Jakov Radovčić -priča o znanosti, kreativnosti, otporima, upornosti i uspjehu (4) – fonografski zapisi sa sjednica Gradske skupštine

Fonografski zapisi sa sjednica Gradske skupštine u razdoblju od rujna do prosinca 2004. godine prikazuju nevjerojatnu, gotovo nadrealnu situaciju vezanu uz otkaz gospodinu Radovčiću. U stranačkim prepucavanjima bilo je svega, od neznanja, ignorancije, stranačkih  interesa, akademske ljubomore, ljudske zloće do čiste gluposti.


 X91.gradska-skupština

Gradska skupština Grada Zagreba,

(Izvor slike: https://www.zagrebacki.hr/...)

Rasprave na sjednicama Gradske skupštine u jesen 2004. godine

Otkaz na poslu koji je dobio gospodin Jakov Radovčić dok je  radio na realizaciji Muzeja u Krapini i na još nekoliko vrlo važnih projekata djeluje toliko nevjerojatno i nadrealno da sam htio doznati kako je o tome tekla rasprava na sjednicama Gradske skupštine Grada Zagreba. Zato sam 19. listopada 2018. godine poslao zahtjev tajnici Gradske skupštine da mi se dozvoli uvid u fonografske zapise s tih sjednica koji se čuvaju u arhivi. Ugodno sam se iznenadio da sam relativno brzo, 31.listopada 2018. godine,  dobio od Službe za informiranje iz Ureda gradonačelnika, na svoju e-mail adresu izvatke iz fonografskih zapisa 35., 37., 38. i 39. sjednice Gradske skupštine održane od rujna do prosinca 2004. godine. Poslali su mi one izvatke iz fonograma koji su se ticali diskusije o gospodinu Radovčiću.

Iz tih fonografskih zapisa izvadio sam najzanimljivije dijelove diskusije.

Vidi se da se za povratak gospodina Radovčića na posao najviše zalagao gospodin Nenad Ivanković iz stranke Hrvatski istinski preporod (HIP) koji je cijeli postupak poništenja otkaza i pokrenuo. Od ostalih gradskih zastupnika u diskusiji je najviše sudjelovao Miroslav Rožić - Hrvatska stranka prava (HSP) koji je često polemizirao s Nenadom Ivankovićem. Osim njega u diskusijama su sudjelovali i Tomislav Jelić – Hrvatski blok (HB), Ivo Jelušić (SDP), Marko Pušić  (HNS), Jadranka Cesarec (HNS) i Vladimir Velnić (SDP). U diskusiju se uključivao i gradonačelnik Milan Bandić i povremeno Vladimir Stojisavljević iz Ureda za kulturu Gradskog poglavarstva.

Zastupnici HNS-a su se uglavnom negativno odnosili prema prijedlogu da se gospodin Radovčić vrati na posao i da se smijeni ravnatelj HPM-a.

U to vrijeme Gradonačelnica Grada Zagreba je bila gospođa Vlasta Pavić, a sjednicu je vodila Predsjednica skupštine, gospođa  Morana Paliković-Gruden. Gospodin Milan Bandić je tada bio dogradonačelnik za društvene djelatnosti.

Iz fonograma  se vidi kako je teško i komplicirano jednu lošu odluku (otkaz) promijeniti kroz diskusije u Gradskoj skupštini. Vjerujem da su ozbiljni i odgovorni ljudi na temelju zdravog razuma problem mogli riješiti za 15 minuta. A u Gradskoj skupštini to se razvlačilo 6 mjeseci, slušala su se stranačka prepucavanje u kojima je bilo svega, od neznanja, ignorancije, stranačkih  interesa, akademske ljubomore, ljudske zloće do čiste gluposti.

Ali i to daje sliku društva u kojem živimo.

Siguran sam da za nekoliko godina ljudi neće vjerovati da je nešto takvo bilo moguće.

 X92. gradska-skupstina-2

Sjednica Gradske skupštine Grada Zagreba (2018.)

(Izvor slike: http://www.politikaplus.com/novost/170620/gradska-skupstina-prihvatila-zakljucak-o-dobitnicima-nagrade-grada-zagreba)

FONOGRAFSKI ZAPIS S 35. SJEDNICE GRADSKE SKUPŠTINE GRADA ZAGREBA, održane 23. rujna 2004. godine s početkom u 10,14 sati

Nenad Ivanković:

Hvala gospođo predsjednice. Ja sam prije otprilike 2,5 mjeseca postavio pitanje u svezi otkaza paleontologu gospodinu Jakovu Radovčiću. Da vas podsjetim, taj je čovjek radio na 3 projekta europskog značenja, jedan od njih je i Muzej krapinskog čovjeka. Dobio je otkaz pod okolnostima koje su banalne, da na to ne podsjećam. I tada koliko se sjećam gospodin dogradonačelnik Milan Bandić rekao je da će se zauzeti za tu stvar da se ona riješi na jedan adekvatan i povoljan način. S obzirom da moje zadnje informacije govore da gospodin Radovčić nije dobio nikakvo rješenje kojim bi otkaz bio storniran i da nije vraćen niti na te projekte,  zanima me u kojoj je fazi taj cijeli postupak i molio bih gospodina Bandića da na to pitanje odgovori,  to više što je na neki način preuzeo i obvezu da pokuša riješiti taj problem. Hvala.

Milan Bandić:

Hvala lijepa kolegi lvankoviću. Ja moram reći da nisam mogao vjerovati kada je to kolega Ivanković prije ljeta ovdje iznio iako su mediji o tome pisali….Došao sam do sljedećeg, prošlo ljeto kada sam bio u bolnici,  dogodile su se kadrovske promjene u Upravnom vijeću tog muzeja, mislim da je izabran čak i ravnatelj, prošle godine. Koincidencija, ne mora biti,  ali se je dogodilo. Drugo, s kolegom odnosno gospodinom, ne kolegom jer to je čovjek jedinstven u Hrvatskoj, isprika gospodinu Radovčiću, ne možemo biti kolege jer on je čovjek koji je u Hrvatskoj broj jedan kada je u pitanju struka i ono što on čini, razgovarao sam prije jedno 8 dana. Zvao sam i kolegu našeg Vakija (Vladimir Stojisavljević) i moje zadnje informacije koje imam su da bi se ta stvar morala vrlo brzo riješiti. Međutim, sada treba privoliti kolegu Radovčića da se on vrati u muzej bez uvjeta. Ako griješim kolega Vaki će me ispraviti, da on sada postavlja dodatne uvjete.

Ja molim samo još jednom kolegu Vakija da kaže je li to točno jer sam to jučer čuo, ako sam krivo čuo ispričavam se, ne volim govoriti iz druge ruke, a ako nije za koliko dana će gospodin Radovčić doći na posao?

Mislim da je sve oko toga riješeno. Ja sam zahtijevao da se to hitno riješi. Hvala.

Nenad Ivanković:

Ja se najprije zahvaljujem gospodinu Bandiću na naporima koje je učinio, ali bih ga htio obavijestiti da iz prve ruke doista imam podatak da gospodin Radovčić ne postavlja nikakve dodatne uvjete i da ne želi postavljati dodatne uvjete jer je dovoljno razuman čovjek. Ne možemo očekivati da se čovjeka vrati na radno mjesto, radno mjesto se zove mala sobica, da mu se uzmu njegovi projekti jer onda to nije vraćanje na radno mjesto. Prema tome tu se samo radi o tome da se njemu vrati onaj isti status koji je imao,  to znači da je zaposlen u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju i da radi na svoja 3 projekta za koje je on nositelj i koje je projekte on na neki način inicirao. Ništa drugo čovjek ne traži, niti nikakav trijumfalizam niti bilo što skupa jer je čovjek dovoljno razuman i dovoljno star. Ja bih molio da se tu na neki način ne otvori neki prostor, pa da oni koji su ga izbacili sada vele - je mi ćemo ga uzeti,  ali on postavlja dodatne uvjete. Ne postavlja on nikakve dodatne uvjete.

Vladimir Stojisavljević:

Zahvaljujem gospođo predsjednice. Poštovani zastupniče Ivanković, poštovani

zastupnici, stvari neki puta odu predaleko. Mi se stvarno trudimo, gospođa Zlatar je također u osobnom kontaktu s uvaženim profesorom Radovčićem kao što smo i zajedničkim snagama održali nekoliko sastanaka. One stvari kada spominjem da odu predaleko odu tako što su i formalno neke stvari obavljene pa je podignuta tužba tako da je nekako vrlo neugodna situacija. Međutim, mislim da su se obje strane urazumile i da su se emocije nekako stišale i da će se to sve dobro okončati. Mi smo održali već nekoliko sastanaka ovaj tjedan. Gospodin Radovčić stvarno nije niti u dobrom zdravstvenom stanju, bio je u ponedjeljak kod nas u uredu. Budući da postoje te neke formalne prepreke, mislim da se gospodin dogradonačelnik u tom smislu izjasnio, mi ih pokušavamo otkloniti. Treba tužbu povući i treba sve zapravo sanirati, ono što je nakon nesporazuma naprosto pravno formalizirano. Ono se naravno u ovom času ne može ukinuti tako brzo. U tome je problem. Hvala.

Milan Bandić:

Evo ja samo mogu reći uvaženom zastupniku Ivankoviću da ću ja sutra organizirati još jedan sastanak, da vidim da li se je zdravstveno stanje kolege Radovčića pogoršalo. Prije 8 dana mi je izgledao da sa mnom može na Sljeme, bio je u takvoj dobroj kondiciji. Možda ga je slomilo dio ovih zadnjih 3,4 mjeseca cirkusa koji su se dogodili.  Sutra ću organizirati sastanak s kolegama iz Ureda za kulturu, gospodinom Radovčićem i direktorom muzeja. Mislim da ćemo naći rješenje i da će idući tjedan čovjek raditi svoj posao.

FONOGRAFSKI ZAPIS S 37. SJEDNICE GRADSKE SKUPŠTINE GRADA ZAGREBA, održane 30. studenog, 2004. godine,  s početkom u 10,13 sati

Nenad Ivanković:

Hvala Vam gospođo predsjednice. Kolegice i kolege, ja moram priznati da se pomalo blesavo osjećam za ovom govornicom jer već 6 mjeseci postavljam jedno te isto pitanje. Postaviti ću ga i sada, a ako treba postavljati ću ga još 6 mjeseci koliko će ova Skupština trajati, iako vjerujem da to možda neće biti potrebno.

Riječ je o paleontologu svjetskoga glasa, uvijek tako počinjem, gospodinu Jakovu Radovčiću koji je pod opskurnim okolnostima dobio otkaz u Prirodoslovnom muzeju i koji nije samo tamo bio uposlenik i koji nema samo te reference o kojima se ovdje uvijek govori nego koji sudjeluje i u nekoliko važnih projekata. Ovdje smo u sklopu proširenja dnevnog reda čuli jedan dio te problematike, ali onaj drugi na koji vas želim upozoriti tiče se sljedećeg da je gospodin Radovčić uključen i na neki način ispred Hrvatske i Grada Zagreba, nositelj jednog europskog projekta u kome su uključene mnoge europske države, a među njima i Francuska, koji treba biti potpisan do petka, ovog tjedna. Ukoliko se to ne dogodi, a neće se dogoditi ako će gospodin Radovčić biti u statusu onoga tko je dobio otkaz, Grad Zagreb će morati platiti odštetu nekoliko desetaka milijunu kuna. Postavljam pitanje gospodinu Bandiću  za kojeg znam da se je angažirao i znam da je htio riješiti taj problem. Da li konačno može reći kada će taj problem biti riješen? Da li će biti riješen? Da li postoje neki realni rokovi jer vidimo da su svi rokovi do sada probijeni?

Ovdje se doista radi o jednom kulturnom skandalu, o jednom znanstvenom skandalu i o jednoj šteti koja može proizaći za Grad Zagreb.

Milan Bandić:

Uvaženi zastupniče Ivanković, ja sam znao da će to sigurno netko danas postaviti. Zadnjih mjesec i po dana ili mjesec dana skoro ništa, dobro radim nekog vraga. Skoro sam rekao da ništa ne radim nego samo to. Radim nešto drugo, potrošio sam energije ovdje. Kolega Stojisavljević da li je tu? Svjedok mi je da smo imali dva, nažalost jedan neuspješni, a jedan navodno uspješni sastanak s predstavnicima Upravnog vijeća i sa ravnateljem muzeja. Bili smo se dogovorili, popili i piće, dali si ruke i nakon toga opet isto. Primorani smo, ja sam zadnji čovjek koji je za smjenjivanje ljudi i promjenu Upravnog vijeća. Ovdje imam promemoriju, ja sam je namjerno danas donio, promemoriju o tom slučaju. Ja bih vas volio da tko god ima vremena da to pogleda. Vidjeti ćete što ljudi koji nemaju zrnce odgovornosti i razuma rade u tom muzeju. No kao odgovorni ljudi moramo podvući crtu. Rezultat toga je i pismo pročelnika Ureda za kulturu, prije par dana, a onda i naš zahtjev Odboru za izbor imenovanja, kolegi Jelušiću, u konzultacijama i sa ljudima iz Gradskog poglavarstva da se ide na ovaj rez. Najnepovoljniji i najnepopularniji, ali nažalost nemamo drugog izbora.  Zadnji sam čovjek ponavljam koji bi išao na to.

Pokušali smo stvar riješiti na jedan normalan način, nije išlo. I ravnatelj i gospodin Radovčić su si dali ruke kod nas, popili smo piće. Zna kolegica Zlatar i kolega Stojisavljević. Nažalost, moramo ići…. To znači, ako vam nešto znači danas,  ako to zastupnici uvaže.

Po hitnom postupku ste stavili na dnevni red novo Upravno vijeće, v.d. ravnatelja, raspis natječaja i izbor novog. A čovjeka vratiti na svoj posao, da radi svoj posao i da ne dovedemo projekt u pitanje. Kao što je kolega Stojisavljević i pisao i nama u Poglavarstvo i meni osobno i Upravnom vijeću. Odgovor upravnog vijeća je da ne prihvaća one argumente za koje mi držimo da su pravi.

Evo, ne znam da li kolega Vaki ima još što za dodati, ali mislim da sam manje-više rekao ono što je trebalo reći. Molio bih njega, budući da je involviran u problem do kraja, da kaže o čemu se radi. Hvala lijepo.

Vladimir Stojisavljević:

Htio bih reći samo jednu rečenicu da stvari budu potpuno jasne. Potpis ugovora tog  projekta, dakle projekta koji je vrlo važan za naš Grad i ne samo za naš Grad nego i za državu, jer je on slijedom protokola s Europskom unijom. Sastoji se i od jedne točke koja je vrlo važna. Na 2. stranici toga ugovora osim potpisnika, direktora Prirodoslovnog muzeja piše da će voditelj i odgovorna osoba za projekt biti i profesor Jakov Radovčić. Mislim,  u ugovoru dalje, on je vrlo veliki,  ima i jedna napomena da ukoliko se ne ostvaruje ono što piše u ugovoru da će Prirodoslovni muzej, koji to naravno ne može sam nego i Grad Zagreb, platiti dužnu odštetu svim sudionicima projekta. Ta se odšteta naravno kreće u vrlo vrlo visokim svotama novaca. Mi smo zaista vrlo ozbiljno zabrinuti za taj projekt iz jednostavnog razloga jer je komisija tj. menageri projekta bili su pred četiri  tjedna u Zagrebu da vide kako projekt stoji. Nažalost projekt se nije pomaknuo s mjesta. Mi smo zaista u situaciji da smo eto zatražili pomoć od  Odbora za izbor i imenovanja i dogradonačelnika Bandića da se nešto s tim upravnim vijećem napravi. Eto toliko. Hvala.

Nenad Ivanković:

Ja se zahvaljujem kolegi Stojisavljeviću i kolegi Bandiću jer su zapravo ovim nastupom potvrdili ono što sam ja ovdje rekao. Jedino što bi ih zamolio, da li mi mogu reći sada ovdje da će uložiti sav svoj autoritet i svu svoju moć da tako kažem da se gospodin Jakov Radovčić vrati na posao čim prije?

To bih molio da mi se kaže.

Milan Bandić:

Hvala lijepa. Ja mislim da sam dijelom odgovorio na pitanje. Sve je u vašim rukama. Ako vi danas, budući da ste po hitnom postupku uvrstili točku dnevnog reda onda ne dvojim da neće danas biti izglasano novo upravno vijeće. Ono sutra stupa na snagu i saziva se Upravno vijeće, imenuje v.d. ravnatelja. V.d. ravnatelj se ponaša odgovorno. I nećemo dovesti projekt u pitanje kao što je rekao kolega Stojisavljević.

Prema tome, od sutra Upravno vijeće može se ponašati odgovorno i u skladu sa obavezama preuzetim iz ugovora glede projekta koji je međunarodnog značaja. Da budem decidiran do kraja. Protokol je potpisan između Republike Hrvatske i Europske unije. Radi se o izuzetno ozbiljnom projektu. To nije šala. I zato ovo radim, nažalost. Bilo bi bolje da ovog nema

 

Prelazimo na 20. točku dnevnog reda

PRIJEDLOG ZAKLJUČKA O RAZRJEŠENJU I IMENOVANJU ČLANOVA U UPRAVNO VIJEĆE HRVATSKOG PRIRODOSLOVNOG MUZEJA

Predlagatelj je Odbor za izbor imenovanja.

Molim gospodina Ivu Jelušića, da li je potrebno s obzirom da vam je pri stavljanju na dnevni red objasnio hitnost postupka?

Tomislav Jelić: 

Vrlo kratko. Kolega Jelušiću, potpisali ste prijedlog ovog zaključka. Obrazloženje je nesuvislo. Ne može Upravno vijeće biti odgovorno za neprovođenje određenih projekata. Može biti odgovoran samo ravnatelj. Druga je stvar ako se je dio članova Upravnog vijeća oteo kontroli osnivača. Iz čega ja ne mogu izvući zaključak iz ovog obrazloženja, da se dio članova Upravnog vijeća oteo kontroli osnivača. Želio bih odgovor na pitanje: Da li se je dio članova Upravnog vijeća oteo kontroli osnivača ili je posrijedi nešto treće što ja ne mogu naslutiti što je? Hvala.

Ivo Jelušić:

Ja sam mislio da je moje obrazloženje kada sam predlagao da ide po hitnom postupku dovoljno, ali ponoviti ću neke stvari. Dakle, Hrvatska je temeljem protokola 6, potpisan s Europskom unijom..... Da skratim. Hrvatski prirodoslovni muzej temeljem toga treba realizirati ugovor koji je potpisan. Gradski ured za kulturu kao nadležni ured je tražio od Upravnog vijeća i upozorio na ovaj problem. Upravno vijeće nije na odgovarajući način reagiralo. To znači da nije prihvatilo sugestiju. I zbog toga, da je Upravno vijeće prihvatilo i da je dalo nalog ravnatelju da s tim krene na odgovarajući način ono bi bilo amnestirano, a onda bi bila odgovornost na ravnatelju. S obzirom, dakle odgovornost je podijeljena. Dakle nije niti ravnatelj u ovom slučaju amnestiran od potpune odgovornosti. Međutim, s obzirom da smo mi imenovali Upravno vijeće koje nije napravilo, što ja predlažem da ga smijenimo. A onda ćemo kasnije vidjeti ovisno o tome kada se konstatira novo Upravno vijeće kako će se u tom cijelom postupku dalje ponašati ravnatelj. Da li je potrebno ići ka smjenjivanju odnosno pokretanju postupka za razrješenjem ravnatelja.

Da pojasnim. Naime, prvo Upravno vijeće, jer postupak razrješenja treba pokrenuti Upravno vijeće. Ako bude bilo potrebno.

Nenad Ivanković: 

Ja se doista nisam mislio javljati oko ove točke, ali na neki način sam izazvan ovom diskusijom. Za mene je pomalo neobično da se postavlja pitanje tko se kome oteo kontroli kada je posve jasno da su se Upravno vijeće i ravnatelj Prirodoslovnog muzeja oteli kontroli zdravog razuma. To je prvo.

O tome 6 mjeseci ovdje govorimo, kolega Jelić. Govorimo 6 mjeseci da je bez ikakvog povoda, razloga smijenjen, izbačen na ulicu čovjek koji je paleontolog svjetskog glasa, znanstvenik koji sudjeluje u projektima koji imaju i hrvatsku i europsku nekakvu relevantnost. Danas prije podne smo o tome govorili i rekli smo da su neki projekti u koje je involviran gospodin Radovčić osobno takvi da ukoliko se oni ne zaključe, a i njegov potpis znamo da je tu potreban, da Grad Zagreb može platiti velike troškove.

Ali nezavisno od te financijske situacije ono što je ovdje bitno, da se jedan vrhunski svjetski stručnjak, jedan ugledni stručnjak koji godinama radi u tom muzeju, koji je pokrenuo niz stvari, ako hoćete i ono što je bilo na Hvaru, oni tragovi dinosaurusa i za to je on zaslužan, baca na ulicu iz razloga koji su upravo smiješni.

U cijeloj ovoj proceduri koja traje više od 6 mjeseci pokušano je svim mogućim apelima,

argumentima da se postigne samo jedan, jedan i jedini dogovor. Da se čovjeka vrati na njegovo radno mjesto i da mu se dade da dovrši projekte u kojima radi. I to je opstruirano. Opstruirano je do te mjere da se je htjelo provaliti u njegovu radnu sobu i bez njegovog znanja otuđiti stvari za koje je on zadužen. Evo to je stanje. Ja mislim da je posve, na neki način čudno da se ovdje sada postavlja pitanje kao da je to neki odnos moći koji se tiče nekih opskurnih stvari.

Tomislav Jelić:

Iz obrazloženja kojeg smo dobili na klupe sve ovo što ste Vi iznijeli meni je poznato barem toliko koliko i Vama, ako ne i više, jer sam 5, 6 puta bio na kavi s gospodinom Radovčićem. Ali 6 mjeseci je trebalo gospodinu Jelušiću i ekipi da to odradi, 6 mjeseci. I onda je trebalo, barem je moje mišljenje takovo, u obrazloženje jasno i glasno staviti o čemu se radi. Prvi ću biti za to da se ti članovi Upravnog vijeća razriješe. I prvi ću lobirati da se i ravnatelj razriješi upravo iz ovih razloga o kojima ste Vi govorili.

Miroslav Rožić:

Nisam mislio govoriti, a pogotovo ne replicirati. Gospodin Ivanković je iskoristio točku dnevnog reda, rasprave,  kao što ni on nije mislio govoriti uopće nakon izlaska gospodina Jelića i pitanja o tome nisu li se članovi Upravnog vijeća zapravo oteli kontroli osnivača. Razvila se je jedna rasprava o meritumu stvari. Nažalost je gospodin Ivanković u ime kluba iznio svoje mišljenje o meritumu stvari.

Moram replicirati iako to u biti nije točka dnevnog reda.  Točka dnevnog reda je zapravo sastav toga Upravnog vijeća. Koji su motivi za promjenu sastava upravnog vijeća to zapravo ne bi trebalo uopće obrazlagati na način osim onog dijela u kojem je i obrazloženo u ovom pisanom prijedlogu. Dakle, nekakvi motivi koji stoje između redova toga.

Ali samo dvije stvari, da ne bi ovdje otvorili raspravu niti o gospodinu Radovčiću,  niti o Prirodoslovnom muzeju,  niti o cijelom slučaju. Dvije stvari.

Cijeli svoj život zapravo bavio sam se znanošću. Možda nisam postigao takve visine o kojima govori gospodin Ivanković za gospodina Radovčića, priznatog i vrhunskog i visokog znanstvenika. Ali bez obzira da li jeste čak i vrhunski priznati znanstvenik morate dolaziti na posao, bez obzira gdje radite. Da li radite u muzeju, institutu, na fakultetu ili bilo gdje drugdje i morate poštivati radno vrijeme. Ako priroda vašeg posla zahtjeva da ne poštivate radno vrijeme,  onda onaj tko vam je nadležan, a to je u ovom slučaju, nadređen, a to je u ovom slučaju ravnatelj muzeja, mora znati da se vi negdje nalazite na terenu i da ne poštivate radno vrijeme iz tog i tog razloga, jer je takva vrsta posla i mora vam to odobriti. Dakle, bez obzira koliko ste vrhunski znanstvenik ne možete biti institucija u instituciji, sama za sebe. To je jedna stvar.

Istina naravno nikada nije crno bijela. Ima i argumenata na jednoj i na drugoj strani. Vjerujem da će novo Upravno vijeće to znati razriješiti. Drugo, ne možete reći da ravnatelj jedne ustanove provaljuje u sobu u svojoj ustanovi. Rekli ste da je provaljeno u Radovčićevu sobu. To nije njegova soba. To je soba Prirodoslovnog muzeja.

Nije njegova privatna soba.

A pogotovo, ako je ostao bez posla ili ako je dobio otkaz. On ima pravni lijek kako se možeš vratiti na posao, poništiti taj otkaz, itd. Ali se zna, svugdje u svijetu kada dobijete otkaz tamo gdje ste do sada radili, onda uzmete jednu kartonsku kutiju, ako stane u nju, veću iii manju, stavite unutra svoje stvari i oslobodite prostoriju. A ne zaključate ju i odete s otkazom u džepu negdje drugdje i borite se za to da se vratite natrag i tvrdite da je to vaša soba. To su neke elementarne stvari. Ja nemam ništa niti za niti protiv Radovčića. To je očit dokaz da se on ponaša kao institucija u instituciji.

Nenad Ivanković:

Ja moram reći nekoliko stvari. čudim se kolega Rožiću..... Prvo, ja nisam rekao da je provaljeno u sobu nego da su htjeli provaliti.

Ne, nisam rekao. Pogledajte fonogram. Ja znam tijek događaja. Htjeli su provaliti u sobu. Gospodin Radovčić je to saznao i onda je došao u sobu. Gospodin Radovčić nije privatizirao tu prostoriju. On je dobio otkaz, on je poduzeo pravne korake protiv tog otkaza. Primopredaju nitko od njega nije tražio. Postoji nešto što se u svakoj firmi, ustanovi ili ako hoćete muzeju zove primopredaja. Riječ je o dokumentima, riječ može biti o nizu vrijednih stvari koje se moraju zapisnički predati. To ne može biti stvar nečijeg provaljivanja u sobu. To nije soba direktora i njegove klike tamo nego je to soba jednog uglednog znanstvenika.

Morana Paliković-Gruden:

Dobro, hvala. Više se nitko ne javlja za raspravu. Zaključujem raspravu.

Stavljam na glasovanje prijedlog zaključka o razrješenju i imenovanju članova u Upravno vijeće Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u predloženom tekstu.

Tko je za? Hvala.

Tko je protiv?

Tko je suzdržan? Niste svi glasovali. Hvala.

Utvrđujem da je 33 gradska zastupnika glasovalo za, 3 je bilo suzdržano te objavljujem da je Prijedlog prihvaćen većinom glasova.

Dnevni red je iscrpljen.

Zaključujem 37 . sjednicu.

FONOGRAFSKI ZAPIS S 38. SJEDNICE GRADSKE SKUPŠTINE GRADA ZAGREBA, održane 22. prosinca 2004. godine,  s početkom u 10,28 sati

Nenad Ivanković:

Ja nisam očekivao da će se rasplamsati rasprava, ali kad se već rasplamsala onda treba nešto više reći naprosto da ne bude zabune. I kad je riječ o ovim dugovima koje je bolnica ( „Sv. Duh“) stvorila, to je skoro 90 milijuna kuna istini za volju samo za jedan dio tih dugova krivo je vodstvo bolnice, a jedan dio snosi bivši ministar zdravstva koji je smanjio limit bolnici, ………

I na kraju što se tiče usporedbe s Jakovom Radovčićem to je upravo cinično i smiješno. Mi nikog ne smjenjujemo da mu dajemo otkaz s radnog mjesta, da ga bacamo na ulicu, da mu ne damo da vodi uspješne projekte nego naprosto ljudima koji su u Upravnom vijeću poručujemo da oni nisu dorasli situaciji. To ne ugrožava niti njihovu znanstvenu poziciju niti ugrožava njihovu ljudsku i građansku egzistenciju. To naprosto znači da nisu za posao koji su radili. Mislim da se ne treba nabacivati s nekakvim usporedbama koje izazivaju zabunu i koje u konačnici vrijeđaju one koji su stvarno bili žrtve da tako kažem poslovnog nasilja,  a gospodin Radovčić je to sasvim sigurno bio. Ovi ljudi koje danas trebamo smijeniti i ja se ufam da ćemo ih smijeniti, to sigurno nisu.

FONOGRAFSKI ZAPIS S 39. SJEDNICE GRADSKE SKUPŠTINE GRADA ZAGREBA, održane 24. veljače 2005. godine, s početkom u 10,07 sati

NAPOMENA – nemam početak rasprave i ime gradskog zastupnika čiji je nastup zapisan, a niti povod cijeloj toj raspravi. Na temelju daljnjih diskusija mogu pretpostaviti da je diskusiju započeo zastupnik Marko Pušić (HNS).

Marko Pušić:

…..opstruirao projekt o kojem se govori. Postoji engleski. Ja ne znam da li su ga članovi čitali. Ja osobno ne govorim engleski, tražio sam od ljudi da mi to prevedu.  I doista, iz ovih materijala se vidi da je gospodin opstruirao. Za 7 mjeseci koliko je on bio na bolovanju držao je ključeve od prostorija koje su bile pod njegovom ingerencijom, a ne ustanove.  Ravnatelj ustanove nije mogao pozvati policiju, jer policiju kada zovete u takvim trenucima ona kaže; rješavajte svoje probleme unutar, sami. Obratio se nadležnom uredu. Nadležni ured negira da je gospodin ravnatelj tražio pomoć, a ni da se ključ vrati. Znači,  direktoru je ostalo jedino da pokuša bravu razbiti, a očito od ureda nije dobio podršku u tome. Obzirom da je pročelnik ureda iz naše stranke, iz Hrvatske narodne stranke,  nikada on nije govorio o problemima u ovom muzeju koji su navedeni kao razlog razrješenja direktora. Ovdje imam nekoliko stavki koje pročelnik odnosno ured.....Govorim u ime kluba, je li može?

Ovdje  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7 stavki govore o neradu direktora odnosno ravnatelja muzeja. Nekako mi je bliža riječ direktor pa je stalno govorim. Nikad pročelnik iz moje stranke nije obavijestio niti predsjednika gradske organizacije niti predstojnika kluba, iako je dolazio na klub, iako smo raspravljali na klubu kada su pojedini zastupnici ovdje govorili o čemu se radi.

Sljedeća stvar koju želim isto tako reći, da je ravnatelj doktor znanosti, a da je gospodin

Radovčić magistar. Ovdje se priča..'.. Ja se ispričavam što se nisam mogao sjetiti imena, magistar znanosti. Ja sam u prvoj svojoj namjeri mislio da se radi, kada se govorilo o svjetskom poznatom čovjeku, da je on najmanje akademik ili eventualno emeritus s obzirom na njegove godine. Jasno da ti ljudi imaju određene povlastice i trebaju da imaju određene povlastice jer su tijekom svog života to stekli. Ovdje se radi o magistru. Iako je on svjetski poznati znanstvenik u vrlo kratkom vremenu bi stekao sva ta znanja, od doktora pa do akademika. Ja pri tome ne sporim gospodinu Radovčiću da se on bori za svoje radno mjesto i niti jednog trena ne želim da taj čovjek dobije otkaz. Ali isto tako, mi kao ustanova koja imenuje direktore moramo da vodimo računa o tome da direktore tamo gdje pokušavaju uvesti reda, a gospodin ravnatelj je pokušao uvesti reda, da podržimo.

Mi u Hrvatskoj narodnoj stranci smatramo i glasat ćemo protiv ovog prijedloga.

Toliko zasad. Hvala.

Nenad Ivanković:

I ja isto u ime kluba. Ja se ispričavam, kasno je, stvarno sam mislio da je ta tema apsolvirana, ona se vuče već mjesecima. Javio sam se prije svega zbog gospodina Pušića. Moram vam reći kolega Pušić, nema nezahvalnije stvari u životu od pokušat branit nešto što se obranit ne da. To je još žalosnije, još gore ako imate pri tom loše prevoditelje pa vam loše prevedu s engleskog ove dokumente koje jedva možete citirati, a još je čudnije kada u vašoj raspravi tražite da jedan gradski ured da podršku direktoru da razvaljuje neka vrata. To sam prvi put čuo da je netko od zastupnika tražio ovakvu podršku ureda. I na kraju, ne možete se sjetiti i jedva suvislo, ja to moram reći,  izgovoriti ime gospodina Jakova Radovčića,  a sudite o njegovom znanstvenom dometu, dignitetu i svemu ostalom. Ja to smatram sramotnim.

Loše ste kolega Pušić naučili lekciju. To mora malo ići ozbiljnije, ako se već upuštate u takve ocjene. A sad što se tiče samog merituma stvari.

Kolega Pušić, potpuna je neistina da je gospođin Radovčić rušio direktora Prirodoslovnog muzeja. To nije točno. Ja sam prvi u ovoj Gradskoj skupštini, ako se sjećate ili među prvima pokrenuo njegovo pitanje upravo iz onih razloga koji se navode i u obrazloženju zašto se danas smjenjuje gospodin Leiner. Vi zaboravljate činjenicu da je nekoliko stotina najuglednijih ljudi, među kojima imate i te vaše akademike koji vas toliko opčinjuju, profesore, ugledna lica iz kulture, politike i svega, potpisalo peticiju kojom se od gospodina Leinera tražilo  samo jedno. Da jednog paleontologa koji ima međunarodni znanstveni ugled i to vjerujte da ima, koji radi na nekim projektima koji su od nacionalnog pa i europskog interesa, koji je te projekte osmislio,  a jedan od njih je i Zbirka krapinskog čovjeka. Dakle, ništa se nije tražilo nego samo da gospodin Leiner shvati jednu notornu činjenicu, da takvog čovjeka ne može tretirati kao da je lučki radnik. Svaka čast lučkim radnicima.  Ne želim nikoga podcjenjivati. Da time ugrožava projekte, da time dovodi odnose u samom muzeju u pitanje  i međuljudske odnose. Ovdje sjede, u ovoj dvorani ljudi iz tog muzeja koji mogu potvrditi kakvi su ti odnosi, i da ih je on narušio. I da su koliko ja znam svi mogući kompromisi pokušani da gospodina Leinera nitko nije htio smijeniti, nego dapače, da se tražilo samo od njega da učini jedan mali korak, da da šansu tom čovjeku da ponovno radi, da radi na jednom projektu koji ima značenje za Hrvatsku, za ovaj grad, za Zagorje, i ne znam što sve ne. I o tome se mjesecima i zato je cijela procedura trajala mjesecima.

Umjesto da budete ponosni na gospodina Stojisavljevića koji je shvatio problem i koji ga je u skladu s očekivanjima svih razumnih ljudi riješio, ne da se smjenjuje direktor nego da se na posao vrati čovjek kojeg svako razuman, svako kultiviran i svako obrazovan čovjek u ovoj zemlji treba vidjet na tom radnom mjestu.

Gospodin Leiner je smijenjen samo zato, jer to drukčije ne bi bilo moguće. A sve ovo o čemu vi govorite, i ovi vaši zapisnici, sve to skupa gospodine Pušić nema veze s meritumom stvari. Može se gospodinu Jakovu Radovčiću prigovoriti da je na ovaj ili onaj način prekršio nekakvu radnu disciplinu, ali u kontekstu posla kojeg on radi, u kontekstu jednog akademskog načina ponašanja, u kontekstu jednog kulturnog interesa koji postoji u ovoj zemlji, da se neki važni projekti koji se tiču i promocije Hrvatske u Europi održe, moglo se je postupiti i drukčije.

I cijela inicijativa imala je samo jedan smisao, da se cijela ta stvar vrati u kolotečinu. To što gospodin direktor to nije htio, to je njegov problem.

I na kraju jedna preporuka. Kada je već gospodin direktor, za kojeg se vi tako zauzimate, takav veliki znanstvenik i doktor, što mu ja ne osporavam, budite toliko ljubazni pa skupite peticiju od jedno 300-tinjak uglednika da traže da se on vrati na mjesto s kojeg ga smjenjujemo. Hvala.

Miroslav Rožić:

Naime, ja bih htio nešto reći ne samo o razrješenju starog ravnatelja ili dosadašnjeg nego bih htio nešto reći i o imenovanju v.d. ravnatelja, što je pod b iste točke dnevnog reda. Pa eto,  dopustite mi nekoliko riječi u ime kluba.

Moram priznati da su moji kolege prethodnici i gospodin Pušić i gospodin Ivanković govorili jednim dramatičnim tonom, dramatološkim rekao bih više tonom. I doista se sve to skupa može gledati kao jedna drama, ne tragedija nego drama. Moglo bi se možda čak reći dramolet, dakle u jednom činu. No, postoje ipak dva čina te drame. Jedan je razrješenje dosadašnjeg ravnatelja, a drugi je imenovanje v.d. ravnatelja. No, postojala je jedna predigra, jedan foršpan rekli bi u Zagrebu, cijele te drame a to je bila promjena Upravnog vijeća. Dakle, Upravno vijeće Prirodoslovnog muzeja nije željelo smijeniti ravnatelja pa je onda promijenjeno to Upravno vijeće. Dovedeni su ljudi koji će željeti smijeniti tog ravnatelja, oni koji odgovaraju. Dakle, prije početka same drame nisu bile dobro podijeljene uloge pa su onda zamijenjeni neki glumci nekim drugim glumcima koji će te uloge bolje odraditi. Nakon toga počinje drama i ona dakako ima sve kao i svaka drama, onaj razvoj od uvoda do kulminacije pa sve do epiloga, preko kulminacije sve do epiloga. Uvod, problem jedan za uvod u dramu i jedan problem radnog spora, sa svim elementima problema jednog običnog radnog spora. Kulminacija, pobuna u muzeju. Nakon toga rasplet, smjena ravnatelja. I nakon toga naravno epilog, imenovanje v.d. ravnatelja.

Pardon, preskočio sam, nisam htio baš sve elemente da ne bi ispalo da dociram. No dakle, u svakom slučaju možda nam katarza tek slijedi. Možda je malo izmijenjen redoslijed. No, u svakom slučaju činjenica je da je sastav Upravnog vijeća promijenjen zato da bi se smijenio ravnatelj. Nemamo ovdje, gospođe i gospodo doista, vjerujte mi najiskrenije,  nikakve pretenzije niti braniti prava iz radnog spora gospodina Jakova Radovčića, niti plakati nad sudbinom doktora Srećka Leinera, nego doista podsjetiti se kako je to sve išlo i kako se zapravo po nekoj sili političke volje zapravo svatko može nabacivati životima i karijerama znanstvenika, doktora znanosti, itd. Pa se onda promijeni Upravno vijeće, stave se neki ljudi koji će to htjet odradit, napravi se tako. Niti se oni zamaraju s time tko je tu u pravu u radnom sporu, niti se oni zamaraju u tome tko je tu u pravu, u znanstvenom smislu, niti se oni zamaraju bremenitom situacijom Prirodoslovnog muzeja jedne, zapravo rekao bih za svaki narod jedne od ključnih kulturnih institucija, sasma sigurno za sve civilizirane europske narode jednu od ključnih pa i van europskih naroda jedne od ključnih institucija u kulturi, Prirodoslovni muzej, koji nota bene u našem slučaju još k tome objedinjuje i neke druge prirodoslovne grane, ne samo biološke nego i geološke i paleontološke, pa čak u izvjesnom smislu zapravo i antropološke, jer se radi kolega Ivankoviću, o krapinskom pračovjeku, o Zbirki krapinskog pračovjeka, a ne krapinskog čovjeka kao što ste vi rekli, jer krapinski čovjek živi još i danas.

Dakle, svi mi znamo da je to jedan muzej u kojem su zapravo ljudi prisiljeni raditi i živjeti u jednom konglomeratu znanstvenih disciplina koje nigdje u svijetu nisu sabijene zajedno. Nigdje u svijetu geologija, paleontologija, antropologija i biologija nisu zajedno u Prirodoslovnom muzeju. I zapravo to je izvor problema.

No, pustimo to za neke druge pametnije zastupnike ili neki drugi rekao bih odlučniji sastav ove Gradske skupštine koji će riješiti problem Prirodoslovnog muzeja u Zagrebu, i to ne samo lokacija koja je potpuno neprimjerena nego i sastav odjela tog muzeja koji je također potpuno neprimjeren, za neku drugu priliku.

Nakon toga to Upravno vijeće, sada ovo podobno, smjenjuje ravnatelja, nije važno, uopće nisu bitni argumenti, kao recimo u Haagu, uopće nije važno kakve argumente vi zapravo iznosite. Važna je optužnica, važna je politička volja da budu zapravo osuđeni ljudi koji moraju biti osuđeni i kraj priče.

To je što se tiče sudbine doktora Srećka Leinera  koji, vjerujte mi s ove govornice,  zasigurno pripada bilo kojoj političkoj opciji samo ne mojoj. Prema tome, ja doista nemam nikakvih pretenzija po toj liniji braniti ga, niti ga branim. Ali, da bi drama bila potpuno razriješena na način kako treba biti razriješena,  kada se smjeni taj nesretni ravnatelj muzeja, doktor bioloških znanosti, dakle prirodoslovac,  na njegovo mjesto v.d. ravnatelja, čovjeka koji bi trebao riješiti zapravo u epilogu tu dramu o kojoj ja govorim, dakako postavlja se diplomirani dramski umjetnik. Dakle, na njegovo mjesto dolazi gospodin Davor Žagar koji u vrlo šturom životopisu, koji nam je priložen uz ovu točku dnevnog reda, diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti sa zvanjem dramaturg komparatist. Dakle, komparativni dramaturg. On će dakle posložiti sve te kockice u Prirodoslovnom muzeju, to je njegov zadatak, i učiniti da se riješe radni sporovi, da se riješe međuljudski odnosi, da se konačno postavi jedna ključna kulturna institucija na svoje zdrave i čvrste noge, jer kako tko drugi nego dramaturg i još k tome komparatist, dakle koji će moći sve to komparirati i izvest na pravi način.

Ako ovo gospodo doista nije dramolet, sve zajedno, i to sa elementima ne tragike nažalost nego tragikomedije onda ja ne znam što jest. I doista ne znam od kud vam volja, hrabrost i želja u njemu sudjelovati. Hvala lijepo.

Nenad Ivanković:

Pa evo, ja moram priznati i rado priznajem da sam napravio lapsus kada sam rekao krapinski čovjek. Valjda mi toliko vjerujete da sam čuo za krapinskog pračovjeka.

A to što ste vi rekli da je legitiman pojam krapinski čovjek i da on danas živi, ja bih vas

poslao u Krapinu pa Krapincima recite da su krapinski čovjek,  krapinski ljudi pa ćete vidjeti kako ćete se provesti. To je što se toga tiče, vašeg zapažanja te vaše znanstvene nomenklature o krapinskom čovjeku koji danas postoji, to mislim. To je prva stvar.

Druga stvar, kada smo već kod terminologije. Vi ste izveli iz pojma komparativna književnost, koju sam slučajno ja isto diplomirao, i čovjeka koji je završio, završeni dramaturg, da je on komparativni dramaturg što očito govori da ste pobrkali pojmove.

Ali pustimo, to su sad stvari ispod pojasa, ali sam vam moramo vratiti vizavi ovog očitog

lapsusa kojeg ste ovako iskoristili.

Nego da pređemo na meritum stvari. Vi se zgražate nad činjenicom da je netko promijenio Upravno vijeće. Pa šta? Upravno vijeće se promijenilo,  jer se to prijašnje Upravno vijeće jednako tako nije htjelo baviti situacijom koja je nastala i smijenila je Upravno vijeće ova Skupština. Pa upravna vijeća se smjenjuju svuda, i redovnim putem i izvanrednim putem, pogotovo ako su takva da ne mogu riješiti jedan problem koji je doveo do toga da je u cijelom,  ne samo kada je riječ o gospodinu Radovčiću, nego u cijelom muzeju nastala jedna i radna i međuljudska i kakva god hoćete nepovoljna situacija. A sve ostalo što ste rekli, razlike između tragedije i drame, ona je samo u tome što se zna iz povijesti da kraj i rasplet u tragediji, barem je tako povijesno, kreiraju bogovi, a u drami ljudi.

I samo je zato ovo drama, znate kolega Rožić.

Miroslav Rožić:

No, da se ne bi nadmudrivali oko komparativne književnosti, ja ću odmah priznati da ste tu daleko jači pa neću raspravljati o tome da li je to tragedija, grčka tragedija ili bilo koja tragedija u kojoj rasplet određuju bogovi. Ja bih se čak složio, ako biste to tako rekli, onda bi se čak složio s time da je ovo doista tragedija, jer tu se neki ljudi postavljaju u poziciju bogova, koji tu rasplet rade, ili barem misle da su bogovi, koji sudjeluju u raspletu. To je jedno.

Drugo,  nisam htio udariti Vas ispod pojasa zato što ste vi učinili jedan lapsus, nego sam Vas htio udariti ispod pojasa zato što ste Vi udarili kolegu Pušića ispod pojasa zbog njegovog također očitog lapsusa, kada se nije u momentu mogao sjetiti imena gospodina Jakova Radovčića. Pa sam vam htio samo pokazati da smatram da to nije u redu. To je ta stvar.

A kako bih se proveo u Krapini kada bih nekome rekao da je krapinski čovjek, ne znam ali ne mislim da bih prošao lošije od krapinskog pračovjeka.

Jadranka Cesarec:

Kolegice i kolege, znam daje već jako kasno pa ću biti jako kratka, brza i jezgrovita. Prvo, ne mogu prihvatiti obrazloženje rješenja o razrješenju ravnatelja muzeja iz jednostavnog razloga što to obrazloženje ne odgovara istini.  U obrazloženju stoji da se doktor Leiner razrješuje s dužnosti zbog teške višemjesečne opstrukcije projekta Tente, što se iz dokumenata ne vidi. Stručno vijeće muzeja na svojoj 21. sjednici, održanoj  19. i 20. veljače nije utvrdilo mišljenje o prijedlogu Upravnog vijeća za razrješenje ravnatelja i nije ga prihvatilo. Meni se čini da se ova smjena, da je ova scena inscenirana po istom scenariju kako se je smijenio i ravnatelj bolnice "Sveti Duh".

Nevjerojatno je da smjenjujemo jednog doktora znanosti, muzejskog savjetnika i znanstvenog suradnika i na mjesto ravnatelja muzeja dovodimo dramaturga bez i jednog dana radnog staža u muzeju, te od njega očekujemo uspješno vođenje tog istog muzeja.

Morana Paliković-Gruden:

Rasprava, potpredsjednik Velnić.

Vladimir Velnić:

Miro hvala ti, razveselio si nas sa svojim pledoajeom, bio je duhovit.

Molim vas gospodo!  Zaključak pod b; predlaže se Davor Žagar do završetka natječaja za imenovanje ravnatelja.

Što je potrebno i što je elementarno učiniti u muzeju? Izvršiti pravdu, to, povratkom čovjeka koji je nogiran iz muzeja. Onaj koji je bio ravnatelj to nije htio učiniti. Greška je učinjena, propust je elaboriran i mi gradski zastupnici, nadležni gradski ured, molim vas, pročelnik predlaže, nadležno tijelo Gradske skupštine prihvaća i predlaže Gradskoj skupštini privremeno rješenje.

Molim vas učinimo to, o tome se radi, to je elementarno. Pustite glumce, dramaturge. To je karikatura napora da se u muzeju napravi red. Molim vas k'o Boga.

Morana Paliković Gruden:

Hvala. Replika jedna, replika druga. Prva replika, zastupnik Rožić.

Miroslav Rožić:

Gospodine Velnić, samo jedna kratka replika. Zašto bi se navodno ovdje mi svi trebali složiti oko toga da je učinjena greška, kada se oko toga nije moglo složiti Stručno vijeće Prirodoslovnog muzeja? Naime, posve protivno zakonu, prije nego je Upravno vijeće donijelo svoje zaključke nije tražilo mišljenje Stručnog vijeća. Onda je uvidjevši svoju grešku tražilo mišljenje Stručnog vijeća naknadno, post festum, da potvrdi njihove zaključke. I onda, pazite što se dogodilo. To isto Stručno vijeće, koje navodno jednoznačno tumači situaciju i koje navodno uviđa da je učinjena jedna greška koju bi novi v.d. ravnatelj morao razriješiti, donosi negativan stav o tim zaključcima Upravnog vijeća, negativan stav. Naime, iz zapisnika kojeg imamo i kojeg smo dobili ovdje posve jasno piše da se, dakle o ovome što vi kažete da je jedna greška, dakle ''opoziva se odluka o otkazu ugovora o radu magistru znanosti Jakovu Radovčiću od 30.04.

8 djelatnika se ne slaže sa  zaključkom, 8 djelatnika se slaže sa zaključkom, 6 djelatnika misli da je opoziv o otkazu pravno pitanje, a ne pitanje Upravnog vijeća, a 1 je posve suzdržan o svemu tome".

Gdje smo mi to determinirali grešku?

Ja imam zapisnik kojeg imam, i tu piše, drugo, o zaključku: ''Prihvaća se prijedlog Upravnog vijeća o razrješenju ravnatelja. 10 djelatnika se ne slaže sa zaključkom, 7 djelatnika se slaže sa zaključkom''.

Dakle, većina se ne slaže sa tim zaključkom o razrješenju.

I na koncu, 6 djelatnika misli da je trebalo prvo zatražiti mišljenje od Stručnog vijeća. Dakle, nijedno ni drugo. I onda konačno: ''Prihvaća se prijedlog Upravnog vijeća o imenovanju privremenog ravnatelja. l0 djelatnika se ne slaže sa zaključkom,  a 7 se slaže".

Dakle, o sva 3 zaključka Upravnog vijeća zapravo postoji negativno mišljenje Stručnog

vijeća ili podijeljeno ili kako god hoćete.

Prema tome, nije stvar toliko jednostavna na način da kažemo; Eto, učinjena je greška,

ravnatelj tu grešku ne želi ispraviti, sad ćemo mi njega smijeniti, staviti ćemo jednog v.d.-a koji će tu grešku ispraviti i opet ćemo svi živjeti u sreći i zajedništvu do kraja bajke.

Prema tome, to nije točno.

Morana Paliković Gruden:

Vrijeme vam je isteklo.

Morana Paliković Gruden:

          Jedino što mogu to je dat pauzu od 10 minuta da se malo..... 10 minuta pauze.

.....(žamor).....

Pauza od 10 minuta.

....{Pauza od 21,40 do 21,56 sati).....

.....nastavak sjednice u ponedjeljak u 10.

.....(Zastupnici plješću).....

 Sjednica je završena u 21,57 sati.

 

Kraj

PRVI DIO

http://www.sveopoduzetnistvu.com/...

DRUGI DIO

http://www.sveopoduzetnistvu.com/...

TREĆI DIO

http://www.sveopoduzetnistvu.com/...

 

 

LITERATURA

  1. Dautbegović, Jozefina (2007), Iz personalnog arhiva MDC-a: mr.sc.Jakov Radovčić, INFORMATICA MUSEOLOGICA, 38 (3-4) 2007., ISSN 0350-2325, Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb 2007.
  2. Gorjanović-Kramberger, Dragutin (1899.), Paleolitički ostaci čovjeka i njegovih suvremenika iz diluvija u Krapini, Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 14:90-98
  3. Gorjanović-Kramberger, Dragutin (1899.), Demonstracija diluvijalnih ostataka čovjeka i njegovih suvremenika iz Krapine, Rad Sabora liječnika Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Međimurja prigodom proslave 25. god. Njegova obstanka, Zagreb, 20:95-97.
  4. Gorjanović-Kramberger, Dragutin (1899.), Der paläolitische Mensch und seine Zeitgenossen aus dem Diluvium von Krapina in Kroatien, Mitteilungen der Antropologischen Gesellschaft in Wien, 29:65-68.
  5. Gorjanović-Kramberger, Dragutin (1901.), Der paläolitische Mensch und seine Zeitgenossen aus dem Diluvium von Krapina in Kroatien, I, Mitteilungen der Antropologischen Gesellschaft in Wien,
  6. Gorjanović-Kramberger, Dragutin (1906.), Der diluviale Mensch von Krapina in Kroatien: ein Beitrag zur Paläoanthropologie, Kreidel, Wiesbaden, Studien über die Entwicklungsmechanik des Primatenskelletes (O.Walkhof, ed.) pp. 59-277.
  7. http://www.croatia.org/...
  8. https://biramdobro.com/...
  9. http://www.enciklopedija.hr/...
  10. http://www.enciklopedija.hr/...

11.   https://hrcak.srce.hr/...

12.   http://www.matica.hr/...

13.   http://www.mkn.mhz.hr/...

14.   http://www.oris.hr/files/pdf/zastita/9/oris_63_kovacic.pdf

15.   https://www.index.hr/...

16. https://www.vecernji.hr/kultura/muzej-u-krapini-nagradjeni-je-rekorder-a-autore-se-ignorira-220126

17.   http://zagorje-international.hr/...

18. https://www.vecernji.hr/... - www.vecernji.hr

19.   Krklec, Vlasta (2006), Dragutin Gorjanović-Kramberger-život i djelo. Katalog izložbe, Muzeji Hrvatskog zagorja, Muzej evolucije i nalazište pračovjeka, Krapina.

20.    Kovačić, Željko (2011.), Kraneamus - Muzej krapinskih neandetalaca, Muzeji Hrvatskog zagorja : arhitektura i postav,  [urednik Željko Kovačić ; tekst Feđa Vukić, Željko Kovačić, Muzeji Hrvatskog zagorja, Muzej krapinskih neandertalaca

21.   Radovčić, Jakov (1988.), Dragutin Gorjanović-Kramberger i krapinski pračovjek: počeci suvremene paleoantropologije = Dragutin Gorjanović-Kramberger and Krapina early man: the foundations of modern paleoantropology, Hrvatski prirodoslovni muzej  i Školska knjiga, Zagreb.

22.   Radovčić,  Jakov (1999.), Starije kameno doba (paleolitik) Hrvatskoga zagorja, Hrvatsko zagorje : časopis za kulturno-prosvjetna i društvena pitanjaGod.5 (1999), 2, str. 149-154

23.   Radovčić,  Jakov, Smith, Fred H., Trinkaus, Erik, Wolpoff, Milford H., (1988.), The Krapina hominids: an illustrated catalog of skeletal collection, Mladost i Croatian Natural Historiy Museum, Zagreb

24.   Radovčić,  Jakov (2018.), Muzej krapinskih neandertalaca - U labirintu snova i jave, Vijenac Matice hrvatske, Godište XXVI, br. 642, 11.listopada 2018.

25.    Radovčić, Davorka; Oros Sršen, Ankica; Radovčić, Jakov; Frayer, David W.
Evidence for Neandertal Jewelry: Modified White- Tailed Eagle Claws at Krapina. // PLoS ONE. 10 (2015) , 3; e0119802 (članak, znanstveni)

26.    Radovčić,  Jakov, Kovačić, Željko (2000.), Muzej krapinskih neandertalaca, Informatica museologica, Vol.30 No.1-4 Veljača 2000, Zagreb

27.   Zgaga, Višnja (1987.), Neke nove mogućnosti prezentacije muzejskog predmeta: primjer izložbe "Krapinski pračovjek spomenik svjetske baštine", Informatica museologica, Vol. 18, No. 1-4, 1987.

 

 



Komentari

Komentiraj