Strategija razvoja poduzetništva i razvoja poduzetničke infrastrukture u Gradu Zagrebu do 2020. godine (1)

Što može Zagreb učiniti da pokrene kotač razvoja gospodarstva u Zagrebu i Hrvatskoj.

Podloga za raspravu iz ožujka 2011.

1.dio


Sažetak

Na 2. sjednici Skupštine trgovačkog društva Razvojna agencija Zagreb – TPZ d.o.o. održanoj 17. siječnja  2011. dogovoreno je da stručnjaci RAZA-e izrade Strategiju razvoja poduzetništva u Gradu Zagrebu[1]. Prijedlog Strategije, kao podloga za raspravu, predstavljen je  u ponedjeljak, 4. srpnja 2011. u Starogradskoj vijećnici, Zagreb, Ulica sv. Ćirila i Metoda 5/I.

Neke od tema kojima se bavi ova strategija su: kako do poduzetništva koje raste, razvija se, zapošljava i izvozi, zašto nam treba poduzetništvo temeljeno na znanju konkurentno na svjetskom tržištu, kako uvozno orijentirano gospodarstvo promijeniti u gospodarstvo koje izvozi, zašto je slaba veza znanosti i poduzetništva i kako da Zagreb ponovno postane motor razvoja hrvatskog društva i gospodarstva.

Težište ove strategije biti će stavljeno na proizvodno poduzetništvo dok će se područjem usluga, trgovine i turizma  baviti neka druga strategija.

Bez obzira što ta strategija obuhvaća samo jedan segment materije koju obrađuje cjelovita Strategija razvoja Grada Zagreba,  nastajalo se metodološki pratiti upute iz „Pravilnika o obveznom sadržaju, metodologiji izrade i načinu vrednovanja županijskih razvojnih strategija“ koji je izdalo Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva Republike Hrvatske 2010. godine.

Strategija ima 7 poglavlja od Uvoda do Zaključka.

U poglavlju „Analiza i ocjena stanja“ najprije se analizira sadašnje stanje hrvatskog i zagrebačkog gospodarstva, nakon toga su komentirani rezultati dosadašnjih strategija, a u SWOT analizi su utvrđene slabosti i snage zagrebačkog poduzetništva.

U sljedećem dijelu  opisani su  „Vizija i strateški cijevi“.

A u poglavlju „Strateške odrednice razvoja u budućnosti - prioriteti i mjere“ najprije je opisano gospodarstvo znanja, industrija i proizvodno poduzetništvo koje bi trebalo biti temelj zagrebačkog budućeg gospodarstva. Nakon toga, u sljedećim poglavljima nastojao se naći odgovor na ključno pitanje zagrebačkog razvoja: „Kako povećati izvoz, broj zaposlenika i udio industrije u gospodarstvu?”

Na kraju se govori o tome kakvu poduzetničku infrastrukturu, koja bi poticala poduzetništvo, Zagreb treba.

U toj Strategiji uključen je i dio koji daje prijedlog razvoja poduzetničke infrastrukture Grada Zagreba (Razvojne agencije i Tehnološkog parka) tako da su u svakom poglavlju navedeni zadaci i uloga Razvojne agencije i Tehnološkog  parka u realizaciji pojedinih zadataka iz Strategije razvoja poduzetništva

Iako slijedi propisana, standardna poglavlja strategija, način izrade strategije nije uobičajen, već pristupa na problemski način tako da uočava problem zagrebačkog gospodarstva, utvrđuje ciljeve koje želi postići i definira program akcija koje treba poduzeti da se riješi problem i ciljevi ostvare.

U Strategiji nije navedena financijska strana svih programa odnosno financijska sredstva koja su neophodna da se svi programi realiziraju. Taj dio treba izraditi uz pomoć tima financijskih stručnjaka, ali i ljudi koji definiraju financijski plan (proračun) Grada Zagreba.

Ključne riječi:  strategija, poduzetništvo, industrija, zagrebačko gospodarstvo, na znanju utemeljena poduzeća, gospodarstvo znanja, visoke tehnologije, gospodarska  kriza, poduzetnička infrastruktura, tehnološki parkovi, tehnopolis.

NAPOMENA

Zanimljivo je kako je Strategija razvoja poduzetništva nastala. Grad Zagreb je, konačno, 2011.godine, kao zadnji o svih hrvatskih županija, ipak odlučio izraditi Strategiju razvoja. (To je uvjet za kandidiranje na EU fondove). Za izradu strategije bio je zadužen Ured za strategijsko planiranje. Mi iz Razvojne agencije bili smo dio tima koji je taj zadatak trebao izraditi. Ja sam zastupao stav da Grad Zagreb ima dovoljno stručnjaka u svojim službama  da možemo sami osmisliti i izraditi strategiju koju će tada svi uredi i članovi Poglavarstva realizirati. Budući da u Strategijskom uredu dominiraju arhitekti i urbanisti koji o gospodarstvu malo znaju,  oni su  zastupali stav da taj zadatak treba provjeriti nekom institutu. I nas više nisu pozivali na sastanke.(Što znači da su nas izbacili iz tima).

I tada sam odlučio da mi sami napišemo Strategiju razvoja poduzetništva. Na Skupštini trgovačkog društva Razvojne agencije tom zadatku je dana službena podrška.

U srpnju 2011. ovu Strategiju razvoja poduzetništva Grada Zagreba predstavio sam u Starogradskoj vijećnici. Nakon predstavljanja u zanimljivoj diskusiji sudjelovali su mnogobrojni poduzetnici, gospodarstvenici, znanstvenici i političari.

STRATEG.-501112016

Predstavljanje Strategije razvoja poduzetništva 4. srpnja 2011. u Starogradskoj vijećnici

(Izvor: arhiva autora)

 P1010028

Predstavljanje Strategije u Starogradskoj vijećnici

(Izvor slike: arhiva autora)

  P1010038

Akademik Leo Budin, sudionik rasprave

(Izvor slike: arhiva autora)

 IN2

 Poduzetnik Ante Mandić, sudionik rasprave

(Izvor slike: arhiva autora)

 P1010051

Dr.sc. Jadranka Švarc, Intitut Ivo Pilar, sudionica rasprave

(Izvor slike: arhiva autora)

 

Strategiju razvoja Grada Zagreba pod nazivom ZagrebPlan, Razvojna strategija Grada Zagreba, Strateška razvojna usmjerenja do kraja 2013., na kraju je izradio jedan institut, usvojena je na Gradskoj skupštini 26. travnja 2012. godine. i uskoro zaboravljena. Trajanje Razvojne strategije Grada Zagreba produženo je u dva navrata, do kraja 2015. U veljači 2015. izrađen je novi dokument ZagrebPlan 2020.

I tog dokumenta se više nitko ne sjeća.

Sadržaj

I.UVOD

1.1. UVODNE NAPOMENE 

Strategije i planovi • Razvoj poduzetništva • Problemi koje treba riješiti

1.2. STRATEŠKE ALTERNATIVE

II. SAŽETAK

III. ANALIZA / OCJENA  STANJA

3.1. OSNOVNA ANALIZA

3.1.1.  HRVATSKO GOSPODARSTVO

Kriza Pogrešan gospodarski koncept, Trgovinski deficit, Povećanje

nezaposlenosti, Novo gospodarstvo

 3.1.2. GOSPODARSTVA GRADA ZAGREBA

 Trgovinski deficit Nezaposlenost Poduzetništvo i obrtništvo Deindustrijalizacija  

  Prihodi Grada –  Gradski  proračun

3.1.3. ŠTO KOČI RAZVOJ PODUZETNIŠTVA I INDUSTRIJE

3.2. REZULTATI PROVOĐENJA PRIJAŠNJIH STRATEGIJA       

3.3. SWOT ANALIZA ZAGREBAČKOG PODUZETNIŠTVA 

IV. VIZIJA I STRATEŠKI CILJEVI

4.1. VIZIJA - ZAGREB BUDUĆNOSTI

4.2. STRATEŠKI CILJEVI 

V. STRATEŠKE ODREDNICE RAZVOJA U BUDUĆNOSTI- PRIORITETI I MJERE

5.1. GOSPODARSTVO ZNANJA, INDUSTRIJA I PROIZVODNO  PODUZETNIŠTVO

5.1.1 NOVA INDUSTRIJA I GOSPODARSTVO ZNANJA

5.1.2. GOSPODARSTVO ZNANJA U ZAGREBU

5.2. KAKO POVEĆATI IZVOZ, BROJ ZAPOSLENIKA I UDIO  INDUSTRIJE   U  GOSPODARSTVU

    A. PROGRAM FINANCIJSKE PODRŠKE

  • Dosadašnje stanje • Komentar • Što treba učiniti • Uloga Razvojne agencije i Tehnološkog parka

    B. PROGRAM PODRŠKE U PROCESU RASTA, RAZVOJA I  RESTRUKTURIRANJA PODUZEĆA

  • Ciklus rasta i razvoja poduzeća • Proces „stvaranja“ novih poduzeća • Rast i razvoj postojećih poduzeća • Restrukturiranje poduzeća u problemima • Što treba učiniti - sustav potpore • Uloga Razvojne agencije i Tehnološkog parka

   C. PROGRAM SUSTAVNE PODRŠKE U RAZVOJU I INOVIRANJU PROIZVODA

        (+SUPSTITUCIJA UVOZNIH       MATERIJALA)

  • Konkurentska sposobnost • Hrvatski inovacijski sustav (HIS) • Program supstitucije uvoznih materijala • Rekapitulacija - što treba učiniti • Uloga Razvojne agencije i Tehnološkog parka

    D. PROGRAM MARKETINŠKE I PRODAJNE PODRŠKE U OSVAJANJU TRŽIŠTA

  • Dosadašnje iskustvo • Što treba učiniti - HIZ mreža • Uloga Razvojne agencije

    E. PROGRAM PODUZETNIČKE INFRASTRUKTURE

  • Ciljevi i zadaci poduzetničke infrastrukture • Vrste poduzetničke infrastrukture • Europski razvojni projekti

VI. KAKVU PODUZETNIČKU INFRASTRUKTURU ZAGREB TREBA

6.1. KAKVU PODUZETNIČKU INFRASTRUKTURU  ZAGREB IMA 

  • Razvojna agencija Zagreb-TPZ.d.o.o.

6.2. KAKO MOŽEMO ORGANIZIRATI PODUZETNIČKU  INFRASTRUKTURU U GRADU ZAGREBU

6.3. KAKVU RAZVOJNU AGENCIJU ZAGREB TREBA

6.4. KAKVE TEHNOLOŠKE PARKOVE  ZAGREB TREBA

  • Razlika između Tehnološkog parka Zagreb i ostalih tehnoloških parkova • Ulazna vrata Grada • Kako će djelovati novi Tehnološki park Zagreb • Nekoliko primjera mogućih lokacija za tehnološki park u Zagrebu

6.5. KAKVU PODUZETNIČKU ZONU ZAGREB TREBA

VII. ZAKLJUČAK 

       LITERATURA

Strategija razvoja  poduzetništva u Gradu  Zagrebu

I.Uvod

1.1. Uvodne napomene 

Strategija[2] razvoja poduzetništva[3] Grada Zagreba predstavlja samo jedan segment sveobuhvatne materije koju bi trebala obuhvaćati Strategija razvoja Grada Zagreba.

Strategija razvoja oblikuje razvojne pravce u kojima bi se Grad Zagreb trebao razvijati u sljedećem vremenskom razdoblju. Određuje kakav Zagreb želimo, „u kakvom Zagrebu želimo da odrastaju naša djeca i unuci“ i kojim putem želimo do tog i takvog Zagreba doći.

Strategijom ćemo ostvariti našu Viziju razvoja Grada, „sna“ kojim oblikujemo Zagreb u budućnosti.

U ovom radu definirati ćemo ciljeve koje želimo postići na području razvoja poduzetništva, ali i probleme koji stoje na putu do tih ciljeva, a strategijom ćemo odrediti putove kojima ćemo do tih ciljeva doći i metode kojima ćemo ih ostvariti.

Strategija razvoja Grada Zagreba treba biti usklađena sa Strategijom regionalnog razvoja Republike Hrvatske[4], 2011.-2013. koja je usvojena na Vladi RH 4. lipnja 2010. godine.  Rok za izradu svih županijskih strategija je  4. prosinca 2010. godine

Kod izrade Strategije razvoja poduzetništva korištene su upute iz Pravilnika o obveznom sadržaju, metodologiji izrade i načinu vrednovanja županijskih razvojnih strategija, (LIT 21) koji je izdalo Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva na temelju Zakona o regionalnom razvoju Republike Hrvatske.

U Operativnom programu za regionalnu konkurentnost RCOP 2012-2013 (LIT 19) – ukupni ciljevi koji se žele postići su  ”postizanje veće konkurentnosti i uravnoteženi regionalni razvoj unapređenjem uvjeta za inovacije, poticanjem istraživanja i tehnološkog razvoja  i poboljšanjem elektroničkih usluga, uz podršku malim i srednjim poduzetnicima povezano s poboljšanjem ukupnih ekonomskih uvjeta hrvatskih regija“.

Strategije i planovi

Katkada se umjesto pojma strategije koristi naziv Plan, što je u skladu s nekadašnjim srednjoročnim i dugoročnim planovima. Te planove su nekada (prije 1990.) radile ekipe vrlo stručnih ljudi u različitim institucijama koje su se bavile područjem planiranja.

Međutim, kraj svih stručnih podloga koje su bile ugrađivane u te planove njihov je cilj bio realizirati političke odluke u jednom krutom, nedemokratskom sustavu koji nije bio orijentiran na tržište. Zato svi ti stručno izrađivani planovi nisu previdjeli kolaps sustava koji se dogodio 1990., a nisu niti pripremili gospodarstvo za  poslovanje u tržnim uvjetima.

Takvi planovi se više temelje na brojčanim podacima koji prate realiziranje donesenih (političkih) odluka.

Strategija bi morala imati širi smisao i uključivati uz ekonomske parametre i analizu i osmišljavanje smjera razvoja cijelog društva.

Strategija razvoja jednog grada (Zagreba) mora obuhvaćati sve mnogobrojne segmente razvoja jednog veoma složenog i dinamičnog sustava. Među njima je  gospodarstvo jedan od najvažnijih. 

A unutar toga poduzetništvo, odnosno Malo gospodarstvo[5], predstavlja najdinamičniji dio gospodarstva.

Razvoj poduzetništva

Razvoj poduzetništva u velikoj mjeri ovisi o:

  • Gospodarskom stanju i trendovima razvoja gospodarstva u Hrvatskoj, Zagrebu i svijetu – gospodarskoj okolini u kojoj poduzetnici djeluju
  • Pravnom sustavu koji treba štititi poslovanje
  • Strategiji razvoja društva i Grada i programima za poticanje poduzetništva
  • Političkim stavovima i odlukama
  • Obrazovnom sustavu i kvaliteti obrazovanja
  • Vrijednosnom sustavu u društvu i odgoju djece

 Ali što je najvažnije, bitan je stav i odluka:

„Ako stvarno želimo poduzetništvo, imati ćemo ga.

Samo trebamo iskreno i pošteno to željeti“.

Problemi koje treba riješiti

Strategijom razvoja poduzetništva želimo sustavno i dugoročno definirate pravce razvoja, metode i načine rada kojima će se riješiti nagomilane probleme u kojima se našao Grad Zagreb u 2011. godini.

Problemi s kojima se suočava Grad Zagreb u svom razvoju i koje treba riješiti su:

  1. trgovinski deficit je gotovo 9 milijardi dolara
  2. Zagreb ima tri puta veći uvoz od izvoza
  3. izvozne mogućnosti se drastično smanjuju
  4. u gospodarstvu dominiraju uvoznici i trgovci
  5. ima sve manje izvozno sposobnih poduzeća i proizvoda konkurentnih na svjetskom tržištu
  6. sve manje novih ili inoviranih proizvoda
  7. konkurentnost i inovativnost poduzeća pada
  8. opadaju znanja o organizaciji, poslovnim procesima i produktivnosti
  9. znanstvene institucije zatvaraju se u sebe, sve više odvajaju od gospodarstva i gube sposobnost stvaranja upotrebljivih rezultata
  10. institucije postaju same sebi svrha i ne surađuju među sobom

Vezano uz Strategiju razvoja poduzetništva na kraju je Poglavlje koje govori o  poduzetničkoj infrastrukturi neophodnoj za realiziranje Strategije razvoja poduzetništva u Gradu Zagrebu.

Kod toga će se težište staviti na tehnološke parkove i na razvojnu agenciju.

NAPOMENA :

Težište ove strategije biti će stavljeno na proizvodno poduzetništvo dok će se područjem usluga, trgovine i turizma  baviti neke druge strategije.

 1.2. Moguće strateške alternative razvoja Grada Zagreba

Strategija razvoja Grada Zagreba treba biti izabrana između nekoliko mogućih strateških alternativnih pravaca, od kojih je I. strateški pravac danas prevladao, a II. bi se trebao tek izboriti.

  I. strateška alternativa

Grad Zagreb je administrativno, financijsko i trgovačko središte Hrvatske i svoj razvoj će temeljiti na tim djelatnostima, a  ne na industriji.

Budući da je gradski prostor skup treba do kraja provesti deindustrijalizaciju Grada i industriju treba „deložirati“ iz Grada.

U Gradu treba graditi zgrade za stanovanje, poslovne urede, banke, supermarkete, turističke objekte i prometnice.

II. strateška alternativa

Grad Zagreb je administrativno, ali i znanstveno, gospodarsko, poduzetničko  središte Hrvatske koji mora imati jaku izvozno orijentiranu industriju kao temelj svog bogatstva.

Razvoj industrije i poduzetništva mora se temeljiti na suvremenim, inovativnim djelatnostima temeljenim na znanju, visokim tehnologijama i zagrebačkoj industrijskoj tradiciji povezan sa sveučilištem, istraživanjem i razvojem. 

Grad Zagreb nije samo središte Grada, već i mnogobrojni prostori na rubu Grada na kojima treba osnovati poduzetničke zone i tehnološke parkove u kojima će se razvijati poduzetništvo i  nova industrija 21. stoljeća.

Fakulteti će biti usko povezani s tom novom industrijom i novim konceptom Grada i obrazovati će mlade ljude koji će imati gdje raditi i svoje znanje ulagati u razvoj gospodarstva.

Ova Strategija zastupa tu drugu, industrijsko-izvoznu stratešku alternativu

II. Analiza / ocjena stanja

2.1.    Osnovna analiza

2.1.1. Hrvatsko gospodarstvo

Grad Zagreb razvija se pod utjecajem cjelokupnog stanja hrvatskog gospodarstva, ali i Grad Zagreb ima presudan utjecaj na razvoj  cijelog hrvatskog gospodarstva.

Kriza

Razdoblje od kraja 2008. godine karakterizira velika gospodarska kriza koja je  pokrenuta slomom financijskog sustava u Americi, zahvatila svijet, a naravno i      Hrvatsku.

Globalna financijska kriza[6] , koja je krajem 2008. godine zavladala svijetom,  posljedica je  deformacije svjetskog financijskog sustava koji se potpuno odvojio od realne proizvodnje, realnih proizvoda, realnih  vrijednosti i otišao u nerealan, virtualan, špekulantski svijet financijskog mjehura.

Intenzitet globalne ekonomske krize u 2009. godini najbolje pokazuje podatak da je na svjetskoj razini, prvi put nakon više od pola stoljeća, ostvaren pad gospodarske aktivnosti. Podaci za međunarodno okruženje pokazuju da je globalna stopa rasta sa 5,2% u 2007. godini pala na 3,0% u 2008., a u 2009. godini ostvaren je pad (-0,6%). Pritom su u četiri od pet najvećih svjetskih gospodarstava koja čine približno 50% globalnog BDP-a: SAD-u (-2,4%), Japanu (-5,2%), Njemačkoj (-5,0%) i Francuskoj   (-2,2%) zabilježene negativne stope rasta, dok je samo u Kini zadržana visoka stopa gospodarskog rasta od 8,7% (samo 0,9 postotnih bodova niža nego u prethodnoj godini).

Podaci za Europsku uniju, najvažnijeg ekonomskog partnera Hrvatske, istodobno pokazuju da je i na tom području zabilježen značajan pad gospodarske aktivnosti (stopa rasta je s 2,9% u 2007. godini smanjena na 0,7% u 2008. te na -4,2% u 2009. godini).

(Hrvatsko gospodarstvo u 2009. godini – HGK Lit.12 )

Naravno, da je kriza svjetskog gospodarstva povukla u krizu i hrvatsko gospodarstvo.

I u Hrvatskoj je 2008. godine znatno usporen rast gospodarske aktivnosti, a u 2009. godine došlo je do snažnog pada BDP-a, prvog nakon devet godina, i to za 5,8 posto u odnosu na prethodnu godinu.

U prvom tromjesečju 2009. realna stopa rasta BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine bila je -6,7%, u drugom tromjesečju -6,3%, trećem -5,7%, a u četvrtom -4,5% u odnosu na isto tromjesečje 2008. Kako je objavio DZS, sve kategorije BDP-a s rashodne strane zabilježile su 2009. godine značajan realni pad.

Pad ukupne gospodarske aktivnosti odraz je s jedne strane poremećaja na svjetskom tržištu, a s druge strane višegodišnjih strukturnih problema hrvatskog gospodarstva.

Došlo je do pada proizvodne, povećanje nezaposlenosti i vanjskog duga.

Bruto dodana vrijednost realno je u 2009. bila manja za 4,0% u odnosu na 2008. godinu, što je rezultat znatnog pada realne dodane vrijednosti industrijske proizvodnje i trgovine.

 STRATEG.-1

Pogrešan gospodarski koncept

Međutim svjetska kriza nije uzrokovala našu krizu, ali je pomogla da se razotkrije činjenica da je koncepcija razvoja hrvatskog gospodarstva orijentiranog na uvoz s intenzivnom deindustrijalizacijom, pogrešna.

Kod nas se stvaralo gospodarstvo koje se ne temelji na stvaranju  novih proizvoda i novih vrijednosti već se temelji na uvozu tuđih proizvoda i tuđih vrijednosti. I taj koncept je doživio slom i katastrofalne rezultate.

 STRATEG.-201112016

U prethodnom razdoblju (dobre konjunkture na svjetskom tržištu) nije dovršeno  restrukturiranje gospodarstva, odnosno nisu dovršene mnoge društvene reforme koje bi u kriznim vremenima doprinijele boljoj poziciji proizvodnog sektora. Tako industrija, posebice prerađivačka, dočekuje krizu uglavnom s niskom razinom konkurentnosti i efikasnosti poslovanja, povećanom nelikvidnosti, uz kontinuirani pad zaposlenosti te sve manjim brojem proizvoda za izvoz.

Dakle proces deindustrijalizacije koji traje desetljećima, (a nakratko je prekinut samo 2004. godine, nakon čega de facto dolazi do stagnacije industrije), je u uvjetima aktualne krize produbljen ( u 2009. godini je udio industrije u BDV-u bio na najnižoj razini u posljednjih petnaestak godina).

Dugogodišnje zanemarivanje industrijske politike (prosječna stopa rasta industrije u razdoblju 2000-2008. g. iznosi svega 3,7%), uz sve nepovoljnije uvjete poslovanja izazvanih globalnim recesijskim kretanjima, dovelo je industriju Hrvatske u 2009. godini na razinu od svega 80-ak posto proizvodnje iz 1990. godine.

To je tim važnije što je industrija, unatoč nepovoljnim kretanjima, još uvijek najznačajnija djelatnost hrvatskog gospodarstva, kada se radi o izvozu.

U ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti industrija sudjeluje s 19,1%, a u bruto domaćem proizvodu sa 16,7%. Osim toga, oko 95% vanjskotrgovinske robne razmjene odnosi se na industriju koja zapošljava petinu zaposlenih u pravnim osobama.

U takvim uvjetima industrijska proizvodnja je u 2009. godini bila manja za 9,2% u odnosu na 2008. godinu s time da negativan trend kontinuirano traje od studenog 2008. godine.

(Hrvatsko gospodarstvo u 2009. godini – HGK Lit.12 )

Hrvatska je neupitno već  ekonomija usluga ( sa svim negativnim posljedicama koje to donosi), jer je, primjerice u 2007. godini svega 29% BDV dolazilo od industrije, 8% od poljoprivrede, 7% od građevinarstva a ostatak od usluga (javna uprava, hoteli i restorani, financijske usluge, transport, trgovina (Slika)

 STRATEG.-301112016

 

 Isto tako, broj zaposlenih u uslužnim djelatnostima se udvostručio, od 28,8% u 1971. na 59,6% u 2001. čime usluge dominiraju u strukturi zaposlenih (Peračković, 2007)

Međutim, treba voditi računa da je sektor usluga nedovoljno definiran i konfuzan[7] ,, te da konvencionalno obuhvaća sve „bijele ovratnike“  – od nuklearnog fizičara do konobara.  U sektoru usluga valja razlikovati barem tri pod-sektora:

  • Standardni sektor usluga (osobne usluge, pošta, transport, računovodstvo…
  • Sektor usluga temeljenih na znanju (KIS), zdravlje, I&R, obrazovanje…
  • Sektor poslovnih usluga temeljnih na znanju (KIBS)- intermedijarne usluge – “poslovne podloge” kao IKT, sve vrste konzultacija, financijsko posredovanje;sinergija novih tehnologija i novih usluga.

Broj zaposlenih u sektoru usluga (negospodarstvenih djelatnosti) u Hrvatskoj jest 60%,  ali u sektoru usluga temeljenom na znanju je manje od 10%  što ilustrira manjak proizvdnog sektora koje bi ove poslovne usluge bile potrebne.  

Pogrešan gospodarski koncept u najvećoj se mjeri odražava na smanjenje izvozne sposobnosti naših poduzeća i stalnim povećanjem uvoza u odnosu na izvoz, odnosno stalnim povećanjem deficita robne razmjene s inozemstvom.

Zanimljivo je da je kriza  djelomično smanjila deficit robne razmjene s inozemstvom, jer je došlo do drastičnog smanjenja i uvoza i izvoza.

Trgovinski deficit

Negativan saldo robne razmjene je u 2009. godini dosegao - 10,7 milijardi američkih dolara (prosječna godišnja stopa rasta salda robne razmjene u razdoblju 2005. - 2009. bila je -2,2%).

Pokrivenost uvoza izvozom je 2009. godine bila 49,5%, te je povećana za 2,2 postotna poena u odnosu na 2005. kad je iznosila 47,3%, što je većim dijelom rezultat smanjenog uvoza.

 STRATEG.-401112016

  „Hrvatska je 2010. godine  uvezla roba i usluga za 15,1 milijardu eura, a izvezla za samo 8,3 milijardi eura što dovoljno govori o strukturi domaćeg gospodarstva”, zaključak je 6. konvencije Hrvatskih izvoznika (HIZ).

Statistike za prvo tromjesječje ove godinu (2011.) govore da nam je izvoz pao 2,5 posto, a uvoz porastao 2,8 posto u odnosu na isto razdoblje 2010. godine

 "Od 113.586 registriranih trgovačkih društava u Hrvatskoj, odnosno 96.758 onih koji dostavljaju Fini svoje financijske podatke, samo je 12.035 njih koji nešto izvoze (izvoz veći od 100.000 kuna). Činjenica da je samo 10 posto hrvatskog gospodarstva usmjereno na izvoz je izrazito loše",[8] (Podaci na  temelju izvješća FINA-e za 31.12.2010. godine. Međuti tim izvoznicima je samo 284 velikih trgovačkih društava)

Ali ti hrvatski izvoznici su u 2010. godini zapošljavali 442.124 zaposlenika, što je  50% od ukupnog broja zaposlenih u Hrvastkoj, ostvarili 62% prihoda RH  (373.369.245.179 kn), ostvarili 61% rashoda RH (363.855.073.018 kn) i ostvarili 2,17 puta veću dobit od RH (9.514.172.161 kn).

 Tko stvara hrvatski izvoz ?

UDIO PRERAĐIVAČKE INDUSTRIJE U ROBNOM IZVOZU RH

  1. godine              95,9%
  1. godine              94,7%
  1. godine              91,0%
  1. godine (I-III)      88,1%

Povećanje nezaposlenosti

Kriza u hrvatskom gospodarstvu najbrutalnije se odrazila u povećanju broja nezaposlenih osoba, jer su mnogi poslodavci smanjivanje troškova vrlo često započinjali otpuštanjem radnika.

 STRATEG.-601112016

 STRATEG.-701112016

Izvješće Fine za 2010. godinu pokazuje da je 1000 najvećih tvrtki u Hrvatskoj u 2010. godini ostvarilo ukupno 414 milijardi kuna prihoda i 11,8 milijardi kuna dobiti, a u njima je izgubljeno 13 tisuća radnih mjesta. Svaki drugi otkaz lani je podijeljen u 1000 najvećih tvrtki.

Iako je u prošloj godini prihod najvećima pao samo dva posto u odnosu na 2009. godinu, kada je pao sedam posto u odnosu na prethodnu godinu, izgubljeno je čak 13 tisuća radnih mjesta zbog čega je broj zaposlenih u 1.000 najvećih tvrtki pao ispod 400 tisuća. [9]

Novo gospodarstvo

Svi ti pokazatelji govore da je nakon sloma  dosadašnjeg oblika i tipa gospodarstva potrebno stvarati novo gospodarstvo, proizvodno i izvozno orijentirano koje traži novu strategiju, nova rješenja i novi odnos prema razvoju.

Zagreb treba biti primjer kako bi to novo gospodarstvo trebalo izgledati.

2.1.2. Gospodarstva Grada Zagreba 

Stanje gospodarstva Grada Zagreba u 2010. uvjetovano je krizom koja je zahvatila hrvatsko (a i svjetsko) gospodarstvo, stanjem u kojem se nalazi cijelo hrvatsko gospodarstvo, ali je još više rezultat dugogodišnjih negativnih trendova razvoja u Gradu.

Zagreb je od XVI. stoljeća (od 1557. kada se u pisanim dokumentima prvi puta spominje kao glavni grad Hrvatske)  kulturno, znanstveno, gospodarsko, političko i administrativno središte Hrvatske.  A to znači da je, gotovo oduvijek, bio osnovna pokretačka snaga i gospodarstva i svih segmenata Hrvatske. U Gradu Zagrebu, najjačem gospodarskom središtu Hrvatske, ostvaruje se gotovo trećina BDP-a Republike Hrvatske. Udjel Zagreba u BDP-u Republike Hrvatske porastao je sa 28,7% u 2000. godini na 32,4% u 2005., ali je smanjen na 30,8% u 2007. U razdoblju od 2001. do 2008., BDP Grada Zagreba prosječno je realno rastao 5,1% godišnje, odnosno 0,6 indeksnih bodova iznad stope gospodarskog rasta Hrvatske.

BDP Grada Zagreba iznosi gotovo 100 milijardi kuna, uz BDP po stanovniku na razini 16,766 eura, što je 73,6% iznad prosjeka Hrvatske.

U zemljama Europske unije odnos BDP-a po stanovniku u metropoli prema nacionalnom prosjeku u pravilu je između 1,5 i 2 puta veći.

U ukupnom BDP-u RH prema zadnjim statističkim podacima koji se odnose na 2007. godinu, udjel Sjeverozapadne Hrvatske je 46,8%, uz dominantnu poziciju Grada Zagreba od 30,8% i Zagrebačke županije od 5,6%; Jadranske Hrvatske 32,3%, te Srednje i Istočne Hrvatske od 20,9%.

BDP po stanovniku RH 2007. godine (tekuće cijene) iznosio je 70.835 kuna (9.656 eura), Sjeverozapadne Hrvatske 88.109 kuna (12.010 eura), Grada Zagreba 122.995 kuna (16.766 eura), a Zagrebačke županije 53.993 kuna (7.360 eura).

Realna vrijednost BDP-a RH u 2009. godini smanjena je za 5,8% u odnosu na prethodnu godinu.

U 2009. najveći udjel u bruto dodanoj vrijednosti Grada Zagreba ostvaruje se u poslovnim uslugama - djelatnostima financijskog posredovanja, poslovanja nekretninama, iznajmljivanja i ostalim poslovnim uslugama, čiji je udjel povećan sa 18% u 2002. na gotovo 30% u 2007. godini.

Bez obzira što je udio Zagreba u hrvatskom gospodarstvu i dalje dominantan danas je Zagreb pokretač uvozničke koncepcije razvoja hrvatskog gospodarstva i lider u deindustrijalizaciji.

STRATEG.-801112016A.Trgovinski deficit

Podaci o trgovinskom deficitu, odnosno razlici između uvoza i izvoza roba predstavljaju temeljni pokazatelj za ocjenu nekog gospodarstva.

Količina izvoza govori o sposobnosti gospodarstva, u prvom redu industrije, da proizvodi proizvode konkurentne na svjetskom tržištu, to znači da pobjeđuje u tržnoj utakmici.

Količina uvoza govori o slabosti gospodarstva koje nije samo u stanju proizvesti robu, već ju mora uvoziti.

Pokrivenost uvoza izvozom na području Grada Zagreba 2005. bila je 30,4%, a 2009. 30,8%.

Na razini RH udjel Grada Zagreba u izvozu je 2009. bio 37,4%, a u uvozu 60,1%.

Robna razmjena s inozemstvom Grada Zagreba i RH, 2001.-2009.

 STRATEG.-901112016

 

Zbog krize smanjen je uvoz, ali je smanjen i izvoz pa je i trgovinski deficit smanjen.

U 2010. trgovinski deficit je iz tog razloga smanjen za 12,7% u prvih 9 mjeseci 2010. godine

Najznačajnija izvozna tržišta Grada Zagreba u prvih devet mjeseci 2010.g. bile su BiH (17,5% izvoza), Italija (11,8%), Njemačka (9,9%), Slovenija (5,7%) i Srbija (4,6%). Najveći udio u ukupnom uvozu u navedenom razdoblju imale su Rusija (14,7%), Njemačka (11,8%), Italija (10,0%), Kina (8,0%) i Slovenija (5,7%).

 STRATEG.-x1001112016

U razdoblju (2001.-2009.) postoji tendencija sve izraženijeg negativnog salda robne razmjene sa inozemstvom s apsolutnim smanjenjem tek 2009., očito iz razloga recesije.

Pri tome Zagreb i Sjeverozapadna Hrvatska najviše doprinose negativnom saldu robne razmjene na državnoj razini, budući da Panonska i Jadranska Hrvatska imaju malu vrijednost uvoza i gotovo u potpunosti ga pokrivaju izvozom.

Prerađivačka industrija sudjeluje sa 73,1% u ukupnom izvozu Grada Zagreba u prvih devet mjeseci 2010.g., a slijede proizvodnja električne opreme (14,5%), proizvodnja osnovnih farmaceutskih proizvoda i farmaceutskih pripravaka (9,1%), proizvodnja kemikalija i kemijskih proizvoda (5,4%) i proizvodnja prehrambenih proizvoda (5,1%).

Proizvodnja električne opreme bilježi rast od visokih 61,0%, u proizvodnji strojeva i uređaja,  vrijednost izvoza povećana je za 16,6%,

B. Nezaposlenost

Nezaposlenost je drugi značajni pokazatelj snage, odnosno slabosti  nekog gospodarstva.

Zapošljavanje ljudi mora biti prvi cilj razvoja društva. Za nezaposlene ljude svi ostali ciljevi nemaju nikakvu vrijednost.

U Zagrebu je 28. veljače 2011.  bilo 41.562 nezaposlenih osoba.

To govori o daljnjem rastu nezaposlenosti u Gradu Zagrebu, jer je 31.12. 2010. imao 39.912 nezaposlenih osoba (20.551 žena), većinom srednje stručne spreme (20.844), ali i 7.480 nezaposlenih osoba više i visoke stručne spreme. 

To je za 17,0% više nego u prosincu 2009. Dinamika rasta broja nezaposlenih u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji veća je nego na razini Republike Hrvatske, za koju je broj nezaposlenih u posljednjih 12 mjeseci povećan za 9,7%.

Po dobi najzastupljeniji među nezaposlenima su mladi 20-29 godina (10.747) i stariji 50-59 godina (10.346)

Tijekom 2010. u evidenciju nezaposlenih s područja Grada Zagreba prijavilo se 37.430 osoba i njihov broj je tijekom 2010. i 2009. veći u odnosu na prethodnu godinu.

STRATEG.-x1101112016

                             STRATEG.-x1201112016

Vidi se da je opadajući trend broja nezaposlenih u Zagrebu na godišnjoj razini prekinut je u ožujku 2009. godine, nakon čega se bilježi konstantan rast broja nezaposlenih.

Na razini Hrvatske uočen je porast nezaposlenih na poslovima koji su nekada bili kadrovski deficitarni, na primjer, na području informacija i komunikacija krajem 2010.godine bilo je u prosjeku 3.270 nezaposlenih osoba, od toga 252 informatičara i programera

 STRATEG.-x1301112016

Zaposlenost - Ukupan broj zaposlenih u Gradu Zagrebu, na dan 31.ožujka 2009. iznosio je 424.263, od čega je u pravnim osobama bilo 378.938 zaposlenih, vlasnika i zaposlenih kod njih u obrtu i djelatnostima slobodnih profesija bilo je 44.635 te 690 poljoprivrednika (zaposleni osiguranici poljoprivrednici).

U Gradu Zagrebu je također najviše zaposlenih bilo u djelatnosti trgovine (19,7%), a slijede prerađivačka industrija (12,5%), javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje (8,9%), građevinarstvo (8,2%) i stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti (7,4%)., obrazovanje (7,1%) te djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi (6,6%).

Prema apsolutnom broju zaposlenih proizlazi da je Zagreb prvenstveno grad javne uprave i javnih službi (administrativno-političko, obrazovno i zdravstveno središte), zatim jako financijsko i trgovačko središte.

Nekadašnje prvenstvo Zagreba po zaposlenosti u industriji danas su dakle preuzele negospodarske (uprava, obrazovanje, zdravstvo itd..) djelatnosti, a od gospodarskih financijski sektor.

Unatoč razmjerno dinamičnom rastu zaposlenosti, stopa zaposlenosti (udjel broja zaposlenih u ukupnoj radno sposobnoj populaciji) u Zagrebu je na  razini od 45%, dok je isti indikator za zemlje Europske unije na razini 65%, što oslikava potrebu za daljnjim razvojem i restrukturiranjem gospodarstva Zagreba koje će voditi daljnjem povećanju zaposlenosti.

Nezaposlenost - se neće riješiti socijalnim programima i naknadama za nezaposlene, neće se riješiti ni na Zavodu za zapošljavanje.

Nezaposlenost će se riješiti samo otvaranjem novih radnih mjesta.

C. Poduzetništvo i obrtništvo

Poduzetništvo i obrtništvo su gospodarske djelatnosti koje bi trebalo uvijek zajednički analizirati, jer imaju mnogo toga zajedničkog. A obrtništvo možemo uvijek smatrati dijelom poduzetništva.

Poduzetništvo je dio gospodarstva, njegov najvitalniji dio, koji u komunističkom razdoblju gotovo nije postojao i uglavnom je bio zabranjivan i anatemiziran.

Korijeni poduzetništva u Hrvatskoj, a posebno u Gradu Zagrebu, sežu u daleku prošlost. Možemo reći da organizirano djeluje od 1466.,  kada je kralj Matija Korvin boraveći u Zagrebu potvrdio pravila postolarskog ceha. U XVII stoljeću javljaju se kod nekih vlastelinskih posjeda prvi pothvati s obilježjem manufakturnog doba, a nakon 1800. nalazimo i na ranoindustrijska poduzeća u pojedinim gradskim središtima.

Prvi tiskani hrvatski gospodarsko-politički program dao je još 1832. grof Janko Drašković, ideolog Iliraca.

“Popis obrta” iz 1883., namijenjen za izložbu u Budimpešti 1885., daje cjelovitu sliku građanske i netom razvojačene sjeverne Hrvatske. Iz toga se vidi da ima ukupno 37.895 pothvata, od čega 97.9 % čine obrtnici s jednim do pet radnika.

 STRATEG.-x1401112016

Zanimljivo je da obrtničko i industrijsko poduzetništvo obuhvaćaju izrazom pothvat.

Nakon 1990. u Zagrebu se osniva veliki broj privatnih poduzeća.

 STRATEG.-x1501112016

 

NAPOMENA – poduzetništvo je vrlo dinamičan organizam koji se stalno mijenja tako se i osnovni pokazatelji poduzetništva (i obrtništva) stalno mijenjaju. Zato se neke brojke u tabelama mijenjaju ovismo o vremenskom razdoblju i datumu za koji ti podaci vrijede.

Vrlo često se kod iznošenja podataka o pravnim subjektima ili o poduzetnicima ne zna misli li se i na obrtnike ili ne. HGK u svojim izvješćima obrtnike ne ubraja. Neke brojke se mijenjaju i ovisno o izvoru iz kojeg se dobivaju podaci.

Poduzetništvo

Nakon komunističkog razdoblja, poslije 1990. godine, u Gradu Zagrebu i Hrvatskoj poduzetništvo dobiva novi zamah. I pored svih nerazumijevanja s kojima se suočava predstavlja najvitalniji dio gospodarstva koji zapošljava

Na razini RH u razdoblju 2005. do 2009. godine broj poduzetnika je rastao po prosječnoj godišnjoj stopi od 6,1%, a broj zaposlenih kod poduzetnika po stopi od 2,1% godišnje. Četverogodišnji rast ukupnoga prihoda hrvatskog poduzetništva kretao se po prosječnoj stopi od 4% godišnje.

No 2009. godine u odnosu na 2008. ostvarena je u RH  razina ukupnoga prihoda indeksom 86,4.

 STRATEG.-x1601112016

Iz takve koncentracije poduzetnika na relativno malom gradskom prostoru proizlazi da je u Zagrebu aktivno 95 poduzetnika po km2 odnosno 76,2 poduzetnika na 1.000 stanovnika. Dotle je u RH prosječno aktivno ukupno 4,0 poduzetnika po km2 (uključujući i obrtnike sa slobodnim profesijama) ili 51 poduzetnik na 1.000 stanovnika.

Primjetno je veliko smanjenje ukupnih prihoda poduzetnika u Zagrebu u 2009. godini nominalno za 9%, što je u realnim terminima (deflacionirano) pad za čak 11.1%. Iako je zaposlenost pala za samo 1%, jer je utjecaj recesije djelomično kompenziran smanjenjem realnih plaća za 2%, u 2010. godini može se očekivati i zamjetni pad zaposlenosti.

Promatrano prema veličini, najviše je malih poduzetnika koji čine 97,7% svih poduzetnika u Gradu Zagrebu, srednje velikih poduzetnika je 1,5%, dok je velikih poduzetnika 0,7%.

Unatoč malom udjelu u ukupnom broju, veliki poduzetnici ostvaruju glavninu prihoda u Gradu Zagrebu (60,8%), mali sudjeluju sa 23,7%, a srednje veliki poduzetnici realizirali su 15,5% od ukupnog prihoda u prvih devet mjeseci 2010.g.

 U Zagrebu prema ukupnom prihodu (u razdoblju siječanj – rujan 2010.)

  • trgovina na veliko i malo (40,6% udjela),
  • prerađivačka industrija (12,9%),
  • informacije i komunikacije (8,1%),
  • opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija (8,1%)
  •  građevinarstvo (6,6%).

Prema broju poduzetnika

  • trgovina na veliko i malo sa udjelom od 31,1% u ukupnom broju poduzetnika
  • stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti (20,6%),
  • građevinarstvo (11,1%),
  • prerađivačka industrija (9,3%)
  • informacije i komunikacije (6,8%).

Prema broju zaposlenih

  • trgovina s udjelom od 26% u ukupnom broju zaposlenih kod poduzetnika
  • prerađivačka industrija (14,4%),
  • prijevoz i skladištenje (9,6%),
  • građevinarstvo (9,3%),
  • stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti (7,2%)
  • informacije i komunikacije (7,1%).

ZAKLJUČAK –  u poduzetništvu dominira trgovina, a u razdoblju 2009. i 2010.godini                            broj poduzetnika stagnira, a prihod i broj zaposlenih padaju.

Obrtništvo[17]

Obrtništvo je najstariji oblik poduzetništva u Gradu Zagrebu sa višestoljetnom tradicijom. Danas je obrtništvo  u krizi, konstantno se smanjuje broj obrtnika i polako se gubi linija razgraničenja obrtnika i trgovačkih društava.

 STRATEG.-x1701112016

Udio Grada Zagreba u ukupnom broju obrtnika i zaposlenih u obrtu najveći je u Hrvatskoj, ali se postupno smanjuje.

Krajem 2003. u Gradu Zagrebu bilo je koncentrirano 19 posto obrtnika, odnosno 17,6 posto zaposlenih kod obrtnika u Republici Hrvatskoj.

Usprkos brojnim poticajima, od 2003. u Zagrebu kontinuirano pada broj obrta.

Krajem 2008. godine u Gradu Zagrebu bilo je 13 posto ili ukupno 2.533 obrta manje nego krajem 2003. godine.

Pad broja zaposlenih u obrtu u Gradu Zagrebu krajem svibnja 2009. u odnosu na kraj 2003. godine iznosio je gotovo 10 posto,

Prema statističkim podacima za 2009., u Gradu Zagrebu registrirano je 15.980 obrtnika ( 17,8% ukupno registriranih obrtnika u Republici Hrvatskoj, koji zapošljavaju 15,2% svih zaposlenih kod obrtnika - 20,992 zaposlenih u Gradu Zagrebu).

  STRATEG.-x1801112016

 Pad broja obrta je velikim dijelom posljedica gospodarske krize koja je zahvatila Hrvatsku pa time i Zagreb, ali do pada broja obrta u Gradu Zagrebu dolazi i uslijed njihova preseljenja na područje Zagrebačke županije (ova konstatacija se izvodi iz porasta broja obrta u Zagrebačkoj županiji u istom razdoblju). To znači da je politika poticanja razvoja obrta u Zagrebačkoj županiji uspješnija nego u Zagrebu.

Osim toga, dio obrta preoblikovao se u mala trgovačka društva. Razlog tomu su postignuti rezultati poslovanja u skladu sa Zakonom o porezu na dobit i sa Zakonom o stečaju.

 STRATEG.-x1906112016

Pada i udio izvoza obrta Zagrebačke županije i Grada Zagreba.

Značajno raste udio izvoza Krapinsko-zagorske županije u ukupnom izvozu obrta.

Potpore - Zbog značaja obrtnika kroz Program poticanja obrtništva Grad Zagreb je godinama ulagao značajna sredstva u obrtništvo. Međutim i pored toga obrtništvo se kontinuirano smanjuje.

 STRATEG.-x1901112016

Organizacija obrtničkog komorskog sustava

Kada se govori o razvoju obrtništva, treba istaknuti da su tijekom gotovo 160 godina, od kada je 1852 osnovana Hrvatska obrtnička komora, obrtnici razvili jedan veoma glomazan, složen, skup i prilično neučinkoviti komorski sustav. Taj sustav ima mnogo razina i mnogo organizacijskih cjelina. To su:

  • Hrvatska obrtnička komora
  • područne obrtničke komore
  • udruženja obrtnika
  • cehovi
  • sekcije

Vrijeme je da se preispita svrsishodnost ovakve organizacije i  pronađe optimalno rješenje koje će obuhvatiti i obrtnike i poduzetnike, te pojednostavni komorski sustav.

Tu akciju trebalo bi raditi paralelno s reorganizacijom  sustava Hrvatske gospodarske komore.

 

ZAKLJUČAK –  obrtništvo se pored svih potpora i programa koji su im posvećeni smanjuje,  a komorski sustav koji se bavi obrtništvom je postao kompliciran, skup i neučinkovit.

D. Deindustrijalizacija

Grad Zagreb je kroz povijest uvijek bio središte hrvatskog gospodarstva, industrije, znanosti, obrazovanja, kulture i znanja. Znanost sa Sveučilišta bila je u uskoj vezi s primjenom u proizvodnim poduzećima.

Industrija[21] predstavlja veoma složeni gospodarski organizam koji treba dobro razumjeti i pomno proučiti da bi se mogle utvrditi aktivnosti koje treba primijeniti u cilju razvoja i rasta.

Klasična podjela industrije vrši se na temelju NKD-a 2007, a često se industrija dijeli i na  četiri ključna industrijska ekonomska sektora[22]. Zagrebačka industrija aktivna je u sva 4 područja, a posebno velike mogućnosti i resurse ima na najnovijem području- u industriji znanja u kojoj i poduzetnici i njihove male vrtke temeljene na znanju imaju važno mjesto.

Unutar industrije, kao i cijelog gospodarstva, ima mnogo različitih skupina poduzeća i obrta s različitim značajkama, različitog tipa vlasništva, različitih vrsta djelatnosti u različitim fazama zrelosti, rasta i razvoja.

 

 

NAPOMENA – pod „gospodarstvom“ se ne misli cijelo gospodarstvo već poduzeća koja zadovoljavaju navedene kriterije. U Zakonu piše – poduzetnici – međutim  državna poduzeća nisu poduzetnici pa bi to moglo izazvati nesporazume.

Prije 90-tih Zagreb je bio industrijski grad i 47,3% ljudi koji su radili u gospodarskim djelatnostima, bili su zaposleni u industriji.

A 58,7% prihoda Grad Zagreb je dobivao iz industrije.

Međutim, već u 80-tim godinama svi trendovi razvoja gospodarstva, a time i industrije bili su negativni.

Deindustrijalizacija[26]

Osnovni trend strukturne promjene u gospodarstvu Grada Zagreba jest veliki pad udjela industrije. U usporedbi s 1989., u 2009. broj zaposlenih u industriji je gotovo prepolovljen (smanjenje sa 108 na 56 tisuća zaposlenih). Udjel prerađivačke industrije u ukupnoj zaposlenosti smanjen je sa 29,8% u 1989. na 15,9% u 2009.

Udjel industrije, građevinarstva i proizvodnog obrta u ukupnoj zaposlenosti u Zagrebu smanjen je sa 42,2% u 1989., na 23,9% u 2009. godini,

Taj proces deindustrijalizacije odnosno „uništavanja“ industrije koji se zadnjih dvadesetak godina provodio u Hrvatskoj i u Zagrebu učinio je veliku štetu gospodarstvu i cijelom društvu. Doveo je do :

  • velikog smanjivanja broja zaposlenih u industriji i pratećim djelatnostima
  • povećanja trgovinskog deficita – zbog povećanja uvoza i smanjivanja izvozne sposobnosti
  • gubitka znanja nužnog za stvaranje proizvoda
  • gubitka sposobnosti znanstvenih institucija da stvaraju rezultate korisne za razvoj društva
  • dovođenje gospodarstva u kolonijalni položaj u odnosu na multinacionalne kompanije
  • promjene vrijednosnog sustava u društvu – u kojem se proizvodna i industrijska znanja više ne cijene
  • ugrožavanja suverenosti Republike Hrvatske

Taj proces je započet već 80-tim godina, kada je bivše socijalističko gospodarstvo sve više zapadalo u krizu.  A posebno je uzrokovan šokantnim udarcima koje je naše društvo primalo tijekom tog razdoblja tranzicije nakon 1990. godine:

  1. šok tranzicije – i masovnog gubitka tržišta
  2. šok privatizacije – uništavanje poduzeća (npr. Plive, Prvomajske… )
  3. šok politike „izbacivanja industrije iz Grada“

Pored toga i u cijelom svijetu  provodio se proces u kojem je gospodarstvom počeo snažno dominirati financijski svijet, odvojen od materijalnog svijeta i dominacija „tercijarnih (uslužnih) djelatnosti“ na račun materijalne proizvodnje. U okviru tog procesa proizvodnja iz SAD-a masovno se selila u Kinu i druge zemlje s jeftinijom radnom snagom. Taj proces deformacije društva i gospodarstva pretvorio se u financijski balon koji je eksplodirao krajem 2008. godine, uzrokovao je svjetsku financijsku krizu od koje se cijeli svijet još nije oporavio, a preko 30.000.000 ljudi ostalo je bez posla.

Izlazak iz krize i zapadnim zemljama, posebno u Njemačkoj i SAD temelji se ponovno na vraćanju politike industrijalizacije, ponovnog razvoja proizvodnih djelatnosti i stvaranja gospodarstva znanja koje je podloga za industrijalizaciju i povećanja izvoza.

Šok tranzicije – početkom 90-tih rušenjem Berlinskog zida srušio se cijeli jedan  društveni i gospodarski sustav. „Preko noći“ htjelo se preći iz komunizma u kapitalizam. Uz to su se srušila ogromna tržišta (SSSR-a, socijalističkih i nesvrstanih zemalja) na koja su naša poduzeća velikim dijelom bila orijentirana. Zbog rata u Iraku i embarga izgubili su se veliki poslovi u toj zemlji, od kojih su neki bili već započeti i nisu nikada plaćeni. Mnogi poslovi su bili tako ugovoreni da se nije znalo je li bolje ih prekinuti i platiti penale ili ih završiti s gubicima. Neka poduzeća su odjednom izgubila i do 100.000.000 $. Nastupila je nelikvidnost, nije bilo novaca za plaće, započeli su štrajkovi i gospodarstvo se urušilo.

Primjer - Rade Končar je 1989. imao 24.197 radnika, a do kraja 1991. godine poduzeća se smanjilo za 14.256 radnika. Sada, nakon uspješno provedenih procesa restrukturiranja  KONČAR-Elektroindustrija d.d.,  ima  4.230 radnika (2007. godine).

Šok privatizacije – nakon početka drastičnog rušenja gospodarstva (većinom proizvodnih poduzeća-tvornica) započeo je proces privatizacije koji je imao za posljedicu još veće smanjivanje broja radnika. Nekada elitna poduzeća, velikog ugleda na svjetskom tržištu Nikola Tesla i Pliva prodana su stranim kompanijama, smanjila se i izgubila značaj na tržištu. A nekada veliki proizvođači i izvoznici Jedinstvo, TPK, Prvomajska, TEP i ostali gotovo su potpuno nestali.

Šok politike „izbacivanja industrije iz Grada“ -  Takva politika dovela je do toga da se industrija počela seliti u Zagrebačku županiju, u njihove poduzetničke zone,  što je, pored ostalih negativnih posljedica,  smanjivalo porezne prihode Grada.

Nigdje na svijetu industrijski pogoni nisu u središtu nekog grada (npr. uz Jelačićev  trg), ali svaki grad ima svoja rubna područja  u kojima se osnivaju industrijske zone, poduzetničke zone, odnosno mjesta gdje se razvija industrija.

U Zagrebu to je bila Trešnjevka ( Končar),  Jankomir, Žitnjak, itd.

Iseljavanje industrije zbog želje da se Grad orijentira na trgovinu, financijske usluge i tercijarne djelatnosti te da bude samo mjesto stanovanja, dugoročno je zakočilo razvoj Grada.

Posljedica toga je drastično smanjivanje udjela industrije u strukturi BDP-a Grada Zagreb.

Faze razvoja

1980.-1990. Već u osamdesetim godinama XX. stoljeća  industrija je, kao i cijelo gospodarstvo bivše države, poprimila obilježja krize. Stope rasta u tom razdoblju bile su negativne ili tek neznatno iznad nule, naglo je počela rasti nezaposlenost, proizvodnost rada je padala, a cijene su krajem osamdesetih ušle u sferu hiperinflacije. Uzroke takvog stanja ponajprije treba tražiti unutar sustava u kojem su godinama potiskivane osnovne ekonomske i tržišne zakonitosti, odnosno u strukturnoj neprilagođenosti zahtjevima tržišne ekonomije.

Djelatnost industrije krajem osamdesetih godina 20.st. sudjelovala s gotovo 40 postotnim udjelom (39,9 %), građevinarstvo je također imalo veći udjel nego danas (10,8 %), trgovina 23,7 %, a financijski sektor činio je svega 5,5 % (u RH 2,5 %).[27]

1990.-2000. – Takvo krizno stanje gospodarstva bivše države naslijedila je nova država Hrvatska. A stanje se još drastično i pogoršalo izbijanjem rata 1991.godine. Oko 30% površine Hrvatske, na kojem se nalazila glavnina postrojenja kemijske, tekstilne, kožne, drvne, metalne i drugih industrija, bilo je zahvaćeno direktnim ratnim razaranjima. Štete su bile ogromne, a industrijska proizvodnja je u 1993.godini bila prepolovljena u odnosu na 1989.godinu.

Zagreb i zagrebačka industrija su velikim dijelom bili pošteđeni ratnih razaranja.

U tijeku devedesetih godina, prvi porast industrijske proizvodnje ostvaren je 1995. godine premda je to bilo tek 56% proizvodnje iz 1990.g.

U razdoblju od 1995.g. do 2002.g. industrijska proizvodnja je rasla po prosječnoj godišnjoj stopi od 3,58% i time je u 2002.g. dosegla vrijednost od tek 72% one u 1990 g.

STRATEG.-x2001112016

Valja napomenuti da je dobar dio problema, koji su još uvijek prisutni u našoj industriji strukturne prirode, a naslijeđe su prijašnjeg sustava. I nisu se mogli efikasno rješavati u ratnom i poratnom razdoblju. To se prije svega odnosi na višak zaposlenih, nisku efikasnost, tehnološku zaostalost, prezaduženost te nenaviknutost na tržišni način poslovanja.

Do najvećeg povećanja udjela BDV-a u razdoblju 1988.- 2000. došlo je u sektoru usluga, posebno u djelatnosti financijskog posredovanja s poslovnim uslugama (čak za +14,3 %), prijevoza (+2,2 %) te javne uprave i ostalih negospodarskih djelatnosti.

S druge strane došlo je do smanjenja udjela industrije (-16,3 %) i građevinarstva (-6,8 %).

2000.-2007. - U razdoblju od 2000. do 2007., kao nastavak ranije započetih trendova, dolazi do daljnjih promjena koje se očituju u smanjenju udjela industrije i porastu usluga (trgovine, financija i ostalih uslužnih djelatnosti).

Do toga dolazi zbog orijentacije na stvaranje trgovačkog i financijskog gospodarstva.

Evidentno je da je najveći indeks rasta u ovom razdoblju ostvario financijski sektor (indeks 296,8), slijedi građevinarstvo (indeks 291,3) i trgovina (indeks rasta 212,9).

Promatrano po sektorima, Zagreb u primarnom sektoru ostvaruje svega 0,2 BDV-a, u industriji svega 18,2%, a u sektoru usluga u širem smislu 81,6%.

U strukturi BDV gospodarskih djelatnosti na razini Hrvatske, Zagreb ima nadprosječno visoki udjel u hrvatskoj trgovini, čak 41,7 %, zatim u financijskom sektoru (40,3%).

Kao administrativno, političko, obrazovno i zdravstveno središte, u djelatnostima javne uprave, obrazovanja, zdravstva i srodnih djelatnosti (L, M,N,O,P) čini oko trećinu (33,6%).

A svojom industrijom, rudarstvom, vađenjem i sličnim djelatnostima (C,D,E), doprinosi s 27,4 posto.

Glavne grane industrije u Gradu zagrebu čine: proizvodnju hrane i pića, električnih strojeva, radio i komunikacijske opreme, te kemikalija.

Od 2007. godine može se pratiti kontinuirani trend međugodišnjeg pada industrijske proizvodnje, pri čemu je u 2009. na godišnjoj razini ostvaren pad proizvodnje od 5,6 % u odnosu na 2008. godinu,  odnosno kumulativno više od 10% u usporedbi sa 2007.

U 2009. godini najveći pad proizvodnje dogodio se u opskrbi električnom energijom, plinom i klimatizaciji (- 20,5%), u prerađivačkoj industrijI pad je iznosio 2,6%, a djelatnost rudarstva i vađenja bilježi smanjenje od 7%, što je rezultiralo padom ukupne industrijske proizvodnje od 5,6 %. (LIT. 7)

Zaposlenost u industriji

Uvidom u strukturu gospodarstva Grada Zagreba do početka 90-ih godina, mjereno prema zaposlenosti, potvrđuje se da je 1989. najviše zaposlenih bilo u industriji (107.710 ili 29,8 % ukupno zaposlenih), dok danas u ovoj djelatnosti radi oko 56.000 zaposlenih ili 15,9 %, prema posljednjim podacima za 2009.

To znači da je zaposlenost u zagrebačkoj industriji u posljednjih 20 godina gotovo prepolovljena (indeks 2009./1989.=52,5 %).

 STRATEG.-x2101112016



Do razlike dolazi i zbog različite klasifikacije koja je u međuvremenu nastupila.

Udjel zaposlenih u zagrebačkoj prerađivačkoj industriji smanjen je sa 29,8% iz 1989. na 15,9% u 2009., a u poljoprivredi na simboličnih 0,2%,

 U najvećem porastu je:

  • financijsko posredovanje, zajedno sa ostalim poslovnim uslugama (Indeks 218),
  • trgovina (Indeks 145),

Gospodarske djelatnosti – primarni, sekundarni i tercijarni sektor

3.1.2.1.poljoprivreda, rudarstvo, prerađivačka industrija, opskrba električno energijom, plinom i vodom, financijski sektor

Negospodarske djelatnosti – javna uprava, obrazovanje, zdravstvo, socijalna skrb i                     ostale uslužne djelatnosti.

Danas, prema apsolutnom broju zaposlenih proizlazi da je Zagreb prvenstveno grad javne uprave i javnih službi (administrativno-političko, obrazovno i zdravstveno središte), zatim jako financijsko i trgovačko središte.

Znači, možemo zaključiti da su nekadašnje prvenstvo Zagreba po zaposlenosti u industriji danas preuzele negospodarske djelatnost (uprava, obrazovanje, zdravstvo i sl.), a od gospodarskih financijski sektor.

STRATEG.-x2201112016

Smanjenje udjela industrije u gospodarstvu, odnosno posljedica takvog gospodarskog koncepta,  odražava se i u svim segmentima društva: 

  • pored ostalih uzroka dovela je do značajnog pada prihoda Grada Zagreba,
  • došlo je značajnog smanjenja studenata na fakultetima koji su vezani uz proizvodna zanimanja,
  • značajno, po broju dominiraju studenti s društvenih i ekonomskih fakulteta
  • i u srednjoj školi se osjeća smanjenje zanimanja za proizvodna zanimanja,
  • rapidno se gube znanja za proizvodne procese, koja su se sakupljala desetljećima i koja predstavljaju značajan znanstveni i stručni resurs društva.

Zaključak  – tu situaciju treba promijeniti, jer će stalan pada udjela industrije u Gradu Zagrebu dugoročno ugroziti razvoj Grada

E. Prihodi grada – gradski proračun

Sve opisane značajke gospodarstva Grada Zagreba i trendovi razvoja odražavaju se u punoj mjeri u Gradskom proračunu. Proračunski prihodi poslovanja Grada Zagreba u 2009. godini su iznosili 29,8% prihoda svih županija i jedinica lokalne samouprave Republike Hrvatske.

Grad Zagreb ima veće mogućnosti za ubiranje poreznih prihoda zbog činjenice da   istovremeno ima i status županije.

Nakon niza godina kontinuiranog rasta, proračun Grada Zagreba prvi puta u 2009. godini, bilježi pad prihoda.

 STRATEG.-x2301112016

 

ZAKLJUČAK - Problemi s gradskim proračunom moći će se smanjiti jedino povećanjem gospodarskih aktivnosti, povećavanjem zaposlenosti i povećanjem izvoza.

2.1.3. Što koči razvoj poduzetništva i industrije

Poticanje poduzetništva je u svim političkim programima, u svim programima Ministarstva gospodarstva rada i poduzetništva, u svim programima poglavarstava gradova i županija, pa bi na deklarativnoj razini poduzetnici trebali biti zadovoljni.

Međutim, teška gospodarska kriza kroz koju prolazi Hrvatska, veliki broj nezaposlenih, veliki trgovinski deficit,  a posebno problemi s kojima se svakodnevno suočavaju poduzetnici koji se bave proizvodnjom i nastupaju na stranom tržištu pokazuje da je u realnom svijetu stanje veoma teško.

Poduzetništvo je najprije pod udarom „tri zla“ koja ga uništavaju: 

  1. Nelikvidnost – nemoguće je poslovati, ako se ne može naplatiti završeni posao.
  2. Uvozni lobi – prednost koja se na natječajima, kroz javnu nabavu i u politici daje                       stranoj robi i stranim kompanija nije moguća niti u jednoj drugoj zemlji
  3. Korupcija – mali poduzetnik ne može plaćati sve provizije koje se od njega očekuju da dobije posao

U širem kontekstu možemo reći da razvoj poduzetništva uništavaju, pored ostalog, sljedeće činjenice:

  • Nema „gospodarskog patriotizma“ - kakav je normalan u svim zemljama posljedica toga je velika prednost koja se daje stranoj robi
  • Državna poduzeća ne podupiru poduzetništvo
  • Deindustrijalizacija – mali poduzetnik trebao bi biti prvi kooperant i podizvođač velikim poduzećima. Ako nestaju velika poduzeća poduzetnik gubi svoje normalno tržište. 
  • Potpore – veliki iznosi novaca za poticanje poduzetništva davaju se na kabinetski, birokratski način, bez da se prate rezultati
  • Razvojne institucije – koje bi trebale pratiti poduzetništvo u podizanju konkurentnosti okrenute su prema sebi
  • Gospodarska diplomacija – je potpuno zakazala

To su sve teme koje prelaze okvire ovog rada, međutim ako stvarno želimo razvoj poduzetništva, tada se ti problemi trebaju riješiti i na razini Hrvatske i u Zagrebu.

2.2. Rezultati provođenja prijašnjih strategija

U Hrvatskoj je u zadnjih dvadesetak godina napisan velik broj strategija, ali je njihov utjecaj uglavnom zanemariv.

Neke od njih su :

  • Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske, donio ju je Hrvatski Sabor, 20. veljače 2009
  • Strategija razvitka Republike Hrvatske »Hrvatska u 21. stoljeću« – znanost, donijela je Hrvatska Vlada, 26. lip­nja 2003.
  • Strategija razvitka Republike Hrvatske, Hrvatska u 21. stoljeću – Informacijske i komunikacijske tehnologije, srpanj 2001.,
  • Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske, donio je Hrvatski sabor na sjednici 16. listopada 2009.
  • Strategija gospodarskog razvitka Republike Hrvatske – regionalne mogućnosti, izdala je Hrvatska udruga poslodavaca, 2000.                                     

Osnovan je i Središnji državni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova Europske Unije (www.strategija.hr).

Strategija razvoja Grada Zagreba 2001.- 2005.

Zadnji takav dokument izrađen za potrebe Grada Zagreba sa zadatkom da osmisli pravce razvoja bila je studija koju je izradio Ekonomski institut Zagreb, u veljači 2002. godine pod nazivom “Studija o gospodarstvenom razvoju Grada Zagreba u razdoblju 2001.-2005. godine“. Voditelj Projekta bio je dr.sc. Ivan Teodorović. (Lit. 5)

Studija  je podijeljena u 3 dijela:

  1. Analiza razvoja 1999.-2000 godine i ocjena stanja
  2. O gospodarskom razvoju 2001. – 2005. godine
  3. Smjernice, politika i mjere za ostvarivanje razvojnih ciljeva.

U Studiji je napisano (pored ostalog):

Zatečena gospodarska struktura:

  1. Brzo rastući sektor (financijske usluge, poslovne i intelektualne usluge, promet i veze, turizam i kultura, te ostale osobne usluge)
  2. Sektor s umjerenim rastom (graditeljstvo, industrija i rudarstvo s energetikom, trgovina i društvene usluge)
  3. Sektor sa sporiji rastom (poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo)

Projekcije u gospodarstvu:

  • Prosječna stopa rasta ukupnog gospodarstva u Gradu Zagrebu bit će 5% godišnje
  • Zaposlenost kod poduzetnika će rasti s prosječnom stopom od 1%
  • Ukupna zaposlenost u Gradu Zagrebu rasti će po prosječnoj godišnjoj stopi od 1,1%, što znači povećanje neto zaposlenosti od oko 4.600 godišnje, t.j. 23.000 u razdoblju od 2001.-2005. godine
  • snažniji poremećaji u kretanju cijena se ne očekuju, a prosječna godišnja stopa rasta cijena iznosit će 4.8%
  • generirati će se nova struktura gospodarstva Grada Zagreba, a pritom će udio outputa djelatnosti u Sektoru A sa sadašnjih 38,3% porasti na 44,2%, udio outputa Sektora B će pasti sa sadašnjih 59% na 53,9% u 2005. godini, dok će udio sektora C opasti sa sadašnjih 2,7% na 1,9%.

Niti jedno poglavlje nije posvećeno razvoju poduzetništva, a Tehnološki park je kao poduzeće smješten pod skupinu Društvenih djelatnosti (!).

Ubačeno je kratko poglavlje Poboljšanje investicijske i poduzetničke klime za „rješavanje praktičnih problema poduzetnika“. 

U Planu strateških investicija nisu predviđene nikakve investicije u poduzetničku infrastrukturu, ali je u okviru Programa objekata na područjima od kulture,  školstva i tehničke kulture u dužem vremenskom razdoblju previđena izgradnja Tehnološko-inovacijskog parka u Novom Zagrebu (!?)

Postavilo se pitanje – Je li Grad poduzetnik ili rentijer?

Kod definiranja Vizije i ciljeva istaklo se:

  • Grad Zagreb je složena tvrtka, koja raspolaže vrijednim gradskim potencijalima i usmjerava njihovu uporabu sustavnom razvoju novih vrijednosti u gospodarstvenom, ekološkom, društvenom i estetskom pogledu.

 Sada, 2011. godine, na temelju analize razdoblja nakon donošenja te Strategije, može se zaključiti da se Grad razvijao neovisno od preporuka napisanih u Strategiji. Odnosno može se reći da se u razvoju grada nisu koristila znanja, smjernice i preporuke napisane u toj Strategiji.

Razloga može biti mnogo, a neki od njih su.

  • Strategijom se nije uspjelo kvalitetno osmisliti budući razvoj Grada
  • Strategije pišu ljudi koji nemaju mehanizme i moć da ju provedu. A oni koji imaju mehanizme i moć ne koriste smjernice opisane u Strategiji.
  • Jedan od razloga je činjenica da „strategije daju programe koji nas pripremaju da skačemo 2.3 metra, jer toliko skače konkurencija, a mi smo fizički sposobni skočiti samo 1 metar“.

 2.3 SWOT ANALIZA zagrebačkog poduzetništva

 STRATEG.-x2401112016_1

 Kraj 1. dijela

 [1] Ožanić, Marijan (2011.), Strategija razvoja poduzetništva i razvoja poduzetničke infrastrukture u Gradu Zagrebu do 2020. godine – podloga za raspravu, Razvojna agencija Zagreb, ožujak 2011. Prijedlog Strategije je kao podloga za raspravu predstavljen  4. srpnja 2011. u Starogradskoj vijećnici, Zagreb, Ulica sv. Ćirila i Metoda 5/I.

 [2] Strategija - od grčke riječi strategos – ratne vještine. Sustav znanja i vještina, te upotreba odgovarajućih metoda i sredstava za postizanje ciljeva. “ Kako stići do mjesta na kojem želimo biti ” .

[3] Poduzetništvo - sposobnost poslovnog čovjeka da pokrene neku poslovnu  aktivnost   u svrhu postizanja određenog cilja, preuzimajući  rizik i odgovornost. Poduzetništvo obuhvaća trgovačka društva (klasične poduzetnike) i obrtnike. Poduzetnici su oni koji su osnovali svoja poduzeća ili obrte. Poduzetnici nisu oni koji su privatizirali nekadašnja socijalistička poduzeća, a niti menadžeri nisu poduzetnici, iako poduzetnici mogu biti i menadžeri.

[4] Cilj je politike regionalnog razvoja - pridonijeti društveno-gospodarskom razvoju Republike Hrvatske, sukladno načelima održivog razvoja, stvaranjem uvjeta koji će svim dijelovima zemlje omogućavati jačanje konkurentnosti i realizaciju vlastitih razvojnih potencijala.

[5] Malo gospodarstvo – mali poduzetnici, su  prema Zakonu o računovodstvu (N.N.146/05.), su pravne i fizičke osobe ako ne prelaze dva od tri slijedeća kriterija: ukupna aktiva iznosi 27 mil. kuna; prihod iznosi 54 mil. kuna; imaju do 50 zaposlenih.

 [6] Svjetska financijska kriza –Zadnja kriza nastupila je 2008. godine kao posljedica sloma sustava hipotekarnih kredita u SAD. Počelo je kada je 6. kolovoza 2007. bankrotirala American Home Morgage kao prva žrtva američkog tržišta nekretnina. Nakon toga posrnule su Bear Stearnsa, Lehman Brothersa, AIG-a i ostale banke. Veliki „napuhani balon“ (bubble)  tržišta nekretnina je puknuo i pokrenuo krizni scenarij u cijelom svijetu. Vrijednost važećih ugovora s tržište financijskih derivata  na kraju 2007. iznosila je  600 bilijuna (tisuća milijardi) dolara, što je 11 puta više od vrijednosti cjelokupne svjetske proizvodnje. U 2010. godini oko 30.000.000 ljudi u svijet ostalo  je bez posla kao posljedica te gobalne krize.

[7] Švarc, J.  Hrvatska u gospodarstvu znanja: (ne)moguća misija, Međunarodni skup: Projekti i projektni menadžment: projekti na znanju utemeljenog društva, Visoka škola za poslovanje i upravljanje „Baltazar Adam Krčelić“, Zagreb, 25.-26. veljače 2011

[8] Darinko Bago, na 6.konvenciji hrvatskih izvoznika 18. svibnja 2011. godine.  D. Bago je Predsjednike Uprave KONČAR –Elektroindustrija d.d. i Predsjednik  Udruge hrvatskioh izvoznika (HIZ)

[9]  LIDER, specijalni prilog, 9.lipnja 2011. "1000 najvećih hrvatskih tvrtki prema ukupnom prihodu ostvarenom u 2010." Publikaciju je objavio tjednik Lider, a uključuje rezultate tvrtki iz realnog i financijskog sektora (banke, osiguravajuća društva, leasing-kuće i dr).

[10] Gospodarska kretanja grada Zagreba i Zagrebačke županije, siječanj – rujan 2010.g., broj 43,

[11] Gospodarska kretanja grada Zagreba i Zagrebačke županije, siječanj – rujan 2010.g.,

[12] Gospodarska i društvena kretanja u gradu zagrebu - statistički podaci,  razdoblje I.-IX. 2010. godine,broj 71,  Gradski ured za strategijsko planiranje

[13] Trgovačko društvo je trgovac - pravna osoba, koja samostalno i trajno obavlja gospodarsku ili bilo koju drugu djelatnost, radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu, a čiji su osnivanje i ustroj određeni Zakonom o trgovačkim društvima (NN 111/93., 34/99., 52/00, 118/03).

[14] Obrt - samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu.

[15] Obrtništvo u brojkama 2010., statistički pregled, Hrvatska obrtnička komora. Ožujak, 2010.

[16] Gospodarska kretanja grada Zagreba i Zagrebačke županije, siječanj – rujan 2010.g., broj 43, Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, prosinac, 2010.

[17] Obrtništvo - Zakon o obrtu definira obrt kao trajno i samostalno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti od strane fizičkih osoba, a u svrhu postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu.

[18] Obrtnik-osiguranik mirovinskog osiguranja je osoba koja ostvaruje dohodak isključivo bavljenjem obrtničke djelatnosti bez obzira na broj registriranih obrtničkih radnji i po toj osnovi plaća doprinos za mirovinsko osiguranje. U obrtnike-osiguranike Mirovinskog osiguranja ne evidentiraju se obrtnici koji imaju otvoren obrt uz radni odnos i po kojoj su osnovi osiguran.

[19] Ortakradi obavljanja gospodarskih djelatnosti dvije ili više osoba mogu zajednički obavljati obrt. Međusobni odnosi uređuju se pisanim ugovorom na koji se primjenjuju propisi kojima se uređuju obvezni odnosi u ortakluku. Obrt posluje pod zajedničkom tvrtkom. Radi obavljanja gospodarske djelatnosti jedna fizička osoba može obavljati više zajedničkih obrta. 

[20] GUG – Gradski ured  Grada Zagreba za gospodarstvo, rad i poduzetništvo

[21] Industrija - Pojam industrije koji se koristi u statističkim istraživanjima (Strukturno-poslovno istraživanje industrije -IND-21/SPS/G, za 2008.) definiran je s četiri područja (NKD-a 2007.) B – Rudarstvo i vađenje, C – Prerađivačka industrija i D – Opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacijom i E – Opskrba vodom; uklanjanje otpadnih voda, zbrinjavanje otpada te djelatnosti sanacije okoliša. Industrija je proizvodnja ekonomske robe (materijalne ili usluga) unutar jedne ekonomije.

[22] Primarni sektor (vađenje ruda i poljoprivreda), sekundarni sektor (uključuje preradu, građenje i proizvodnju), tercijarni sektor  (usluge – pravne i medicinske , te distribucija proizvedene robe), četvrti sektor – novi sektor (industrija znanja – tehnološka istraživanja, projektiranje i razvoj, kao što su računalno programiranje i biokemija).

[23] Malo gospodarstvo – mali poduzetnici, su  prema Zakonu o računovodstvu (N.N.146/05.), su pravne i fizičke osobe ako ne prelaze dva od tri slijedeća kriterija: ukupna aktiva iznosi 27 mil. kuna; prihod iznosi 54 mil. kuna; imaju do 50.zaposlenih

[24] Srednje veliko gospodarstvo – srednje veliki poduzetnici, prema Zakonu o računovodstvu (N.N.146/05.), su pravne i fizičke osobe ako prelaze dva od tri kriterija za male poduzetnike (obveznike), a nikad ne prelaze dva od tri slijedeća kriterija: ukupna aktiva iznosi 108 mil, kuna; prihod iznosi 216 mil. kuna; imaju 250 zaposlenih

[25] Veliko gospodarstvo – veliki poduzetnici, prema Zakonu o računovodstvu (N.N.146/05.), su pravne i fizičke osobe ako prelaze dva od tri slijedeća kriterija: ukupna aktiva iznosi 108 mil, kuna; prihod iznosi 216 mil. kuna; imaju 250 zaposlenih.

[26]Deindustrijalizacija je smanjenje udjela industrije u ukupnom gospodarstvu. Deindustrijalizacija može biti ukupna i relativna. Ukupna znači: pad zaposlenosti, proizvodnje, profitabilnosti i kapitalnih resursa u industriji, kao i pad izvoza industrijskih roba i dovodi do pojave trgovinskog deficita u ovom sektoru. Relativna deindustrijalizacija znači: relativan pad udjela industrije u gospodarstvu, odražava proces strukturnih promjena u odnosima između industrije i uslužnog sektora.

U većini razvijenih zemalja, deindustrijalizacija se dogodila u drugoj polovici 20. stoljeća. U Srednjoj i Istočnoj Europi, dogodila se nakon pada komunizma početkom 1990.-ih. U dijelu razvijenih zemalja nije došlo do deindustrijalizacije poput: Švedske, Italije, Danske i Australije. U dijelu zemalja trećeg svijeta dolazi do porasta industrijske proizvodnje naročito u Kini i Indiji, a također i u: Brazilu, Južnoj Africi, Meksiku, Turskoj, Filipinima, Saudijskoj Arabiji, Maleziji i Tajlandu.

[27] ZAGREBPLAN- Makroekonomski razvoj i financijski rezultati poslovanja poduzetnika grada zagreba 2005.-2009., Izvod iz razvojne strategije grada zagreba, analiza/ocjena stanja, (gospodarski dio), Gradski ured za strategijsko planiranje, Zagreb, rujan 2010. (LIT 6)

[28] Gospodarska i društvena kretanja u gradu zagrebu - statistički podaci,  razdoblje I.-IX. 2010. godine,broj 71, 

    Gradski ured  Zrada Zagreba za strategijsko planiranje

Povezani članci

Komentari

Komentiraj