Osvrt na 2016. i pogled na 2017.

Promijenile su se vlade, više ne čujemo vikanje „mi ili oni“, zavladalo je smirivanje strasti, život se počeo normalnije odvijati, a što je najvažnije gospodarski pokazatelji su sve bolji.


Dok pišem ovaj 5. osvrt čini mi se da je godina dana od prošlog Osvrta prohujala jako brzo, prebrzo. Izgleda da se subjektivni dojam brzine protjecanja vremena povećava s godinama starosti i to u obliku kvadratne funkcije y=xi dobiva oblik parabole. Dok je čovjek mlađi takve mu kombinacije ne padaju na pamet, jer je osobni život nabijen događanjima i promjenama u kojima aktivno sudjelujemo. A s vremenom postajemo sve više svjesni brzine promjena koje se odvijaju oko nas i na koje možemo sve manje utjecati, ali ih barem svojim iskustvom pokušavamo razumjeti.

Razne vrste povjesničara mogu pokušavati razumijevati društvenu, znanstvenu, gospodarsku i ostalu povijest, pratiti i analizirati trendove, ali ovo što se događa u suvremenom društvu, u politici, u medijima, a posebno danas u Hrvatskoj ne može se razumjeti bez pomoći psihijatara i psihologa.

U ovom 5. osvrtu, kao i do sada,  baviti ću se na subjektivan i osoban način temama iz 2016. godine za koje smatram da su važne, a  uglavnom nisu prisutne ili su jako malo prisutne u našim medijima.

Nešto se, ipak,  počelo mijenjati

Prošle, 2015. godine sam na početku Osvrta napisao:

      „Dok ovo pišem, početkom prosinca, kroz prozor vidim lijep prosinački dan,  lišće na drveću je u smeđim i žutim bojama, još nije otpalo, djeca s torbama idu u školu,  penzići vode peseke na šetnju, sve izgleda mirno, lijepo, pomalo idilično. A onda, ako pogledam ili pročitam što nam objavljuju mediji, dobijem dojam da je oko nas potpuno ludilo, da živimo u ludnici. Činjenica da je ludilo zahvatilo cijeli svijet i da smo mi samo jedan djelić svega toga ne smije nas previše tješiti.“

Što se u godinu dana promijenilo?

Najprije vrijeme. Prošle godine bio je lijep prosinački dan, ove godine dok ovo pišem vani je pao prvi snijeg. Promijenile su se vlade, više ne čujemo histerične urlike „mi ili oni“, zavladalo je smirivanje strasti, život se počeo normalnije odvijati, a što je najvažnije gospodarski pokazatelji su sve bolji. To samo pokazuje da je najvažnije stvoriti normalno ozračje za život i rad, bez stalnih svađa i prepucavanja, bez histerije i sve će početi malo po malo napredovati. Vlada ne treba donositi neke genijalne poteze, zakone i rješenja, već samo pustiti poduzetnike da normalno rade.  Ako kod toga stvara uvjete za poštenu i fer tržišnu utakmicu, energično brani pravnu državu i pravne norme, miče prepreke, birokratske i ostale i svojim mjerama stvara „poguranac“ za poslovanje,  to je već puno.

Naravno, još uvijek se svako malo pojavi neko nevrijeme na obzoru, protutnje razne oluje, unutar broda dolazi povremeno do nekakvih incidenata, ali čini mi se da brod polako ide u pravom smjeru.

Savjeti ministru 

Svi najbolji poduzetnici uvijek su mi znali reći: „Od države ne trebam ništa, ne tražim ništa, ne očekujem ništa, samo želim da me pusti da radim i da mi ne podmeće nogu“. Međutim, ipak država ima veliku ulogu u razvoju poduzetništva i tu svoju ulogu treba obavljati. U želji da dam svoj mali doprinos tom zadatku početkom siječnja 2016. na svojem web-u sam objavio članak pod nazivom „Što bih savjetovao novom ministru poduzetništva“ i poslao ga tadašnjem Ministru poduzetništva u Vladi gospodina Oreškovića. U članku sam naveo 10 savjeta, a jedan savjet je bio:

        Ministarstvo bi u odnosu na poduzetnike trebalo djelovati kao pomoćni igrači u boćanju na ledu, tzv. curlingu. Kada vodeći igrač baci  „kamen“ („balotu“) prema cilju, tada pomoćni igrači čiste „metlama“ stazu kojom balota putuje prema cilju. Zamislimo si da je glavni igrač poduzetnik koji izbacuje proizvod na tržište, a ministarstvo mete stazu ispred njega. I to je to.

      Ministar i njegovi suradnici ne mogu umjesto poduzetnika nastupati na tržištu, pregovarati i ugovarati proizvode, ne mogu niti proizvoditi, niti organizirati proizvodnju, niti voditi poduzeće. Ali mogu i moraju ispred poduzetnika „čistiti put“, eliminirati prepreke, micati one koji smetaju da bi „kamen“ (proizvod) došao do cilja (tržišta).

 curling 5

Boćanje na ledu – igrači metlama čiste ispred balote

(Izvor slike: http://curlingincroatia.blogspot.hr/...)

Ministar bi, pored ostalog trebao biti svjestan da u nekim velikim državnim poduzećima postoje skupine ljudi koji u sprezi s velikim inozemnim kompanijama djeluju protiv naših poduzetnika. I tu bi trebalo napraviti reda.

(Izgleda da se i na tome nešto počelo raditi.)

Ona druga, prava, bolja Hrvatska

Prateći hrvatske medije, teme koje pokreću i nevjerojatne likove koji su stalno na ekranima ili novinama čovjeka može uhvatiti krajnja depresija i malodušje pitajući se: „Pa zar je to Hrvatska?“  Moj odgovor je: „Ne, to nije prava Hrvatska“. Znam da postoji jedan druga Hrvatska, vrijedna, marljiva, poštena, koja vrijedno radi, brine se za svoju djecu i svojim radom cijelu Hrvatsku nosi na svojim leđima. S najboljim predstavnicima te druge, prave Hrvatske susrećem se svaki mjesec (svaki prvi utorak u mjesecu) u svojoj emisiji o poduzetništvu na Hrvatskom katoličkom radiju. Razgovaram s našim najboljim, vrhunskim poduzetnicima, briljantnim inovatorima, sposobnim poslovnim ljudima, izvoznicima i dobrim ljudima. Svi su oni kroz svoje primjere i uspjehe koje su ostvarili prenosili optimizam i samopouzdanje na slušatelje.  Svaku emisiju završavali smo s uvjerenjem da s takvim sposobnim i pametnim ljudima, s takvim poduzetnicima koji uspijevaju na svjetskom tržištu Hrvatska može i mora izaći iz krize.

U prosincu sam razgovarao s mladim poduzetnikom Matijom Kopićem, osnivačem poduzeća FARMERON iz Osijeka. Matija je kreirao originalni softver, jedinstvenu web aplikaciju koja pomaže vlasnicima najvećih stočarskih farmi u svijetu da „upravljaju“ s gotovo milijun krava. U studenom su mi gosti bili naši iseljenici-povratnici, Josip i Mara Hrgetić koji su došli iz Venezuele i Don Markušić koji se vratio iz Australije. Razgovarali smo o poslovnoj mreži kojom bi se povezali Hrvati iz Domovinske i Iseljene Hrvatske i koja bi našu dijasporu motivirala na povratak. U listopadu sam razgovarao s dvije simpatične gospođe iz poduzeća HEDONA iz Križevaca koje zapošljava invalide. To su bile direktorica Gorana Pavičić i voditeljica proizvodnje Sunčica Starinec Skelin. Uz nas je bio i gospodin Tihomir Hodak, direktor novog Tehnološkog parka u Križevcima, najvećeg u Hrvatskoj.

Godinu 2016., u siječnju započeo sam razgovorom s dvije uspješne poslovne žene, vlasnice OPG-a, s gospođom Monikom Bakonji iz Strmca pokraj Samobora i gospođom Rominom Zadravec iz mjesta Kusanovec, kraj Dugog sela. Gospođa Bakonji bavi se povrćem, a gospođa Zadravec proizvodi sir. U veljači sam razgovarao  jednim  briljantnim mladim poduzetnikom s područja visokih tehnologija Alanom Suminom. Njegova tvrtka NANOBIT d.o.o. jedno je od najboljih svjetskih poduzeća na području računalnih igara za mobitele. U ožujku mi je gost bio inženjer Ivan Milčić, donedavno direktor poduzeća KONČAR-Energetski transformatori, jednog od najboljih poduzeća u svijetu na području energetskih transformatora. Od njega, njegovog iskustva, ostvarenih rezultata i načina rada,  poduzetnici mogu mnogo naučiti.  U travnju je tema bila obiteljsko poduzetništvo i gosti su mi bili obitelj Suban, gospodin Milan Suban, osnivač poduzeća, sada u mirovini, gospođa Katica Suban, direktorica poduzeća i njihova kćerka Valentina Suban Jakuš. Oni su vlasnici poduzeća SUBAN d.o.o., prvog našeg poduzeća za proizvodnju, uzgoj, sušenje i preradu ljekovitog bilja, iz Strmca kraj Samobora. U svibnju je tema bila  poduzetništvo u Slavoniji i Podravini. Gosti su mi bili gospodin Vladimir Mihajlović iz Osijeka, suvlasnik i direktor časopisa PODUZETNIK, našeg jedinog časopisa specijaliziranog za poduzetnike, gospodin Petar Šimić, branitelj, vlasnik i direktor poduzeća Grad-Export d.o.o. iz Vinkovaca i gospodin Marijan Mareković, vlasnik i direktor poduzeća Dam d.o.o., iz Lozana, kraj Virovitice, „kralj kamilice“, najveći proizvođač kamilice u Europi. Moju 4. sezonu na radiju (započinje u jesen i završava prije ljeta) završio sam razgovorom s „kraljem meda“, poduzetnikom Ivanom Bračićem, izvoznikom i inovatorom, osnivačem i vlasnikom poduzeća P.I.P. našeg vodećeg proizvođača pčelinjih proizvoda.

To su ljudi koji stvaraju, proizvode, izvoze i zapošljavaju. Oni pokazuju da imamo ljude koji znaju, hoće i mogu i koji svojim radom i zalaganjem izvlače Hrvatsku iz krize. O tim i takvim ljudima bi djeca trebala učiti u školi, njihovi primjeri bi mlade trebali motivirati da  rade i stvaraju. Ali o njima se malo zna, oni su jako malo prisutni u medijima, nisu zanimljivi i s njima novinari uglavnom ne znaju što bi pričali.

Ovu temu mogu završiti lijepim događajem kojem sam prisustvovao u subotu 10. prosinca 2016., podveče u prostorima Crvenog križa u Novom Zagrebu. Proglašene su osobe godine Novog Zagreba za 2016. godinu i među njima su poduzetnici Zdravko Ivančić, dipl. inž., vlasnik tvrtke  NUMIKON d.o.o. koji je izabran za Poduzetnika godine i poduzetnik Zvonimir Viduka, dipl. inž., vlasnik tvrtke ALTPRO d.o.o. koji je dobio Nagradu za životno djelo. I jedan i drugi su izvoznici i inovatori, a nekada su bili u Tehnološkom park Zagreb.

"Priznanje za Obrtnicu godine" svojim radom i trudom zavrijedila je za godinu 2016. Snježana Krušelj, vlasnica obrta „Silver“.

PODUZETNICI GODINE N.ZAGREBA

Poduzetnici godine Novog Zagreba, Zdravko Ivančić, Snježana Krušelj i  Zvonimir Viduka

(Izvor slike: http://poduzetnik.com.hr/...

Domovinska i Iseljena Hrvatska

U nedjelju ujutro, 23. listopada 2016., u emisiji POZITIVNO na HRT-u gost je bio naš poznati znanstvenik, fizičar, sveučilišni profesor Davor Pavuna, koji živi i radi u Švicarskoj, ali je vrlo često u Domovini.  Profesor Pavuna je na svoj nadahnuti, temperamentan i uzbudljiv način govorio o raznim temama, o znanosti, vjeri, duhovnosti i obitelji. A uz to je, kao što to uvijek radi, govorio o povezivanju Hrvata u Domovini i Iseljeništvu, o Planetarnoj  Hrvatskoj, o Global Croatia koju čini 8 milijuna Hrvata koje treba povezati i stvoriti veliku snagu  za stvaranje uspješne Hrvatske. Na sličan način funkcionira i Izrael od kojeg možemo mnogo naučiti o povezivanju Židova iz cijelog svijeta.

Prema službenim izvješćima naši iseljenici u Hrvatsku svake godine šalju po službenim kanalima više od 1.5 milijardi dolara, a ako tome pribrojimo i neslužbene kanale (tzv. pocket money) to je gotovo duplo više. Od 1993. do 2015. na ovaj način je u Hrvatsku od naše dijaspore ušlo više od 65 milijardi dolara. 

Taj priliv novaca je jako važan i nije se smanjio niti u doba krize. A za hrvatsko gospodarstvo još je važnije, kada naši iseljenici investiraju u Hrvatskoj, osnivaju nova poduzeća, otvaraju nova radna mjesta, zapošljavaju i izvoze. Posebno je važno povezivanje poduzetnika iz Hrvatske i iz inozemstva, jer je našim poduzetnicima lakše nastupati na stranim tržištima, ako na tim tržištima najprije nađu partnera iz naše iseljeničke zajednice.

Od 10. do 12. listopada ove godine, u Kongresnom centru Forum u Zagrebu drugu godinu zaredom, održala se Konferencija Meeting G2.2., susret poslovnih ljudi iz Hrvatske i njezine dijaspore pod nazivom ‘Hrvati zajedno u biznisu’. Konferencija je okupila 190 sudionika od čega više od 70 iz Australije, Austrije, Bolivije, Bosne i Hercegovine, Čilea, Ekvadora, Finske, Francuske, Kanade, Makedonije, Njemačke, Paragvaja, Perua, SAD-a, Slovenije, Švicarske, Velike Britanije i Venezuele.

Konferencija je dio projekta G2 (druga generacija naše dijaspore), čija je misija upoznati i povezati Hrvate iz svijeta s Hrvatima i poslovnim mogućnostima u Hrvatskoj putem internetske i osobne praktične razmjene znanja te društvenog umrežavanja, a organizatori smatraju da je sada vrijeme za poslovno povezivanje s iseljeništvom.

Konferenciju su osmislili i organiziraju ju u svojim poslovnim prostorima u Green Gold Centru u Zagrebu bračni par Josip i Mara Hrgetić koji su došli iz Venezuele. Član užeg tima i Organizacijskog odbora Konferencije bio je Darko Don Markušić, odvjetnik koji se vratio iz Australije.

Meeting-G22-sudionici

Sudionici Konferencije Meeting G2.2.,  "Hrvati zajedno u biznisu"

(Izvor slike:http://www.nacional.hr/...)

Tehnološki park u Križevcima i „bunker“ u Zagrebu

U petak, 28. listopada 2016. u 14.00 sati svečano je otvoren Razvojni centar i Tehnološki park (RCTP) u Križevcima, najveći u Hrvatskoj  i potpisani su ugovori s prvim poduzetnicima koji ulaze u Tehnološki park. Time je završen projekt u okviru kojeg je izgrađen veliki objekt od 8.490 m2 i započeo  poslovni život institucije od koje Križevčani mnogo očekuju.

RCTP-KRIŽEVCI

Razvojni centar i Tehnološki park Križevci

(Izvor slike:http://rctp.hr/...)

Uz taj Tehnološki park vežu me lijepe uspomene, jer sam od lipnja do studenog 2016. godine kao savjetnik provodio obrazovanje Uprave. Mladim, obrazovanim i pametnim ljudima, direktoru Tihomiru Hodaku i njegovoj zamjenici Kristini Vrhovec Žohar prenosio sam svoje iskustvo, što bi im, nadam se, moglo pomoći u njihovom radu.

Projekt izgradnje Tehnološkog parka sufinancirala je Europska unija putem Sheme dodjele bespovratnih sredstava za poslovnu infrastrukturu u okviru Operativnog programa Regionalna konkurentnost 2007.-2013. Ukupna vrijednost projekta izgradnje RCTP Križevci iznosi 37.577.369,22 kuna. Europska unija je nositelju projekta Gradu Križevcima odobrila bespovratna sredstva  u iznosu od 33.817.117,60 kuna što čini 90% ukupne vrijednosti projekta. Grad Križevci projekt sufinancirao iznosom od 3.760.251,62 kuna.

Za dobivanje financijskih sredstava u tom EU programu kandidiralo se 9 gradova, uključujući i Zagreb. Projekt Križevaca je pobijedio.

Najveći dio proračuna projekta odnosi se na izgradnju i preuređenje velikog objekta na prostoru bivše vojarne u centru grada Križevaca. To je za grad od 21 tisuću stanovnika vrijedna i važna investicija. Cijeli objekt ukupne površine 8.490 m2 sastoji se od pet zgrada, 4 zgrade s poslovnim i proizvodnim prostorima za poduzetnike i potpuno nova upravna zgrada s pratećim prostorima kao što su kongresna dvorana, znanstveno-istraživački laboratorij i recepcija.

Na lijepoj svečanosti otvorenja slušajući simpatične i nadahnute govore Gradonačelnika, Župana i ostalih čestitao sam Križevčanima na prekrasnom objektu, ali sam im rekao da im jako zavidim, jer moj Grad Zagreb je potpuno nezainteresiran i za gospodarstvo i za poduzetništvo. Dvadeset godina sanjao sam da Grad Zagreb dobije takav objekt, kakav poduzetnici Zagreba zaslužuju. Na kraju sam najviše energije uložio u projekt Tehnopolis od 200.000 m2 koji bi se realizirao na mjestu nikada završene Sveučilišne bolnice u Blatu, na zapadnom ulazu u Zagreb. Pisao sam projekte, držao predavanja, nastupao na TV, zainteresirao naše iseljenike, moguće investitore, a sve moje aktivnosti su bile samo  „lajanje na Mjesec“. U Gradu nisam našao sugovornika koji bi išta razumio o čemu ja pričam.

Zato je Tehnološki park Zagreb koji je osnovan kao prvi u Hrvatskoj, a po rezultatima, broju patenata, inovacija i izvozu,  bio jedan od najboljih tehnoloških parkova u Srednjoj Europi,  i dan-danas u „baraci  na Drvinju“, na Trešnjevci.

Zaboravilo se da je pred desetak godina Zagreb kupio dvije dosta velike zgrade na Petruševcu, za to su platili („bacili“) nešto manje od 30.000.000 kuna i to joj uvijek stoji neiskorišteno, bez potrebnih dozvola.

A prije svakih izbora  počinju priče o Tehnološkom parku na Zagrebačkom velesajmu.

Sada se, izgleda, počelo nešto više raditi „po tom pitanju“ i počelo se govoriti o preuređenju paviljona br. 12. Otišao sam pogledati taj paviljon u kojem se do sada prodavao namještaj. To je jedna betonska građevina bez prozora koja izgleda kao njemački bunker iz I.svjetskog rata. Planira se da će zagrebački poduzetnici raditi u prostoru bez prozora, na prvom katu, iznad kuhinja, "šlafcimera", popluna, fotelja i madraca koji će se i dalje prodavati u prizemlju.

A što je još najgore svi kandidati za gradonačelnika na sljedećim izborima podržavaju takvo nakaradno rješenje ili se poduzetništvom uopće ne bave, jer ništa ne razumiju.

Bože, na što je spao moj Zagreb?

 PAVILJON 12sam_0102

Paviljon 12 na Zagrebačkom velesajmu (budući Tehnološki park ???)

(Izvor slike: https://registararhitekture.wordpress.com/...)

Od Marcela Kiepacha do današnjih dana

Od kada sam surađujem s Tehnološkim parkom u Križevcima, počeo sam bolje pratiti događanja iz tog kraja o kojima se u Zagrebu malo zna. Tako sam 12. studenoga 2016. godine posjetio 19. Obrtnički i gospodarski sajam Koprivničko-križevačke županije. Tema ovogodišnjeg sajma bile su Inovacije i nove tehnologije pa su tim povodom Studentski poduzetničko-tehnološki inkubator Visoke tehničke škole Bjelovar i Inovatorsko društvo „Marcel Kiepach“ iz Križevaca održali brojne radionice, stručna predavanja te izložili svoje radove. Posebno je zanimljivo inovatorsko društvo, nazvano po jednom genijalnom križevačkom mladom inovatoru iz početka XX. stoljeća o kojem se kod nas malo zna. Marcel Kiepach[1] bio je izumitelj, čudo od djeteta. Njegovi radovi pokrivaju područja elektronikemagnetizmaakustike, prijenosa zvučnih signala  i transformatora. U Berlinu je kao šesnaestogodišnjak 16. ožujka 1910patentirao brodski kompas koji pokazuje sjever bez obzira na blizinu željeza ili magnetskih sila, a usavršio ga je i patentirao u Londonu  1911. U Francuskoj je patentirao dinamo za rasvjetu vozila. Patentirao je i izum pod nazivom Elektrischer Stromunterbrecher u Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj i SAD, što je bio početak razvoja prekidačke tehnike u Hrvatskoj. Nije mi jasno kako jedan mladi čovjek koji je tek završio srednju školu može ostvariti takve inovacije. Kad je izbio Prvi svjetski rat, javio se u dragovoljce i poginuo 1915. godine na ruskoj fronti u 21. godini.

Impresioniran tim mladim čovjekom predlagao sam da se novi tehnološki park u Križevcima nazove njegovim imenom. Nažalost, ideja nije prihvaćena.

 Kiepach

Marcel pl. Kiepach

(Izvor slike: http://www.krizevci.hr/...)

MARCEL KIEPACH-PATENTI09012017

Marcel pl. Kiepach i preslika patentnog spisa strujnog prekidača iz 1912.

(Izvor slike: knjiga „50 godina primijenjenih znanstvenih istraživanja i razvoja..“)

Na Sajmu sam prisustvovao zanimljivom predavanju „Sinergijom obrazovanja, inovacija i novih tehnologija do veće konkurentnosti“ koje je s puno entuzijazma održao Tomislav Pavlic, mladi profesor Visoke tehničke škole Bjelovar i predsjednik Inovatorskog društva "Marcel Kiepach" iz Križevaca .

Desetak dana prije toga bio sam na dvije tradicionalne izložbe inovacija u Zagrebu (ARCA, u listopadu i INOVA, u studenom) koje organiziraju dvije konkurentske, „na smrt“ posvađene inovatorske udruge koje se bave uglavnom inovatorskim turizmom i svojim „radom“ zapravo nanose veliku štetu inovatorskom pokretu. Nisam mogao slušati fraze koje su na Okruglom stolu uz te izložbe u Zagrebu sipali „uglednici“, znanstvenici i stručnjaci koji o inovacijama jako malo znaju i ubrzo sam se digao i otišao. Prisustvovanje predavanju i diskusiji u Križevcima nakon toga bilo mi je pravo osvježenje, jer ti ljudi  imaju i entuzijazma i dobre volje na nešto korisno naprave.

Priča o izvrsnosti, o  Matiji, Hrvatskoj i Singapuru

U utorak, 6. prosinca  2016. gost u mojoj emisiji na radiju bio je mladi poduzetnik Matija Kopić, osnivač poduzeća FARMERON koje svojim inovativnim softverom za upravljanje stočnim farmama osvaja svijet. Razgovor je bio veoma ugodan, jer je Matija vrlo zanimljiv, briljantan, sposoban, uspješan i više od svega dobar i plemenit mladi čovjek. Razgovarali smo o mnogim temama, od njegovog odrastanja na obiteljskoj farmi u malom mjestu Viljevu zapadno od Osijeka, sviranja orgulja u mjesnoj crkvi, studiranja informatike, kreiranja originalnog softvera, nastupa na startup Seed campovima u Londonu i Las Vegasu, svjetskog uspjeha i o njegovoj vjeri koja mu je temelj u životu.

IMG_3174

Matija Kopić u emisiji na HKR-u s Marijanom Ožanićem

(Izvor slike: arhiva autora)

Jedan detalj bih sada posebno istaknuo – Matija je govorio o svojoj menadžerskoj filozofiji koja uključuje Kulturu izvrsnosti prisutnu u svakom segmentu njegovog poslovanja.

I zaključili smo da to sada Hrvatskoj najviše treba. Hrvatska je postala zemlje u kojoj dominiraju i vladaju trećerazredni ljudi, umjesto da budemo zemlja izvrsnosti.  

A imamo mnogo izvrsnih ljudi  o kojima se ne zna i čija se izvrsnost ograničava na njihovo poslovanje ili na njihovo usko stručno područje.

Naravno, sada se kod nas dosta govori o izvrsnosti, o centrima izvrsnosti, ali se to govori na činovnički i birokratski način. Kod toga oni koji o tome govore blokiraju samu izvrsnost gdje mogu, jer sami nisu izvrsni  i gledajući iz svog trećerazrednog svijeta niti ne razumiju o čemu se radi.

Ta tema me podsjetila na knjigu  Pogled jednog čovjeka na svijet koju je napisao Lee, Kuan Yew[2], prvi Premijer Singapura. Vladao je tri desetljeća (do 2015.)  i smatraju ga ocem i osnivačem nacije. Pod njegovim vodstvom je zemlja u jednoj generaciji prešla iz „trećeg svijeta u prvi svijet“ i postala jedna od najrazvijenijih zemalja. Rezultati njegova vodstva spektakularni su. Singapur je zemlja po broju stanovnika slična Hrvatskoj, a danas ima  BDP više od 50.000 dolara po glavi, jedan od najvećih na svijetu. U samo jednoj generaciji Singapur se pretvorio iz siromašne, malarijom pogođene naseobine u financijsko, tehnološko i intelektualno središte Azije. Zapad ga je stalno kritizirao zbog apsolutne dominacije njegove stranke u parlamentu i manjka demokracije, ograničavanja civilnih sloboda (javni prosvjedi i sloboda medija) i donošenja mjera protiv političkih protivnika. On je tvrdio da su takve mjere bitne za političku stabilnost, što je zajedno s vladavinom prava neophodno za gospodarski napredak.

U svojoj knjizi ističe da mu se osnovno načela vladanja temelji na „meritokraciji“, vladavini temeljenoj na izboru ljudi prema njihovim sposobnostima. To je oblik vlasti u kojem se administrativni i javni poslovi, odnosno svaka uloga koja zahtijeva društvenu odgovornost, dodjeljuje na temelju zasluga, a ne na temelju pripadnosti nekom lobiju, obitelji (nepotizam i klijentelizam u najširem smislu) ili ekonomskoj kasti (oligarhiji).

 LKY-CFP417316504-640x500

Lee, Kuan Yew, prvi Premijer Singapura

(izvor slike: http://www.cctv-america.com/2015/03/22/singapores-founding-pm-lee-kuan-yew-dies-at-91)

Lee je bio čvrsto uvjeren da mala država, (kao što je Singapur, a to vrijedi i za Hrvatsku) ne može opstati niti prosperirati, ako ima nesposobnu i korumpiranu vlast. Kako bi eliminirao korupciju, ali i privukao najbolje kandidate u državnu službu, odlučio ih je izdašno platiti. Za one koji bi bili uhvaćeni u koruptivnim radnjama, Leeov sustav predvidio je stroge kazne.

Tvrdio je, ako Singapur da vlast mediokritetima, propast će i postati mediokritetski grad.

Napisao je:

         No razlika između Singapura i tih zemalja – t.j. Amerike i Velike Britanije – u tome je što će se one i dalje uspješno razvijati usprkos prosječnoj vladi, ali mi nećemo. Ova je mala zemlja bez prirodnih resursa i usred povijesno eksplozivne regije. Ovdje je potrebna posebna sposobnost vođenja….

      Jednom sam to rekao partijskom sekretaru Shenzhena (Kina). Rekao sam: „Kreirajte sustav u kojem će drugi moći zarađivati i obogatiti se. A vi ćete ostati pošteni dužnosnik i razmjerno siromašni“. Ne znam je li poslušao moj savjet.“

To je jasna formula uspješnosti.

U to bi se Hrvatska trebala ugledati.

Kada ćemo dobiti ljude koji će nešto takvo moći realizirati?

Imamo li ljude koji to uopće mogu razumjeti?

Kurikulna reforma, STEM  i Start-up Hrvatska

Da bi zemlja bila uspješna mora biti izvrsna, a da bi bili izvrsna mora uz dobro vodstvo imati vrhunsko obrazovanje. Da bi Hrvatska postala Start-up nacijom (o tome sam pisao na ovom portalu) potrebno je mnogo uspješnih start-up poduzeća temeljenih na znanju. Za takva poduzeća potrebni su dobro obrazovani, poduzetni ljudi. A za dobro obrazovanje potreban je dobar obrazovni sustav. U stvaranje programa (kurikula, odnosno naukovne osnove) vrhunskog obrazovanja treba uključiti najbolje, najstručnije, najiskusnije, najbolje i najpoštenije ljude koje država ima, bez ideoloških podjela, bez sukoba „mi i oni“, jer se to radi za našu djecu, naše unuke, za budućnost ove zemlje.

Međutim, i na tako važnim zadacima ponovno dolazi do izražaja potpuno ludilo koje vlada u Hrvatskoj. Tijekom cijele 2016. godine oko kurikulne (a ne kurikularne) reforme zavladala je prava histerija i opet su se sukobili „ustaše i partizani“, a da ovi koji su histerično branili kurikularnu reformu, jer ju „vlast želi zaustaviti i ukinuti“,  nisu se niti potrudili proučiti o čemu se tu radi. Tako je i u koncepciji obrazovanja Hrvatska ponovo radikalno i tragično podijeljena. Vrhunac svega bio je na velikom prosvjedu koji je 1. lipnja 2016. okupio oko 20.000 ljudi na Jelačićevom trgu u Zagrebu. Iz reakcija sudionika vidjelo se da oni uopće ne znaju u čemu je problem i sve njihove reakcije bile su na temelju dezinformacija iz medija.

Najčešće reakcije prosvjednika bile su: „Ne želimo da se reforma zaustavi! I političari maknite šape od obrazovanja naše djece.“ A u stvarnosti reformu, na kojoj se radi od 2003. godine,  nitko nije uopće zaustavljao. Cijeli je problem nastao kada je politika, (SDP-ova vlada), postavila svoje ljude koji su usmjerili reformu u smjeru koji je, po mišljenju ogromnog broja stručnjaka, mogao donijeti velike štete.

Tijekom zadnjih nešto manje od 100 godina mi smo doživjeli i proživjeli mnogobrojne reforme, a među njima i veći broj reformi obrazovanja. Zadnja je započela 2005. kada je usvojen Hrvatski nacionalni obrazovni standard, tzv. HNOS. Na izradi HNOS-a učestvovalo je 448 stručnjaka, učitelja, nastavnika i profesora sa škola, sveučilišnih nastavnika, akademika i znanstvenika. Unatoč uspješnoj jednogodišnjoj primjeni u 49 eksperimentalnih škola, političkom odlukom (SDP-ove vlade) odustalo se od HNOS-a bez ikakvog obrazloženja.

Kod toga nije nitko demonstrirao.

Tada se odlučilo na brzinu provesti reformu i izraditi novi kurikul (odnosno naukovnu osnovu) koji se naziva NOK – Nacionalni okvirni kurikulum. Osim što je izbacio naziv hrvatski, taj program je želio radikalno promijeniti sustav obrazovanja u Republici Hrvatskoj i uvesti promjene, koje su po mišljenju mnogih praktičara i znanstvenika opasne i ugrozile bi po nekim svojim elementima razvoj hrvatskog gospodarstva i društva.

Kraj svih štetnih promjena koje ta reforma uvodi najvažnija je što ne uvažava i ne razumije bitnu ulogu matematike, fizike, kemije, biologije, geologije, tzv. STEM-a[3], kao temelja inženjerskih, medicinskih, biotehničkih, ekonomskih  i drugih struka.

preuzmi

U sastav Ekspertne radne skupine za provedbu reforme uključeno je osam članova koji su po struci pedagozi, psiholozi i sociolozi, ali nije bio ni jedan stručnjak iz područja matematike, fizike, kemije, biologije, nije bilo niti učitelja, nastavnika i profesora. Kada je akademik Paar pitao voditelja te „reforme“ zašto nisu uključeni stručnjaci iz navedenih područja, dobio je odgovor: „Ne trebaju mi“.

Najveći prigovori na tu novu koncepciju reforme došli su iz stručnih i znanstvenih krugova. O tome je govorio akademik  Vladimir Paar[4] na HRT-u, 25. listopada 2016. godine.

 VladimirPaar34353543543.jpg.688x388_q85_crop_upscale

Akademik Paar objašnjava probleme s kurikulnom reformom na HTV 4, 25.10.2016.

(Izvor slike: http://vijesti.hrt.hr/...)

Kazao je da je znanstveno vijeće za obrazovanje i znanost HAZU-a prikupilo recenzije na Cjelovitu kurikulnu reformu i da se stručni argumentirani odgovori nalaze u dvije knjige. Riječ je o knjigama "Prilozi za raspravu o cjelovitoj kurikularnoj reformi"[5] i "Hrvatsko školstvo u funkciji razvoja gospodarstva i društva"[6].

Prva knjiga  predstavlja zaključke Okruglog stola pod nazivom “Utjecaj kurikularne reforme na visokoobrazovni sustav i društvo“ održanog na Sveučilištu u Zagrebu 23. ožujka 2016. i zbir recenzija pristiglih u Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU, Odbor za suradnju sa sveučilištima i Sveučilište u Zagrebu.

 cms-image-000043730

Stručna rasprava o Kurikulnoj reformi u HAZU

(Izvor slike: http://direktno.hr/en/2014/direkt/52527/Akademici-o-Kurikulumu-Ho%C4%87e-li-sad-Joki%C4%87-i-SDP-organizirati-prosvjede.htm)

Druga knjiga je isto tako rezultat rada skupine autora, stručnjaka na polju obrazovanja i predstavljena je 19. studenog 2015., u lijepoj, staroj palači Učiteljskog doma u Zagrebu.

U emisiji na HRT-u akademik Paar je, pored ostalog,  rekao:

      „Rezultati su vrlo zabrinjavajući. Zabrinjavajuća su tri područja, prvo STEM područje, a ono je osnova razvoja hrvatskog gospodarstva i medicine u ovom stoljeću…Kolega Jokić sudjelovao je na nekoliko rasprava na Sveučilištu, ali on se pozivao na političku potporu, a ne na stručne argumente. Imam dojam da on ne voli rasprave bazirane na stručnim argumentima

       Za budućnost, za stvaranje generacija koje će biti uspješne u budućnosti, učenici moraju steći znanja koja su nužna za snalaženje u nepredvidivoj budućnosti, a to su temeljna prirodoslovno-matematička i humanistička znanja. 

Profesor emeritus Igor Čatić [7] bio je još oštriji. U tekstu pod nazivom „Obrazovanje nije lunapark“[8], objavljenom 10.ožujka 2016. napisao je:

        Pitanje, želimo li zaista školu pretvoriti u lunapark? I kome je to u interesu? ..Valja zaključiti. Škola nije lunapark ili plesna dvorana. Ona je jednako teški rad kao i kasnije tijekom života. A konkurencija je sve nemilosrdnija. Nažalost, kurikulna reforma ne obećava ništa dobro hrvatskom narodu. Nije u pitanju samo popis literature. Treba razgrnuti i utjecaje svih mogućih lobija.

Naravno, sve to ljudi koji su na Jelačić placu demonstrirali nisu znali, nije ih zanimalo, jer su bili „informirani“ preko medija da „zatucana konzervativna vlada ne želi suvremenu reformu obrazovanja i da ju želi zaustaviti“.

I to se događa u 2016. godinu, kada se svaka osoba može preko mnogobrojnih izvora dobro informirati. Ne, to naši, „progresivni“  intelektualci ne žele, jer se informiraju samo preko „svojih medija“ kojima vjeruju i koji im oblikuju „progresivnu“ svijest.

Demografija i vjera u budućnost

U 2016. godini počelo se konačno ozbiljno govoriti o jednoj prevažnoj temi. Brojke o demografskom umiranju Hrvatske, a posebno o masovnom iseljavanju mladih postale su toliko alarmantne da se više nisu mogle „stavljati pod tepih“. Naš poznati demograf prof. dr. Stjepan Šterc[9] s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, bio je posebno aktivan, često je nastupao u medijima, sudjelovao na okruglim stolovima, držao predavanja, upozoravao i dijelio savjete političarima. Isticao je da demografija mora ključna tema s kojom se nova (a i svaka druga) Vlada mora baviti ili nas ubrzo neće biti.

U travnju 2016., u Splitu u okviru VIDIK festa je rekao: „Zadnji je čas za donošenje strateških odluka s obzirom da su Hrvati, prema podacima Ujedinjenih naroda, jedna od pet najstarijih populacija u svijetu…. Ova situacija više se ne može mirno promatrati", te da je nužno donijeti strateške odluke kako bi se spriječio potpuni demografski slom.

Na okruglome stolu »Demografska obnova: ključ obnove Hrvatske« održanom u studenom 2016., u Zagrebu u organizaciji Svjetskoga saveza mladih – Hrvatska je rekao: „Bez hrvatskoga iseljeništva nema demografske revitalizacije Hrvatske, jer bi neka druga populacija mijenjala hrvatski identitet“. Okrugli stol održan je u Matici hrvatskoj i bio je prvi događaj četverodnevne konferencije »Ostati u Hrvatskoj: kako i zašto?« koji je do 11. studenoga bio usredotočen na probleme koje mladi smatraju bitnima.

Demograf Šterc svoje je uvodno izlaganje sažeo u tri pitanja: zašto ne razumiju, zašto ništa ne poduzimaju i zašto im je sve drugo važnije od demografske revitalizacije Hrvatske. Ubrzo je i nazočnima »otkrio» kako su »oni« koji ništa ne razumiju, ne poduzimaju i sve im je drugo važnije – političari. To se, dodao je, »odnosi i na moje prijatelje i drugove iz HDZ-a kojima sam objasnio sve na što ukazuje znanost demografije«. Ali, ustvrdio je, političari ne slušaju struku i to je jedan od velikih hrvatskih problema.

Kao gost u Dnevniku Nove TV, 15. studenog 2016. profesor Šterc je rekao:

        „Gotovo tri četvrtine (anketa na Sajmu stipendija) žele napustiti Hrvatsku i oni zapravo misle da će tamo prihvatiti izazove koji su pred njima puno lakše nego što to prihvaćaju u Hrvatskoj. Oni ne vjeruju hrvatskoj budućnosti i to sve skupa kad se posloži, njima je došlo do neke granice i žele napustiti Hrvatsku.“

Stjepan Šterc

Demograf dr. Stjepan Šterc

(Izvor slike: http://www.tportal.hr/...)

 

Pojedinačnim mjerama financijskih poticaja nešto se može riješiti, ali se neće riješiti osnovni problemi i uzroci. Problema je velik i nije ga jednostavno riješiti. Hrvatska se smanjuje, jer se mladi iseljavaju i rađa se sve manje djece. Mislim da to dolazi zbog ovih razloga:

  • Zbog krize i lošeg gospodarstva mnogo je ljudi ostalo bez posla, nema dovoljno radnih mjesta i ljudi traže posao u inozemstvu. Zbog toga se mladi teže odlučuju za više djece, jer je ekonomska sigurnost bitna za obitelj.
  • U mnogim našim organizacijama, institucijama i poduzećima, posebno državnim, vlada jedna nenormalna atmosfera, odnosi su poremećeni i vlada destimulirajuća negativna kadrovska selekcija koju mnogi više ne mogu izdržati.
  • Kroz medije se razara društvo, potiču sukobi, razvija pesimizam, uništava samopouzdanje i razaraju društvene vrijednosti. Znam mlade ljude koji su se iselili, iako su imali posao u Hrvatskoj, jer više nisu mogli slušati i gledati ovo ludilo oko sebe i živjeti u negativnom ozračju. Mladi ljudi žele živjeti u normalnijem društvu i u pozitivnoj okolini.
  • U društvu se agresivno napadaju svi oni koji se zalažu za obitelj i obiteljske vrijednosti.
  • Mediji svojim napisima gotovo potiču ljude da se iseljavaju.
  • Trendovi u Europi i ostalom suvremenom svijetu su takvi da se mladi usmjeravaju na traženje osobnog, površnog zadovoljstva i zadovoljavanja osobnih potreba. A obitelj traži odgovornost, ljubav i pružanje ljubavi drugima, što nije „moderno“.
  • Među ljudima je zavladao pesimizam i mnogi ne vjeruju u budućnost Hrvatske.

Demografski problem je rezultat stanja u cijelom društvu i gospodarstvu. Veliki dio problema riješiti će se kada će se gospodarstvo početi oporavljati i otvarati nova radna mjesta. Nadam se da se pozitivni pomaci već vide.

Ali je još važnije još nešto. Treba stvoriti ozračje povjerenja u budućnost, povjerenja u društvo i društvene vrijednosti, kakvo smo imali početkom 1990-tih.

Koliko to znači uvjerio sam se pred nekoliko godinama razgovarajući s učiteljicama iz škole u Mariji Bistrici. U toj školi moja mama je bila učiteljica, tu je radila mnogo godina i otišla u mirovinu. Pitao sam učiteljice kakva je danas situacija u školi, koliko imaju đaka. „Nažalost, nema više Tuđmanove djece, pa smo morali ukinuti nekoliko razreda“, rekle su mi. Nisam razumio o čemu govore, o kakvoj je to „Tuđmanovoj djeci“ riječ, nikada nisam čuo za taj pojam. Objasnile su mi: „Tako smo nazvali djecu rođenu u jednom razdoblju nakon 1990. Te je djece najednom bilo toliko da smo morali otvoriti mnogo novih razreda“.

Stvaranjem hrvatske države 1990. ljude je, a posebno mlade  ponio val optimizma, vjere u budućnost i svoju novu država htjeli su graditi i kroz svoje  obitelji.

Ubrzo nakon tog vremena počelo se razarati društvo, optimizam je nestajao, zavladao je pesimizam i depresija i to nije ozračje u kojem se stvaraju velike obitelji.

I broj razreda u školama se smanjio.

Tisuće čitanja članaka na ovom web portalu

Na kraju bih se htio malo i pohvaliti. Tijekom 2016. veći broj članaka na ovoj mojoj web stranici prešao je brojku od 1000 čitanja (klikova). Članak „Tomo Bosanac – Otac generatora“ iz serije „Velikani hrvatske znanosti“ prvi je dostigao „magičnu“ brojku od 1000 čitanja. Članak je objavljen 23. siječnja 2016. godine i 5. srpnja, znači nakon nešto više od 5 mjeseci imao je 1000 čitanja. Taj se članak i dalje čita i početkom mjeseca prosinca dosegnuo je brojku od 1710. čitanja. Na drugo mjesto je došao članak o životu prof.dr. Tomislava Kelemena koji je dostignuo 1527 čitanja. Na trećem mjestu je životopis akademika Vojislava Bege s 1453 čitanja. Zanimljivo je da veliko zanimanje vlada i za članak „Kronologija drame jednog velikog poduzeća u 1990.“ koji govori o tome kako se raspadao KONČAR i kako je u onim burnim danima s 24.000 radnika došao na 4.000. To su članci vezani uz KONČAR i Končarevce, ali je na peto mjesto došao članak o akademskom poduzetništvu s 1220 čitanja. I veliki broj drugih članaka ima preko 1000 čitanja.

Ovakvo zanimanje me je jako razveselilo tim više što su to sve „ozbiljni“, stručni i prilično dugački članci. A bave se temama koje se u današnjem hrvatskom društvu smatraju dosadnim i nezanimljivim. „Pa koga još zanima industrija, poduzetništvo, inovacije i neki stari profesori“, misle si tipični hrvatski intelektualci i prosti puk koji strastveno prati sapunice.

Sretan sam da ipak još ima ljudi koje te teme zanimaju

Pogled u budućnost, u 2017.

Na kraju sam, ipak ponovo nepopravljivi optimist

Svaki puta, kada na kraju godine razmišljam o narednoj godini uvijek me muče iste dvojbe i gotovo bih trebao isti tekst prepisivati svake godine. Svi očekujemo (dobro ne baš svi, jer nekima je ovako jako dobro) da se počnu provoditi drastične promjene i da naš brod koji šiban burama i olujama stalno prolazi kroz nemirna mora, dok putnici povraćaju preko ograde,  jednom konačno promijeni svoj smjer, dobije pravu posadu i krene na mirno more prema luci u kojoj nas čekaju ljepši dani. Ne treba mnogo da bi se to postiglo, trebamo samo normalne ljude koji imaju znanja i iskustva, koji su se dokazali na prijašnjim poslovima, kojima je stalo do ove zemlje i koji imaju hrabrosti suočiti se s izazovima.

Trebamo samo da ona „Druga, pozitivna i dobra Hrvatska“, koja radi, stvara, kojoj je stalo do ove zemlje dođe u prvi plan i povuče cijelo društvo naprijed. Ali, ta Druga Hrvatska ima mnogo posla na svom radnom mjestu, na njivama i u svojim poduzećima, u svojim obiteljima, odgaja djecu i ne bavi se politikom, a za medije nije zanimljiva.

Ipak, malo po malo, počeli smo napredovati, svi pokazatelji su pozitivni, imamo sve više razloga za optimizam. Još je veliki i težak put pred nama, još mnogo problema treba riješiti, ali ipak, mislim da možemo vjerovat da se krećemo prema naprijed.

Dragi prijatelji na kraju ove godine  želim Vam čestit Božić i sretnu Novu 2017. godinu. Želim da nam svima i ovaj Božić bude Božić nade, Božić koji će nas ispuniti vjerom i samopouzdanjem da možemo promijeniti ovo društvo i ovo gospodarstvo, da možemo izaći iz krize, da možemo stvoriti bolju Hrvatsku.

Te želje ponavljam na kraju svake godine.

Nadam se da će se jednom i ostvariti.

 ivan-lackovic-croata-selo-zimi-litografija-70x100cm-slika-36418803

 

LITERATURA

 

  1. Car, Stjepan (2011), „50 godina primijenjenih znanstvenih istraživanja i razvoja na području elektrotehnike“, KONČAR-Institut, Zagreb
  2. Čatić, Igor (2016.) Obrazovanje nije luna park, portal ZG-magazin, Zagreb
  3. Grupa autora (2016.), „Utjecaj kurikularne reforme na visokoobrazovni sustav i društvo“, Okrugli stol na sveučilištu u zagrebu 23. ožujka 2016.
  4. Lee, Kuan Yew (2016), Pogled jednog čovjeka na svijet, MATE d.o.o., Zagreb
  5. Paar, Vladimir, Šetić, Nevio  i suradnici (2015.), Hrvatsko školstvo u funkciji razvoja gospodarstva i društva : doprinos kurikulnim promjenama,  Hrvatski pedagoško-književni zbor, Zagreb

 

[1] Marcel pl. Kiepach – (Križevci,  1894. - ruska fronta,  1915.),  izumitelj, čudo od djeteta. Njegovi radovi pokrivaju područja elektronikemagnetizmaakustike, prijenosa zvučnih signala i transformatora. Potomak je vlastelinske obitelji Kiepach, koja je došla u Križevce početkom 19. stoljeća i općenito utjecala na povijest grada. Studirao je gospodarske znanosti u Berlinu i elektrotehniku u Charlottenburgu. U Berlinu je kao šesnaestogodišnjak 16. ožujka 1910patentirao brodski kompas koji pokazuje sjever bez obzira na blizinu željeza ili magnetskih sila, a usavršio ga je i patentirao u Londonu 20. prosinca 1911. kao uređaj za daljinsko pokazivanje brodskog kompasa, koji se sastoji od ampermetara kao pokaznih instrumenata smještenih u raznim dijelovima broda, na čiji rad ne mogu utjecati magnetske sile niti magnetske mase u njihovoj blizini. U Francuskoj je patentirao dinamo za rasvjetu vozila. Bio je to električni generator s mehaničkim pogonom samoga vozila. Njegov "mali transformator" za niski napon široko se primjenjivao po sustavu "Kiepach-Weiland", a patentirao je i strujni prekidač na principu strujnog tlaka za rendgen. Radio je i na raznim drugim područjima mehanike i elektronike. Dopisivao se s uglednim svjetskim znanstvenicima i izumiteljima. Kad je izbio Prvi svjetski rat, javio se u dragovoljce i poginuo na ruskoj fronti u 21. godini. Njegovi su posmrtni ostaci 1917. doneseni u Križevce, gdje su položeni u obiteljsku grobnicu na Gradskom groblju. Njegova dva patenta su uključena u veliku izložbu "Znanost u Hrvata: prirodoslovlje i njegova primjena" (lipanj-listopad 1996., Klovićevi dvori). Prof. Vladimir Muljević je govorio o njegovu radu na IV. međunarodnom simpoziju o novim tehnologijama 1993. U Križevcima djeluje Inovatorsko društvo "Marcel Kiepach". Gradski muzej Križevci posjeduje njegovu opsežnu dokumentaciju te brojne obiteljske fotografije i dokumente, a 2004. priređena je izložba o obitelji Kiepach u Križevcima.

[2] Lee, Kuan Yew - (1923.-2015.), rođen kao Harry Lee Kuan Yew, često nazivan samo LKY, bio je prvi Premijer Singapura kojim je vladao tri desetljeća. Leeja smatraju ocem i osnivačem nacije. Pod njegovim vodstvom je zemlja u jednoj generaciji prešla iz „trećeg svijeta u prvi svijet“.

[3] STEM – akronim satkan od početnih slova četiriju područja - science, technology, engineering i mathematics. (znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika). Međutim, ovo bi bio tek grubi, plošni prijevod budući da je termin vezan za američki obrazovni sustav. Sve češće se u posljednje vrijeme koristi i u hrvatskom, zbog jezične ekonomije, a svakako i radi važnosti grana koje obuhvaća. Ipak je teško potpuno prenijeti termin STEM u duh hrvatskog jezika, kao i zaokružiti što on sve obuhvaća

[4] Vladimir Paar – (Zagreb1942.), redoviti je profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu i akademik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Objavio je više od 500 znanstvenih i stručnih radova, autor je i urednik više od 55 knjiga, te niza udžbenika i gimnazijskog programa fizike. Među njegovim znanstvenim radovima je više od 100 znanstvenih publikacija objavljeno u koautorstvu s inozemnim znanstvenicima (s 300 znanstvenika iz 30 država.Kao gostujući znanstvenik i profesor boravio je ukupno sedam godina na nizu uglednih svjetskih znanstvenih instituta i sveučilišta (Kopenhagen, Amsterdam, München, Köln, Mainz, Jülich, College Park, Livermore, Paris-Orsay, Oxford, Moskva-Dubna, Rio de Janeiro, Yale itd.) Područje njegova znanstvenog i stručnog rada obuhvaća više različitih tematika: deterministički kaos, kompjutorski modeli regularnosti i kaotičnosti robota, populacijske jednadžbe s rupama, tranzijentni kaos, metode šifriranja pomoću kaosa, supravodljivost atomske jezgre, metodika fizike, dodir znanosti i teologije, računalni modeli dinamičkih sustava, računalni modeli u kliničkoj medicini, primjena fraktala u kemiji, zemljopisu i biologiji, bozonsko-fermionski modeli strukture atomskih jezgri, gustoća nuklearnih stanja na visokim energijama, primjene računalnih simulacija u istraživanju strukture genoma, novi algoritam za kompjutorsku analizu HOR-ova u ljudskom genomu u dijelu genomske šifre izvan gena, principi obrazovanja za 21. stoljeće, znanstveno-tehnološki razvoj privrede i društva.

[5] Grupa autora (2016.), „Utjecaj kurikularne reforme na visokoobrazovni sustav i društvo“, Okrugli stol na sveučilištu u zagrebu 23. ožujka 2016.

[6] Paar, Vladimir, Šetić, Nevio  i suradnici (2015.), Hrvatsko školstvo u funkciji razvoja gospodarstva i društva : doprinos kurikulnim promjenama,  Hrvatski pedagoško-književni zbor, Zagreb

[7] http://www.sveopoduzetnistvu.com/...

[8] Igor Čatić (2016.) Obrazovanje nije luna park, portal ZG-magazin, Zagreb

[9] Stjepan Šterc, (1953, Desna Martinska Ves) – znanstvenik, demograf, profesor na PMF-u u Zagrebu. Studij geografije završava1979. godine u Zagrebu. Magistrirao 1987., a doktorirao  2012. godine. Za asistenta na Geografskom odsjeku PMF-a izabran je 1980. godine i vodi vježbe iz „Demogeografije”, a samostalno kolegije Geografske grafičke metode i Statistiku za geografe. Od 1991. do 2003. godine  radio  u Vladi RH, Ministarstvu vanjskih poslova i bio je pomoćnik ministra razvitka i obnove i obrane, sudionik domovinskog rata, djelatni časnik Hrvatske vojske itd. Jedan sam od osnivača Instituta Ivo Pilar, Hrvatskih studija i časopisa Društvena istraživanja i jedan od autora „Nacionalnog programa demografskog razvitka Republike Hrvatske”, „Zakona o otocima”, „Studije o razvitku područja posebne državne skrbi” itd. Bio je član Vijeća za demografski razvitak RH, član Savjeta za prostorni razvoj RH, član Predsjedničkog vijeća, član Povjerenstva za sukcesiju Vlade RH i bio svjedok u Hagu u obrani hrvatskih generala.  Predavao  na Hrvatskim studijima, a sada predaje na Ratnoj školi i Geografskom odsjeku PMF-a Sveučilišta u Zagrebu kolegije Uvod u geografiju, Demogeografiju, Stanovništvo Hrvatske, Teorijsku geografiju, Historijsku geografiju Hrvatske i Uvod u istraživački rad. Objavio  40-tak znanstvenih radova, 16 studija i elaborata i 34 stručna rada.

 

Komentari

Komentiraj