13. 05. 2019
PowerPoint prezentacije (4) – Što su inovacije i zašto nam trebaju
Bez obzira što se o inovacijama puno priča, većini nisu jasni ni najosnovniji pojmovi vezani uz inovaciju. Što su inovacije, je li kreativnost isto što i snalažljivost? Zašto poduzetnik treba biti inovativan i može li inovator postati poduzetnik? Zašto na našim fakultetima ima malo inovacija?
Uvod
Nekoliko puta svake godine ponavlja se ista priča. Kada se naši inovatori vraćaju sa svjetskih izložbi inovacija, okićeni raznim medaljama, počne se pričati o inovatorstvu, uz uobičajene rituale, uzdisanja, svečanosti i izjave: "To su primjeri hrvatske pameti. Pa, gdje bi nam bio kraj da im damo priliku, da im pomognemo, da im damo kredite, te kako je društvo nepravedno, itd.". Vrlo brzo se na sve to zaboravi. Inovatori redovito kukaju da ih okolina ne razumije, koči ih, oni su nesretni, neshvaćeni i tako to. Ipak, situacija baš nije takva, mnogi su dobili značajnu pomoć i većina od njih je sama kriva što nisu uspjeli na tržištu. Treba stoga znati uočiti stvarne vrijednosti inovacija, ali i odbaciti balast i hrpu fraza koje iskrivljuju pravu sliku.
Novi, inovativni proizvodi često su rezultat dugotrajnog i skupoga razvojnog procesa za koji treba mnogo znanja, rada, vremena i novaca. I uvijek su mogući neuspjesi. Zato mnogi zaključuju da je jednostavnije kupiti i preprodavati strani proizvod, pa kod nas dominira trgovina, a proizvodnja se zanemaruje, iako su inovacije, razvoj i novi proizvodi temelj konkurentnosti gospodarstva.
Inovacije ne služe samo za nastupe na svjetskim izložbama. Inovativnost i tehnička razina su, uz kvalitetu, rok isporuke, ugled na tržištu i cijenu, osnovni segmenti konkurentnosti. Proizvod konkurentan na svjetskom tržištu rezultat je veoma složenog procesa koji zahtijeva mnogo znanja, iskustva, truda i novaca, uz neophodnu podršku cijele društvene zajednice.
Inovacija – što je to?
Bez obzira što se o inovacijama puno priča, većini nisu jasni ni najosnovniji pojmovi vezani uz inovaciju. Možemo koristiti prilično zgodnu definiciju: "Inovacija podrazumijeva novost koja se umeće u postojeće stanje s korisnim rezultatom". Inovacija je rezultat kreativnog procesa. Kod nas se često kreativnost pogrešno poistovjećuje sa snalažljivošću. Po tome "snalažljivi su ljudi oni koji se uvijek snađu", a zapravo uvijek "idu preko reda" i "kreativno" zaobilaze osnovne norme ponašanja. To nije kreativnost. Kreativnost je proces mišljenja kojim dolazimo do novih ideja. Inovacija je praktična primjena tih ideja. Kreativnost je sirovina, a inovacija je komercijalni ili tehnološki ishod.
Inovator – tko je to?
Jesu li inovatori nadareni nekim sposobnostima koje drugi ljudi nemaju? Razlikuju li se pronalazači od običnih ljudi i po čemu? Jesu li inovacije rezultat posebnih sposobnosti ili društvenih pogodnosti ili društvene klime koja potiče kreativnost, skrivenu zapravo u svim ljudima u većoj ili manjoj mjeri?
Inovatori su ljudi koji, za razliku od drugih, umjesto da razmišljaju u smislu starih rješenja, odvajaju se od njih i prave skok od neočekivanog u nadahnuto, te stižu do novog načina korištenja poznatoga. Gotovo jedino u čemu se stručnjaci slažu jest da stvaralaštvo nastaje kada dvije stvari, naizgled međusobno nepovezane, dođu u dodir na takav način da stvore nešto novo, neki originalan obrazac stvari.
Opčinjenost rezultatima stvaralaštva često zamagli dugogodišnje znojenje koje je vodilo nadahnuću.
Od inovatora do poduzetnika
Inovativni ljudi pokreću svijet, u to nitko ne sumnja. Ali, postavimo li pitanje: "Kako da inovator postane poduzetnik?", tada odgovor glasi: "Teško, vrlo teško". Hrvatska nikada nije oskudijevala ljudima originalnog i kreativnog duha. U povijesti razvoja tehnike značajno mjesto zauzima cijeli niz naših ljudi od Fausta Vrančića do Slavoljuba Penkale. I danas imamo mnogo primjera briljantnih inovatora koji su za svoje inovacije osvojili visoka priznanja ne samo u Hrvatskoj već i u svijetu. Ali, vrlo je malo glavnog priznanja, glavne potvrde, potvrde na tržištu. Jedino što ima smisla su inovacije koje će se prodavati na tržištu i s kojima će inovator i njegova obitelj živjeti. Ne trebaju nas uopće zanimati hobisti i inovacije koja se ne opravdaju na tržištu.
Put od inovacije do tržišta je strašno težak i rijetki ga uspiju prijeći. Mnogi koji govore o inovacijama i njihovoj vrijednosti najčešće uopće nisu svjesni što sve treba učiniti i kakve napore uložiti da bi se na tržište došlo i uspjelo. Inovacije individualaca, bez logistike i bez pratećih službi nekog poduzeća, usprkos kreativnoj izvedbi i obliku, nisu pripremljene za tržišnu bitku. Najčešće nisu tehnologične, nisu optimalno dizajnirane, nisu ekonomične, skupe su za proizvodnju i tržište ih ne prihvaća. Novi proizvod uspijeva na tržištu pomoću snažne reklame jer tako lakše pronađe kupca, kojeg se uvjeri da mu taj proizvod treba.
Inovacija može dobiti brojne nagrade na izložbama inovacija, ali njezina prava vrijednost ocjenjuje se na tržištu. Inovator treba postati poduzetnik. Vrlo je teško neku inovaciju komercijalizirati. Inovatori dobivaju značajnu financijsku pomoć, ali stvarni rezultati na tržištu nisu veliki. Zapravo, rezultate na tržištu ostvarili su samo oni inovatori koji su bili i poduzetnici. Takozvani individualni inovatori u većini slučajeva ne uspijevaju inovaciju komercijalizirati i pokrenuti poduzetnički projekt.
Po tim iskustvima možemo zaključiti:
"Inovator najčešće nikada ne postaje poduzetnik, ali poduzetnik, da bi uspio na tržištu, mora biti inovator."
Dakako, izumi su potpuno nove stvari i osnovna su i najjača pokretačka snaga razvoja. Ali, u situaciji kad je cijela tehnološka razina gospodarstva niska, izvanrednu važnost ima primjena i onih rješenja koja su poznata u drugim, razvijenijim sredinama ili koja se mogu naći u stručnoj literaturi ili inovacije koje nemaju snagu izuma. Takva rješenja nerijetko mogu donijeti velike uštede. Iako inovativnost mora biti prisutna u poduzeću kroz neprestano unapređivanje i inoviranje svih segmenata poslovanja, najvrjedniji rezultat je inovativni proizvod. Inovacije i novi proizvodi temelj su konkurentne prednosti na tržištu i na njima se zasnivaju najpotentnije poduzetničke ideje.
Razvoj, istraživanja i inovacije
U Europi je težište inovacijske politike stavljeno na komercijalnu primjenu znanja, odnosno poticanje inovacija. Suština inovacija je, za razliku od znanstvenih dostignuća, u primjeni i komercijalizaciji znanja. Stoga se inovacija shvaća kao „integrativna pojava koja povezuje nastanak, primjenu i komercijalnu eksploataciju znanja“. Inovacija čini suštinu gospodarstva znanja povezujući znanje i gospodarski rast.
Cijela Lisabonska agenda (European Council, 2000) temelji se na zasadama inovacijskog sustava kao interakcije tri ključna elementa istraživačkog trokuta:
- znanstvenih istraživanja (stvaranja znanja),
- inovacija (primjena znanja),
- obrazovanja (diseminacije znanja).
Nažalost, bez obzira što su ulaganja u našu znanost nedovoljna, ta ulaganja nisu učinkovita, jer ne ostvaruju dovoljno upotrebljivih rezultata u proizvodima konkurentnim na svjetskim tržištima. Rezultat razvoja koji se provodi u znanstvenim institucijama ne smije biti samo „paper oriented reserach“ kojemu je jedini cilj objavljivanje u stranim časopisima. Rezultat moraju biti inovacije koje su temelj konkurentnosti na svjetskom tržištu. Inovacije i razvoj proizvoda temelj su gospodarstva znanja.
Obično se razvoj gospodarstva znanja poistovjećuje s ulaganjem u istraživanje i razvoj. Međutim, nije dovoljno samo ulagati u znanost i znanje. Treba znati i moći znanstvena dostignuća komercijalizirati. Iskustva najrazvijenijih zemalja pokazala su da ne postoji automatizam između ulaganja u znanost i gospodarskog razvoja. U Europi je taj fenomen uočen sredinom 90-tih godina prošlog stoljeća i nazvan Europskim paradoksom (European Commission, 1995). Europska komisija je formulirala taj problem u dokumentu pod nazivom „Green paper on innovation“ u kojem je naglasila potrebu tržišne eksploatacije istraživanja i činjenicu da je javni razvojno-istraživački sektor, uključujući i sveučilište, samo dio inovacijske politike koji je potrebno povezati s ostalim sektorima (industrijom, malim poduzetništvom i sl.) da bi gospodarski sustav kao cjelina bio uspješniji. Zaključeno je da je za razvoj zemlje, od samog ulaganja u znanstvena istraživanja, važnija „njena sposobnost da eksploatira tehnički i komercijalno znanstvena unapređenja“ .
A u tome je naša znanost jako neuspješna.
Jedan od ključnih razloga za takvo stanje je činjenica da se hrvatska znanost velikim dijelom odvojila od realnog svijeta i realne proizvodnje i usmjerila se na „paper oriented research“ i objavljivanje u stranim časopisima od čega hrvatsko gospodarstvo nema nikakve ili ima jako male koristi.
Seminar: „Od inovacije do inovativnog poduzetništva - Što su inovacije i zašto poduzetnik treba biti inovativan“
Na temu inovacija održao sam veliki broj predavanja i u Tehnološkom parku i u mnogim mjestima u Hrvatskoj, na fakultetima i na konferencijama i izložbama inovacija. Ovdje ću prikazati PowerPoint prezentacije s predavanja održanog na 4. Međunarodnom sajmu inovacija, tehničkog stvaralaštva mladih i gospodarstva „INVENTUM“, u Iloku, 28. svibnja 2010. godine. U tu prezentaciju sam ubacio i nekolko slideova iz nekih drugih predavanja.
PowerPoint
Treba samo kliknuti na prezentaciju, otvoriti će se i tada možete „listati“ slideove prezentacije.
LITERATURA
- European Commission (1995), Green paper on innovation, Brussels, 20.12.1995 COM(95) 688 final Vol. I
- Ožanić, Marijan (2006), Gdje smo i kamo idemo – i još 90 kolumni iz Škole poduzetništva o poduzetništvu, menadžmentu, razvoju i konkurentnosti i društvu“, Tehnološki park Zagreb, Zagreb.
- Ožanić, Marijan (2013.), Od inovacija do poduzetništva, konkurentnosti i novih radnih mjesta, Zbornik radova s 26. međunarodnog elektroinženjerskog simpozija EIS 2013 NT, Šibenik, 5.-8. svibnja 2013., sekcija Hrvatska industrijska strategija do 2020. godine.
- Ožanić, Marijan (2014.), Mali brod na olujnom moru“, 2.izdanje, priručnik za poduzetnike, Profil d.o.o., Zagreb
- Švarc, Jadranka (2001), Što je Nacionalni inovacijski sustav i je li on potreban i moguć u Hrvatskoj, Ekonomski pregled, 52 (9-10), 1053-177 (2001).