• Kriza/
• Poduzetništvo/
• Razvoj/
• Izvoz i konkurentnost/
• Strategija/

09. 11. 2016

Strategija razvoja poduzetništva i razvoja poduzetničke infrastrukture u Gradu Zagrebu do 2020. godine (2)

• Marijan Ožanić

III.   Vizija i strateški ciljevi

3.1. Vizija - Zagreb budućnosti

Početak svake strategije je Vizija[1] koja definira sliku društva, gospodarstva i ostalih segmenata grada, države, poduzeća  u budućnosti.

U Viziji budućnosti Zagreb je:

• pokretač i motor razvoja hrvatskog gospodarstva, znanosti, obrazovanja, kulture i cijelog društva
•  Grad gospodarstva znanja i suvremene izvozno orijentirane industrije 21 stojeća koja će osigurati visok standard i zaposlenost svojim građanima
• Grad koji će biti uzor i oslonac za cijelu Hrvatsku
• Grad održivog i ekološki prihvatljivog razvoja koji svi građani osjećaju kao svoj dom, (a ne kao privremeno boravište ili prolaznu stanicu do nekog drugog cilja)
• uspješan, inovativan Grad prepoznat u međunarodnim okvirima
• Grad kreativnosti, sigurnosti, ugodan za život, jednakih mogućnosti

3.2. Ciljevi

Strateški ciljevi[2]

Strategija razvoja poduzetništva i cijelog gospodarstva Grada Zagreba mora realizirati tu Viziju tako  da se ostvare osnovi ciljevi:

• zaustaviti gospodarski pad i povećanje nezaposlenosti i potaknuti gospodarski rast i zapošljavanje
• uvozno orijentirani  grad moramo promijeniti u izvozno orijentirani grad koji će biti i motor razvoja hrvatskog gospodarstva.
• proces deindustrijalizacije Zagreba trebamo zamijeniti procesom nove, suvremene industrijalizacije, s industrijama 21.stoljeća.
• izgraditi gospodarstvo znanja

Operativni ciljevi[3]

• prosječna stopa rasta ukupnog gospodarstva u Gradu Zagrebu….. 5-7%/god                                 
• zaposlenost kod poduzetnika – rast po prosječnoj stopi od ……..…min..2%
• trgovinski deficit pretvoriti u suficit ..izvoz/uvoz …………….………….1,2

NAPOMENA – te brojke treba prodiskutirati  i usuglasiti s makroekonomskim stručnjacima

IV. Strateške odrednice razvoja u budućnosti - prioriteti i mjere

4.1. Gospodarstvo znanja, industrija i proizvodno poduzetništvo

Trgovinski deficit može se smanjiti, prihodi Grada i zapošljavanje mogu se povećati  jedino stvaranjem i izvozom proizvoda konkurentnih na stranom tržištu, a ti proizvodi stvaraju se i proizvode  u industriji.  Na tim proizvodima se stvara dodana vrijednost koja obogaćuje gospodarstvo.

Promjenom s uvoznog na izvozno gospodarstva mijenja se i nužan udio znanja u gospodarstvu.

Za izvozno orijentirano  gospodarstvo nužno je Gospodarstvo znanja[4].

Za uvozno orijentirano gospodarstvo, Gospodarstvo znanja nije potrebno.

Zato se kroz deindustrijalizaciju sustavno „uništavalo“ i znanje koje je bilo akumulirano u industriji i cijelom gospodarstvu.

Međutim, kada govorimo o industriji često nisu jasni pojmovi, a i vrlo često je percepcija javnosti pogrešna, u skladu sa „suvremenim vrijednosnim sustavom“.

Uobičajeno je da se danas pod pojmom industrije podrazumijeva slika industrije iz kraja XIX. stoljeća koju su simbolizirali veliki dimnjaci, težak rad radnika u teškim uvjetima, kraj bučnih strojeva.

Od takve industrije svi bježe. Takva nam industrija u Zagrebu ne treba.

 4.1.1. Nova industrija i gospodarstvo znanja

Industrija XXI. stoljeća koja se treba razvijati u Zagrebu  temeljena je na znanju, novim  tehnologijama i industrijskoj tradiciji Zagreba. Zato, kada govorimo o Novoj industriji u ovom radu, tada pored klasične industrije koja je opisana u četiri klasična područja (NKD-a 2007.), trebamo ubaciti i područje „J“ –Informacije i komunikacije, odnosno podpodručja

• 61 Telekomunikacije
• 62 Računalno programiranje, savjetovanje i djelatnosti povezane s njima
• 63 Informacijske uslužne djelatnosti

Uz to ćemo uključiti sve ostale nove industrije od biotehnologije do nanotehnologije, prema potrebi i prema mogućnostima.

Nova industrija je temelj gospodarstva znanja koje bi trebalo u Gradu Zagrebu izgrađivati na osnovi ove Strategije. Gospodarstvo znanja temelji se na:

• Inovativnim proizvodima proizvedenih na temelju vlastitog razvoja
• Efikasnim proizvodnim procesima
• Obrazovanoj radnoj snazi
• Znanstvenim istraživanjima koja se mogu komercijalizirati

Uglavnom se smatra da su gospodarstva znanja ona gospodarstva koja najviše ulažu u nematerijalne faktore proizvodnje.

Ulaganja u znanje u užem smislu je:

• visoko obrazovanje
• ulaganja u I&R[5]
• software

Ulaganja u znanje u širem smislu koja uključuje pored gornjih faktora još i ulaganja u sve tipovi obrazovanja  (osnovno, srednje i visoko) .

Gospodarstvo znanja se u osnovi temelji na visokim i srednje visokim  tehnologijama.

Što su visoke tehnologije

Pojam visokih tehnologija je ušao u svakodnevnu primjenu, ali nije nikada precizno definiran. Obično se koriste dva pristupa kod podjela poduzeća „prema tehnologijama“, od visokih do niskih.

U osnovi podjela se temelji na udjelu istraživanja i razvoja u postotku u odnosu na ukupne troškove poslovanja i iznosu dodane vrijednosti kod različitih industrija koje proizvode proizvode za izvoz.

 Uobičajen pristup

• prema vrstama tehnologija koje se koriste, ali i to se mijenja tijekom vremena
• kod toga se misli i na one „koji proizvode visoku tehnologiju“ i na „one koji koriste visoku tehnologiju“

Noviji pristup

• prema udjelu istraživanja i razvoja u pojedinom proizvodu, odnosno o poslovanju pojedinog poduzeća        

OECD[6] je razvio klasifikaciju proizvoda u 4 razine:

• Visoke tehnologije – avionska industrija, računala i farmaceutika
• Srednje visoke tehnologije – motori, električna oprema i većina kemijske industrije
• Srednje niske tehnologije – gume, plastika, bazični metali i brodogradnja
• Niske tehnologije – proizvodnja hrane, tekstil, odjeća i obuća

Primjer - Udio visokih i srednje visokih industrija u Japanu je 80%, a u Islandu 10%.

Obično se smatra da prema definiciji OECD-a "istraživanjem intenzivni sektori"  su oni koji ulažu vise od 5% prihoda (turnover) u I&R, dok oni s ulaganjima manjima od 1% pripadaju sektoru niskih tehnologija (OECD, 1988.) (Referenca: OECD, (1988), The measurement of high technology, Lit 24)

Gospodarstva znanja su ona koja ulažu oko 5%  GDP-a u I&R.  Najviše ulaže Finska i Švedska (3.7 odnosno 3.5% GDP),  a cilju od 5 %  najbliži je Izrael (4.7% GDP).

U svakom slučaju prema definiciji OECD-a gospodarstvo koje ulaže manje od 1% BDP (a to je Hrvatska) ne može imati tehnološki razvoj,  jer nema dovoljnog ulaganja u kadrove, opremu i sama istraživanja.

Međutim, nije dovoljno samo ulagati u znanje. Obično se razvoj gospodarstva znanja poistovjećuje s ulaganjem u istraživanje i razvoj, iako su iskustva najrazvijenijih zemalja pokazala da ne postoji automatizam između ulaganja u znanost i gospodarskog razvoja[7]. Izvor: OECD (1996), The Knowledge-based Economy, Paris, (Lit 23.)

Zaključeno je da je za razvoj zemlje važnija, od samog ulaganja u znanstvena istraživanja, „njena sposobnost da eksploatira tehnički i komercijalno znanstvena unapređenja“[8].

To znači da

• nije dovoljno samo ulagati u znanost.
• treba znati i moći znanstvena dostignuća komercijalizirati

A to uspješna gospodarstva znanja znaju i mogu kapitalizirati

NAPOMENA - Gospodarstvo znanja ne znači razvoj samo “glamuroznih “visokih  tehnologija (nanotehnologija i sl.) koje su u Hrvatskoj sada teško ostvarive zbog dugogodišnjeg gubljenja tehnološke akumulacije. Gospodarstvo znanja znači i primjenu  visokih tehnologija u sektorima srednje i niske tehnologije, za što prvenstveno treba osposobiti gospodarstvo grada  Zagreba. To podrazumijeva, primjerice,  primjenu računarstva u poslovanju, novih materijala u tekstilnoj industriji i  sl.

Gospodarstvo znanja nastaje integracijom znanosti i poduzetništva.

Bez obzira što potpuno jasna i prihvaćena definicija još ne postoji, ipak  možemo reći:

• visokotehnološke SMEs – su visoko inventivni i snažno I&R intenzivni mali i srednji poduzetnici (poduzeća) i (ili) oni koji koriste sofisticirane i složene proizvodne tehnologije[9].

Ta poduzeća se obično nazivaju i „na znanju utemeljena poduzeća“, knowledge-based entrepreneurship.

Njihova važnost je u tome što mogu, pored ostalog,  uvesti nove proizvodne sektore i promijeniti strukturu lokalnog/regionalnog ili nacionalnog gospodarstva.

4.1.2. Gospodarstvo znanja u Zagrebu

Grad Zagreb koji ima najviše znanstvenih institucija u Hrvatskoj, koji ima najjače sveučilište, koji ima veliku industrijsku tradiciju, koji ima najveću bazu obrazovanih ljudi u Hrvatskoj  mora se u svom razvoju oslanjati na te velike potencijale i na taj značajan razvojni resurs.

Gospodarstvo znanja treba se izgrađivati na drugačiji način nego dosadašnje proklamirano „društvo znanja“ u Republici Hrvatskoj koje se pretvorilo u Društvo neznanja i Društvo površnih i trivijalnih znanja, čije se posljedice vide i kroz krizu koja dominira u današnjem gospodarstvu.

U zagrebačkoj industriji najjače grane su elektroindustrija, metalna industrija, kemijska industrija, elektronika, telekomunikacije i informatika  koje ulaze u kategorije visoke ili srednje-visoke tehnologije.

Pored velikih, tradicionalni. „starih“ poduzeća s tog područja veliki udio sve više zauzimaju i mali i srednji poduzetnici koji imaju veliki potencijal rasta i razvoja.

Zvonimir Viduka, dipl.ing., poduzetnik, vlasnik poduzeća ALTPRO, svoje inovativne proizvode visoke tehnologije izvozi u gotovo četrdeset zemalja svijeta

(Izvor slike: arhiva autora)

Ta industrija može se održati na tržištu jedino ako se temelji na stvaranju novih proizvoda temeljenih na vlastitom razvoju i velikim ulaganjima u razvoj.

Takva (visoko tehnološka) industrija ima snažan utjecaj na obrazovni sustav, na znanstveni sustav s kojima mora biti u stalnoj interakciji.

Zaključak

Da bi se gospodarstvo znanja moglo razvijati potrebno je poticati:

• razvoj poduzetništva, a posebno na znanju utemeljena poduzeća
• razvoj proizvoda konkurentnih na svjetskom tržištu
• usku suradnju znanosti, obrazovanja i poduzetništva
• razvoj poduzetničke infrastrukture

Taj zadatak se može provoditi jedino, ako se stvori uvjerenje – političko, društveno i ekonomsko- da je to nužno i ako se stvore jasni mehanizmi kroz koje će se ti procesi razvijati.

4.2. Kako povećati izvoz, broj zaposlenika i udio  industrije u gospodarstvu

U Strategiji razvoja zagrebačkog gospodarstva ključno mjesto treba biti program kojim će se restrukturirati gospodarstvo s ciljem:

1. povećavanja broja malih i srednjih poduzeća
2. povećanja zaposlenosti
3. povećanja prihoda koje ostvaruje malo gospodarstvo i cijela industrija Grada
4. povećanja konkurentnosti i izvoznih mogućnosti poduzetnika
5. povećanja razvojnih mogućnosti Grada Zagreba

Ti zadaci neće se ostvariti u financijskom i sličnim sektorima, te trgovini, jer je gradsko gospodarstvo već prezasićeno trgovinom i supermarketima koji samo uvoze stranu robu i uništavaju male trgovine. A neće se ostvariti niti u građevinarstvu, jer je građevinski boom prošao.

NAPOMENA - Turizam i kultura imaju velike mogućnosti, ali oni nisu predmet ove studije.

Povećanje zaposlenih, izvoza i prihoda može se ostvariti samo u proizvodnim djelatnostima:

a) stvaranjem novih poduzeća (i novih radnih mjesta) kroz poduzetništvo

b) rastom i razvojem postojećih poduzeća (povećanjem broja novih radnih  mjesta)

c) restrukturiranjem (i „spašavanjem“) poduzeća u krizi (sprečavanje smanjivanja broja radnih mjesta)

U Strategiji trebamo predvidjeti prioritete i mjere, programe i mehanizme koji će podupirati, voditi i financirati te aktivnosti.

Svi ti programi trebaju se realizirati na drugačiji način nego što se to do sada radilo.

Osnovno je:

• Program ne smije biti zbir pojedinačnih, trenutnih, jednokratnih akcija u kojima se samo financiraju nekakvi programi, bez ikakve kontrole rezultata
• Program mora sudjelovati u dinamičnom procesu razvoja poduzetništva u kojem se stalno moraju mjeriti i ocjenjivati učinci programa
• Program treba povezati sve relevantne institucije i usmjeriti ih na razvoj proizvoda i poduzetništva

PROGRAMI – PRIORITETI I MJERE

A. Program financijske podrške

B. Program podrške u vođenje procesa rasta, razvoja i restrukturiranja poduzeća

C. Program sustavne podrške u razvoju proizvoda(+supstitucija uvoznih materijala)

D. Program marketinške i prodajne podrške u osvajanju tržišta

E. Program infrastrukturne podrške

0. Program pripreme projekata i financiranja projekata iz EU fondova

Razvoj poduzetništva treba započeti s aktivnostima već u srednjim školama, preko sveučilišta do poduzetništva i povezivati u jedinstven sustav sve institucije od znanstvenih, komora, ministarstava  do gradskih poglavarstava.

VAŽNA NAPOMENA – i sada postoji veliki broj raznih programa, agencija  i institucija, koje pružaju potporu razvoju poduzetništva i ulažu ne mala sredstva.

Ali loši rezultati gospodarstva govore o tome da te institucije ne rade dobro, da ti programi ne ostvaruju rezultate i troše mnogo novaca.

U stvari, sve te institucije svi ti programi okrenute su prema sebi, a ne prema poduzetnicima, djeluju kabinetski i ne ocjenjuju se prema rezultatima koje bi trebale ostvarivati.

 A. Program financijske podrške

Dosadašnje stanje

Potreba za poticanjem poduzetništva izražena je u mnogim političkim dokumentima, a programi za poticanje poduzetništva doneseni su na svim razinama.

Hrvatska Vlada donijela je, pored ostalog, „Program poticanja malog i srednjeg poduzetništva”[10] i „Operativni plan poticanja malog i srednjeg poduzetništva“[11], a u Gradu Zagrebu je na snazi jedan cjeloviti Program poticanja malog gospodarstva[12].

U svim tim programima su predviđena značajna proračunska sredstva koja su predviđena za razvoj poduzetništva.

Oblici dodjele poticajnih financijskih sredstava su:

• krediti,
• smanjenje kamata
• potpore (bespovratna sredstva)
• preuzimanje (subvencioniranje) dijela razvojnih troškova,
• drugi oblici poticajnih sredstava (smanjenje troškova najma u tehnološkom parku i sl.).

Na primjer, Operativni plan poticanja malog i srednjeg poduzetništva za 2009. godinu ima sljedeći rezultat - ukupan iznos dodijeljenih državnih potpora za odobrenih 4.246 poduzetničkih zahtjeva iznosi 222.605.866,00 kuna.

Grad Zagreb je za provedbu poticajnih mjera i aktivnosti iz programa u razdoblju od rujna 2000. do kolovoza 2010. izdvojio  sredstva u iznosu 143.267.936,04 kn.

Komentar

Iz prikazanih tabela vidi se da se za poticaje poduzetništva iz proračuna i Hrvatske i Zagreba izdvajaju relativno velika sredstva.

Međutim, rezultati nisu na razini uloženih sredstava.

Gospodarstvo je u krizi, izvoza ima malo, proizvodi nisu konkurentni, a u Zagrebu pored svega i nakon uloženih velikih sredstava u razvoj obrtništva broj obrtnika pada. Poticanje poduzetništva provodi se na način „klasičan, kabinetski  način“, troše se novci,  kao što se to radi desetljećima, bez nekog velikog učinka. To znači, naprave se programi, za programe se iz proračuna predvide novci, raspisuju se natječaji, poduzetnici ( i ostali ) se prijavljuju, razna povjerenstva donose odluke o poduzetnicima koji zadovoljavaju kriterije, dodjeljuju se potpore, isplaćuju novci. Sve je, više, manje transparentno, prema pravilima i po proceduri, a rezultati su mali. I svi se hvale novcima koje su potrošili, programima koje su realizirali, a rezultati u gospodarstvu su nezadovoljavajući.

Dugogodišnje svjetsko i naše iskustvo je pokazali da se na taj način ne pokreće razvoj. Ne pokreće se niti na razini pojedinca (poduzetnika) niti na razini države, grada ili regije.

Pokazalo se da novac koji se slijeva(o) u nerazvijene krajeve od doznaka emigranata iz inozemstva, socijalne pomoći, subvencija, kredita Svjetske banke, fondova EU, nigdje nije pokrenuo razvoj. Ogroman novac i svi silni nekadašnji fondovi za nerazvijene nisu unaprijedili niti Kosovo niti BIH, a niti je ogroman novac Svjetske banke i raznih fondova Ujedinjenih nacija koji se slijeva u Afriku tamo pokrenuo gospodarstvo.

Znači,  sustav treba promijeniti.

Što treba učiniti

Financijsku podršku vezati uz precizne programe razvoja poduzetništva i treba ju provoditi na taj način da se težište stavi na očekivane rezultate i ocjenjivanje uspješnosti programa, ministarstava i poglavarstva vezano uz ključne kriterije ocjenjivanja rezultata:

• koliko je ljudi novozaposlenih
• kakav jer izvoz ostvaren

Financijske potpore vezati i uz sustav u što treba uključiti i znanstvene institucije koje trebaju služiti poduzetnicima, a ne obratno.

Vrstu i oblik potpora treba vezati uz faze rasta i razvoja poduzetnika.

U povjerenstvima trebaju djelovati stručnjaci, a  ne politički predstavnici.

Stručne službe Razvojne agencije trebaju kontinuirano pratiti način trošenja sredstava i ocjenjivati postignute rezultate.

O rezultatima izvještavati gradska poglavarstva i Skupštinu Grada.

VAŽNA NAPOMENA - Približavanje Hrvatske Europskoj uniji zahtijeva da se svi postupci pružanja potpora i subvencija usklade s vrlo strogim i složenim pravilima EU. Ta pravila su kod nas regulirana Zakonom o državnim potporama (140/2005)[14], Uredbom o državnim potporama (50/2006)[15], Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja (NN, broj 79/2009) [16]i Uredbom o sporazumima male vrijednosti (NN 9/2011).[17]

ULOGA RAZVOJNE AGENCIJE  (I TEHNOLOŠKOG PARKA)

Stručnjaci Razvojne agencije kao osobe koje imaju najviše znanja o problematici poduzetništva trebaju sudjelovati u procesu potpore poduzetništvu na taj način da:

• sudjeluju u izradi pravilnika o dodjeli potpora
• sudjeluju o povjerenstvima za dodjelu financijskih potpora
• svojim savjetima sudjeluju u procesu korištenja potpora i razvoja poduzetnika
• izvještavaju o provođenju procesa

B. Program podrške u vođenje procesa rasta, razvoja i restrukturiranja poduzeća

Povećanje broja zaposlenih, povećanje prihoda u proračunu i povećani izvoz moguće je ostvariti samo kroz poduzeća koja će rasti i razvijati se. Zato je zadaća je svih programa biti u funkciji ostvarenja tog rasta i razvoja.

Ciklus rasta i razvoja poduzeća

Poduzeća nisu statičke jedince. Svako poduzeće je u neprestanom gibanju unutar procesa i faza rasta i razvoja, prelazeći iz jedne faze u drugu.

U svakoj fazi potrebne su drugačije metode upravljanja, drugačija organizacija, ali i drugačije aktivnosti poticanja razvoja, drugačije financijske potpore, ali i drugačija poduzetnička infrastruktura.

Na primjer - u jednoj fazi poduzetnik može biti u inkubatoru, u drugoj u tehnološkom parku, a u trećoj u poduzetničkoj zoni.

Primjer ciklusa rasta poduzeća u razdoblju nakon 1990. -  privatna mala poduzeća koja rastu i razvijaju se. (Prerano je za ciklus starenja, ali su mnoga od njih doživjela neuspjeh, „poduzetničku smrt“ i nestala s tržišta.)

Kod „starih poduzeća“ ciklusi se nešto drugačiji, jer su ta poduzeća nastala i počela se razvijati u komunizmu, a svoj rast, pad ili smrt doživljavaju u novoj gospodarskoj okolini.

Da bi poduzeće moglo rasti i razvijati se  nužno je:

• Potpisati ugovor za posao (bez ugovora i novih prihoda nema niti novih zapošljavanja).
• Imati znanje i sposobnost da se taj i takav ugovor dobije.
• Imati znanje i sposobnost da se takav ugovor realizira.
• Imati financijske podrške da se investira u novu tehnologiju, opremu, infrastrukturu

Uloga svih državnih, gradskih, potpornih i ostalih institucija (i Razvojne agencije Zagreb, s Tehnološkim parkom ) je da u svemu tome:

• bude servis, potpora i suradnik onih (najboljih) koji to mogu ostvariti

Da bi se to moglo učiniti nužno je:

• stalno pratiti proces razvoja i rasta poduzeća
• uočavati, selektirati i izabrati one koji su najbolji i koji mogu postati najbolji, odnosno one koji imaju najveći potencijal rasta
• tim najboljima (njih 10 do 100 godišnje) pružiti sveobuhvatan servis svih državnih i ostalih institucija prema programima koji će se izraditi za svakog „kandidata“ posebno.

NAPOMENA – na taj način se „stvaraju“ pobjednici u sportu.

Nažalost, kod nas je uobičajeno da se potpore daju „svima“, neselektivno i ne prati se odvijanje procesa korištenja potpora u procesu rasta.

Strategija i Programi za razvoj poduzetništva trebaju se posvetiti rješavanju problema u svakoj fazi rasta:

• u početnoj fazi – u procesu „stvaranja“ novih poduzeća
• u zreloj fazi – rast i razvoj postojećih poduzeća
• u kriznoj fazi – restrukturiranje poduzeća u problemima

Proces „stvaranja“ novih poduzeća

Proces „stvaranja novih poduzeća“ je dugotrajan i složen proces koji počinje već u školama.

Da bi se to moglo ostvariti potrebno je:

• djelovati u školama i fakultetima
• informirati ljude o poduzetništvu
• pripremati i obrazovati za poduzetništvo
• davati financijsku potporu, kredite i jamstva za poduzetnike početnike
• savjetničkom podrškom olakšavati osnivanje poduzeća i početak poslovanja

NAPOMENA – one najbolje dovesti u poduzetničke inkubatore u kojim će dobiti najkvalitetniju podršku i potporu svom procesu rasta i razvoja

Rast i razvoj postojećih poduzeća

Unutar poduzetničkog inkubatora, a i izvan njega, pružati najboljima potporu u rastu i razvoju:

• kroz obrazovanje, marketinšku pomoć, nastupe na tržištu, sajmovima, kredite i sl.
• programi uvođenje sustava kvalitete po ISO 9001:2000
• savjetnička pomoć u rješavanju poslovnih problema
• kroz povezivanje sa sustavom Globalne HIZ mreže

Restrukturiranje poduzeća u problemima

Pored potrebe za novim zapošljavanjem što se realizira u poduzećima koja rastu i razvijaju se, važan je program koji će baviti poduzećima u problemima. Ta poduzeća najčešće kao svoju prvu mjeru koriste – otpuštanje radnika.

Restrukturiranje poduzeća u teškoćama treba obuhvaćati:

• organizacijske
• kadrovske
• tehnološke
• upravljačke promjene

U te programe uključiti

• financijsku podršku (ako je opravdana)
• pomoć u nastupu na tržištu               

Što treba učiniti - sustav potpore

Da bi se mogao realizirati Program poticanja rasta i razvoja treba stvoriti sustav potpore u kojeg uključiti sve institucije:

•  osvajanje tržišta - sve gospodarske savjetnike u veleposlanstvima i u HGK uključiti u proces istraživanja tržišta i potpore nastupu na tržištu tako da budu servis koji je odgovoran za nastup poduzetnika na tržištu. Ti ljudi moraju biti na kraju ocjenjivani prema tome kakav su uspjeh na tome ostvarili (ocjenjivati će ih poduzetnici)
• Da bi potpora osvajanju tržišta mogla biti učinkovita treba napraviti jasan, čvrst i odgovoran sustav kojeg možemo nazvati – Globalna mreža hrvatskih institucija potpore izvoznom gospodarstvu.
• osposobljavanje i stjecanje znanja – kroz poduzetničke inkubatore i razvojne agencije stvoriti sustav podrške poduzetnicima u osposobljavanje za osvajanje tržišta i rast i razvoj
• sustav investicijske potpore

Uloga Razvojne agencije i Tehnološkog parka

U Razvojnoj agenciji organizirati stručne timove koji će:

• pratiti i voditi procese rasta i razvoja najboljih poduzeća
• koordinirati razne stručne razvojne timove za restrukturiranje poduzeća
• povezivati Globalnu HIZ mrežu
• izvještava redovito Skupštinu Grada o odvijanju procesa rasta gospodarstva

Program sustavne podrške u razvoju i inoviranju proizvoda (+  supstitucija uvoznih materijala)

Uspješno poduzeće mora u prvom redu biti konkurentno[18]. Temelj konkurentnosti poduzeća je konkurentan proizvod. Da bi proizvod bio uspješan na tržištu, da bi se mogao prodavati, izvoziti i  stvarati prihod poduzeću i društvu mora biti konkurentan. To znači mora biti bolji od drugog proizvoda na tržištu.

Konkurentska sposobnost - proizvoda postiže se

1. kvalitetom i pouzdanošću proizvoda
2. rokom isporuke
3. tehničkom i inovacijskom razinom proizvoda
4. ugledom, nastupom na tržištu i zadovoljstvom kupca
5. cijenom

Sve te komponente su usko povezane i snažno utječu na učinkovitost i uspješnost poslovanja i sam uspjeh na tržištu.Pored toga samo poduzeće koje proizvodi i prodaje taj proizvod mora zadovoljavati stroge zahtjeve ostvarivanja kvalitete sustava koji će se certificirati kroz sustav ISO 9001:2004

Tehnička i inovacijska razina[19] u konkurentnosti proizvoda ima veoma značajnu ulogu. Postiže se:

1. kreativnim procesom razvoja, novog inovativnog proizvoda
2. inoviranjem i unapređivanjem postojećih proizvoda

Paralelno s time trebaju se odvijati procesi inoviranja i unapređivanja poslovnih i proizvodnih procesa uvađanjem novih:

• tehnologija
• organizacijski rješenja uz podršku računala
• načina upravljanja

Svi procesi razvoja novih proizvoda, novih tehnologija i nove organizacije zahtijevaju mnogo znanja, mnogo rada, vrlo su skupi, riskantni i dugo traju. I uspjeh na tržištu nije nikada zagarantiran.

Hrvatski inovacijski sustav (HIS)

Bez obzira što se obično kritizira malo ulaganje u razvoj i istraživanje (I&R) u Hrvatskoj, mnogo je veći problem što je to ulaganje neučinkovito i ne ostvaruje očekivane rezultate. Financiranje razvoja je rasparcelirano na različita mjesta, na različite programe, razvojem se bave mnogobrojne znanstvene institucije i sve je to nepovezano, nekoordinirano i neučinkovito. I zato su rezultati nezadovoljavajući.

U Europi je težište inovacijske politike stavljeno na komercijalnu primjenu znanja, odnosno poticanje inovacija[20]. Suština inovacija je, za razliku od znanstvenih dostignuća i invencije, u primjeni i komercijalizaciji znanja.

Stoga se inovacija shvaća kao „integrativna pojava koja povezuje nastanak, primjenu i komercijalnu eksploataciju znanja[21]“.

Inovacija čini suštinu gospodarstva znanja povezujući znanje i gospodarski rast.

Cijela Lisabonska agenda (European Council, 2000) temelji se na zasadama inovacijskog sustava kao interakcije tri ključna elementa istraživačkog trokuta:

• Znanstvenih istraživanja (stvaranja znanja)
• Inovacija (primjena znanja)
• Obrazovanja (diseminacije znanja)

Inovacijski sustav na razini jedne države naziva se NIS-Nacionalni inovacijski sustav.  Osnovno je polazište NIS-a da gospodarski rast jedne nacije „ne ovisi o veličini razvojno-istraživačkih resursa već o načinu organiziranja i upravljanja tim resursima, kako na razini poduzeća tako i na nacionalnoj razini“.

Inovacijski sustav na razini Hrvatske naziva se Hrvatski inovacijski sustav (HIS). Suština HIS-a je stvoriti takvo okruženje i sklop institucija i potpora  u kojima će inovacije (razvoj i istraživanje) biti učinkovito iskorišteni za ostvarenje gospodarskog rasta. 

Cilj HIS-a je kapitalizacija znanja, odnosno pretvaranje  znanja i znanstvenih  dostignuća u novu gospodarsku vrijednost. To znači, funkcionalno povezivanje znanstvenoistraživačkih resursa s ostalim dijelovima društveno-gospodarskog sustava u cilju stvaranje novih tehnologija i inovacija, odnosno proizvoda, procesa i usluga konkurentnih na svjetskim tržištima.

Međutim, kod toga treba odgovoriti na ključno pitanje - je li ulaganje u znanje  dovoljno za ostvarenje gospodarskog rasta ?

Nažalost, do sada, bez obzira što su ulaganja u znanost bila nedovoljna, i ta  nedovoljna ulaganja nisu bila učinkovita, jer nisu ostvarivala dovoljno upotrebljivih rezultata u proizvodima konkurentnim na svjetskim tržištima. Postalo je jasno, ako javno financirana znanost ne funkcionira kao otvoreni sustav u međuovisnosti i funkcionalnoj vezi s gospodarskom sferom, ona postaje autistična,  izolirana i bespotrebna. A donedavni monopolistički položaj Sveučilišta i instituta u kreiranju znanja polako, ali sigurno izaziva nezadovoljstvo.

HIS je dobro zamišljen, ali kao i mnogo drugih ideja nije uspješno realiziran u praksi. A utjecaj na razvoj je relativno skroman. Nažalost, pokazalo se da je HIS zatvoren, fragmentiran, neučinkovit i zato skup sustav otuđen od proizvodne baze i lokalnog razvoja.

Može se uočiti sljedeće (LIT 31) :

• Inovacijska politika MZOŠ-a – nije potaknula razvoj istraživačkog sektora u industriji (ulaganje industrije u I&R iznosi oko 0,4% BDP-a i smanjuje se), a samo 15% istraživača je u proizvodnom sektoru. HIS nije utjecao na tehnološki i inovativni kapacitet poduzeća
• Svi programi MINGORP-a – nisu povećali konkurentnost niti razinu inovativnosti hrvatskog gospodarstva
• Inovacijska politika u Hrvatskoj je fragmentirana i parcijalna, jer državna tijela nisu koordinirana i svatko vodi svoju politiku
• Poduzeća i njihov interes nisu u središtu HIS-a, iako su poduzeća, a ne istraživački instituti i sveučilište, pokretači gospodarskog razvoja.

U Zagrebu - kroz Program komercijalizacije inovacija financira stvaranje inovacija, ali se ne ostvaruju željeni rezultati i težište se stavlja na nastupe na izložbama inovacija u svijetu, što u konačnici daje male rezultate. Zato HIS na razini države i Programe na razini Grada Zagreba  treba ponovno organizirati i koordinirano usmjeriti da „služi“ stvaranju proizvoda konkurentnih na svjetskom tržištu.

U tom sustavu koordinirano trebaju djelovati sve institucije :

• Ministarstvo znanosti[22]
• BICRO[23] i njegovi programi RAZUM, TEHCRO, VENCRO, IRCRO, KONCRO
• Hrvatski institut za tehnologiju (HIT)[24] i program TEST[25]
• HGK[26]
• EU fondovi
• razvojni instituti
• fakulteti
• Hrvatski savez inovatora[27]
• Savez inovatora Zagreba[28]
• Razvojna agencija s Tehnološkim parkom

Hrvatski inovacijski sustav(HIS) - Kako je zamišljen

Nažalost u realnom svijetu situacija je potpuno drugačija. Suradnja je vrlo slaba, sve institucije su okrenute prema sebi, troši se mnogo novaca. A rezultati nisu dobri.

Hrvatski inovacijski sustav- Kkao je ostvaren

Poticaj za razvoj novog ili inoviranog proizvoda kod poduzetnika (koji zaslužuje potporu) može doći kao rezultat:

• Inovativne ideje – inovacije – koju treba dalje razraditi i razvijati
• Praćenja  konkurencija, trendova razvoja proizvoda i potreba kupaca
• Reakcija na greške koje se ponavljaju i traže kreiranje novih rješenja
• Raspisanih natječaja
• Želje za supstitucijom uvoznih materijala

Program supstitucije uvoznih materijala

To je Program čija je ideja oduvijek užasavala mnoge vodeće ekonomiste, čime su oni pokazivali potpuno nerazumijevanje gospodarskih problema. Program se zasniva na činjenici da poduzetnik na temelju analize podataka o uvozu pojedinih materijala ili kroz pregled skladišta naših velikih poduzeća može dobiti ideju da neke od tih uvoznih proizvoda supstituira svoji proizvodom. I s tim ciljem započne razvoj novog proizvoda. Takve procese i takve inicijative treba poticati, jer su dobra inicijativa za razvoj novih proizvoda i za smanjenje uvoza. Jane Jacobs[29] je u svojoj briljantnoj knjizi to lijepo objasnila: 

         „Gradovi rastu i postaju ekonomski svestrani zamjenjujući robu koju su nekad uvozili robom koju sami proizvode. Sljepilo za tu svakodnevnu, običnu stvarnost izvor je većeg dijela konfuzije u našem općem razmišljanju o ekonomiji  i izvor je mnogih besmislica, uzaludnog trošenja i propuštenih prilika za razvoj.

        Gospodarski život razvija se milošću inovacija, a širi se milošću nadomještanja uvoza. .....gradska supstitucija uvoza u samom je korijenu ukupne gospodarske ekspanzije.“

Što treba učiniti

• uspostaviti pravi inovacijski sustav okrenut prema inovativnim proizvodima u inovativnim poduzećima
• u tom sustavu povezati sve poduzetničke i znanstvene institucije
• sustav organizirati da služi poduzetnicima u stvaranju proizvoda konkurentnog na svjetskom tržištu
• unutar tog sustava  važno mjesto mora imati Program komercijalizacije inovacija (od ideje do uspjeha na tržištu)
• s poticanjem stvaranja inovatora početi u školama i fakultetima

• razraditi Program supstitucije uvoznih materijala kojim bi se potaknuo razvoj domaćih proizvoda

Kakva je uloga Razvojne agencije Tehnološkog parka

Razvojna agencija i Tehnološki park će:

• biti važne sastavnice Sustava
• povezivati poduzetnike s uslugama HIS-a i određivati prioritete
• voditi proces Komercijalizacije poduzetničkih inovacija
• izvještavati Skupštinu Grada o ostvarenim rezultatima

D. Program marketinške i prodajne podrške u osvajanju tržišta

Za osvajanja tržišta, za dobivanje ugovora, za dobivanje posla, a posebno na inozemnom tržištu, pored sposobnosti poduzetnika,  nužna je „logistika“ kakvu bi trebale pružati državne i ostale institucije.Takvu „logistiku“ imaju poduzetnici u svim drugim zemljama. (Podsjetimo se da je sam američki predsjednik Bill Clinton dolazio u Zagreb utjecati na Hrvatsku da  kupi američke avione.)

Takvu podršku naši poduzetnici nemaju.

Dosadašnje iskustvo

Sve se svelo na organizaciju pojedinih sajmova, na sudjelovanje u državnim delegacijama, neke skupove organiziranih susreta naših i stranih poduzetnika. To su sporadične, formalizirane akcije, koje ne mogu donijeti značajnije rezultate. A na organiziranim „susretima naših i stranih poduzetnika“ sve se svodi na to da stranci traže distributere i kupce za svoju robu.

Postoje i razni programi Ministarstva u kojima se svake godine financiraju nastupi na sajmovima i razne marketinški troškovi poduzetnika. Ali i to su samo pojedinačne akcije koje donose nedovoljno dobre rezultate.

Mnogim poduzetnicima treba i pomoć i savjeti u pripremi nastupa na sajmu i na tržištu, u organiziranju nastupa i vođenje razgovora, u ugovaranju i slično.

Što treba učiniti

Rezultate može donijeti samo Sustav u kojem će djelovati visokostručni profesionalci međusobno povezani sa zadatkom da djeluju kao logistika poduzetnicima i da poduzetnici ocjenjuju njihova rad. Odnosno da ocjena njihovog rada ovisi o tome koliko su „ugovora omogućili poduzetnicima“.

Da bi potpora osvajanju tržišta mogla biti učinkovita iza poduzetnika (naravno i svih ostalih gospodarstvenika) u njihovom nastupu na inozemnom tržištu treba stajati čvrst i odgovoran Sustav povezanih institucija, povezanih u Globalnu mrežu hrvatskih institucija potpore izvoznom gospodarstvu. (HIZ MREŽA).

U toj Mreži trebaju biti

• gospodarski predstavnici iz veleposlanstava
• podružnice HGK
• HBOR
• predstavnici u Bruxellesu

Pored toga u toj Mreži trebaju biti i

• stručnjaci koji će pripremati poduzetnika u nastupu na tržištu

Kakva je uloga Razvojne agencije

Razvojna agencija će :

• povezivati poduzetnike s Mrežom
• pripremati poduzetnike za nastup na inozemnom tržištu
• pripremati poduzetnike za korištenje usluga HBOR-a

E. Program poduzetničke infrastrukture

Za razvoj poduzetništva treba izraditi programe, osigurati financijske i kadrovske resurse, a posebno mjesto zauzima poduzetnička infrastrukturna podrška. To znači osnivanje  poduzetničkih potpornih institucija u kojim će se veliki dio programa realizirati.

Ciljevi i zadaci poduzetničke infrastrukture

Poduzetnička infrastruktura ne služi samo za iznajmljivanje poslovnih prostora i određenih poslovnih usluga poduzetnicima, kao što se to često događa, već mora ¸rješavati gospodarske probleme tog kraja i mora biti „operativni alat“ za realizaciju ciljeva iz Strategije razvoja gospodarstva pojedinog grada, županije, kraja ili cijele države. Ti ciljevi nisu za sve isti i ovise i o resursima kojima neki grad ili kraj raspolaže, o tradiciji te o  stupnju razvoja. Zato ni zadaci i ciljevi pojedinih institucija poduzetničke infrastrukture ne mogu se definirati jednostavnim preslikavanjem nečijih (ili stranih) rješenja.

U sredinama s jakom industrijskom tradicijom, sveučilištem, znanstvenim i obrazovnim institucijama mogu se osnivati tehnološki i znanstveni parkovi.

U manjim sredinama nema tih resursa pa težište treba staviti na poduzetnike „niske tehnologije“ vezane uz mogućnosti i tradiciju pojedinog kraja. Za to su dovoljni poduzetnički inkubatori.

Zadaci tehnoloških parkova i poduzetničkih inkubatora trebaju se usmjeriti na

• povećavanje broja novoosnovanih proizvodnih poduzeća
• povećanje zapošljavanja
• povećanje prihoda poduzetnika
• povećanje izvoza.

To znači da trebaju

1. poticati razvoj poduzetništva - kroz promidžbu, predavanja i sl.
2. pomagati u osnivanju poduzeća - savjetima, edukacijom
3. pružati potporu u rastu i razvoju- mentorstvom, poslovnim savjetima, smanjenjem troškova, marketingom, poslovnom edukacijom
4. pružati potporu u procesu razvoja novog proizvoda i povećanju konkurentnosti   - uspostava sustava kvalitete, unapređenje poslovanja,    dobivanja atesta i certifikata, unapređenje organizacije i upravljanja
5. osposobljavati za nastup na svjetskim tržištima - nastupi na sajmovima, učenje stranih jezika, pravila poslovanja na stranim tržištima itd.

Vrste poduzetničke infrastrukture

Od 1994. godine, kada je osnovan prvi poduzetnički inkubator–tehnološki park, KONČAR-tehnološki park d.o.o.[30], u Hrvatskoj je osnovan veliki broj institucija zaduženih za razvoj poduzetništva. Na vrlo sadržanoj i preglednoj (iako ne potpuno točnoj) web stranici HAMAG-a[31] danas se može nabrojati 221 potporna institucija iz područja poduzetničke infrastrukture u 21 županiji s Gradom Zagrebom.

Poduzetničku infrastrukturu čine:

1. Poduzetnički inkubatori[32]
2. Tehnološki parkovi[33]
3. Poduzetnički centri[34]
4. Poduzetničke zone[35]
5. Slobodne zone
6. Razvojne agencije[36]

NAPOMENA – Slobodne zone obično se ne razmatraju kao potporne institucije za razvoj poduzetništva

Pored tih institucija osnivaju se i

• inovacijski centri, centri izvrsnosti, tehnopolisi, tehnološko inovacijski centri i slične institucije, ali sve one po svom djelovanju mogu se svrstati unutar opisanih osnovnih tipova institucija

 U početku su se te institucije osnivale spontano i pomalo stihijski, a nakon nekoliko godina dobivale su svoje mjesto i u programima Vlade, ministarstva i gradskih skupština.

Da bi se sve te institucije povezale, da bi se uspostavila mreža suradnje, izmjenjivala iskustva i definirali osnovni pojmovi u tom, za Hrvatsku novom području, već 2000. godine osnovana je udruga UHIPP[37], koja je nakon nekog vremena zbog nerazumijevanja okoline i Ministarstva prestala s radom.

I pored velikog broja osnovanih institucija još uvijek se uočava nepreciznost u definiranju djelovanja, ciljeva i zadataka pojedinih institucija. Posebno se preklapaju opisi sličnih institucija kao što su - poduzetnički inkubatori i tehnološki parkovi, te poduzetnički centri i razvojne agencije.

Poduzetnički inkubatori

Osnovna razlika između poduzetničkog inkubatora i tehnološkog parka je u tome što je poduzetnički inkubator uglavnom oslonjen na poduzetništvo „širokog spektra“ koje ne mora biti na području visokih tehnologija i razvoja. Zadatak poduzetničkog inkubatora je razvoj novih poduzeća i poticanje njihovog rasta i povećavanje zapošljavanja. U inkubatoru je težište na procesu inkubacije[38], osnivanja, rasta i razvoja poduzetnika uz pomoć i podršku stručnjaka inkubatora, te financijsku potporu.

Tehnološki parkovi

U tehnološkom parku djeluju poduzetnici na području visokih tehnologija koji se bave  razvojem proizvoda. Obično su tehnološki parkovi povezani sa sveučilištem. U tehnološkim parkovima se može odvijati proces inkubacije novih, malih poduzetničkih tvrtki, ali i ne mora.  U nekim tehnološkim parkovima težište je samo na privlačenju i „udomljavanju“  poduzeća s područja visokih tehnologija. Vrlo slični tehnološkim parkovima po svom djelovanju su i tehnopolisi,  znanstveni parkovi, inovacijski centri,  tehnološko inovacijski centri i slično.

Resursi okoline koji su nužni za tehnološki park:

1. obrazovani ljudi ( prvenstveno tehničko obrazovanje)
2. blizina tehničkih fakulteta  i tehničke  srednje škole
3. industrija i industrijska tradicija
4. financijska potpora
5. definirana strategija razvoja i politika koja razumije potrebe razvoja.

Prvi tehnološki park u Hrvatskoj bio je Tehnološki park Zagreb d.o.o.[39], osnovan 1994. godine u okviru koncerna KONČAR kao KONČAR- Tehnološki park d.o.o.

( Više podataka na:   http://www.sveopoduzetnistvu.com/... i na

 http://www.sveopoduzetnistvu.com/...).

Poduzetnici iz KONČAR-Tehnološkog parka 1994. godine na izložbi u HGK Zagreb, 1994. godine

(Izvor slike: arhiva autora)

Poduzetnici Tehnološkog parka Zagreb, 2004. godine

(Izvor slike: arhiva autora)

Centri poduzetničke izvrsnosti

Institucije kao i tehnološki parkovi i inkubatori,. Samo što su na području niskih tehnologija. Ali i na tim područjima traže se vrhunski rezultati i u kvaliteti proizvoda, zapošljavanju i izvozu.

Poduzetnički centri

Poduzetnicima pružaju mnogo usluga kao i inkubatori, osim što nemaju poslovne prostore u kojima bi poduzetnici mogli boraviti.

Poduzetnička zona

Dok u poduzetničkom inkubatoru i tehnološkom parku poduzetnik koristi poslovne prostore tih institucija, u poduzetničkoj zoni poduzetnik gradi svoj poslovni objekt. Poslovna zona se po svojoj djelatnosti dosta razlikuje od inkubatora i tehnološkog parka. Poslovna zona se bavi relativno velikim, poslovno zrelim i jakim  poduzećima koje izgrađuju svoje poslovne prostore i imaju drugačije zahtjeve nego poduzeća u fazi inkubacije. Poduzetnički inkubatori i tehnološki parkovi usmjereni su na male i srednje poduzetnike, a poduzetničke zone okupljaju i privlače velike poduzetnike.

Poduzeća koja završe fazu inkubacije ( razvojnu fazu od osnivanja do faze zrelosti) te nakon što „prerastu“ uvjete koje ima pružaju Tehnološki parkovi   imaju potrebu za većim prostorom, a posebno izražavaju želju  da izgrade svoj prostor i da ne plaćaju najam za  korištenje tuđeg prostora.

Ta njihova sljedeće faza poslovnog razvoja može se realizirati u prostoru  Poduzetniče zone gdje su pripremljene građevinske parcele s potpuno sređenom svom dokumentacijom, energetskim i komunalnim priključcima, prometnicama, parkiralištem, te vezom s autoputom (ako je u blizini) koji povezuju Grad s okolnim zemljama. 

NAPOMENA – vrlo je važno da inkubatori, u kojima su mlade, novoosnovane tvrtke, budu povezani s  institucijama u kojima su i „starije“ tvrtke (tehnološki parkovi i centri poduzetničke izvrsnosti). To je važno jer na taj način mladi mogu učiti od starijih, upoznati njihova iskustva i sudjelovati u njihovim projektima. Ako je inkubator potpuno odvojen, tada mladi gube mogućnost da uče od starijih.

Razvojne agencije

U mnogo slučajeva „izrasle“ su  iz poduzetničkih centara i pored svih poslova koje su obavljali poduzetnički centri svoje djelovanje proširuju na pripremu područje EU projekata i fondova. Dok su se poduzetnički centri u početku velikim dijelom bavili izradom poslovnih planova za poduzetnike, razvojne agencije su težište svog djelovanja stavile na EU fondove i EU natječaje.

Sve navedene institucije bi trebale u pojedinoj sredini usko surađivati i pratiti faze razvoja i rasta poduzetnika. Na nekim područjima se i preklapaju, ali mogu predstavljati logički slijed faza razvoja poduzetnika.

Europski razvojni projekti

Gotovo osnovna djelatnost većine razvojnih agencija je prijavljivanje na EU natječaje. Hrvatska javnost veoma mnogo očekuje od EU fondova,  odnosno sredstva Europske unije, kao izvora financiranja raznih  razvojnih projekata. Posebno se mnogo očekuje od instrumenata pretpristupne pomoći IPA[40] (eng. Instrument for Pre-Accession assistance) za razdoblje 2007. – 2013. koji zamjenjuje dosadašnje programe CARDS, PHARE, ISPA i SAPARD.

Očekuje se da će se iz tih fondova financirati infrastrukturni projekti bitni za razvoj gradova i države, međutim većina sredstava iz tih fondova služi za pripremne aktivnosti koje će omogućiti uključivanje u EU fondove nakon što Hrvatska uđe u Europsku uniju.

IPA (Instrument for Pre-Accession Assistance) – nova generacija pretpristupne pomoći  2007 – 2013

Ovaj jedinstveni pretpristupni instrument za pomoć u pretpristupnom razdoblju razlikuje dvije skupine zemalja: 

• Države sa statusom potencijalnog kandidata za članstvo u Uniji (Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Srbija)

• Države sa statusom kandidata za članstvo u Europskoj uniji (Hrvatska, Makedonija, Turska) 

Ukupna alokacija od 2007. do 2012. iznosi 910,1 mil €.

Grad Zagreb je dijelom hendikepiran, jer ne može računati na sredstva iz programa prekogranične suradnje, (nije prekogranična regija) i iz fondova za nerazvijene krajeve (nije nerazvijena regija).

NAPOMENA - Važno je istaknuti da kod kandidiranja za određene fondove treba osigurati do 25% vlastitog učešća. Za ta učešće trebati će osnovati fond iz kojeg bi se osiguravala sredstva za tu namjenu. 

Da bi se uspješno moglo pripremati za EU projekte nužno je:

• Imati dovoljan broj stručnih ljudi
• Zaposlenici moraju biti dobro obrazovani
• Treba osnovati Fond za vlastito ulaganje u projekte

A posebno je važno da stručnjaci dobro poznaju razvojne probleme Grada 

Danas se u Zagrebu EU projektima bave :

1. Ured gradonačelnika, Služba za europske integracije i fondove Europske unije
2. Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj Grada. Odjel za strategijsko planiranje
3. Zagrebački holding, Služba za korporativni razvoj, Odjel za poslovno planiranje i strategiju

4. Razvojna agencija Zagreb – TPZ d.o.o.

Prve tri službe orijentirane su na infrastrukturne projekte, a Razvojna agencija je orijentirana na projekte vezane za razvoj poduzetništva i razvoj proizvoda.

Kraj 2. dijela

[1] Vizija (iz latinskog visio (gen.: visionis) "viđenje"), "pogled", "izgled"). Slika društva, grada, poduzeća u budućnosti.    Vizije stvaraju vođe (lideri), a sa suradnicima  ih realiziraju.

[2] Cilj -  neko željeno stanje u budućnosti  koje je dostupno, ali se ne može sa sigurnošću očekivati, točka koju treba dostići. Ciljevi moraju biti - razumljivi i mjerljivi " (ako ih ne možete mjeriti, zaboravite ih") i numerički i vremenski  određeni

[3] Operativni ciljevi za rast gospodarstva izraženi kroz brojke  preuzeti su iz Strategije iz 2001(LIT 4) i koji se nisu do sada ostvarili. U ovoj novoj Strategiji treba stvoriti preduvjete da se ti ciljevi ostvare. 

[4] Gospodarstvo znanja – “Knowledge-based economy“, prema OECD (Lit 23 ), gospodarstvo koje se direktno temelji na proizvodnji, distribuciji i korištenju znanja i informacija

[5] I&R – istraživanje i razvoj (R&D – research and development)

[6] OECD -Organisation for Economic Co-operation and Development (OECD). OECD je osnovan 1961. godine, a sada ima  34 zemlje članice. Centrala je u Parizu.

[7] U Europi je taj fenomen uočen sredinom 90-tih godina prošlog stoljeća i nazvan Europskim paradoksom (European Commission, 1995)

[8] Abramovitz,M. (1989), Thinking about growth, New York, Cambridge Univesity Press,pp 352

[9] European Commission (2002), High-tech SMEs in Europe, Observatory of European SMEs 2002, No. 6,

[10] VLADA REPUBLIKE HRVATSKE - Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva,  „Program poticanja malog i srednjeg poduzetništva  2008. - 2012. , travanj 2008“. (MINGORP- Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva). Dokument sadrži pregled smjernica za provedbu poticaja za razvoj malog gospodarstva u razdoblju od 2008. do 2012. godine, te utvrđuje ciljeve, mjere i zadatke uključujući i mehanizme provedbe i praćenja aktivnosti i projekata.

[11] VLADA REPUBLIKE HRVATSKE - Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva,  „Operativni plan poticanja malog i srednjeg poduzetništva  za 2010. godinu“ veljača 2010.

Sadrži projekte, korisnike, mjere i sredstva poticaja za 2010. godinu u cilju provedbe Programa poticanja malog i srednjeg poduzetništva 2008.-2012. Vlade RH od 18. travnja 2008. godine.

[12] GRAD ZAGREB, Gradski ured za gospodarstvo, „Program poticanja razvoja obrta, malog i srednjeg  poduzetništva u gradu Zagrebu“,  Gradska skupština Grada Zagreba, 26.rujna 2000.

Sa svrhom poticanja osnivanja i započinjanja poslovanja, realizacije projekata programa razvoja, te restrukturiranja malih i srednjih trgovačkih društava i obrta, Grad Zagreb, na način i prema uvjetima što su utvrđeni ovim programom, pomaže malim i srednjim trgovačkim društvima i obrtnicima u početnim fazama poslovanja; podržava kvalitetne projekte razvoja zasnovane na ekološki prihvatljivim tehnološkim inovacijama, novim tehnologijama i visoko kvalificiranom radu; podržava rad inovatora, omogućuje povećavanje zaposlenosti, posebice zapošljavanje mladih stručnjaka, te stvara pozitivno okruženje za poduzetničku inicijativu.

[13] MINGORP- Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva (www.mingorp.hr),2011.

[14] Zakon o državnim potporama (NN 140/2005) - Državne potpore, u smislu ovoga Zakona, svi su stvarni i potencijalni rashodi ili umanjeni prihodi države dodijeljeni od davatelja državne potpore koji narušavaju ili bi mogli narušiti tržišno natjecanje davanjem prednosti na tržištu korisniku državne potpore, bez obzira na oblik državne potpore, u mjeri u kojoj to može utjecati na ispunjenje međunarodno preuzetih obveza RH.

[15] Uredba o državnim potporama (50/2006) … predmetna je mjera državna potpora prema odredbama Zakona o državnim potporama, ako zadovoljava sve sljedeće uvjete: – mjera predstavlja stvarni ili potencijalni rashod, ili stvarni ili potencijalni umanjeni prihod Republike Hrvatske,   lokalne ili područne (regionalne) samouprave ili drugih pravnih osoba koje dodjeljuju ili upravljaju državnim potporama, u smislu Zakona o državnim potporama, – mjera je selektivne naravi, odnosno mjerom se daje prednost na tržištu pojedinom korisniku ili skupini korisnika državne potpore,– mjera narušava ili bi mogla narušiti tržišno natjecanje, i– mjera utječe na trgovinu između Republike Hrvatske i Europskih zajednica.

[16]Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja (NN, broj 79/2009) - Ovim se Zakonom uređuju pravila i sustav mjera za zaštitu tržišnog natjecanja, ovlasti i zadaće te ustrojstvo tijela za zaštitu tržišnog natjecanja i postupanje u vezi s provedbom ovoga Zakona.

[17] Uredba o sporazumima male vrijednosti (NN 9/2011). - Na sporazume male vrijednosti koji zadovoljavaju uvjete iz ove   Uredbe ne primjenjuju se odredbe o zabranjenim sporazumima iz Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja.

[18] Konkurentnost poduzeća - mjera sposobnosti poduzeća da u slobodnim i ravnopravnim tržišnim uvjetima proizvede robe i usluge koje prolaze test  međunarodnog tržišta,   uz istovremeno zadržavanje i dugoročno povećanje uspješnog poslovanja i vrijednosti poduzeća. To je sposobnost poduzeća da svojim proizvodima osvoji  određeni dio tržišta i određeni broj kupaca

[19] Inovacijska razina - razina proizvoda ili procesa mjerena stupnjem novosti (i originalnosti) u odnosu na slične proizvode ili procese, kod čega se očekuje da ta inovacijska razina donosi i konkurentsku prednost na tržištu.

[20] inovacija - je proizvod (ili usluga) ili proces koji predstavlja novost, odnosno uvedenu promjenu koja se unosi u postojeće stanje s korisnim rezultatom.Inovacija je primjena nove i poboljšane ideje, postupka, dobra, usluge, procesa koja donosi nove koristi ili kvalitetu u primjeni. Inovacija je rezultat kreativnog, inovativnog procesa. Inovacije se dijele na – izume, tehnička unapređenja i unapređenja rada.

[21] OECD-EUROSTAT, 2005, str.15

[22] MZOŠ - Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa (www.mzos.hr)

[23] BICRO d.o.o. - Poslovno-inovacijski centar Hrvatske, Osnovan na temelju odluke Vlade RH, te djeluje kao središnja ustanova za razvoj i unaprjeđenje inovacijskog i tehnologijskog sustava. (www.bicro.hr).

[24] HIT- Hrvatski institut za tehnologiju. (www.hit.hr)

[25]Program TEST- Program iz HIT-a.  Kroz program TEST financiraju se oni istraživački projekti pokrenuti od hrvatskih znanstvenika kojima se razvijaju nove tehnologije i koji po završetku istraživačke faze streme daljnjoj komercijalizaciji i stvaranju novih proizvoda ili usluga.(www.hit.hr)

[26] HGK – Hrvatska gospodarska komora (www.hgk.hr)

[27] Hrvatski savez inovatora – www.inovator.hr

[28] Savez inovatora Zagreba - www.savez-inovatora-zagreba.hr/

[29] Jane Jacobs, 2007,  Gradovi i bogatstvo naroda - Kako se zaista pokreće ekonomski razvoj, Metropress, Zagreb

[30] Više detalja može se naći u knjizi „Tehnološki park Zagreb – 15 godina razvoja“, (www.raza-tpz.hr.)

[31] HAMAG – Hrvatska agencija za malo gospodarstvo (www.hamag.hr)

[32] Poduzetnički inkubator - poduzeće u vlasništvu grada, županije, države, osnovano sa zadaćom da potiče razvoj poduzetništva.  posjeduje poslovne prostore  (zgradu – inkubator) u kojima  poduzetnici započinju svoj poslovni  život, rastu i razvijaju se uz pomoć stručnjaka iz poduzetničkog inkubatora.

[33] Tehnološki park – poduzeće u vlasništvu, grada , županije, a  vrlo često i sveučilišta osnovano sa zadatkom poticanja razvoja poduzetništva na području visokih tehnologija i razvoja proizvoda. Može imati sve značajke  i poduzetničkog inkubatora,  ali na području visokih tehnologija i razvoja. Najčešće je povezan sa  sveučilištem. U tehnološkom parku su poduzetnici koji se prvenstveno bave područjem visokih tehnologija i razvojem proizvoda. U nekim tehnološkim parkovima se ne provodi proces inkubacije, već težište stavljaju na poduzetnike u rastu i razvoju.

[34] Poduzetnički centar - poduzeće ili (rjeđe) ustanova u vlasništvu nekog grada ili županije, osnovana s ciljem da  potiče poduzetništvo kroz poslovno obrazovanje,   savjetovanje, promidžbu, izradu poslovnih planova   i ostale djelatnosti koje razvijaju poduzetništvo. Ne posjeduje zgradu s poslovnim prostorima za poduzetnike pa ne provodi procese inkubacije, već sve rade samo na savjetničkoj razini. Veliki broj poduzetničkih centara preregistrirao se u razvojne agencije.

[35] Poduzetnička zona - područje koje je prostorno-planskim dokumentima određeno za obavljanje gospodarskih djelatnosti, s izgrađenim prometnicama i komunalnom infrastrukturom. Gradovi i općine na čijem se području nalaze poduzetničke zone svojim aktima određuju gospodarske djelatnosti koje se mogu odvijati u poduzetničkoj zoni. Da bi bile ispunjene sve  funkcije poduzetničke zone, kako one usmjerene k gospodarskom razvoju, tako i funkcije očuvanja okoliša, poduzetnička zona morat će zadovoljavati standarde i minimalne sadržaje koje propisuje ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva.

[36] Razvojna agencija - poduzeće ili (rjeđe) ustanova u vlasništvu   nekog grada ili županije, osnovano  s ciljem da  daju potporu razvoju županije, da bude dio mreže županijskih razvojnih jedinica/agencija povezanih s Ministarstvom regionalnog razvoja, te da bude središnje mjesto za izradu projekata za razne EU razvojne fondove.

[37] UHIPP – Udruga hrvatskih institucija za poticanje poduzetništva. Osnovana je  12. prosinca 2000. u Zagrebu. Udrugu su osnovale 22 institucije za poticanje poduzetništva. Nažalost, nakon  nekoliko godina zbog nerazumijevanja okoline i Ministarstva UHIPP je prestao djelovati.

[38] Inkubacija - dinamičan proces rasta i razvoja poduzetnika organiziran i stručno vođen unutar specijalne institucije – inkubatora. razdoblje inkubacije traje od prvih kontakata sa stručnjacima inkubatora prije ulaska u inkubator pa do izlaska iz inkubatora. Cilj inkubacije je dovođenja poduzetnika do faze stabilnog poslovanja i daljnjeg rasta i razvoja izvan inkubatora.

[39] Tehnološki park Zagreb d.o.o. (TPZ) – prvi tehnološki park, poduzetnički inkubator za visoke tehnologije u Hrvatskoj, osnovan 1994. godine u okviru koncerna KONČAR. Nakon nekoliko godina, 1998. Grad Zagreb je kupio trgovačko društvo Tehnološki park i postao jedini vlasnik. Osnovan je sa zadatkom da potiče  poduzetništvo i privatnu inicijativu na području razvoja proizvoda i visokih tehnologija i kao inkubator pomaže malim poduzetnicima  u početnoj fazi razvoja. Ubrzo nakon osnivanja TPZ je postao najveća koncentraciju poduzetnika na području razvoja, inovacija i visokih tehnologija u Hrvatskoj. Nakon osnivanja Tehnološki park je mijenjao vlasnike, nazive i adrese (iako je ostao na istom mjestu), do sadašnjeg stanja u kojem je dio Razvojne agencije Zagreb. Kronologija promjena naziva - KONČAR-TEHNOLOŠKI PARK d.o.o. (1994.-1998.), TEHNOLOŠKI PARK ZAGREB d.o.o. (1998.-2005.), TEHNOLOŠKI PARK ZAGREB  d.o.o., dio društva GKG Zagreb  (2005.-2006.),  ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. podružnica Tehnološki park, Zagreb (2006.-2008.), RAZVOJNA AGENCIJA ZAGREB-TPZ d.o.o.  (2008.-    ). Prema ostvarenim rezultatima na području razvoja proizvoda Tehnološki park Zagreb je bio jedan o najboljih tehnoloških pakova u Srednjoj Europi.Rezultati dosadašnjeg rada do 2012. - 11 patenata, izvoz u 48 zemalja svijeta, 25-30 novih proizvoda godišnje, 153 nagrada i priznanja na svim svjetskim izložbama inovacija. Do početka 2012.kroz proces inkubacije u Tehnološkom parku prošlo je 55 malih, privatnih poduzeća. Adresa TPZ-a je Zagreb, Dragutina Golika 63. Više podataka na:  http://www.sveopoduzetnistvu.com/...

 [40] http://www.strategija.hr/...