naufragium hospes“, Venecija, 1730.

Original knjige Ignjata Đurđevića čuva su u Metropolitan muzeju u New Yorku, a sadrži i kartu koja pokazuje da je sveti Pavao doživio brodolom na Jadranu (Mare Adriaticum) na otoku Mljetu (Melita).

 0X20C IGNJAT ĐURĐ.- KNJIGA

0X20D IGNJAT ĐURĐ.- KNJIGA

0X20E IGNJAT ĐURĐ.- KNJIGA

Vanjski izgled latinskog izvornika Đurđevićeve knjige „Divus Paulus…“

(Izvor slike: hrvatsko izdanje knjige Ignjata Đurđevića iz 2008. godine

Knjiga Ignjata Đurđevića izvorno je pisana elitnim latinskim jezikom, a na hrvatski s  latinskog jezika preveo ju je  dr.sc. Jozo Marević, istaknuti latinist iz Zagreba, jedan od najboljih poznavatelja latinskog jezika u Hrvatskoj.

 0X20B. KNJIGA-hrv.-lat.

Latinski tekst izvornika (lijevo) i hrvatski tekst – prijevod (desno)

(izvor slike: knjiga Ignjata Đurđevića, hrv. prijevod)

Hrvatsko izdanje knjige popraćeno je opsežnom uvodnom studijom dr. Mihe Demovića pod naslovom "Ignjat Đurđević i dubrovačka tradicija o svetopavlovskom brodolomu u vodama hrvatskog otoka Mljeta", na više od pedeset stranica, kao i s engleskim prijevodom te studije.

 0X20. IGNJAT ĐURĐEVIĆ

Ignjat Đurđević, 1675-1737, hrvatski pisac, pjesnik, povjesničar i
opat u benediktinskom samostanu na Velikom jezeru na otoku Mljetu.

Grafika Petra Maretecchinija, „Gallerija di Ragusei illustri, Ragusa, 1841.“

(Izvor slike: knjiga Ignjata Đurđevića, hrv. prijevod)

Ignjat Đurđević, (Ignatio Georgio, 1675.-1737.), najprije isusovac, potom benediktinac, neko je vrijeme bio opat benediktinskoga samostana na Mljetu.

 0X21. SAMOSTAN

Benediktinska opatija sv. Marije na otočiću u Velikom jezeru na otoku Mljetu.

Ignjat Đurđević je neko vrijeme bio opat tog benediktinskoga samostana na Mljetu

. (Izvor slike: Sv. Pavao apostol na otoku Mljetu (croatianhistory.net)

 0X22. MLJET

 Otok Mljet, Veliko jezero i otočić s benediktinskim samostanom

(Izvor slike: Apostol Sveti Pavao proveo je tri mjeseca na hrvatskom otoku Mljetu (croatia.org)

Ignjat Đurđević je knjigu napisao da dokaže da je sv. Pavao brodolom doživio na Mljetu, a ne na Malti. U pripravi ovoga djela Đurđević je konzultirao čak 501 pisca - 15 onih koji zastupaju Maltu, 18 neopredijeljenih, te još 468 pisaca čije su mu informacije poslužile za utemeljenje mljetske tradicije. A da ne bi bilo dvojbi u njegove navode o brojnosti konzultirane literature, naveo je imena svih autora i naslove njihovih djela, te referentna mjesta koja je preuzeo.

Argumenti koje Đurđević navodi u prilog svoje tvrdnje su brojni i raznovrsni - arheološki lokaliteti na Mljetu koji sugeriraju osnovnu tezu knjige, objavljena djela različitih pisaca s različitih područja te opis konkretnoga stanja i uvjerenja na Mljetu.

Djelo opsega 366 stranica sastavljeno od 8 poglavlja (Inspectiones) koja se sastoje od više odsjeka (Diatriba).

Pisano je tako da najprije iznosi mišljenja protivnika mljetske tradicije, a zatim im se suprotstavlja analizirajući biblijski izvor i literaturu koju je naveo.

Prema riječima dr. Mihe Demovića, Ignjat Đurđević je svojim djelom "Sveti Pavao apostol brodolomac" objavljenom godine 1730. nastojao zaštititi prastaro duhovno dobro Dubrovačke biskupije, preko tisuću godina staru tradiciju da je sv. Pavao brodolom doživio na otoku Mljetu.

0X23. KNJIGA

Slika u knjizi na kojoj sv. Luka kažiprstom pokazuje mjesto brodoloma na otoku Mljetu.

(Izvor slike: Marija Buzov - Is Mljet – Melita in Dalmatia the island of... 153434 (srce.hr)

 0X24. KNJIGA

Naslovna strana latinskog izvornika

Originalna knjiga Ignjata Đurđevića (Ignatio Georgio) o brodolomu svetog Pavla apostola na otoku Mljetu, objavljena u Veneciji u 1730., napisana elitnim latinskim jezikom.

(Izvor slike: knjiga Ignjata Đurđevića, hrv. prijevod)

 0X25. KNJIG-ĐURĐEVIĆ

 Crtež u djelu Ignjata Đurđevića na kojem sv. Luka kažiprstom pokazuje da se brodolom sv. Pavla

dogodio na otoku Mljetu, a ne na Malti.

To je grafika Francesca Zucchija izrađena po skici „Alegorija istine“ talijanskog slikara Giovannija Batiste Tiepola

(Izvor slike: Knjiga  Ignjata Đurđevića, hrv. prijevod)

U Uvodu knjige dr. Miho Demović je napisao

       „Ni ja ni izdavači nismo imali namjeru uvjeriti ljude da prihvate autorovo mišljenje da je stvarna lokacija brodoloma svetog Pavla doista bio otok Mljet (iako, mu mi osobno, duboko i pouzdano vjerujemo). Jedina namjera koju smo imali je da pokažemo događaj kao zanimljiv izvadak iz stare ragusanske političke i vjerske povijesti.“

Predstavljanje novog izdanja knjige Ignjata Đurđevića, u hrvatskom prijevodu bio je središnji događaj znanstvenog skupa u Dubrovniku 2008. godine.

Knjiga je predstavljena u Znanstvenoj knjižnici u Dubrovniku 10. studenog 2008., u 19. sati. Uz predstavljanje knjige je otvorena i izložba koju je otvorio biskup mons. dr. Želimir Puljić.

  0X26. POZIVNICA

0X27. POZIVNICA

0X28. ORG. ODBOR

Pozivnica za otvorenje izložbe i predstavljanje knjige Ignjata Đurđevića

(Izvor slike: Sveti Pavao na Mljetu (croatianhistory.net)

 0X29. PREDSTAVLJ. KNJIGE

Predstavljanje  knjige Ignjata Đurđevića koja se bavi brodolomom svetog Pavla, u hrvatskom prijevodu,  u dvorani Znanstvene knjižnice u Dubrovniku u studenom 2008. godine.

U sredini je dr. Miho Demović, glavni urednik projekta i autor popratne znanstvene studije,

s lijeve strane je dr. Niko Kličan, a između njih dr. Juraj Batelja. Stoji biskup dr. Želimir Puljić

(Izvor slike. Miho Demović: Dva tisućljeća brodoloma svetog Pavla u blizini hrvatskog otoka Mljeta (croatia.org)

Kao dodatak toj značajnoj knjizi Ignjata Đurđevića objavljena je iste godine u Zagrebu samostalna studija dr.sc. don Nike Kličana pod naslovom "Sveti Pavao - osvajač za Krista".

Đorđićeva ulica u Zagrebu

Imenom mljetskog benediktinca Ignjata Đurđevića nazvana je ulica  u središtu Zagreba kraj Zrinjevca, koja je pogrešno nazvana „Đorđićeva ulica“.

Na tabli na početku ulice piše

IGNJAT ĐORĐIĆ / ĐURĐEVIĆ

A na kućnom broju piše

ĐORĐIĆEVA ULICA

0X30. ĐORĐIĆEVA ULICA

Tabla s imenom ulice i tabla s kućnim brojem. Snimljeno, kolovoz 2023.

(Izvor slike: arhiva autora)

Takva greška u nazivu ulice izgleda da nije novijeg datuma, jer se na jednoj staroj kući u toj ulici može naći jako stari kućni broj na kojem piše

Gjorgjićeva ulica

0X31. ĐORĐIĆEVA ULICA

Stari kućni broj na staroj kući u Đorđićevoj ulici. Snimljeno, kolovoz 2023.

(izvor slike: arhiva autora)

 0X32. ĐORĐIĆEVA ULICA

Pogled na Đorđićevu ulicu u Zagrebu. Snimljeno, kolovoz 2023.

(izvor slike: arhiva autora)

Naziv te ulice trebalo bi promijeniti u Đurđevićeva ulica, s čime je bio suglasan i dr. Miho Demović. 

Zbornik radova sa Znanstvenog skupa održanog 2008 u Dubrovniku, 2009. godine

Opsežan Zbornik radova s te konferencije objavljen je u Dubrovniku već iduće, 2009. godine.

0X18.  ZBORNIK-2008.

Naslovnica Zbornika radova

Miho Demović (ur.): Brodolom Svetog Pavla u vodama oko hrvatskog otoka Mljeta,
Zagreb 2009., zbirka znanstvenih članaka.

(Izvor slike: Sveti Pavao na Mljetu (croatianhistory.net)

 0X19. SV. PAVAO-CAKLINA

Slika svetog Pavla (Santus Paulus) u caklini na dragocjenom relikvijaru  svetog Vlaha, zaštitnika Dubrovnika

(Izvor slike: Miho Demović: Dva tisućljeća brodoloma svetog Pavla u blizini hrvatskog otoka Mljeta (croatia.org)

Na poticaj don Mihe Demovića, godine 2008. osnovana je "Udruga Pavla apostola - mljetskog brodolomca".

Znanstveni skup u Dubrovniku i Mljetu, 2011. godine

Tri godine nakon prvog, 2011. godine održan je još jedan značajan interdisciplinarni znanstveni skup pod nazivom "Put apostola Pavla za Rima vodio je preko hrvatskog otoka Mljeta". Taj je znanstveni skup održan na otoku Mljetu 15. listopada 2011., a pripadajući zbornik radova je pod istim naslovom objavljen u lipnju 2015. godine.

Interdisplinarnost ovog kapitalnog zbornika vidljiva je već iz imena autora priloga. Osim već spomenutog svećenika dr. Mihe Demovića, poznatog glazbenog povjesničara, muzikologa, tu su još sljedeći stručnjaci:

  • sc. Antun Ničetić, kapetan duge plovidbe i profesor u miru Veleučilišta u Dubrovniku,
  • sc. Niko Kličan, svećenik, poliglot i osnivač Matice hrvatske u Beču godine 1992.,
  • Miloš Brajović, dipl. ing. i Ivica Đurđević-Tomaš, dipl. ing., obojica viši predavači Pomorskog odjela na Sveučilištu u Dubrovniku i kapetani duge plovidbe,
  • sc. Milan Hodžić, meteorolog sa splitskog Odjela za pomorsku meteorologiju Državnog hidrometeorološkog zavoda i predsjednik Matice hrvatske Kaštela,
  • arheolog Igor Miholjek, viši konzervator s Hrvatskog restauratorskog zavoda u Zagrebu, voditelj Odjela za podvodnu arheologiju,
  • don Božo Baničević, svećenik, romanist, crkveni povjesničar i crkveni glazbenik,
  • sc. Zdenko Žeravica, istaknuti arheolog, muzejski savjetnik i djelatnik Arheološkog muzeja Dubrovačkih muzeja, te osnivač i voditelj udruge "Crvena Hrvatska",
  • Josip Moser, dipl. ing., predsjednik Elektrotehničkog društva Zagreb, glavni tajnik Hrvatskog ogranka Međunarodnog vijeća za velike elektroenergetske sustave, podpredsjednik Društva hrvatsko-slovačkog prijateljstva, inače rodom iz Dubrovnika,
  • Lina Puklavec, kustosica znamenite Riznice Zagrebačke katedrale.

Izvješće Radija Vaticana

Značajno je da je o mljetskom brodolomu sv. Pavla opsežno izvijestio i Radio Vatican u svojoj redovitoj dnevnoj emisiji od 7. kolovoza 2012. godine, dostupnoj putem Interneta i danas, opsežno navodeći argumente dr. Antuna Ničetića.

Kapetan Ničetić je emisiji objasnio da se vjetar koji je u grčkom izvornom tekstu svetoga Luke spomenut kao ″euroklídōn″ odnosi na jugoistočnjak, koji puše od jugoistoka prema sjeverozapadu, a to odgovara vjetru šilok. Taj vjetar je mogao odnijeti Pavlov brod s Krete prema Mljetu, a nikako prema Malti.

U toj je emisiji izrečeno i mišljenje da bi u hrvatskom izdanju Biblije trebalo u 27. i 28. poglavlju Djela apostolskih svakako Maltu promijeniti u Mljet.

Vidi Dr. Antun Ničetić o plovidbi svetoga Pavla, Vatikanski Radio 7. kolovoza 2012., i poslušajte [MP3].

Zbornik radova sa Znanstvenog skupa, objavljen 2015. godine

Opsežan Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog na Mljetu 15. listopada 2011., objavljen je u Zagrebu 2015. godine. Naziv zbornika je  „The Journey of Paul the Apostle to Rome led over the Croatian Island of Mljet (Melita) / Put apostola Pavla za Rim vodio je preko hrvatskog otoka Mljeta (Melite)“.

0X33. ZBORNIK-2015

Zbornik radova sa znanstvenog skupa koji je održan na Mljetu 15.10.2011. godine

Zbornik radova je objavljen na hrvatskom i engleskom, ima tvrde korice, s kolor fotografijama i zemljovidima

(Izvor slike: Sv. Pavao apostol na otoku Mljetu (croatianhistory.net)

 0X34. ZBORNIK-2015.

Hrbat knjige ima prikazanu mljetsku zmiju.

(Izvor slike: Sv. Pavao apostol na otoku Mljetu (croatianhistory.net)

Vrlo važnu zadaću računalne pripreme ovog djela uspješno je obavio urednik izdanja vlč.  Zlatko Pavetić, župnik u Sv. Križu Začretje u Hrvatskom Zagorju.

0X35. Z. PAVETĆ

Vlč. Zlatko Pavetić, župnik u Sv. Križu Začretje u Hrvatskom Zagorju, urednik Zbornika, bliski suradnik don. Mihe Demovića

(Izvor slike: dr. Stjepan Sirovec (dr-stjepan-sirovec.com)

 Naslovi svih priloga u Zborniku sa znanstvenog skupa iz 2011, godine:

  • sc. Miho Demović: „Apostol Pavao je nakon brodoloma otplovio godine 61. aleksandrijskom lađom za Rim iz mljetske antičke luke Polače“
  • kap.d.pl. dipl.ing. Miloš Brajović i kap.d.pl. dipl.ing. Ivica Đurđević-Tomaš: „Opis prirodnih obilježja i pogodnosti luke Polače s posebnim naglaskom na pogodnost 'zimovanja brodova' u razdoblju Antike“,
  • kap.d.pl. dr. Antun Ničetić: „Zašto Mljet, a ne Malta i Kefalonija?,
  • don Božo Baničević: „O nazivu vjetrova euroaqvilion i euroklidion (Dj 27, 28)“
  • sc. Milan Hodžić, meteorolog: „Brodolom sv. Pavla 61. godine na Jadranu ("Adrija") na otoku Mljetu i vjetrovi na južnom Jadranu“,
  • Igor Miholjek, arheolog: „Podvodna arheološka istraživanja na Velom Školju kod Mljeta,
  • sc. Miho Demović: „Dva tisućljeća dubrovačke tradicije svetopavlovskog brodoloma u vodama hrvatskog otoka Mljeta“ (a to je ujedno središnji i najopširniji prilog u Zborniku),
  • sc. Zdenko Žeravica,  arheolog: „Tko je bio Publije - upravitelj rimskog imanja na Mljetu u vrijeme svetopavlovskog brodoloma“
  • Josip Moser, dipl. ing.: „Antički brodolomi na otoku Mljetu prema disertaciji dr. Dasena Vrsalovića 'Arheološka istraživanja u podmorju istočnog Jadrana",
  • sc. Niko Kličan: "Dokazi' Hansa Balmera za brodolom sv. Pavla na Malti“,
  • sc. Miho Demović: „Tri slavna dubrovačka brodolomca“
  • Lina Plukavec: „Najstariji lik sv. Pavla apostola u Zagrebačkoj katedrali“.

Ovaj opsežan zbornik, pisan na hrvatskom i engleskom jeziku, namijenjen je domaćoj i međunarodnoj javnosti, kulturnoj i znanstvenoj. On predstavlja snažan doprinos poznavanju mljetskog brodoloma sv. Pavla, kao i poticaj da se u budućim hrvatskim izdanjima Biblije naziv "Malta" kao mjesto Pavlova brodoloma promijeni u Mljet. .

Donatorica Pavica Šperk Šundrica

Treba posebno istaknuti da je jedan od malobrojnih sponzora ovog značajnog zbornika gospođa. Pavica Šperk Šundrica, umirovljena profesorica engleskog jezika u gimnaziji  koja živi u Dubrovniku. Njoj i njezinoj izdašnoj financijskoj potpori dugujemo posebnu zahvalnost što je ova knjiga ugledala svjetlo dana.

0X36. PAVICA ŠPERK

Pavica Šperk Šundica i dr. Miho Demović u samostanu Male braće u Dubrovniku, 30. lipnja 2015. godine. (Snimio prof. dr. Darko Žubrinić)

(Izvor slike: Miho Demovic 1934-2023 distinguished Croatian music historian and St Paul's shipwreck on the island of Mljet)

 Predstavljanje Zbornika radova 2015. godine na Mljetu i Dubrovniku

Zbornik radova „Put apostola Pavla u Rim vodio je preko hrvatskog otoka Mljeta“ sa Znanstvenog skupa održanog u listopadu 2011. godine predstavljen je 29. lipnja 2015. u Pomeni na otoku Mljetu, prigodom dana Općine  i 30. lipnja 2015. u Dubrovniku u Samostanu Male Braće.

Predstavljači su bili prof. dr.sc. Darko Žubrinić, dr.sc. don. Miho Demović i kapetan, dr.sc. Antun Ničetić

Predavanja prof.dr.sc. Darka Žubrinića

Predstavljajući Zbornik prof. dr. Darko Žubrinić održao je predavanje 29. lipnja 2015. i 30. lipnja 2015. o temama koje obrađuje Zbornik. Govorio je o znanstvenom skupu iz 2011. godine koji se bavio brodolomom broda sv. Pavla, a spomenuo je i znanstveni skup posvećen istoj temi koji se održao 2008. godine. U predavanju je rezimirao sve dokaze koji nedvojbeno potvrđuju da se brodolom dogodilo na Mljetu, a ne na Malti. Tekst svog predavanja prof.dr. Žubrinić objavio je na: 

Sv. Pavao apostol na otoku Mljetu (croatianhistory.net)

Predavanje dr.sc.  don. Mihe Demovića na Mljetu 29. lipnja 2015.

Zbornik je predstavio i dr.sc. Miho Demović, pokretač Zbornika, utemeljitelj i predsjednik Udruge Pavla apostola-mljetskog brodolomca.

Predavanje don Mihe Demovića imalo je naslov: „Brodolom sv. Pavla na otoku Mljetu“.

 0X37. ZBORNIK-2015.

0X38. ZBORNIK-2015.

 0X39. ZBORNIK-2015..

Don Miho Demović govori na predstavljanju Zbornika na Mljetu 29.6.2015.

Snimka zaslona

(Izvor slike: Sv. Pavao apostol na otoku Mljetu (croatianhistory.net)

Predavanje kapetana dr.sc. Antuna Ničetića

Zbornik je predstavio dr.sc. Antun Ničetić u Samostanu „Male braće“ u Dubrovniku 30. lipnja 2015. godine.  Predavanje kapetana dr. Ničetića imalo je naslov „Zašto Mljet, a ne Malta i Kafalonija?“ Predstavljanje je vodio dr. Miho Demović

 0X40. ZBORNIK-2015..

0X41. ZBORNIK

Predavanje  kapetana dr. Antuna Ničetića, „Zašto Mljet, a ne Malta i Kefalonija?“, 30. lipnja 2015. u Dubrovniku.

(Izvor slike: Sv. Pavao apostol na otoku Mljetu (croatianhistory.net)

 0X42. ZBORNIK

U prvom redu, prva s lijeva sjedi gospođa Pavica Šperk Šundica koja je financijskom donacijom omogućila tiskanja Zbornika

(Izvor slike: Sv. Pavao apostol na otoku Mljetu (croatianhistory.net)

 0X43. ZBORNIK

S predavanja dr. Antuna Ničetića

(Izvor slike: Sv. Pavao apostol na otoku Mljetu (croatianhistory.net)

Do 16. stoljeća Crkva je priznavala brodolom kod Mljeta - kako je Malta istisnula Mljet

Brodolom svetoga Pavla na Mljetu priznavala je službena Crkva sve do 1529. godine. Tada su redovnici hospitalnog (bolničkog)  reda svetog Ivana Jeruzalemskog,  ivanovci ili hospitalci, kasnije će postati Suvereni viteški malteški red, stigli s Rodosa na Maltu i nametnuli mišljenje da je Pavlov brodolom povezan s Maltom.

0X44. IVANOVCI

Ivanovci, hospitalci, bolnički red,  koji su poslije postali Suvereni viteški malteški red.

Ivanovci su nosili crne mantije i tunike s našivenim bijelim križem .

(Izvor slike: https://povijest.hr/nadanasnjidan/potvrden-red-vitezova-ivanovaca-1113/)

Ivanovci  su se morali 1522. nakon poraza od turske vojske Sulejmana Veličanstvenog  povući iz Rodosa  gdje su do tada bili stacionirani. Tome je prethodila višemjesečna opsada tvrđave i žestoke borbe. Preživjele hospitalce Turci su pustili da se povuku s Rodosa. Hospitalci su nekoliko godina lutali Europom sve dok im car Svetog Rimskog Carstva Karlo V.  nije  1529. godine darovao Maltu koja je postala njihovo upravno središte.

A budući da im je, u skladu s tradicijom toga vremena, bio potreban kult velikoga sveca zaštitnika, oživjeli su zatečenu tradiciju prema kojoj je Pavao doživio brodolom upravo na Malti. I to je pod njihovim utjecajem postala najviše prihvaćena teorija i ušla je u Bibliju.

O tome je u svojoj knjizi pisao i Ignjat Đorđević. On je svoje izlaganje u knjizi započeo tvrdnjom:

„Kažem i tvrdim, da je prije preseljenja plemenite konjice Ivanovaca na Afričku Melitu slava o  brodolomu spašenog apostola Pavla, po općem mišljenju, dodjeljivana, bez imalo sustezanja ili dvoumljenja Ilirskoj Meliti.

Onda se ta slava brigom svih naglo s našega otoka okrenula na drugi te novom vladavinom vjerskih prvaka slavno uljepšala. Od tog vremena pisca, koji bi se opredijelio za našu Melitu, ni slučajno, a ni trudeći se, teško ćeš naći. (…)

Činjenica jest, molit ću, da su zbog dolaska Svete vojske s Roda na Melitu (na Maltu) u Libijsko more (naime, zbog nekog slučajnog događaja kao na mjesto Pavlova brodoloma koje je na posve drugom mjestu) značaj i važnost naše Melite do tog vremena neokrnjeno sačuvani, najednom i neočekivano su izgubljeni.“

Treba spomenuti da je na Malti tradicija štovanja brodoloma sv. Pavla nastala 1299. godine, više od dvanaest stoljeća poslije brodoloma. 

A  Malteški vitezovi su tek u 16. st. počeli tvrditi da se sv. Pavao iskrcao na Malti.

Kada su malteški vitezovi pokazali želju da preuzmu legendu o brodolomu svetog Pavla i prenesu je s otoka Mljeta na Maltu, brojni su znanstvenici reagirali osporavajući malteško prisvajanje brodoloma. To su, primjerice, bili  povjesničar Dubrovnika Serafino Razzi (1531.–1606.), korčulanski arheolog Jakov Salečić,  književnik i znanstvenik Ignjat Đurđević (1675.–1737.),  filozof Stjepan Šuljaga (1719.–1790.), i  biskup Vicko Palunko (1842.-1921.)..

U želji da potvrde Maltu kao mjesto brodoloma poslije su se u prijevodima Biblije razni prevoditelji, posebno oni engleski, trudili da izvorne riječi tako prevedu da se zamagli Mljet i Jadransko more. Posebno je indikativno jedno od suvremenih izdanja Biblije na engleskom jeziku, koje u opisu brodoloma sv. Pavla navodi da se brodolom dogodio na "Malti, na Mediteranu". Kao što vidimo, izvorna riječ "Adria" promijenjena je u "Mediteran", da bi se izbjegla očevidna kontradikcija o "Malti u Adriji", tj. na Jadranu.

Kao što vidimo, neka biblijska društva u svijetu ponekad pribjegavaju i falsifikatima, da bi opravdali svoje nategnute i izmišljene teorije.

Zanimljivo je spomenuti, dok je Malta bila pod španjolskom vladavinom, Đurđevićeve stavove podržavali su engleski i francuski znanstvenici i pisci. Međutim, kada je Malta došla pod engleski protektorat, okolnosti su se promijenile i engleski pisci zauzeli su se za maltešku opciju.

Nešto slično dogodilo se s francuskim piscima, kada je Maltu osvojio Napoleon Bonaparte.

10 dokaza da se brodolom dogodio na Mljetu, a ne na Malti

Istraživači su pronašli niz dokaza koji odgovaraju na pitanje zašto se može vjerovati da je Mljet, a ne Malta mjesto brodoloma sv. Pavla. Ti dokazi su navigacijski, meteorološki, oceanografski, geografski, brodograđevni, biološki i drugi.

  1. Jadransko more (Adri,a),
  2. Olujni vjetrovi i njihov smjer,
  3. Morske struje teku prema Mljetu
  4. Mjesto brodoloma
  5. Zmija koja je ugrizla Sv. Pavla za ruku
  6. Zatečeni stanovnici na otoku, nazvani barbari (ba,rbaroi), koji su pomogli brodolomcima.
  7. Pavao je bio zaštitnik Dubrovnika prije Sv. Vlaha
  8. Kult svetog Pavla i njegova učenika svetog Luke u Dubrovačkoj biskupiji, korištenje krsna imena Pavao (Pavao), Paula i Luka (Luka), a posebno prezimena izvedena iz Pavlova imena, koja se pojavljuju u otprilike stotinu varijanti u Hrvatskoj.
  9. Usmena predaja, zapisi i ranokršćanski arheološki ostaci na dubrovačkom području
  10. Mnogi stari pisci su u svojim djelima zastupali verziju brodoloma na Mljetu

 

1.PLOVILI SU PO JADRANU (ADRIJI), A NE PO MEDITERANU

 27 Kada je već došla četrnaesta noć otkako smo bili tjerani tamo-amo  po Adriji, oko ponoći mornari nazreše da im se primiče neka zemlja. 28 Bacivši olovnicu i nađoše dvadeset hvati dubine. Malo dalje ponovo je baciše i nađoše petnaest hvati.

Zagrebačka Biblija (Dj 27,27):

U Pavlovo doba središte svijeta bijaše Mediteran – susretište Azije, Afrike i Europe, gdje je svetost Jeruzalema, judejsko-kršćanska, ulazila u grčko-rimski kulturni ambijent. Dio Sredozemlja, njegov zaljev, jest Jadransko more, Jadran. Ovo more spominje i sveti Luka u 27. poglavlju ″Djela apostolskih″ (Dj 27,27) i originalu ga naziva ″Άδρία″

U hrvatskom izdanju Novoga zavjeta koji su prevodili Bonaventura Duda i Marijan Jerko Fućak, u  ″Zagrebačkoj Bibliji″ iz 1968., u dijelu koje je preveo  Ljudevit Rupčić, grčko izvorno ″Άδρία″ pojavljuje se u blago prilagođenome hrvatskom obliku ″Adrija″. 

U novijem izdanju Kršćanske sadašnjosti prevoditelji ime ″Άδρία″ prevode kao Jadran, Djela apostolska - 27. poglavlje (ks.hr).

Ignjat Đurđević 1530. godine u svojoj knjizi smatra da nije ispravno stanovište  zastupnika „maltežanskog brodolom“ da je u  doba sv. Luke, pisca Djela apostolskih,  imenom Adria bilo nazivano cijelo Sredozemno more. Đurđević tumači da je to prvi tako nazvao tek Ptolomej oko 150 godine. Međutim, više od 100 godina prije toga biblijski pisac sv. Luka  Adrijom je mogao nazvati samo ono što je pod tim imenom bilo poznato u to vrijeme, a to je današnje Jadransko more.

 0X45. ADRIA

Granica između Jonskog i Jadranskoga mora kod  Otrantskog tjesnaca po geografu Strabonu

Strabon je grčki povjesničar i zemljopisac slavan po svojoj Geografiji iz 1. st.

Adriju su smatrali posebnim morem, koje je Otrant odvajao od Sredozemnoga

(Izvor slike: knjiga Ignjata Đurđevića)

U prilog ovoj svojoj tvrdnji Đurđević  navodi 20 grčkih i 17 latinskih pisaca, iz vremena prije Ptolomeja, navodeći odlomke iz njihovih djela. Iz tih odlomaka se jasno vidi da su Adriju smatrali posebnim morem, koje je Otrant odvajao od Sredozemnoga.

Osim toga, Đurđević odbacuje i mišljenje prema kojemu bi se sv. Luka prevario u nazivu mora u kojemu se dogodio brodolom.

2.VJETAR O KOJEM PIŠE SV. LUKA NIJE MOGAO BROD DOVESTI DO             

    MALTE VEĆ DO MLJETA

12 Budući da luka nije bila prikladna za zimovanje, većina je savjetovala da se odande otplovi ne bi li kako stigli do kretske luke Feniksa, što gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu, te ondje prezimili.

13 A kad okrenu tihi južnjak.  misleći da  mogu  ostvariti  svoju namjeru, digoše sidra te  zaploviše sasvim uz  Kretu. 

14 Ali brzo poslije toga puhnu s Krete strašan vjetar zvan Sjeveroistočnjak. Zahvati lađu tako da se nije mogla oduprijeti vjetru. Mi mu se predasmo i on nas počne tjerati.

16 Prolazeći pod zaklonom nekog otočića koji se zove Klauda, jedva smo mogli  uhvatiti čamac za spasavanje. 17 Kad ga izvukoše na lađu, upotrijebiše sredstva za spasavanje:

Konopcima povezaše lađu. Zatim, bojeći se da se ne nasuču na  Sirti, spustiše plivajuće sidro te su tako tjerani dalje.

 18 Sutradan, jer nas je  oluja strahovito bacala, počeše izbacivati tovar. 19 a treći dan svojim rukama izbaciše brodsku opremu. 20 Kako se više dana ne pokazaše sunce  ni zvijezde i kako je i dalje bjesnjela velika oluja, nestajalo je sve više svake nade da se možemo spasiti. (DJ 12-20)

(„Zagrebačka Biblija“, 1968. godina)

Važnim pitanjem vjetra u svojoj knjizi bavio se i Ignjat Đurđević. Radi se naime o vjetru koji je nosio Pavlovu lađu po moru pa je vrlo važno iz kojega je pravca dolazio i u kojem pravcu se kretao jer je u tome pravcu nosio lađu. Posebnu pozornost Đurđević je posvetio tom olujnom vjetru koji je bio krivac za dvotjedno lutanje morem i konačan brodolom pa je ovo tema od iznimne važnosti za raspravu.

U tekstu prevoditelji pišu o svjeveroistočnjaku. Međutim, Đurđević dokazuje da je već davno došlo do greške u prijevodu s grčkog izvornika na latinski.

Vjetar koji se u grčkom izvornom tekstu sv. Luke zove euroklidon označava jugoistočni vjetar (tj. vjetar koji puše s jugoistoka prema sjeverozapadu), a to odgovara vjetru pod hrvatskim nazivom šilok, koji je otpuhao Pavlov brod s Krete u smjeru prema Mljetu, a nikako prema Malti.

Đurđević, kada se bavi vjetrom, u svojemu djelu najprije donosi Vulgatin[1] prijevod 27. i 28. poglavlja Djela apostolskih.  

(Vulgata je tradicijski naziv za prijevod Biblije na latinski koji je načinio sv. Jeronim po nalogu pape Damosa od 383. do 405.-406. Novi zavjet je preveo na temelju grčkog. Izvornika, a od VII. st. taj je prijevod bio je općenito prihvaćan u svim kršćanskim crkvama)

Đurđević je zatim usporedno priložio grčki izvornik, a potom svoj prijevod tih poglavlja na latinski.

0X45C. PRIJEVODI

0X45D RIJEVODI

Usporedni prijevodi – vulgate, grčkog izvornika, Đurđevićeva prijevoda s izvornika, hrvatski prijevod Đurđevićeva teksta

Crvenom točkom su označeni Euroaquilo u vulgati i Euroclydon u Đurđevićevom prijevodu izvornika

(izvor slike: knjiga Ignjata Đurđevića, hrv. prijevod.)

Grčki izvornik je vjetar, prema Đurđevićevu tumačenju, nazivao  „euroklidon“, (Dj 27,14), što znači jugoistočnjak. Vulgata je to prevela kao „euroaquilo“ što je sjeveroistočnjak.  

I tu je izvor greške!

Novija kritička izdanja Novoga zavjeta nemaju više izraz „euroklidon“ nego „eurakilon“, što moderni prevoditelji označavaju kao „sjeveroistočnjak“.

Cijeli taj odlomak u modernom prijevodu glasi:

13 A kad okrenu tihi južnjak.  misleći da  mogu  ostvariti  svoju namjeru, digoše sidra te  zaploviše sasvim uz  Kretu. 

14 Ali brzo poslije toga puhnu s Krete strašan vjetar zvan Sjeveroistočnjak (euroklidon). Zahvati lađu tako da se nije mogla oduprijeti vjetru. Mi mu se predasmo i on nas počne tjerati. (Dj 27,13-14).

Može se uočiti da je  vjetar od „blagoga južnjaka“ bez nekog objašnjenja odjednom postao „sjeveroistočnjak“. Đurđević, međutim, smatra da grčka riječ „euros“ označava južni vjetar, što poznaje i Homer, a pridjev „clidon“ znači „snažan“, „jak“ pa bi „euroklidon“ trebalo prevesti kao „olujni južni vjetar“ ili „jugoistočni olujni vjetar“.

Takav dugotrajni olujni vjetar puše svake jeseni na Otrantu i Jadranu. Nije nikakva rijetkost i poznat je na Jadranu pod nazivom „široko“ (jugoistočnjak).

Taj se vjetar iz južnjaka (euroklidon) u prijevodu najednom pretvorio u „sjeveroistočnjak“ (eurakilon), Znači, trebalo je pisati jugoistočnjak (euroklidon).

A  jugoistočnjak, kako tumači Đurđević, nikako nije mogao baciti lađu od Krete u pravcu Malte, jer u tome pravcu jugoistočnjak ne puše, već je to bilo moguće jedino u pravcu Mljeta.

K tome, poznato je da sjeveroistočni vjetrovi na moru nisu duga vijeka i pušu prema Africi, a olujno nevrijeme, u kojemu se nasukala Pavlova lađa, bilo je dugotrajno i trajalo je najmanje 14 dana.

 0X46. NIČETIĆ-KNJIGA

Vjetrovi i njihov utjecaj na plovidbu sv. Pavla

(Izvor slike: knjiga Antuna Ninčevića)

 3.MORSKE STRUJE NOSE BROD PREMA MLJETU, A NE PREMA MALTI

Osim vjetra i valova na plovljenje svakog broda, posebno u antička vremena, pa tako i broda sv. Pavla, utjecale su morske struje. O tome pišu razni autori, a posebno detaljno pišu   Ignjat Đurđević, Vicko Palunko i Antun Ničetić.

I Marija Buzov u tekstu „Is Mljet – Melita in Dalmatia the Island of St. Paul’s Shipwreck?“ objavljenom 2012. u časopisu  Histria antiqua piše da struje istočnog Sredozemlja, Jonskog i Jadranskog mora teku u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, noseći  brod prema Mljetu, u suprotnom smjeru od Malte.

 0X48. A NIČETIĆ-STRUJE

Struje u Sredozemnom moru

(Izvor slike: knjiga Antuna Ninčevića ….)

 0X48. MORSKE STRUJE

Morske struje u Jadranskom moru

Struje u istočnom Mediteranu, Jonskom i Jadranskom moru teku u smjeru suprotno od kazaljke na satu tjerajući brod prema Mljetu, a nikako prema Malti, u suprotnom smjeru od Malte

(Izvor slike: knjiga Antuna Ninčevića …i članak  153434 (srce.hr)

4.MJESTO BRODOLOMA  NA MLJETU

39 Kad osvanu dan, mornari ne prepoznaše zemlje; ali opaziše neki zaljev  s ravnom obalom te odlučiše, ako bi mogli, tamo otjerati lađu. 40 Odvezaše sidra i spustiše ih u more, popustiše konope na kormilima i digoše prednje jedro prema vjetru, te usmjeriše prema obali. 41 Ali udariše u greben, komu je s obje strane more, te nasukaše lađu. Prednji dio nasjednu i ostade nepomičan, dok se zadnji dio lomio od žestine valova.

42 Tada vojnici naumiše poubijati zatvorenike da ne bi koji isplivao i pobjegao, 43 Ali im stotnik, želeći spasiti Pavla, zapriječi da provedu svoju nakanu. I naredi da najprije poskaču u more oni koji znaju plivati te da izađu na kopno, 44 a ostali (da izađu) jedni na daskama, a drugi na ostacima lađe. Tako svi živi iziđoše na kopno.

Zagrebačka Biblija (DJ,27, 29-44)

I Ignjat Đurđević i Vice Palunko zastupaju tezu da se brod sv. Pavla nasukao na istočnoj strani Mljeta. Malo se razlikuju prema izboru mjesta brodoloma.

Đurđević u svojoj knjizi tvrdi  da je sveti Pavao doživio brodolom na dijelu ravne obale uvale kod današnjih naselja Saplunara i Korita na jugoistočnoj obali Mljeta, a ne Malte.

0X49. OTOK MLJET

Moguće mjesto brodoloma kod Saplunare

(Izvor slike: Apostol Sveti Pavao proveo je tri mjeseca na hrvatskom otoku Mljetu (croatia.org)

To je morala biti hrid koja je bila tako niska i skoro cijela pod morem da ju mornari nisu uopće uočili kad su se približavali, kopnu iako je već bilo svanulo. S druge strane, „ravna obala“ koja se blago spušta u more postoji na jugoistočnom dijelu Mljeta. U uvali blizu Saplunare postoji hrid s imenom „Seka sv. Pavla“, koja jedva da viri iz mora i kad je more mirno.

0X50AA IGNJA ĐURĐ.-ŠEPURINA

Seka ili Šepurina sv. Pavla u zaljevu blizu naselja Saplunara

(Izvor slike: knjiga Ignjata Đurđevića, hrv. prijevod)

Kod Korita se nalaze dva otočića imenom Mali i Veliki Školj, s prolazom u luku što odgovara pojmu „dithalasson“ (mjesto otvoreno na dva mora).

Kod tog mjesta se i danas nalazi u moru  vidljiva stijena koja za vrijeme mira izgleda kao dragi kamen, a kad je more uzburkano podsjeća na čudesno čudovište koje se šepuri poput pauna, raspršuje se njegovo perje načinjeno od morskog prskanja. Mještani tu stijenu nazivaju Šepurina Svetog Pavla ili Stijena sv. Pavla.

Uvala Nad Garma kraj Saplunara  i Uvala Podškolj   na krajnjem istoku otoka s otočićima Velikim Školjem i Malim Školjem predstavlja  odličan zaklon od jugoistočnog vjetra i valova, omogućujući brodolomnicima sigurno pristajanje. Prema mišljenju dubrovačkih kapetana i profesora pomorskih znanosti Miloša Brajevića i Stijepa Đurđevića-Tomaša uvale Velikog i Malog Školja odgovaraju  opisu Dithalassos od svetog Luke, tj. mjesto otvoreno na dva mora

Iz plovidbenog iskustva pomoraca, kada se gleda s Velikog Školja za vrijeme jugoistočnog vjetra, dobije se iluziju da doista postoje dva mora; olujno more koje udara o stijenu na jugoistočnoj strani, a na sjeverozapadnoj strani mirno more koje pruža siguran zaklon.

0X50A IGNJAT ĐURĐ.- TJESNAC

Tjesnac (dithalasson) na istočnoj obali otoka Mljeta, blizu Korita na otoku Mljetu,  između otočića Velikog Školja i Malog Školja, stvarajući iluziju  mjesta gdje se susreću dva mora

 (Izvor slike: knjiga Ignjata Đurđevića, hrv. prijevod)

Đurđević je mjesto mogućeg brodoloma postavio kod sela Maranovići, smješteno na istočnom dijelu otoka. To  je jedno od najstarijih naselja na Mljetu. Ime je naselje dobilo po Ratku Maranoviću, nekadašnjem veleposjedniku. 

 0X51. MLJET

Dio Mljeta s mogućim mjestima brodoloma

(Izvor slike: https://www.google.com/.....)

Vice Palunko u svojoj knjizi mjesto brodoloma smješta na jugoistočnu stranu otoka Mljeta na lokaciju Velikog i Malog školja, što bi odgovaralo zapisu iz Djela apostolskih:

            „Ali udariše u greben komu je s obje strane more..“

Prema Palunkovoj tvrdni takva predjela na Malti nema. Spomenuti otočići kao prirodni lukobrani štite akvatorij i taj dio mljetske obale od svih južnih vjetrova i valova. Posada je brod  nošen jugoistočnim vjetrom (šilokom) htjela dovesti pod zaštitu tih otočića. Ali nije uspjela jer je brod udario u greben i nasukao se.

  0X52. NIČETIĆ-KNJIGA

Mjesto brodoloma sv. Pavla prema Vicku Palunku

(Izvor slike: knjiga Antuna Ninčevića ….)

 0X53. MLJET-1A

Moguća mjesta brodoloma na Mljetu prema Đurđeviću i Palunku.

(Izvor slike: Marija Buzov - Is Mljet – Melita in Dalmatia the island of...)

Opisane lokacije na Mljetu  prema Đurđeviću, Palunku i Ničetiću odgovaraju svim lokacijama opisanim u Djelima apostolskim, dokazujući mogućnost da je sv. Pavao doživio brodolom na jugoistočnoj obali Mljeta, u “zaljevu  s ravnom obalom”.

5.NA MALTI NEMA ZMIJA, A SV. PAVLA JE ZMIJA UGRIZLA U RUKU

 2 Sve nas primiše k velikoj vatri koju  bijahu naložili zbog kiše što je padala i zbog zime.3 Kad Pavao nakupi naramak suhih grana i kad ga baci na vatru, izađe zmija natjerana od vrućine  te mu se uhvati za ruku4 Urođenici kad vidješe da mu zmija visi na ruci, govorahu jedni drugima: „Ovaj je čovjek sigurno ubojica: umakao je moru i Pravda mu ne dopušta da živi.« 5 Ali on otrese zmiju u vatru i ne bî mu ništa zlo. 6 A oni su očekivali da će oteći i smjesta pasti mrtav. Pošto su dulje čekali te vidjeli da mu se nije dogodilo nikakvo zlo, promijeniše mišljenje i rekoše  da je bog.

Zagrebačka Biblija (DJ, 28, 2-6)

U Djelima apostolskim je u poglavlju 28. opisano kako se sv. Pavlu oko ruke iznenada oplela opasna zmija otrovnica (i ugrizla ga), a koju je Pavao uspio otresti u vatru.

Važno je znati da na Malti zbog sumporastoga tla nema zmija otrovnica,  dok su na jadranskom otoku Mljetu otrovnice, na pr. poskoci, bile  odvajkada pošast i pogibelj. Zbog toga je Mljet godine 1909. naseljen mungosima, malim zvijerima koje ih tamane pa su otrovnice s tog otoka skoro nestale.

0X54. ZMIJA

Crtež otoka Mljeta iz knjige Ignjata Đurđevića. Oko Mljeta su nacrtani rubni dijelovi susjednih otoka  - Šipana, Lastova, Korčule i poluotoka Pelješca

Nacrtano je i mjesto brodoloma i sv. Pavao koji baca zmiju u vatru.

(Izvor slike: knjiga Ignjata Đurđevića …)

 0X55. ZMIJA

Zemljovid jugoistočne obale Mljeta (detalj) u Đurđevićevu djelu „Divus Paulus…“

Uvećani dio slike – vidi se mjesto brodoloma i sv. Pavao koji baca zmiju u vatru.

(Izvor slike: knjiga Ignjata Đurđevića)

U svojoj knjizi Đurđević iznosi jak argument - tvrdi da na Malti nikada nije bilo zmija otrovnica za što  navodi brojne pisce. A jedna otrovnica je ujela sv. Pavla kad je donio naramak drva i bacio ih u vatru. Ustvari, zagovornici malteške tradicije su tvrdili da je sv. Pavao, nakon ujeda koji mu se dogodio, čudom učinio da sve zmije na Malti budu neotrovne. Iz toga je nastalo i praznovjerje da je malteška zemlja ljekovita protiv ujeda zmije, posebice prah iz Špilje sv. Pavla. Posebno pakirana i poznata kao „Milost sv. Pavla“, prodavana je kao lijek protiv svih otrovnih ujeda.

Zmija otrovnica je mogla ugristi sv. Pavla na Mljetu gdje živi više vrsta otrovnih zmija među kojima je najpoznatiji poskok. Đurđević je, spremajući svoju knjigu,1728. godine poslao u Padovu, poznatom liječniku Antoniu Vallisneriu, otrov mljetskoga poskoka da ispita snagu otrova mljetskih zmija. Taj je liječnik ustanovio da je to najjači otrov koji je do tada pronađen u neke zmije u Europi. U pismu, koje je Đurđević objavio, liječnik je napisao da je izvršio pokus tako da je poskok ugrizao divlju mačku i psa na koje su odmah primijenili „Milost sv. Pavla“, no ni mačka ni pas nisu preživjeli..

6.STANOVNICI OTOKA  SU  „BARBARI“ (UROĐENICI)

1 Tek kad se spasismo, doznadosmo da se otok zove Malta. 2 Urođenici se ponijeli prema nama vrlo ljudski. Sve nas primiše k velikoj vatri koju bijahu naložili zbog kiše što je padala i zbog zime.

3 Kad Pavao nakupi naramak suhih grana i kad ga baci na vatru, iziđe zmija natjerana od vrućine i te mu se uhvati za ruku.  4 Urođenici, kad vidješe  da mu zmija ….

Poseban argument u Đurđevićevu dokazivanju jesu „barbaroi“ iz grčkog izvornika Biblije (DJ 28,2) koji su vrlo lijepo primili brodolomce. Stariji hrvatski prijevodi su „barbaroi“ prevodili kao „barbari“ (Sarajevo, 1942.) dok noviji hrvatski prijevodi koriste izraz „urođenici“ (Zagreb, 1968.). Đurđević smatra da barbarsko ime nije pristajalo stanovnicima Malte u Pavlovo vrijeme, ali onima na Mljetu jest.  Nemoguće je da bi se taj naziv rabio za stanovnike ondašnje Malte, jer je taj otok do tada tijekom već tri prethodna stoljeća bio  pod upravom Rimljana i nisu stanovnike tog otoka smatrali barbarima.

Mnogo je vjerojatnije da je  otok koji se u grčkom izvorniku spominje kao ″Mελίτη″ mogao biti Mljet, a tamošnji dobrohotni ″barbari″, pripadnici nekoga od ilirskih plemena. U to vrijeme, u 1. stoljeću,  Hrvati se prema gotovo općeprihvaćenomu mišljenju povjesničara, još nisu doselili na Jadran.

Đurđević je iznosio tvrdnju koja suprotna stavovima većine današnjih egzegeta (onih koji kritički tumače tekstove). Ti današnji stručnjaci drže da su Grci barbarima nazivali one koji nisu govorili njihovim jezikom, pa se onda stanovnike Malte moglo tako imenovati jer su govorili jednim punskim narječjem.

Međutim, Đurđević smatra da se izraz barbari odnosio na one koji nisu govorili ni grčki, ni latinski, ni židovski, pa zato žitelji Malte nisu mogli biti barbari u vrijeme sv. Pavla jer su već bili helenizirani i romanizirani. Istodobno, stanovnici Mljeta nisu bili ni romanizirani ni helenizirani, niti su govorili nekim od spomenutih jezika.

Pri tome se Đurđević poziva na stare rimske i grčke pisce.

7.SV. PAVAO ZAŠTITNIK DUBROVNIKA  PRIJE SV. VLAHA

Da se sveti Pavao nakon brodoloma iskrcao na Mljet, dio je stare dubrovačke predaje. Sveti Vlaho zaštitnik je Dubrovnika od 10. stoljeća, a brojni zapisi govore kako je prije njega zaštitnik Grada bijaše upravo sveti Pavao.

Zajedništvo prijašnjega zaštitnika Dubrovnika i njegova nasljednika vidljivo je i na znamenitom djelu Nikole Božidarevića (1460.-1517.), hrvatskoga renesansnog slikara iz 15. i 16. stoljeća, na triptihu gdje su sveti Vlaho (s maketom Grada u naručju) i sveti Pavao prikazani jedan uz drugoga.

Djelo se čuva u Muzeju Dominikanskog samostana u Dubrovniku.

 0X56. TRIPTIH

Dubrovački triptih  Nikole Božidarevića  istaknutog  hrvatskog slikara iz razdoblja renesanse.

S lijeve strane su sveti Vlaho, zaštitnik grada Dubrovnika i sveti Pavao apostol.

(Izvor slike: Miho Demović: Dva tisućljeća brodoloma svetog Pavla u blizini hrvatskog otoka Mljeta (croatia.org)

 0X57. TRIPTIH

Zaštitnici grada Dubrovnika - sv. Vlaho,( lijevo) i sv. Pavao (desno)

(Izvor slike: Miho Demović: Dva tisućljeća brodoloma svetog Pavla u blizini hrvatskog otoka Mljeta (croatia.org)

 8.VELIKI BROJ IMENA, PREZIMENA I TOPONIMA IZVEDENICE SU IZ IMENA

    PAVAO

Zanimljivo je spomenuti da su na dubrovačkom području uobičajena muška i ženska imena Pave i znatno su češća nego u drugim dijelovima Hrvatske.

Neka od  preko 300 prezimena koja postoje u Hrvatskoj, a koje se temelje na imenu Pavao:

Pauković, Paul, Paulaj, Paulenko, Paulić, Pavčec, Pavačić, Pavaković, Pavalić, Pavčec, Pavčević, Pavešić, Pavetić, Pavičić, Pavel, Pavelić, Pavelin, Pavelka, Pavešković, Pavetić, Pavić, Pavičević, Pavičić, Pavin, Paviša, Pavišević, Pavišić, Pavko, Pavković, Pavlečić, Pavlek, Pavleković, Pavlenović, Pavletić, Pavličić, Pavlički, Pavlić, Pavličević, Pavlini, Pavličko, Pavličkov, Pavlinec, Pavlinek, Pavlinovec, Pavlinović, Pavliško, Pavlov, Pavlović, Pavlovski, Pavo, Pavoševec, Pavuna, Pavunić, etc. etc.

Računa se da u Hrvatskoj oko deset tisuća ljudi nosi takva prezimena.

Na Dubrovačkom području nalaze se i toponimi (imena naselja i brda) s imenom sv. Pavla:

  • Pavlje brdo s crkvom sv Pavla u Konavlima izgrađenom na temeljima nekadašnje ranokršćanske crkve
  • dio grada Stona zove se Supavo (tj. sv. Pavao), okrenut je prema Mljetu  i čuva uspomenu na sv. Pavla. Iz toga zaključujemo da je na tom mjestu nekada postojala crkva sv. Pavla.

Dr. Miho Demović piše  da je kult svetog Pavla imao svoj odraz i u glazbi. Spominje  liturgijsku svetu glazbenu komemorativnu misu svetog Pavla u beneventanskom misalu dubrovačke katedrale iz 12. stoljeća. Dubrovački misal  (lat. Missale Ragusinum) je katolička misna knjiga nastala u Dubrovniku u 12. stoljeću.  Pisan je beneventanskim pismom i notacijom te najbolje predstavlja beneventansko pjevanje u južnoj Dalmacijii i spomenik je nulte kategorije.

Imamo i skladbu Sanctae Paule Apostole suvremenog dubrovačkog skladatelja Marina Santora.

9.USMENA PREDAJA NA DUBROVAČKOM PODRUČJU, PISANI ZAPISI I       

    RANOKRŠĆANSKI   ARHEOLOŠKI OSTACI

Dr. Miho Demović u tekstu „Dva tisućljeća dubrovačke tradicije brodoloma svetog Pavla u akvatoriju hrvatskog otoka Mljeta“, u Zborniku iz 2015. godine, piše:

„Suglasnost u opisu brodoloma iz Djela apostolskih s prirodnim i povijesnim obilježjima otoka Mljeta potkrijepljena je tradicijom i pisanim zapisima na dubrovačkom području, koji se kontinuirano prenose iz jednog stoljeća u drugo kroz dva tisućljeća. U početku su se sjećanja prenosila usmenom predajom u obliku priča i legendi, a od 6. stoljeća nadalje pisanim zapisima povjesničara, ljudi od pisama, likovnih umjetnika i drugih znanstvenika.

Prije svega, Ignjat Đurđević  priča nekoliko priča koje su mu ispričali mještani Mljeta, ne samo njemu, već i nekim drugim znanstvenicima koji su čak zabilježili neke legende u pisanom obliku. Primjerice, priča o grebenu na kojem je brod uništen, mjestima gdje su svetog Pavla tada mljetski domoroci hranili ječmenim kruhom, a žeđ je utažio lokalnim vinom, o dijelu mora koji obiluje raznovrsnom ribom, blagoslovljenom od svetog Pavla nakon brodoloma, itd.

Tradicija također kaže da je postojala ranokršćanska crkva u blizini Korite. Temelje su nedavno iskopali arheolozi, koji su utvrdili da je izgrađena na temeljima rimske vile rustica. Uz ovu crkvu sv. Pavla, ondje je postojalo nekoliko temelja drugih ranokršćanskih crkava, nesumnjivo nekoliko njih, budući da se ista spominjala u posljednjoj oporuci s početka 7. stoljeća, sačuvanoj u Milanu.“

Vice Palunko je u svojim tekstovima i polemikama s Rudolfom Vimerom početkom stoljeća pisao da u narodu postoji predaja o Crkvi sv. Pavla na Mljetu. Zapisano je:

            „Postoji predaja da je ondje već bila nekakova crkva s. Pavla i to baš na jednom tamo polju koje se i danas naziva Crkvina. Strši još i danas tamo komad prastarog zida, metar visok.“

0X58. TEMELJI CRKVE

Ostatci starokršćanske crkve na prostoru Crkvine na zaravni brda između naselja Korita i Saplunare na  Mljetu.

Prema predaju koju prenosi Vicko Palunko to su ostatci Crkve sv. Pavla. Ivica Žile pretpostavlja da su to mogli biti ostatci Crkve sv. Petra i Pavla.

(Izvor slike: knjiga Antuna Ničetića…)

 10.BRODOLOM NA MLJETU U DJELIMA STARIH POVJESNIČARA

Ananias of Širak, 7. stoljeće

Istaknuti armenski pisac, astronom, matematičar i geograf Ananias Širak (591.-636.) u svojem djelu Geografija (Zemljopis)  spominje četiri značajna dalmatinska lokaliteta, Skardona (Skradin), Isa (Vis), Corcyra (Korčula) i Melana (Mljet), te da se na otoku Mljetu spasio sv. Pavao nakon brodoloma. 

Vidi Robert H. Hewsen: „The Geography of Ananias of Širak, Wiesbaden 1992, str. 47.

Konstantin Porfirogenet, 10. stoljeće

Konstantin Porfirogenet, (905-959), znameniti bizantski car i povjesnik iz 10. st., u svojem najpoznatijem djelu "O upravljanju carstvom" navodi izrijekom otok Mljet kao dio tadašnjeg bizantskog carstva, spominjući pritom i događaj sa sv. Pavlom i zmijom otrovnicom.

Opisujući južnodalmatinske otoke u svom djelu "O upravljanju Carstvom", napisao je sljedeće:

„Još jedan veliki otok je Mljet. Opisao ga je sveti Luka u Djelima gdje ga naziva Melita. Sveti Pavao je bio tamo,  ugrizao ga je poskok, ali ga je otresao u vatru gdje je zmija spaljena.“

Serafino Razzi, 16. stoljeće

Talijanski povjesničar Dubrovnika (Raguse) iz 16. stoljeća Serafino Razzi, (1531-1606), dominikanac i neko vrijeme privremeni upravitelj Dubrovačke nadbiskupije. u svojem djelu ″Povijest Dubrovnika″, 1595., kaže da mnogi ozbiljni autori smatraju kako se nakon brodoloma sveti Pavao iskrcao na otok Mljet, a ne na Maltu.

(Knjigu su godine 2011. na hrvatski jezik preveli Iva Grgić i Ljubo Krasić)

Serafino Razzi piše:                                                                      

            „Na kraju ovog izlaganja o otoku Mljetu, reći ću vam da mnogi ozbiljni pisci misle da je ovaj Ragusanski Mljet bio upravo otok na koji je sveti Pavao apostol pobjegao nakon brodoloma i tamo ga je ugrizla zmija kako je napisano u 28. poglavlju Djela apostolskih. Jedan od njih je časni kardinal Gaetano.“

Gaetano je napisao:

        „Razzi je mislio da se brodolom nije mogao dogoditi na Malti,  jer se Malta nalazila u afričkom, umjesto u Jadranskom moru.“

Junije Palmotić i Jerolim Kavanjin, 17. stoljeće

O mljetskom brodolomu svetoga Pavla pisala su  u 17. stoljeću u svojim djelima i dva znamenita hrvatska pjesnika - Dubrovčanin Junije Palmotić (1607- 1657)  i Splićanin Jerolim Kavanjin (1641-1714) .

Pjesnik Junije Palmotić umetnuo je priču o brodolomu sv. Pavla na Mljetu u povijesnu dramu o osnivanja Dubrovnika, poznatu pod nazivom Pavlimir.

Nekoliko stihova o brodolomu:

“Zelenoga nadno Mljeta

Ovo je luka kralju znani,

Gdje se od mora huda kleta

Pavo sveti jur sahrani.

Na ovome on otoku

U pravedne plame vrže

Ljutu zmiju i žestoku

Ka se njemu ruke vrže”.

Splitski pjesnik  Jeronim Kavanjin uključio je slične stihove u svoj veliki biblijsko-povijesni ep  „Bogatstvo i siromaštvo“ koji se sastoji od 30 knjiga i 32658 stihova. Stihovi o sv. Pavlu:

Na istom Mlietnom njegda otoku

I svet Pavó na plam varžé

Ljutu zmiju i žestoku,

Ká se u ruku njemu taržé,

Kad ga bieše na ono žalo

Topno more dotieralo

Ignjat Đurđević, 18. stoljeće (1730.)

Najpoznatije djelo u prilog mljetskoj lokaciji brodoloma napisao je Ignjat Đurđević.  Knjiga je pod nazivom "Sveti Pavao apostol brodolomac" tiskana 1730. godine u Veneciji,  na više od 300 stranica, izvorno pisana elitnim latinskim jezikom. Zbog jezične barijere  sve do naših dana uglavnom je bila  slabo poznata. 

Od 2008. dostupna je i na hrvatskom jeziku. Knjigu je na hrvatski s latinskog jezika preveo dr. Jozo Marević.

Knjiga prevedena na hrvatski predstavljena je u studenom 2008. u Dubrovniku na znanstvenom skupu posvećenom Ignjatu Đurđeviću i brodolomu sv. Pavla na Mljetu.

J.M. Neale: Notes, anglikanski svećenik, 19. stoljeće (1861.)

O problemu nekorektnog svrstavanja brodoloma sv. Pavla na otok Maltu piše i John Mason Neale, anglikanski svećenik u svojoj knjizi „Notes, Ecclesiological and Picturescue, on Dalmatia, Croatia, Istria, Styria, with a visit to Montenegro“, objavljenoj 1861. godine u Londonu.

Na internetu se može pronaći ta knjiga. Poveznica do te knjige je:

Notes, Ecclesiological and Picturesque, on Dalmatia, Croatia, Istria, Styria ... - John Mason Neale - Google Knjige

U jednom dijelu knjige, na 161. i 162. stranici Neal iznosi 7 važnih argumenata u korist Mljeta, u odnosu na Maltu.

 0X59. NEAL-1

0X60. NEAL-2

Dio knjige u kojem se iznose argumenti u korist Mljeta, u odnosu na Maltu.
(Izvor: Sv. Pavao apostol na otoku Mljetu (croatianhistory.net))

Prijevod Nealovog teksta

Jednostavne činjenice, koje su meni bitne, su sljedeće:

  1. Brod je plovio “amo-tamo po Jadranu”.  Govori se da je davno naziv mora između Malte i Krete bio Jadran (Adria). Neka za to prvo dobijemo dokaz;  za sada ga još nema, osim kada se riječ koristi neprecizno, npr. netko bi mogao sada reći “Išao sam od Trsta Jadranom do Malte”, što ne znači da se Jadran proteže do Malte.
  2. Na Malti nema zmija; Mljet pak njima obiluje.
  3. Isto i za šume.
  4. Mornari su sigurno poznavali Maltu; ipak, “kad se razdanilo, NISU prepoznali”
  5. Ne pridajem veliki značaj terminu “barbari”, jer je izraz neuobičajen kad se primijeni na Maltežane.
  6. Nema potoka na Malti, kao što je opisano. Zbog Malteške pretpostavke, mornari smatraju Salmonetski tjesnac za potok. Međutim, Zaljev sv. Pavla na Mljetu u potpunosti odgovara.
  7. Bilo koje malteško uvjerenje može se odbaciti radi sveopće jadranske tradicije koja govori u korist Mljeta.

Izvor prijevoda : Sv. Pavao apostol na otoku Mljetu (croatianhistory.net))

Fra Bonaventura Duda na Mljetu, otoku svetog Pavla

Petar Nodilo, dugogodišnji teološki urednik na portalu  Bitno.net, zadužen za davanje duhovno-teološkog smjera na tom internetskom portalu, u tekstu objavljenom na portalu  Bitno.net  22. rujna 2017. opisao je svoje susrete s našim čuvenim franjevcem fra Bonaventurom Dudom koji je bio urednik i prevoditelj Zagrebačke Biblije objavljene 1968. godine. Tekst je objavljen nedugo nakon smrti Bonaventure Dude. Zanimljiv je dio u kojem fra Bonaventura Duda Mljet  naziva otokom sv. Pavla:

       „Kasnih devedesetih godina prošlog stoljeća, dok sam šetao nedaleko od franjevačkog samostana u Rožatu, kod Dubrovnika, naišao je fra Vito, zaustavio auto, izašao, i pitao me znam li tko dolazi kod njih na godišnji. Fra Bonaventura Duda, znao sam odmah. Još tamo u ratno vrijeme, u Zagrebu, kao izbjeglica, išao sam na njegove mise i, kao i mnogi drugi, oduševljavao se njegovim propovijedima. Fra Vito je očito već prije u meni uočio neku klicu zvanja, i čuo me negdje oduševljeno pričati o Bonaventuri, pa mu se učinilo zgodnim javiti mi da dolazi na odmor i da kani prvi put posjetiti i moj rodni otok Mljet, i to zato, kako mu je rekao, da bi mogao gledati hridi na koje se nasukao sv. Pavao i, ako bude moguće, prespavati negdje u blizini mjesta na kojem je, nakon brodoloma, spavao i sveti misionar.

        I tako, dobrotom fra Vite, zapalo me da pratim fra Bonaventuru na putovima sv. Pavla. I zaista, prespavao je na Mljetu u malom seocetu s petnaestak kamenih kuća koje sve gledaju na hridi i daleku pučinu. Iduće jutro, služeći sv. misu u crkvici ponad tih istih pavlovskih hridi, s desetak mještana i sa mnom kao ministrantom, zračio je silnom radošću.

         Dobar dio noći, vidjelo mu se na ozarenom licu, proveo je gledajući zvjezdano nebo, more i hridi i, s molitvenim žarom, dozivao sjećanja na velikog misionara Pavla.“

 0XX139 DUDA

Fra Bonaventura Duda (1924.-2017)

(Izvor slike: https://www.biskupijakrk.hr/umro-fra-bonaventura-duda/)

Zaključak

Veliki broj znanstvenika, bibličara, svećenika, povjesničara i pomoraca na znanstvenim skupovima, kroz knjige i stručne članke iznio je vrlo čvrste argumente kojima se dokazuje da je sv. Pavao na putu u Rim doživio brodolom na Mljetu, a ne na Malti. Sada možemo samo čekati da i naša Crkva prihvati te argumente i da  u sljedećem izdanju Biblije,  u Djelima apostolskim bude tekst izmijenjen i da će umjesto Malte pisati Mljet.

Don Miho Demović na kraju svog  članka: „Dva tisućljeća dubrovačke tradicije brodoloma svetog Pavla u akvatoriju hrvatskog otoka Mljeta“, objavljenog u Zborniku znanstvenog skupa održanog 2011. godine, piše

        „Na kraju ovog djela, i na temelju iznesenih dokaza, smatram svojom dužnošću zamoliti izdavače Biblije diljem svijeta da ne dopuste prevoditeljima da prevedu ime otoka na kojem je sveti Pavao doživio brodolom kao Malta, već s imenom hrvatskog otoka Mljeta ili barem sa starim imenom Melita u budućnosti.“

 

VIDEO PRILOZI

 Dr.sc. Miho Demović 29. lipnja 2015. predstavlja na Mljetu Zbornik radova „Put apostola Pavla u Rim vodio  je preko hrvatskog otoka Mljeta“ sa Znanstvenog skupa održanog u Dubrovniku  listopadu 2011. godine.

(Izvor: Sv. Pavao apostol na otoku Mljetu (croatianhistory.net)

Dr.sc. Antun Ničetić predstavlja Zbornik u  Samostanu „Male braće“ u Dubrovniku 30. lipnja 2015. godine. Predavanje kapetana dr. Ničetića imalo je naslov „Zašto Mljet, a ne Malta i Kafalonija?“ Predstavljanje je vodio dr. Miho Demović.

(Izvor: Sv. Pavao apostol na otoku Mljetu (croatianhistory.net)

LITERATURA

 

  1. Acworth, Angus (1973.), „Where was St Paul shipwrecked? A re-examination of the evidence“, Journal of Theological Studies 24. 190-193; Oxford University Press, Oxford 
  2. Buzov, Marija, (2012), „Is Mljet – Melita in Dalmatia the Island of St. Paul’s Shipwreck?“, Histria antiquaVol. 21 No. 21, Zagreb
  3. Demović, Miho (2008.),„Ignjat Đurđević i dubrovačka tradicija o svetopavlovskom brodolomu u vodama hrvatskog otoka Mljeta. Uvodna studija“, Ignjat ĐURĐEVIĆ, Sveti Pavao apostol brodolomac (Dubrovnik: Biskupija dubrovačka, 2008.)
  4. Duda, Bonaventura (ur) i Kaštelan, Jure (ur) (1968.), „Biblija“, Stvarnost, Zagreb
  5. Đurđević, Ignjat, (1730), „Divus Paulus Apostolus in mari, quod nunc Venetus sinus dicitur naufragus et Melitae Dalmatensis insulae post naufragium hospes sive de genuino significatu duorum locorum in Actibus Apostolicis. Cap. XXVII. 27. Navigantibus nobis in Adria. Cap. XXVIII. 1 Tunc cognovimus, quia Melita insula vocabatur. Inspectiones anticriticae autore D. Ignatio Georgio. Benedictino e congregatione Melitensi Ragusina. Adjicitur brevis dissertatio eiudem de catellis Melitaeis. Venetiis, apud gristophorum Zane Superiorum permissum, ac privilegioMDCCXXX
  6. Đurđević, Ignjat (2008), „Sveti Pavao apostol brodolomac u moru koje se sada zove Venecijanski zaljev i poslije brodoloma dalmatinskog otoka Mljeta gost ili O izvornom značenju dvaju mjesta u Djelima apostolskim“, Zagreb : Biskupija DubrovačkaDubrovačke knjižnice : Općina Mljet
  7. Hewsen, Robert H. (1992.), „The Geography of Ananias of Širak“, Ludwig Reichert Verlag  WiesbadenHolland, Tom (2023.), „Vladavina – Stvaranje zapadnog uma“, Verbum, Split
  8. Lupis, Vinicije B. (2005.), „Prikaz knjige Antuna Ničetića“, Naše more 52(5-6) 2005, Sveučilište u Dubrovniku, Dubrovnik (https://hrcak.srce.hr/file/12547)
  9. Ničetić, Antun, (2000),  „O nekim navigacijskim aspektima plovidbe svetoga Pavla od Krete do Melite“, Anali Dubrovnik 38 (2000.), 305-370.
  10. Ničetić, Antun, (2005), „Nove spoznaje o postanku Dubrovnika, o njegovu brodarstvu i plovidbi svetoga Pavla“, Sveučilište u Dubrovniku, Dubrovnik
  11. Ničetić, Antun (2009.), „Olujno nevrijeme koje je opisao Sveti Luka u Djelima apostolskim, moglo je prirodnim redom zbivanja brod Svetoga Pavla baciti jedino u vode otoka Mljeta, Zbornik radova znanstvenog skupa “Ignjat Đurđević i dubrovačka tradicija svetopavlovskog brodoloma u vodama hrvatskog otoka Mljeta”, Zagreb 151 – 186
  12. Palunko, Vicko (1910.), „Melita del naufragio di S. Paolo e l’isola Meleda in Dalmazia“,  Studio di geografia biblica, Split
  13. Tomić, Celestin (1982.), „Savao Pavao-vrijeme, život i djelo apostola Pavla“, Provincijalat franjevaca konventualaca, Zageb
  14. Vimer, Rudolf (1907.), „Život sv. Pavla“,   Društvo svetog Jeronima, Zagreb
  15. Vimer, Rudolf (1911.), „Malta ili Mljet“,  Tisak Hrv. katoličkog društva, Zagreb
  16. Vukšić, Tomo (2012), “Mjesto brodoloma svetoga Pavla (Dj 27,27; 18,1): Malta, Kefalonija ili Mljet”, Tekst predavanja koje je Tomo Vukšić (Katolički bogoslovni fakultet u Sarajevu) održao 7. svibnja 2009. na „Simpoziju u povodu 2000-godišnjice od rođenja svetog apostola Pavla“ na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu u Foči
  17. Warnecke, Heinz, (1987.), „Die tatsächliche Romfahrt Apostels Paulus“ Verlag Katholisches Bibelwerk, Stuttgart:
  18. Warnecke, Heinz, (2000.), „Paulus im Sturm über den Schiffbruch der Exegese und die Rettung des Apostels auf Kephallenia“, VTR, Nürnberg
  19. Žilić. Ivica (1996), „Starohrvatska crkva sv. Petra i Pavla na lokalitetu crkvina-otok Mljet“, Obavijesti, 2, HAD, 1996, 34
  20. Žubrinić, Darko (2015.), „Brodolom sv. Pavla apostola na hrvatskom otoku Mljetu 61. g. poslije Krista“, Marulić, br. 4, 2015, str. 106-112

Tekstovi na portalima

  1. https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=47081
  2. https://www.vaticannews.va/...
  3. http://www.croatianhistory.net/...
  4. http://www.croatia.org/...
  5. Is Mljet – Melita in Dalmatia the Island of St. Paul’s Shipwreck? (srce.hr)
  6. 153434 (srce.hr)
  7. https://hrcak.srce.hr/...
  8. https://hrcak.srce.hr/...
  9. Djela apostolska - 27. poglavlje (ks.hr)
  10. Apostol Sveti Pavao proveo je tri mjeseca na hrvatskom otoku Mljetu (croatia.org)
  11. Miho Demović, troje poznatih preživjelih iz Dubrovnika (croatianhistory.net)
  12. Miho Demović (croatianhistory.net)
  13. Miho Demović, Dvije tisućljeće (croatianhistory.net)
  14. Miho Demovic 1934-2023 distinguished Croatian music historian and St Paul's shipwreck on the island of Mljet
  15. Miho Demović: Dva tisućljeća brodoloma svetog Pavla u blizini hrvatskog otoka Mljeta (croatia.org)
  16. Notes, Ecclesiological and Picturesque, on Dalmatia, Croatia, Istria, Styria ... - John Mason Neale - Google Knjige
  17. Sveti Pavao posjetio je hrvatski otok Mljet na svom putovanju u Rim (croatia.org)
  18. Sv. Pavao apostol na otoku Mljetu (croatianhistory.net)
  19. Sveti Pavao na Mljetu (croatianhistory.net)
  20. https://www.bitno.net/...

 

[1] Vulgata (lat.), tradicijski je naziv za prijevod Biblije na latinski što ga je učinio sv. Jeronim po nalogu pape Damasa od 383. do 405.- 406. Na pučki latinski preveo je Stari zavjet  s hebrejskog i aramejskog jezika, a Novi zavjet na temelju grčkog izvornika. a od VII. st. bio je općenito prihvaćan u svim kršćanskim crkvama.



Povezani članci

Komentari

Komentiraj