02. 04. 2025
Josip Mikulec, veliki pustolov iz malog zagorskog sela (2. dio)
Drugi dio teksta o svjetskom putniku i pustolovu Josipu Mikulcu bavi se njegovim životom i putovanjima po svijetu, od rođenja u Krušljevom selu do smrti u Genovi 1933. godine.
Walter H. Newton, tajnik američkog predsjednika Herberta Hoovera potpisuje se u knjigu Josipa Mikulca, 6. prosinca 1929.
(Izvor slike: Joseph Mikulec Hrvatski svjetski putnik u nijemom filmu 1922.)
Uvod
Ovaj tekst je napisan na temelju informacija koje su se mogle pronaći u raznim tekstovima na internetu – najviše u tekstovima koje su objavili dr. Ante Čuvalo, prof.dr. Darko Žubrinić, te Večernji list, kolekcionar Nathan Raab, portal www.nizagorjemalo.hr, wikipedia. https://hr.wikipedia.org/... i časopis Svijet iz 1926. godine.
A posebno mi je korisna bila cijela 2. knjiga potpisa koju mi je Hrvatski povijesni muzej poslao na uvid u pdf formatu.
Slike u mom tekstu kod kojih nije naveden izvor su skenirane stranice Knjige potpisa snimljene na ekranu gradonačelnika Viktora Šimunića.
U mnogim od tih tekstova nalaze se različiti podaci o istim događajima, različite brojke, različiti datumi, a mnogi podaci su vjerojatno pogrešni. Zbrku s podacima stvarao je i sam Mikulec, jer je na nekim razglednicama napisao da je iz Zagreba krenuo na put 5. veljače 1906. godine (vjerojatno tiskarska greška) i taj podatak u svom članku koristi i Ante Čuvalo. A na drugoj razglednici piše da je krenuo 1901. godine. Bilo mi je teško između raznih nelogičnih podataka rekonstruirati njegova putovanja i to povezati s datumima za koje postoje provjereni podaci da je Mikulec u to vrijeme bio u nekom gradu. Vjerojatno sam i ja u nekim situacijama krivo zaključio i pogriješio.
To znači da pred istraživačima života Josipa Mikulca ima jako puno posla da se svi podaci provjere i napiše vjerodostojna knjiga o njegovom životu i putovanjima.
Temelj za to će biti skenirane stranice prve knjige potpisa i Dnevnik Josipa Mikluca u vlasništvu Grada Oroslavja, već provedena analiza potpisa i izrađen „Timeline“ (kronologija) iz prve knjige koju je proveo stručni tim gradonačelnika Viktora Šimunića.
Istraživači bi trebali u Matici hrvatskoj pronaći ugovor koji je Matica potpisala s Mikulcem, treba pronaći dokumente o isplati 50.000 kruna Mikulcu za put. Pitanje je je li to uopće isplaćeno, kako i kada je isplaćeno. Treba potražiti izvješća koja je Mikulec slao Matici, a najzanimljiviji je njegov konačan tekst koji je Matica odbila objaviti.
U Matici su rekli da ne mogu pronaći ništa od toga, ali treba biti uporan i nadam se da se u arhivi Matice može naći mnogo zanimljivih podataka.
Trebalo bi, isto tako, u NSK (Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici) potražiti i proučiti novine iz 1901. godine, npr. Dom i sviet i druge koje su vjerojatno pisale o odlasku Mikulca u svijet i dogovoru s Maticom.
Tome treba dodati i tekstove iz novina država kroz koje je putovao Mikulec.
Mnogo toga još treba proučiti i naći odgovore na mnoga pitanja. Ovaj moj tekst će dati samo osnovne informacije kao polazište za istraživanje. I povremeno ću ubacivati nove informacije do kojih ću doći.
Da sam mlađi zdušno bih se bacio na ta istraživanja, a sada mi preostaje da čekam buduće mlađe istraživače i sa zanimanjem pratim njihov rad.
Svijet na prelasku iz 19. u 20. stoljeće
Josip Mikulec rodio se u zadnjim godinama 19. stoljeća i živio u vremenu na početku 20. stoljeća. Svijet su zahvatile brojne tehnološke, društvene, ekonomske i vojne promjene, velika znanstvena otkrića i zamah industrijalizacije. Započeli su prvi letovi avionom, otkrivene su rendgenske zrake i novi značajan kemijski element radij te je postignut veliki napredak u otkrićima na području fizike i kemije, započeo ubrzani razvoj proizvodnje automobila, zlatna groznica u Južnoj Africi i početak najmasovnijeg useljavanja u SAD.
22. studenoga 1900. napravljen prvi Mercedes
(Izvor slike:https://autoportal.hr/vremeplov/mercedes-najslavniji-automobilski-brend-nastao-23-studenoga-1900/)
Petina svjetskog kopna je u sastavu Britanskog carstva, smrću britanske kraljice Viktorije 22. siječnja 1901. završilo je viktorijansko doba u Ujedinjenom Kraljevstvu.
U Rusiji nemiri, nepovjerenje u cara, a u Njemačkoj car Vilim II. gradi mornaricu i priprema se za rat.
U vrijeme kada se rodio i započeo sa svojim putovanjima, Hrvatska je bila u sklopu Austrougarske monarhije. Poslije je došao Prvi svjetski rat, Austrougarska se raspala i nastala je Jugoslavija.
U takvom svijetu Josip Mikulec neumorno je putovao od zemlje do zemlje, susretao s predsjednicima i carevima i bio svjedokom tog uzbudljivog vremena.
Rođenje i mladost Josipa Mikulca
Josip Franjo Mikulec rođen je 15. siječnja 1878. u Krušljevu Selu, u obitelji seljaka Josipa i Kate Mikulec (rođ. Novosel). Krušljevo selo je malo zagorsko selo u blizini Oroslavja i Stubičkih Toplica. Danas ima oko 500 stanovnika, a u vrijeme rođenja Josipa Mikulca, 1880. godine imalo je 418. stanovnika. U blizini Krušljevog sela je dolina u kojoj se odvijala zadnja bitka Seljačke bune u veljači 1573. godine.
Možda je ovakva bila kuća u kojoj se rodio Josip Mikulec. Vjerojatno je imala i slamnati krov
Stara zagorska kuća snimljena u Kraljevom Vrhu u kolovozu 2024.
(Izvor slike: arhiva autora)
U Oroslavju je završio 3 razreda škole u razdoblju od 5 godina. Možemo pretpostaviti da je završio svoje školovanje 1891. s 13 godina.
Jednom kada je već postao poznat, rekao je: „Nisam znao ni čitati ni pisati kad sam napustio Hrvatsku.“
Kod toga je naravno, pretjerao, jer je u Oroslavju naučio i čitati i pisati. Kada je 1926. navratio u Oroslavje, u spomenici škole je napisao:
"Došao u školu koju sam nekada polazio te za uspomenu bilježim svoje ime u Oroslavju.
11.6.1926."
Iz školske Spomenice gdje se spominje Josip Mikulec
(Izvor slike: https://www.youtube.com/...)
Potom je sedam godina nadničario ( do 1898.) kako bi vrati dug koji je napravio njegov otac. To spominje u svom Dnevniku.
Prije 1893. radio je na Nikolićevom imanju.
Godine 1893. s 15 godina pobijedio je u natjecanju u trčanju izvan Zagreba. O tome je objavljen tekst i slika u jednim zagrebačkim novinama..
Već tada je Joža bio čudak. Nije želio spavati u kući već si je na drvu u dvorištu na kućnom broju 7, napravio ležaj. I tu je vjerojatno sanjao o tome kako će jednom obići svijet.
Od 1893. radi godinu i sedam mjeseci na posjedu baruna Vranyczanya u Oroslavju, a nakon toga na nekom drugom posjedu radi četiri i pol godine.
Prva putovanja
1900. - 1901. - Prvi odlazak na put
Izvor slike – Timeline koji je izradila ekipa Viktora Šimunića
Josipov nemiran duh i znatiželja tjerali su ga da napusti svoj siromašan zagorski dom i krene na putovanja po drugim zemljama. Ali otac je odbio njegov zahtjev da putuje u inozemstvo. Vjerojatno mu je Josip trebao za rad na njihovom malom imanju ili da radi na tuđim imanjima i donosi zaradu kući. Tek, kada mu je umro otac, majka mu je potpisala za ‘pasoš’ (putovnicu)
"Oduvijek sam želio vidjeti svijet", objasnio je kasnije. "Ovo je put kojim sam krenuo da to učinim. Putovanje je najveći odgojitelj."
I krenuo je već1900.- 1901. godine, kada je imao 23 godine.
No ‘pasoš’ (putovnica) je imao rok valjanosti godinu dana pa je zagorski putnik dopješačio tek do Crne Gore. (Ne znam, je li uopće ušao u Crnu Goru. Vjerojatno nije). Tad’ su ga žandari vratili doma, jer mu je ‘pasoš’ bio pred istekom. Doma su se nadali da će ostati i oženiti se, ali Joža je imao sasvim druge planove.
I kod ovog, kao i kod svih ostalih njegovih putovanja postavlja se pitanje – kako je financirao to svoje putovanje. Pješačenjem je smanjio troškove puta, ali se ne živi „od zraka“. Još je bio nepoznat pa nije mogao prodavati razglednice sa svojom slikom, a još sigurno nije dobio nikakvu pomoć od Matice hrvatske.
Vjerojatno koristio svoju ušteđevinu koju je zaradio radeći na tuđim imanjima, a moglo bi se zasigurno dodati, da je bilo uvijek dobrih i darežljivih ljudi koji su mu priskakali u pomoć
Od Italije, Afrike, Južne Amerike do SAD
Jesen 1901. - Kreće na drugo putovanje, Italija, Malta
Mikulec je ponovo krenuo na put i pošao iz Zagreba 5. veljače 1901.
Nisu svi suglasni s tim datumom. Ante Čuvalo u svom članku piše da je Mikulec iz Zagreba krenuo put Italije 5.veljače 1906. Taj datum dr. Čuvalo nije izmislio, već ga je prepisao s razglednice koje je tiskao Mikulec i prodavao ih tijekom svog putovanja. Vjerojatno se potkrala tiskarska greška koju nije bilo moguće nakon toga ispraviti.
Dio razglednica na kojima piše vjerojatno pogrešan datum
Rrazglednice koje je prodavao Josip Mikulec putujući po svijetu
(Izvor slike: Bilješke o Hrvatima u Americi | Ante Čuvalo)
Na razglednici koju je Hrvatski povijesni muzej otkupio zajedno s knjigom piše:
"JOSEPH F. MIKULEC // Universal official Autograph Collector with 55 lbs -2000 page book – Enroute since 1901 // Collected over 75.000 signatures in 30 nations. // FOR THIS CARD GIVE WHAT YOU PLEASE".
Na toj razglednici piše da je „na putu od 1901.“
Razglednica na kojoj piše da je „na putu od 1901.“
Snimka zaslona videa Joža iz Zagorja je bio prvi influencer, prije 100 godina je pješačio po svijetu i stvorio ovu knjigu - YouTube
Viktor Šimunić je proučavajući skenirane stranice Mikulčeve knjige potpisa pronašao dokaz da je Mikulec 1901. otišao iz Krušljevog sela i da se vratio 1926. U knjizi su se potpisali općinski zastupnik i seoski starješina koji je u ime svih seljana napisao tekst, a ostali seljaci iz Krušljevog sela su mu svjedočili svojim potpisima:
„….da je Josip Mikulec otišao iz Krušljevog sela 1901. godine da obiđe kuglu zemaljsku. To je mukotrpno putovanje učinio i sretno se povratio nakon 25 godina, tj. 1926. To mu od srca čestitamo i potpisujemo ova imena u ovu zlatnu knjigu.“
U mnogim tekstovima se navodi da je 1901. krenuo odmah u Ameriku, što nije točno. Krenuo je prvo prema Italiji, što je logično, jer je to susjedna zemlja.
Najprije se pješice zaputio preko Karlovca do Rijeke. Iz Rijeke je prešao u Italiju sa željom da obiđe Afriku.
Otputovao je u Italiju, obišao je Italiju i otplovio na Maltu, gdje je dobio posao. Budući da još nije znao ni jedan strani jezik, vjerojatno da je dobio neki posao fizičkog radnika
Trebalo je za taj neobični pothvat imati pregršt hrabrosti, odvažnosti, pustolovnog duha i ludosti.
U članku objavljenom u tjedniku Svijet iz 1926. godine ne spominje se uopće put na Maltu, već piše da je iz Italije pošao pješke kroz Francusku. Iz Marseja je morao po uputi tamošnjeg austrougarskog konzulata otići natrag kući preko Rijeke.
Vratio se nakon putovanja od godinu dana sa željom da opet krene u daleki svijet.
Ugovor (dogovor) s Maticom hrvatskom, 1901.
U nekim tekstovima o putovanjima Josipa Mikulca spominje se njegov dogovor (ugovor) s Maticom hrvatskom o financiranju njegovog putovanja. Ali kod toga ima dosta nepreciznosti, jer je teško zaključiti kada je potpisan taj ugovor, je li dobio novce unaprijed, kako je razvrgnut taj ugovor, itd. A možda taj ugovor nije niti postojao.
Taj misteriozni ugovor sam pokušao razjasniti u svibnju 2025. godine nakon što sam posjetio Hrvatski državni arhiv. Zaključke do kojih sam došao opisao sam na kraju Prvog dijela teksta o Josipu Mikulcu.
Knjiga s potpisima, 1901.
Mikulec je najpoznatiji po svojoj ogromnoj knjizi potpisa koju je nosio na svojim putovanjima po svijetu. Ideju da na putovanjima skuplja potpise dobio je na jednom putovanju kroz Italiju. Tamo je vidio mladića koji je nosio knjigu autograma pa se sjetio da bi i on sam mogao dokumentirati svoje putovanje takvom knjigom. To je i učinio i počeo skupljati potpise i pisma od ljudi koje je upoznao, kojima su potvrđivali njegov posjet.
1902. – Francuska, Španjolska, Portugal
S Malte se vratio u Rijeku i onda krenuo na putovanje po Francuskoj, Španjolskoj i Portugalu.
Nije se htio vratiti kući i u Portugalu se ukrcao na engleski parobrod koji je plovio za Južnu Afriku.
1902. – Južna Afrika
Iz Portugala je engleskim brodom za 35 dana stigao do Port Elizabetha, luke na južnom dijelu afričkog kontinenta.
U članku u Svijetu iz 1926. ne piše da je krenuo iz Portugala, već iz Rijeke. U Rijeci je bio usidren veliki brod „Mamouth“ koji je trebao otpremiti konje u Afriku za vrijeme burskog rata.
Tu se pojavljuje krdo konja koje spominje obitelj Mikulec u razgovoru 2012. godine. Međutim, oni su rekli da je to krdo konja išlo u Ameriku, a zapravo je išlo u Afriku.
Mikulec se ukrcao na taj brod koji je plovio u Afriku i dužnost mu je bila da čisti i hrani konje.
Kada su doputovali u Port Elisabeth, iskrcali su konje, a on je htio otići na ratište. U Svijetu ne piše na kojoj strani se htio boriti ili koju stranu u ratu je simpatizirao.
Nije mu dozvoljeno da otiđe na ratište, već se istim brodom vratio u Englesku, kako to piše Svijet.
U drugim tekstovima piše da je došao i do Johannesburga koji je duboko u kopnu. Tu je svjedočio Burskom ratu koji je trajao od 1899. do 1902.
Johannesburg 1889. nešto prije nego što je Mikulec došao tamo.
(Izvor slike: https://commons.wikimedia.org/...)
Udaljenost između luke Port Elizabeth i Johannesburga je oko 1000 km. U ono vrijeme bez putova, kroz džungle okružen ratnim zbivanjima trebalo bi mu mnogo vremena da dođe od jednog do drugog grada i natrag. To mi se teško uklapa u trajanje puta do SAD, odnosno do kolovoza 1902. kada je stigao u New Orleans.
Vjerojatno ipak nije otišao u Jahannesburg.
1902. – Južna Amerika, Argentina, Brazil
Iz Južne Afrike otplovio je preko južnog dijela Atlantskog oceana do Južne Amerike. Kampirao je u kišnim šumama i stigao do Argentinu.
Iz Mendoze, pokrajine na zapadu Argentine htio je preći u Čile, ali zbog hladnoće i snijega u Andama, pošao je prema Buenos Airesu. Posebice je imao problema preko provincije Pampa. Osim neprikladna terena za hodanje, trpio je nestašicu hrane i vode, a usput su ga orobili i razbojnici.
U Buenos Airesu Mikulec se susreo s najbogatijim Hrvatom u Argentini, brodovlasnikom Nikolom Mihanovićem, (s Pelješca) koji ga je vrlo gostoljubivo primio.
Nikola Mihanović je osnivač argentinske trgovačke flote. Umro je 1929. godine.
Iz Buenos Airesa Mikulec je otišao u Montevideo, glavni grad Urugvaja, zatim prema sjeveru kroz Brazil, kroz gradove Santos, Rio de Janeiro, Vitoria, Bahia. U Brazilu je živio šest mjeseci kao "divljak". Jeo je divlje voće, korijenje i orašaste plodove, izgubio se u prašumi i zamalo umro.
I u Brazilu je bio orobljen, ali su mu tamo najviše jada zadavali komarci.
Dolazak u SAD i putovanja do Prvog svjetskog rata
Kolovoz 1902.- Stigao je u New Orleans i putovao po SAD
U Brazilu se, kao radnik, ukrcao na parobrod i stigao 14.8.1902. u New Orleans, a onda i u Los Angeles.
Ante Čuvalo piše da je iz Brazila stigao u Philadelphiu.
Vjerojatno je najprije došao u New Orleans, a onda iz New Orleansa otputovao u Philadelphiu. A odatle je pošao u Baltimor i Washington – kroz Virginiju, Zapadnu Virginiju, Kentucky i dio Ohia, Indianu, Illinois, Missouri, Kansas do Colorada.
Kamo god je prolazio, tražio je razne uglednije osobe da mu dadu autograf i, u slučaju državnih i drugih službenika, da udare pečat grada, općine ili države u njegovu ogromnu knjigu koju je pažljivo čuvao.
1908. – Pueblo, Colorado, SAD, oženio se
Čuvalo piše:
„Joža Mikulec mi je prvi put „zapeo za oko“ kad sam pretraživao mikrofilmove čikaške Hrvatske Zastave i u broju od 24. prosinca 1908. pročitao prijevod članka iz dnevnika Star Journal od 23. studenog 1908 iz Pueblo, Colorado. Naime, koncem studenog 1908. Josip Mikulec je boravio u tom gradu i novine su donijele podulje izvješće o njegovu putovanju pješice od Zagreba do Puebla.
Od kada je pošao iz Zagreba Mikulec je do dolaska u Pueblo prevalio 15.800 milja, te je nadmašio svoj plan i raspored putovanja za 800 milja. Putovao je bez ikakvih materijalnih sredstava, jedino je prodavao razglednice sa svojim likom i od toga kupovao hranu.
Svoje putovanje je reklamirao kao 'Croatian Globe Trotter' te "Champion Walker of Croatia".
Razglednice koje je prodavao Josip Mikulec putujući po svijetu
(Izvor slike: mrežne stranice Bilješke o Hrvatima u Americi | Ante Čuvalo i
Joseph Mikulec Hrvatski svjetski putnik u nijemom filmu 1922.
Na promotivnoj razglednici koju je Hrvatski povijesni muzej otkupio zajedno s knjigom piše: "JOSEPH F. MIKULEC // Universal official Autograph Collector with 55 lbs -2000 page book – Enroute since 1901 // Collected over 75.000 signatures in 30 nations. // FOR THIS CARD GIVE WHAT YOU PLEASE".
Članak iz Puebla donosi i Josipove pohvale Americi i Amerikancima, te veli da je Mikulec 22. studenog stigao u mjesto Springs, Colorado, i da će odsjesti kod Nikole Badovinca, te zatim nastaviti put prema sjevero-zapadnoj obali, do Portlanda.
Nikola Badovinac je bio ugledan naš iseljenik koji je 1906. zabran za potpredsjednika HBZ – Hrvatske bratske zajednice (Croatian fraternal union),
Iz Portlanda Mikulec je planirao poći u Australiju, pa preko Japana (Azije), te sibirskim vlakom preko Rusije do St. Petersburga.
Oženio se 20.6.1908.
U članku piše da je Josip Mikulec 20. lipnja 1908. oženio Annu Stiopu, rumunjsku pjesnikinju. u Westfield, Chautauqua County, NY. Mikulec je imao 30 godina. .
Anna je iz Rumunjske krenula pješice u svijet u svibnju 1905.
Brak nije dugo trajao.
Josip Mikulec i njegova žena Anna Stiopu
(Izvor slike: Josip Mikulec tireless world hiker hundred years ago)
1910. – Chicago
Čuvalo piše:
„Opis Josipova putovanja do Portlanda i dalje još nisam uspio pronaći, ali sam pronašao članak u Chicago Daily Tribune (29. srpnja 1910.) u kojem piše da je svjetski putnik Mikulec stigao u Chicago 27. srpnja, da Hrvati za njega priređuju doček za nedjelju 30. srpnja u Nacionalnom domu na 18. ulici, te da zatim odlazi u Springfield, glavni grad države Illinois, da bi od guvernera mogao dobiti autograf, kao što je dobio od drugih guvernera kroz čije države je prolazio.
Također se navodi da je imao autentičan autograf predsjednika Amerike Tafta. Članak završava da je Mikulec dotad poderao 42 para cipela i da mu putovanje ide po planu kako je ugovorio s Maticom, i čak da je je 19 dana ispred planiranog vremena.“
1910. – Mikulec je dobio američko državljanstvo
U prosincu 1910 Josip Mikulec postao je američki državljan.
Na molbi za američko državljanstvo (rujan 1910.) piše da nije oženjen.
Znači, njegov brak s Annom Stiopu nije potrajao ni 2 godine.
1911. - Australija, Novi Zeland, Tasmanija, Filipini
Početkom 1911. otišao je na istok. U svibnju 1911. godine Mikulec je otplovio za Australiju, što mu je bila odskočna točka za odlazak na Novi Zeland, čiji su gradovi tada bili vrlo mladi.
Susreo se s lordom Islingtonom, generalnim guvernerom Novog Zelanda, gradonačelnicima i diplomatima diljem te zemlje, te posjetio Napier, New Plymouth, Wanganui, Christchurch i Wellington.
Odatle je otputovao u Tasmaniju, posjećivao lokalne ličnosti i susreo se, među mnogima, s Harryjem Baronom, tasmanskim guvernerom.
Otplovio je natrag u Melbourne u Australiji i proputovao istočnu obalu, susrevši se s lordom Denmanom, generalnim guvernerom Australije.
Sljedećeg mjeseca, u listopadu, otputovao je na Filipine, gdje se susreo s generalnim guvernerom W. Cameronom Forbesom.
1911-1912. - Japan, Kina, Singapur, Burma, Indija
Do zime 1911. našao se u Japanu s vojnom pratnjom. Bio je aktivan i susreo se s gradonačelnicima Nagasakija, Yokohame, Kobea, Fusadira i Yokohame. Tamo je upoznao američkog veleposlanika, Charlesa Pagea Bryana.
Bio je prisutan na govoru admirala Toga i admirala Saita Makota, velikog vojnog vođe, a kasnije generalnog guvernera i vođe Južne Koreje.
Susreo se i s drugim vojnim ličnostima, osim akademskih ličnosti i običnih građana. Neke od njih upoznao je u srpnju, tijekom putovanja u Mandžuriju i Šangaj, kada je upoznao i A. Roya. Knabenshue, koji je bio prijatelj i pristaša braće Wright i vodeći diplomat u Aziji.
Odatle je otputovao u Hong Kong, gdje se sastao s tamošnjim guvernerom FH Mayem; također Li Yuan Huongom, predsjednikom Kine i Hsi Liangom, potkraljem Mandžurije, koji mu je napisao malu pjesmu.
Na lijevoj stranici nalaze se japanski znakovi.
Desna strana je na kineskom - potpredsjednik Republike Kine, Li Yuanhong.
(Izvor slike: Joseph Mikulec Hrvatski svjetski putnik u nijemom filmu 1922.)
Osim u Šangaju, boravio je u Tiansenu i Pekingu.
U rujnu je bio u Singapuru, gdje se susreo s guvernerom Arthurom Youngom, a sljedećeg mjeseca u Burmi.
1912. - Indija
Završio je 1912. u Indiji, gdje je, između ostalog, putovao u Kalkutu, Delhi i Agru. Tamo je upoznao Sir O'Moorea Creagha, vrhovnog zapovjednika Indije i administratora Indije Malcolma Haileyja.
Upoznao je lorda Carmichaela, guvernera Bengala i lorda Curzona, potkralja Indije i ministra vanjskih poslova . Ovu posljednju dvojicu susrest će kasnije u Velikoj Britaniji.
1913. – Bliski istok, zapadna Europa, kratka turneja
Početkom 1913. posjetio je Aleksandriju i Kairo u Egiptu i Jeruzalem.
U ožujku i do ljeta 1913. posjećivao je diplomate diljem zapadne Europe, posjećujući Englesku, Francusku, Njemačku, Dansku, Češku, Italiju, Španjolsku i Portugal.
U promotivnom tekstu kojim Raab Collection reklamira prodaju Knjige potpisa, piše:
„Knjigu je kupio otprilike u to vrijeme, nadahnut vizijom Talijana koji skuplja autograme, a dok se do tog trenutka knjiga sastoji od pisama koje je osobno primio, primijenjenih na knjigu.
Od ovog trenutka potpisi se uglavnom pojavljuju na stranicama same knjige“
Znači li to da je tek sada nabavio knjigu u koju je počeo skupljati potpise?
(Sumnjam). To treba provjeriti.
1914.-1918. – Prvi svjetski rat, predah.
Od 1914. do 1918. u Europi bjesni Prvi svjetski rat i Mikulec uzima predah.
Što to znači?
Što je Mikulec za to vrijeme radio?
Bitke Prvog svjetskog rata
(Izvor slike. https://www.mreza-mira.net/vijesti/clanci/na-danasnji-dan-zavrsio-je-prvi-svjetski-rat-sukob-koji-je-oblikovao-moderno-doba/)
Putovanja nakon Prvog svjetskog rata
1917. - Chicago, Oženio se s Mary Medrić
Čuvalo piše:
„Chicago Daily Tribune od 21. veljače 1917. (znači blizu sedam godina poslije teksta u istim novinama iz 1910.) piše da je Mikulec ponovo dopješačio u Chicago, da mu je propao ugovor s Maticom hrvatskom jer nije ispunio obećanja, da je počeo pisati putopis, ali se to izrodilo u romantični roman.
Ovaj put se navodi da je poderao 36 pari cipela, što bi značilo da je Mikulec, premda nije ispunio Matičine uvjete, nastavio pješačiti i dalje, te valjda iznova počeo brojati koliko je poderao cipela.
Ali najvažnija vijest u članku je ta da je Mikulec dan prije pun raznih odličja na grudima, sa svojom zaručnicom Mary Medrić posjetio gradski ured za vađenje vjenčanih dozvola. Ona je tada imala 36, a on 39 godina.
Pisac članka veli da je Mikulec tad postao „obični čikaški ‘Joe’, umjesto hrvatskog ‘Jože’ i da će mladi par živjeti na adresi 1332 W. 18. ulica, Chicago.
Usput, u tom dijelu grada bila je jedna od tadašnjih velikih hrvatskih naseobina. Dakle, bilo bi za očekivati da se sad Joe Mikulec oženio, smirio i nastavio „normalan“ život među Hrvatima u ovom gradu.
Ali, novinar se prevario, on je i dalje ostao „hrvatski Joža“ i nastavio putovati svijetom.“
1918. – Španjolska gripa
Nakon završetka Prvo svjetskog rata svijet je zahvatila Španjolska gripa koja je trajala svega godinu dana (1918. – 1919.) i u tom kratkom periodu odnijela, procjenjuje se, više od 50 milijuna života.
Prvi slučajevi, pojavili su se u Sjedinjenim Američkim Državama između siječnja i veljače 1918.. Nekoliko mjeseci kasnije pojavili su se pacijenti s istim simptomima u Francuskoj, Belgiji i Njemačkoj.
Epidemija gripe je zahvatila SAD 1918. godine
(Izvor slike: https://www.pbs.org/wgbh/americanexperience/features/influenza-timeline/)
1918.- Istočna obala SAD
U 1918. Josip Mikulec je u Philadelphiji i putuje po istočnoj obali Amerike.
Gripa je zahvatila Philadelphiu 28.9.1918. Za samo mjesec dana umrlo je oko 12.000 ljudi, a oko 47.000 je oboljelo.
Možemo pretpostaviti da Joža Putnik nije obolio od gripe.
1919. - 1922. – U Sjedinjenim Državama
Počevši od početka 1918., s turnejom po New Yorku, Connecticutu, Philadelphiji i Bostonu, Mikulec je koristio dionicu od DC-a (District of Columbia) do Bostona kao bazu, putujući gore-dolje ovim koridorom i odatle putujući na zapad i jug.
Tijekom tih razdoblja posjetio je političare, diplomate, vlasnike tvrtki, titane industrije, predsjednike, članove kabineta, umjetnike, većinu guvernera država i druge izabrane dužnosnike.
Među predsjednicima koje je posjetio i koji su mu se potpisali su američki predsjednici i njihove prve dame: Theodore Roosevelt i Edith Kermit Roosevelt, William H. Taft, Woodrow Wilson i Edith Bolling Wilson, Warren Harding, Calvin Coolidge i Herbert Hoover;
Ostali američki političari koji se pojavljuju u Knjizi potpisa uključuju potpredsjednika Thomasa Marshalla, predsjedničke kandidate Charlesa Evansa Hughesa, Ala Smitha i Williama Jenningsa Bryana, članove kabineta Williama G. MacAdooa, Josephusa Danielsa, Roberta Lansinga i Andrewa Mellona.
Mikulec je bio jednako fasciniran vanjskim odnosima i predstavnicima drugih država, te je posjetio brojne veleposlanike i konzularne dužnosnike, kako u Sjedinjenim Državama, tako i drugdje.
Samo dva primjera - francuski veleposlanik u SAD-u, J.J. Jusserand, i britanski veleposlanik u Washingtonu, Edward Grey, poznat po tome što je na početku Prvog svjetskog rata rekao: "Svjetla se gase diljem Europe i sumnjam da ćemo ih ponovno vidjeti za našeg života".
Neki istaknuti vojnici ušli su u Knjigu. To uključuje generala Johna Pershinga, asa Eddieja Rickenbackera, Smedleyja D. Butlera, najodlikovanijeg američkog marinca prije Drugog svjetskog rata, Theodorea Roosevelta, Jr., i Charlesa E. Stantona, poznatog po tome što je skovao nezaboravan izraz: "Lafayette, mi smo ovdje!"" u govoru koji je održao u Parizu tijekom Prvog svjetskog rata.
Nekoliko drugih slavnih osoba su fizičar Michael Pupin i Samuel Gompers, osnivač Američke federacije rada (AFL).
Mikulec je posjetio doslovno tisuće tvrtki, od velikih korporacija do malih poduzeća svih vrsta, od industrijskih titana do njihovih zaposlenika, od čelnika velikih tvrtki do vlasnika lokalne tržnice u malom gradu.
Među njima su Andrew Carnegie; Thomas Edison; tajkuni robnih kuća John Wanamaker i Bernard Gimbel; Jacob Ruppert, vlasnik New York Yankeesa; burzovni mešetar Charles Schwab; izdavač George H. Putnam, osnivač Putnam's; i predsjednici Lloyds of London i Pennsylvania Railroad.
Mikulec je također posjećivao parobrodarske kompanije, poput Cunard Linesa.
Volio je posjećivati tvornice, trgovine, autokuće (poput Packard Studebakera i Cadillaca), hotele poput Waldorf Astorije, čiji se legendarni kuhar Oscar također potpisao, bratske organizacije i banke (postoje stotine autograma bankara). U njima bi se često sastajao s višim rukovoditeljima i njihovim zaposlenicima.
Upoznao je vodeće ličnosti u svijetu kulture, poput Edwarda Robinsona iz Metropolitan Museum of Art i predsjednika Sveučilišta Yale Jamesa Rowlanda Angella.
Upoznao je boksače Jacka Dempseyja i Jessa Willarda, poznatog kolekcionara autograma ASW Rosenbacha i vjerske vođe poput kardinala Jamesa Gibbonsa.
1919. – Putovanje prema zapadu
Mikulec je za jedne novine izjavio da je već umoran, ali, ipak je želja za putovanjem pobijedila pa je Joža tada iz New Yorka krenuo prema zapadu.
Godine 1919. uputio se na Srednji zapad, putujući od Philadelphije preko Ohija i Michigana i završavajući u Indiani, usput skupljajući autograme guvernera i drugih istaknutih muškaraca i žena.
Završio je u Washingtonu sastankom s knjižničarom Kongresa.
1920. – Iowa, Colorado, St. Louis i Zapadna Virginia, New York
Putovanje 1920. godine odvelo ga je kroz sjeverni dio države New York pa prema Kanadi.
Na ovom putovanju susreo se s guvernerima, političarima i građanskim vođama iz tih država. Bio je u Iowa Cityju i Des Moinesu u Iowi; Ohami i Lincolnu u Nebraski, Denveru, Pueblu i Dodge Cityju u Coloradu; St. Louisu i Kansas Cityu u Missouriju, prošao je kroz Ohio i Zapadnu Virginiju
1921. – New York, Nikola Tesla, Kanada
Prije Kanade Mikulec se, vjerojatno, u veljači 1921. zadržao u New Yorku i tu je sreo Nikolu Teslu, jer u svojoj knjizi ima potpis Nikole Tesle.
Nikola Tesla uz svoj potpis nije napisao datum, ali potpisi ispred i iza njegovog imaju datum 24.2.1921. U tekstu na japanskom iza potpisa Nikole Tesle piše da je Mr. Joe Mikulec 24.2.1921. posjetio glavni ured Japansko-američke komore na Manhatanu.
Zato možemo pretpostaviti da je Nikola Tesla stavio svoj potpis u Knjigu 24. veljače 1921. godine.
Iz New Yorka Mikulec je otiša u Kanadu. U Kanadi se susreo s kanadskim premijerima Robertom Bordenom i Arthurom Meighenom, te premijerom Devonshireom, premijerom Ontarija i generalnim guvernerom Kanade, kao i gradonačelnikom Toronta.
Ovo putovanje uključuje mnoge druge potpisnike u poslovnom i političkom svijetu. Susreo se s generalom Julianom Byngom na putovanju u Montreal 1921. godine.
1921. – Putovanje u Englesku
Iz Kanade je 1921. Mikulec brodom SS Metagama stigao do Liverpoola.
O Mikulcu na brodu je snimljen nijemi film.
Nekoliko kadrova iz nijemog filma – snimak zaslona
(Izvor slike: https://www.youtube.com/...)
Iz Liverpoola je otišao u London. Posjetio je Downing Street 10, rezidenciju premijera.
Tijekom svog boravka u Engleskoj upoznao je britanske kraljeve Edwarda VIII., kralja Georgea VI. i premijera Davida Lloyda Georgea, zajedno s njegovim kabinetom. Posjetio je tamošnje velike i manje tvrtke, a u svoju je knjigu dodao i političare i diplomate.
Sastao se s voditeljem Britanskog muzeja Sir Fredericom Georgeom Kenyonom.
1922. – Kanada, Kalifornija, Teksas, Florida i Kuba
Iz Engleske Mikulec se vratio u Kanadu, putovao kroz Gornji srednji zapad, posjetio Winnipeg i Calgary, skupljajući potpise tamošnjih političkih i komercijalnih vođa. Odatle je vidio parkove u Banffu i uputio se u Vancouver
Iz Kanade se vratio u SAD, prešao u Seattle, a zatim u Portland, prije nego što je krenuo na jug u Sacramento i San Francisco.
Upoznao je guvernera Kalifornije i mnoge lokalne čelnike, prije nego što je krenuo na jug u Los Angeles i Hollywood.
Upoznao je mnoge zabavljače i glumce, neke u Kaliforniji, a neke u New Yorku. Sreo je zvijezde nijemog filma kao što su Douglas Fairbanks, Mary Pickford, William Farnum i Tom Mix; opernu legendu Enrica Carusa; te Williama Foxa, osnivača 20th Century Foxa, budućeg vođu NBC-ja Davida Sarnoffa, poznate producente Carla Laemmlea i Briana Foya, te Eugenea Zukora, izvršnog direktora Famous Players Laskya, dirigenta Leopolda Stokowskog.
To je fascinantna slika nove filmske industrije. Mnogo je filmskih direktora zastupljenih na različitim mjestima u Mikulčevoj knjizi potpisa.
Texas
Iz Kalifornije je putovao u El Paso, San Antonio, Houston, New Orleans, Mobile, AL i Atlantu, usput upoznavši mnoge ljude.
Kada je prolazio kroz Texas, vjerojatno je prolazio kroz nepregledna naftna polja na kojima su mnogobrojni tornjevi s naftnim bušotinama.
Bilo bi zanimljivo potražiti podatak je li MIkulec bio svjestan da je jedan Hrvat, iz Splita Anton Lucić 10. siječnja 1901. pronašao prvu eruptivnu naftnu buštinu u Spindletopu u Texasu. I pronašao način kako se erupcija nafte može ukrotiti. Zato ga Amerikanci slave kao „oca naftne industrije“. Smatra se da je uloga Antuna Lučića za razvoj naftne industrije u svijetu slična ulozi njegova zemljaka Nikole Tesle u razvoju elektroindustrije.
Treba vidjeti nalazi li se potpis Antona Lučića (Anthony F. Lucas) u Mikulčevoj knjizi.
Spindletop 1902.g. oko Lučićeve eruptivne bušotine
(Izvor slike: https://www.croatianhistory.net/etf/antun_lucic_info.html)
Kuba
Iz Charlestona otišao je u Tampu na Floridi, gdje je uhvatio brod za Havanu na Kubi,. Tamo se sastao s raznim dostojanstvenicima, prije nego što se vratio u SAD preko Key Westa, Miamija, Palm Beacha i Jacksonvillea.
1923.
Rujan 1923.
U The New York Timesu
Tekst o Josipu Mikulcu u The New York Timesu od 2.9.1923.
(Izvor slike: https://www.nytimes.com/...
The New York Times od 2. rujna 1923. donosi članak o Josephu Mikulcu, „sakupljaču autografa“.
U članku se kaže da je rođen u Stubici, a Krušljevu selo je nedaleko od Stubičkih toplica. Nadalje, članak iz 1928. navodi da Josip putuje već 28 godina
Članak ističe da je Mikulec dva puta obišao svijet pješice, sakupljajući autografe uglednijih osoba kamogod je prolazio.
Članak donosi sažetak priče o njegovu prvom putovanju i dodaje da je Jožin stalan boravak u to vrijeme (rujan 1923.) bio u Philadelphiji.
Tih dana je bio u New Yorku i njegovu ogromnu, kožom uvezanu knjigu s autografima (koja je tad težila 57 funti) potpisao je gradonačelnik John F. Hylan, kao i važnije osobe iz poslovnih krugova, kazališta, politike i drugi.
U knjizi su bili potpisi američkih predsjednika T. Roosevelta, W.H. Tafta, W. Wilsona, W.G. Hardya i C. Coolidgea, kao i mnogih drugih uglednika: Lloyd George, Lorda Curzona, Princa od Walesa, predsjednika Kine, admirala Togoa, J. Pierpont Morgana, raznih senatora, guvernera, ambasadora itd.
Studeni 1923.
Samo dva mjeseca kasnije, 20. studenog 1923., New York Times opet donosi članak o Joži, ovaj put malo podulje štivo. Piše da je Joža ponovo stigao u New York noseći svoju knjigu od 2.896 stranica i tešku 58 funti. Joža je došao u grad i odmah posjetio tvrtku Rosenbach, trgovinu rijetkih knjiga, da bih unovčio dragocjene autografe.
Glavni mu je razlog za prodaju bio umor od nosanja te velike knjižurine. Zanimljivo je da ga je u trgovinu pratio novinar New York Timesa, koji opisuje Jožu i njegovo podrijetlo.
Novinar dalje piše da je Joža vječiti putnik, nabraja iskupljene autografe znameniti ljudi, kako se Joža žali da nije uspio dobit autograf ni jednog kralja, itd.
(To je čudno, jer je u Velikoj Britaniji sreo britanske kraljeve Edwarda VIII., kralja Georgea VI.)
Mikulec je tražio 10.000 dolara za knjigu, a vlasnik dr. Rosenbach je prosudio da je to realna cijena, ali da se on ne bavi takvim knjigama. Preporučio mu je posjetiti Henry E. Huntingtona u Kaliforniji, koji bi možda otkupio knjigu ove vrste. Mikulec se uhvatio za glavu i kazao da ima Huntingtonov autograf, ali da mu nije palo na pamet ponuditi mu knjigu kad je bio kod njega.
Mikulec je za novine izjavio da je već umoran, da se želi smiriti i otpočeti „normalan“ život na kakvoj manjoj farmi u američkim plodnim ravnicama, a da bi knjigu sa autografima želio vidjeti u kakvu muzeju. Ali, ipak je želja za putovanjem pobijedila pa je Joža tada iz New Yorka krenuo prema zapadu.
1924.
Josip Mikulec putuje kroz SAD, prodao je svoju prvu knjigu i skuplja potpise u drugu knjigu
Svibanj, 1924.
26.5.1924. - Zakon o migraciji (Immigration Act)
U SAD-u je Zakon o imigraciji iz 1924. ograničio broj imigranata kojima je dopušten ulazak u Sjedinjene Države. Mikulčeva knjiga potpisa je snimka nacije na kraju velikog razdoblja imigracije, kada je između 1880. i 1924. stiglo više od 20 milijuna imigranata. Većina je bila iz južne, istočne i srednje Europe, a uključivala je 4 milijuna Talijana i 2 milijuna Židova.
Mikulec se potrudio posjetiti te ljude u njihovim trgovinama, na radnim mjestima i usred njihovih aktivnosti.
Posjećivao je američke novine koje su izlazile na engleskom jeziku, ali i one koje su izlazile na talijanskom, jidišu, grčkom, japanskom, kineskom, češkom i poljskom jeziku. Potpisi ovih imigranata kojih ima na tisuće su na njihovim materinjim jezicima. Na primjer, postoji 36 natuknica na jidišu, mnogi prilično dugi, a mnogo više na talijanskom i nekom istočnoeuropskom jeziku.
Upoznao je i mnoge čelnike međunarodne poslovne i bankarske zajednice, posebno u New Yorku. Jedan takav primjer je Hisaakira Kano, međunarodni bankar i šef Yokohama Specie Bank (YSB). Banka je odigrala značajnu ulogu u japanskoj trgovini s Kinom. Kano je dugi niz godina bio japanski predstavnik direktora u Banci za međunarodna poravnanja (BIS). Upisao se i Ryoichiro Arai, japanski poslovni čovjek koji je pomogao u izgradnji trgovinskih odnosa između Sjedinjenih Država i Japana, posebno u industriji svile.
Philadelphia
28.5.1924. - Mikulec je prodao prvu knjigu
Mikulec je već bio umoran od nosanja te velike knjižurine, a trebao je i novaca pa je svoju prvu knjigu prodao 28.5.1924., kao što piše na zadnjoj stranici knjige, Samuelu Robinsonu, imigrantu iz Irske i jednom od osnivača tvrtke American Stores Company, matične tvrtke Acme Markets.
Zadnji potpisi u knjigu su upisani 27.5.1924
Knjigu je od potomaka obitelji Robinson nabavila obitelj Raab, odnosno njihova tvrtka Raab Collectiona.
Tu knjigu namjerava kupiti Grad Oroslavje.
Prva knjiga potpisa koju je Mikulec prodao kolekcionaru Samuelu Robinsonu
Sada je knjiga u vlasništvu obitelji Raab, odnosno njihove tvrtke Raab Collectiona.
(Izvor slike: https://www.abebooks.com/...)
Kolovoz, 1924.
Washington
6.8.1924. - Počeo skupljati potpise u drugu knjigu
Nakon što je prodao prvu knjigu, Mikulec je počeo potpise skupljati u drugu knjigu.
Zanimljivo je da je Mikulec izradio i pečat sa svojim prezimenom kojim je obilježio svaku stranicu knjige.
Tu knjigu je nakon njegove smrti otkupila obitelj Mikulec.
U prosincu 2023. knjigu je od Marijana Mikulca, Josipovog rođaka, otkupio Hrvatski povijesni muzej i postala je zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske.
Knjiga Josipa Mikulca snimljena u Hrvatskom povijesnom muzeju u siječnju 2024. godine
(Izvor slike: Joža iz Zagorja je bio prvi influencer, prije 100 godina je pješačio po svijetu i stvorio ovu knjigu)
Daljnji tekst napisao sam na temelju proučavanja 1245 stranica knjige koju sam dobio 30. svibnja 2025. godine u pdf formatu od Hrvatskog povijesnog muzeja. Analizirajući potpise te datume i nazive gradove uz potpise pokušao sam rekonstruirati put Josipa Mikulca po svijetu od kolovoza 1924. do svibnja 1933. kada je umro u Genovi.
Prvu stranicu druge knjige je Mikulec počeo popunjavati potpisima 6. kolovoza 1924. godine, ako sam dobro dešifrirao datum koji je izblijedio i prilično je nečitak. Nažalost, uz potpise nije napisan grad gdje su uneseni ti prvi potpisi.
Vjerojatno je to Washington, jer je na sljedećoj stranici uz potpis naveden grad Washington.. (a možda je i Philadelphija, jer je u tom gradu izrađena knjiga za potpise.)
U kolovozu 1924. Mikulec je bio u Washingtonu, jer je uz potpise napisan Washington. Na tim prvim stranicama ima nekoliko potpisa na kineskom.
Rujan, listopad, 1924.
Philadelphia
U rujnu i listopadu 1924. Mikulec je u Philadelphiji.
U knjizi na 19. stranici (9.9.1924.) Mikulec je napisao da mu je po njegovom nalogu tu ogromnu knjigu velikog formata koja ima gotovo 2000 stranica napravila firma Win. E. Murphy's Sons.. Potpisima je ispunio 1245. stranica, a mnogo je stranica ostalo nakon njegove smrti 1933. godine prazno. . Bilo bi zanimljivo otkriti koliko je Mikulec platio tu knjigu. Tu knjigu su napravili pravi majstori, jer se ni nakon gotovo deset godina nošenja na ramenu po svijetu nije raspala, stranice knjige su u dobrom stanju, iako su mnogi potpisi i tekstovi izblijedili i postali nečitljivi.
Studeni, 1924.
Baltimore, Philadelphia
U studenom 1924. Mikulec je u Baltimoru, a onda opet u Philadelphiji.
Prosinac, 1924.
Rio de Janeiro
Iz Philadelphije brodom kreće za Brazil.
U prosincu, 28.12.1924. Mikulec je u Brazilu u gradu Rio de Janeiro.
1925.
Josip Mikulec putuje Južnom Amerikom i zapadnom Europom (od Lisabona do Rima)
Siječanj, veljače, 1925.
Rio de Janeiro, Montevideo
U Rio de Janeiru Mikulec dočekuje Novu godinu 1925.
U siječnju 1925. je u Rio de Janeiru, a u veljači je u Montevideu.
U Montevideu je susreo mnogo Hrvata koji su bili udruženi u Hrvatsko Dalmatinsko Društvo. Oni su se 24. veljače 1925. potpisali u njegovu knjigu.
Dijelovi teksta su izblijedili do neprepoznatljivosti. Pokušao sam pročitati veći dio teksta:
„Ovim potvrđujemo da je naš svjetski putnik Josip F. Mikulec dana 24. veljače 1925. posjetio ………Južna Amerika.
Želimo mu svaku sreću i dobro putovanje da bi sretno svoj cilj i da se zdrav povrati u domovinu.“
Nakon tog teksta potpisalo se više članova tog hrvatskog društva. Teško je pročitati potpise, jer su već izblijedili, ali se može pročitati – Mate Stanić, Stjepan K..na, Ante Brin."
U dodatku se potpisala još jedna skupina Hrvata.
Ožujak, 1925.
Buenos, Aires
U ožujku je Mikulec došao u Argentinu u grad Buenos Aires. I tu je sreo Hrvate koji su mu se 12. ožujka 1925. potpisali u knjigu. Maksim Bansić se potpisao kao Jugoslavo.
Potpisao mu je i jugoslavenski generalni konzul za Južnu Ameriku Ivo Prit…
Među mnogobrojnim potpisima našli su se i potpisi na kineskom.
Travanj, 1925.
Santos, Sao Paolo
U travnju Mikulec je u Brazilu u gradu Santosu u državi Sao Paolo, a iz Santosa je 17. travnja prešao u grad Sao Paolo.
Sao Paolo 1925. godine
(Izvor slike: https://www.facebook.com/...)
U Sao Paolu Mikulec je posjetio Jugoslavensku Narodnu Zajednicu i 28. travnja 1925. u knjigu mu se potpisao predsjednik te zajednice Venceslav Paeta.
Svibanj, 1925.
Sao Paolo
U svibnju je Mikulec još u Sao Paolu.
Među velikim brojem potpisa nalazi se potpisi kineskog konzulata.
Lipanj, 1925.
Rio de Janeiro
U lipnju Mikulec je ponovo u Rio de Janeiru.
Putuje zapadnom Europom
Srpanj, 1925.
Lisabon
Iz Rio de Janeira Mikulec je brodom stigao u Lisabon.
U srpnju 1925. Mikulec je u Portugalu i 22. srpnja dobiva potpis u Lisabonu.
Le Havre
Iz Portugala Mikulec je (vjerojatno) brodom stigao 28. srpnja u francusku luku Le Havre. U Le Havru je bio do 31. srpnja.
Kolovoz, 1925.
Pariz
U Parizu je Mikulec bio 1. kolovoza 1925. Vjerojatno je stigao vlakom, jer pješice nije mogao doći za 1 dan.
Le Havre
Iz Pariza je ponovo stigao u Le Havre, vjerojatno 20. kolovoza.
Pariz
Ponovo nalazimo potpise uz koje piše Pariz, 27. kolovoza.
Zašto je Mikulec nekoliko puta putovao od Le Havrea do Pariza i natrag?
Rujan, listopad, 1925.
U rujnu i listopadu je Mikulec još u Parizu.
Studeni, 1925.
Marseille
Iz Pariza Mikulec je došao u Marseille, gdje već 2. studenog ima potpis u tom gradu.
Nica
Iz Marseilla MIkulec je otišao u Nicu i 12. studenog je upisan potpis u knjigu. Možda je u Nicu došao i ranije, ali su potpisi nečitljivi.
Genova, Rim
Iz Nice Mikulec je u studenom došao u Genovu i 19. studenog (a možda i prije) je dobio potpise u tom gradu.
Iz Genove Mikulec je došao oko 30. studenog u Rim.
Prosinac, 1925.
Rim
Početkom prosinca Mikulec je u Italiji dobio potpis od Benita Mussolinija. Uz potpis piše (vjerojatno) „decembre 1925.“
Potpis Benita Musolinija, decembre 1925.
(Izvor slike. Josip Mikulec iz Oroslavja prvi je influencer na svijetu | Ni Zagorje malo)
Mikulec je, vjerojatno, u Rimu dočekao Novu godinu 1926.
1926.
Josip Mikulec putuje Italijom od Napulja do Trsta, dolazi u Hrvatsku i putuje od Sušaka do Zagreba, Oroslavja, Krušljevog sela, prelazi u Sloveniju, vraća se u Hrvatsku i putuje od Zagreba, Varaždina do Osijeka i dolazi u Srbiju, u Beograd.
Siječanj, 1926.
Napulj, Rim
Početkom siječnja (4.1.1926.) Mikulec je u Napulju, a iz Napulja je stigao 26. siječnja u Rim.
Citavecchia
Nekoliko dana poslije Mikulec je iz Rima došao 29. siječnja u grad Civitavecchia na obali mora.
Veljača, 1926.
Livorno, Pisa, Firenca, Bologna, Milano
Iz grada Civitavecchia Mikulec je 4. veljače stigao u Livorno. A 10. veljače je u Pisi.
Iz Pise je 15. veljače stigao u Firencu, a onda je već 23. veljače bio u Bologni.
U Milano je bio 26. veljače,
Ožujak, 1926.
Como
A 11. ožujka je u gradu Como.
Chiassa,
Iz talijanskog grada Coma Mikulec odlazi u Švicarsku i u gradu Chiassu
Na jugu Švicarske, u kantonu Ticino na granici s Italijom dobiva potpise 12. ožujka 1926. godine.
Lugano
Poslije Coma Mikulec 15. ožujka dolazi u grad Lugano koji se nalazi na obali jezera Lugano na jugu Švicarske.
Zürich
U Zürichu je 19. ožujka. Možda je došao i prije, ali je to nemoguće utvrditi zbog nerazumljivih potpisa i rukopisa.
Como, Milano, Torino
Poslije Zuricha vraća se u Italiju, 27. ožujka je u gradu Como, prolazi Milano i 8. travnja je u Torinu.
Travanj, 1926.
Trst
Nakon Torina Mikulec je 28. travnja 1926. u Trstu.
Putuje Hrvatskom
Svibanj, 1926.
Rijeka (Fiume), Sušak
Iz Trsta Mikulec 10. svibnja dolazi u Rijeku koja je u to vrijeme pod Italijom i naziva se Fiume.
U Rijeci i Sušaku dobiva potpise i pečat Novog lista i jednog društva iz Sušaka.
Karlovac, Zagreb
Iz Sušaka Mikulec je krenuo prema Zagrebu. U Karlovcu je bio 22. svibnja 1926., a u Zagrebu je bio 31. svibnja.
U Zagrebu je dobio mnogo potpisa od više ili manje poznatih Zagrepčana, trgovaca, bankara, uredništva Obzora, Gradskog poglavarstva, Hrvatskog štediše i običnih ljudi.
Nažalost potpisi i tekstovi uz njih su izblijedili i teško se mogu pročitati.
Povratak u Krušljevo selo
Lipanj, 1926.
Oroslavje, Donja Stubica, Krušljevo selo
Početkom lipnja 1926. godine Mikulec se vratio kući u svoj rodni, Stubički kraj i posjetio je Oroslavje, Stubicu i svoje rodno mjesto, Krušljevo selo.
Kada je došao doma, spavao bi u dvorištu iza svoje kuće, na ležaju od dasaka koji je sam napravio na drvetu pa su ga i zbog toga, kao i općenito njegova stila života, mještani smatrali čudakom.
Njegovi nekadašnji suseljani oduševljeni njegovim povratku potpisali su se u knjigu uz oduševljene tekstove koje je, nažalost, teško pročitati. I možda sam neke tekstove i pogrešno interpretirao.
Uz to je napisao KATARINA NOVOSEL MIKULEC My MOTHER
Na početku nalazimo potpis i kratki tekst župnika monsinjora dr. Mirka Dovranića koji je napisao:
„Svojem dragom župljaninu Josipu MIkulcu rođenom 15. I. 1878. u Krušljevom selu želim kao domaći župnik svaku sreću i blagoslov u njegovom plemenitom nastojanju.
U Donjoj Stubici 7. juna 1926.
Monsinjor Dr. Mirko Dovranić
župnik i dekan
Ispod tog teksta kapelan Žagmeštar je napisao :
„Potpisujući gornje želje mog principala, potvrđujem ovime da Josip MIkulec putuje po svijetu još od god. 1901. kako dakle ove godine naš mili i dragi svjetski putnik slavi 25 godišnjicu svog naučnog ali mukotrpnog putovanja, to mu od srca ovim čestitam i želim da bi mu Višnji dao jakosti i snage e bi mogao još jednom obići cijelu Kuglju zemaljsku i dovršiti ovu zlata vrijednu knjigu.
Donja Stubica, 7./ VI. 1926.
Do. Zagorje D Žagmeštar
Kapelan
Na desnoj stranici knjige se potpisao veliki broj njegovih suseljana.
Općinski načelnik Janko Jagečić i javni bilježnik upisali su se u Oroslavju 11. lipnja. Taj dan potpisao mu se i Predsjednik Seljačke sloge.
A onda je Mikulec posjetio i školu u Oroslavju koju je nekada pohađao pa su mu se potpisali učiteljice i učitelj.
„Globetrotter Josip Mikulec iz Krušljevog sela došao je posjetiti ovu školu, gdje je polazio i završio tri razreda iste, pa se ova škola ponosi da je imala ovako rijetkog čovjeka“
U Oroslavju 11. VI. 1926.
Štefica Milinović R. Botovčak
Učiteljica učitelj
Ana Borovčak - Papež
Kada je posjetio svoju školu u Oroslavju koju je nekada pohađao, upisao se u Spomenicu škole
O tome je u listopadu 2024. godine govorila profesorica povijesti i geografije u Osnovnoj školi u Oroslavju Andrijana Tomić:
„U naškoj školskoj spomenici sačuvan je njegov kratki zapis:
'Došao u školu koju sam nekada polazio te za uspomenu bilježim svoje ime u Oroslavju.
11.6.1926.'
I prekrasni njegov veliki potpis.“
Iz školske Spomenice gdje se spominje Josip Mikulec
(Izvor slike: https://www.youtube.com/...)
U Krušljevom selu u knjigu mu se potpisao 13. 6.1926. Zlatko Fabian Predsjednik HSS-a. Napisao je:
„Pozvan po prijatelju Juri Mikulcu našao sam u njegovoj gostoljubivoj kući našeg „Jožu“. Govori našim milim kajkavskim narječjem kako se govorilo prije 50 godina.
Dragi Joža dođi nam nakon …… 26 godina putovanja opet u svoj …. ….zavičaj, pa da se opet zagrlimo i s tobom razveselimo.
Sretan put i povratak želi
Zlatko Fabian
…. …. Predsjednik H.S.S.
Katarina Langer
Krušljevo selo 13/ VI. 1926.
Zagreb
Iz Krušljevog sela Mikulec je 16. lipnja otišao u Zagreb gdje bio u raznim poduzećima, kao što su - Braća Frank (16.6.), Franck (17.6.), Pivovara (17.6.), DTR (25.6.), Talijanskom konzulatu (23.6.), Hotelu Esplanade (24.6.), ….
Zanimljiv je tekst ispod kojeg stoji potpis i pečat ZAGORSKA TVORNICA VUNENIH TKANINA.
„Pred dvadesetipet godina bijaše g. Josip Mikulec u službi …. Oroslavje gornji grad gdje se sada nalazi Tekstilna tvornica.“
(Prije nego što je otišao na put mladi Josip Mikulec je radio na vlastelinskom imanju u Oroslavju.)
Srpanj, 1926.
Stubičke toplice
Mikulec je svratio u Stubičke Toplice i Stubicu i dobio potpis Ferdinanda Fellera 6. srpnja.
(Ferdinand Feller, farmaceut bio je sin čuvenog Eugena Viktora Fellera, hrvatskog industrijalca, farmaceuta i pionira industrijske proizvodnje lijekova u Hrvatskoj. U svojoj ljekarni u Donjoj Stubici Eugen Feller je proizvodio čudotvorni eliksir Elsa Fluid na kojem se obogatio. Sin mu je bio i poznati hrvatski matematičar Vilim Srećko Feller)
Zagreb
Zagreb, Starčevićev trg, 1926.
(Izvor slike: https://hr.wikipedia.org/...
U srpnju 1926. Mikulec je opet u Zagrebu i dobiva potpise u Matici hrvatskoj (9.srpnja), u JAZU, Hrvatskom književnom društvu Sv. Jeronima, Zagrebačkom zboru (10. srpnja), od industrijalca Vladimira Arka i drugih zagrebačkih uglednika.
357. stranica 2. knjige Josipa Mikulca, oznake HPM-107650-357
Na 357. stranici knjige su potpisi koje je Mikulec dobio početkom srpnja 1926. godine u Zagrebu.
Zaokruženi su potpisi ravnatelja Zagrebačkog zbora (gore), Vladimira Arka (u sredini) i vodstva HSS-a (dolje).
(Izvor slike: Hrvatski povijesni muzej)
U Zagrebačkom zboru, međunarodnom sajmu (prethodniku današnjeg Zagrebačkog velesajma) 10.7.1926. potpisao mu se ravnatelj Zagrebačkog zbora Lujo Šafranek-Kravić. Kod potpisa je stavio i prigodnu naljepnicu (marku?). Zanimljivo je da je Šafranek-Kavić bio i skladatelj, a 1921. skladao je operu Hasanaginica. Zato je uz svoj potpis stavio i jedan kratki notni zapis iz partiture te opere.
Potpis Luje Šafraneka-Kavića, 10.7.1926. s markom Zagrebačkog zbora i malim notnim zapisom, na 357. stranici Knjige potpisa.
(Izvor slike: Hrvatski povijesni muzej)
U knjigu se 12. srpnja upisao i Vladimir Arko, veliki hrvatski industrijalac. Imao je tvornicu pića Arko koju su mu komunisti 1945. oteli i preimenovali u Marijan Badel, a njega likvidirali (iako su tvrdili da je počinio samoubojstvo).
Potpis Vladimira Arka na 357. stranici Knjige potpisa.
(Izvor slike: Hrvatski povijesni muzej)
Tvornica „Arko“, Zagreb 1929.
Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine – fototeka (MK, UZKB–F), foto Vladimir Horvat
(Izvor slike: https://komunistickizlocini.net/...)
U knjigu se 12. srpnja 1926. potpisalo vodstvo Hrvatske seljačke stranke, Stjepan Radić, predsjednik HSS-a, Josip Predavec, podpredsjednik HSS-a i dr. Vladko Maček, podpredsjednik HSS-a.
Potpisi vodstva HSS-a Stjepana Radića, Josipa Predaveca i dr. Vladka Mačeka.na 357. stranici Knjige potpisa.
(Izvor slike: Hrvatski povijesni muzej)
Stjepan Radić, predsjednik HSS-a ( 1871.-1928.)
(Izvor slike: https://hr.wikipedia.org/...)
Putuje Slovenijom, 1926.
Bled, Kranj, Ljubljana
Iz Zagreba je Mikulec otišao u Slovenija i vidimo potpise iz Bleda (24. srpnja),
U Bledu se spominje Zdravilska komisija i ima u knjizi njezin pečat.
Poslije Bleda Mikulec je 27.7. 1926. u Kranju, a 28.7. u Ljubljani.
Kolovoz, 1926.
Putuje Hrvatskom
Zagreb, Zabok, Donja Stubica, Krapina, Varaždin, Čakovec, Nedelišće, Sisak
Nakon Ljubljane Mikulec je 2.kolovoza u Zagrebu, a 3. kolovoza. potpisao mu se Veliki župan zagrebačke oblasti Mile Kramarić.
U Zaboku je 12.8., u Donjoj Stubici 12.8., u Krapini 13.8., u Varaždinu 18.8., u Nedelišću 22.8., u Ćakovcu 22.8., Nedelišću 22.8., Čakovec 25.8.
Skladatelj Josip Štolcer Slavenski potpisao se u knjigu 25.8.
U Sisku je 26.8.,
Rujan, 1926
Brod na Savi, Đakovo, Osijek
Iz Siska Mikulec je otišao na istok Hrvatske i 3. rujna je u Brodu na Savi (od 1934. to je Slavonski Brod).
U Brodu na Savi Mikulec je 8. rujna 1926. prisustvovao svečanosti obilježavanja 100. godišnjice rođenja Matije Mesića, Brođanina, prvog rektora hrvatskog sveučilišta, Sveučilišta Franje Josipa u Zagrebu.
U Đakovu je 10. rujna, a 14. rujna u Osijeku.
Putuje Srbijom
Subotica, Novi Sad, Zemun, Beograd
Mikulec je 23. rujna u Subotici, a 28. rujna u Novom Sadu.
Listopad, 1926.
Beograd
U Beogradu je 2. listopada,
Prosinac, 1926.
Zemun, Beograd
U Zemunu je 2. prosinca.
U Beograd se vraća 13. prosinca.
1927.
Josip Mikulec putuje kroz Srbiju, od Beograda do Sremske Mitrovice, vraća se u Hrvatsku, Vinkovce i Vukovar, prelazi u Bosnu i Hercegovinu, u Sarajevo, ponovo se vraća u Hrvatsku, od Požege do Križevaca, prelazi u Sloveniju, pa u Austriju, od Graza do Beča, nastavlja u Češku, od Brna do Praga, zatim u Poljsku, od Krakova do Varšave, prelazi u Njemačku, od Berlina do Hamburga, do Belgije, od Brusselsa do Antwerpena.
Siječanj, 1927.
Beograd
Mikulec je još u Beogradu i tu je dočekao 1927. godinu.
U knjizi sam našao napomenu Mikulca da se kralj potpisao 1927. godine. Nisam našao taj potpis. Vjerojatno je nečitak i nisam ga prepoznao.
Veljača, 1927.
Beograd
U veljači 1927. Mikulec u knjizi ima marku s likom kraljice majke i on to posebno označava. Je li dobio njezin potpis nisam mogao utvrditi jer su tekstovi i potpisi oko te sličice nerazumljivi.
Ruma
U Rumi, gradiću kraj Beograda je 28. veljače 1927.
U knjizi je portret Josipa Mikulca nacrtan u Rumi 28.2.1927. Potpis autora nisam mogao pročitati. (Danilo Reglanović ?)
Ožujak, 1927.
Sremska Mitrovica
U Sremskoj Mitrovici je 2. ožujka.
Putuje Hrvatskom
Vinkovci, Vukovar
Iz Srbije Mikulec se vratio u Hrvatsku, 7. ožujka došao je u Vinkovce, a 10. ožujka u Vukovar.
Putuje po Bosni i Hercegovini
Sarajevo, Bosanski Brod
Iz Vukovara Mikulec je 15. ožujka došao u Sarajevo.
U Sarajevu je pored mnogih drugih potpisa dobio i potpis dr. Ivana šarića, bosanskohercegovačkiog svećenika, teologa, prevoditelja i vrhbosanskog nadbiskupa.
Iz Sarajeva je došao u Bosanski Brod 26.3.
Požega, Bjelovar, Križevci
A nakon toga je u Slavonskoj Požegi 29.3.1927.
Poslije Požege Mikulec je 31.3. u Bjelovaru.
U Bjelovaru je dobio i svoj portret u knjigu.
Potpis umjetnika je nečitljiv, ali je možda – Petar Fr…., Bjelovar
Travanj, 1927.
Križevci
Poslije Bjelovara Mikulec je 9. travnja bio u Križevcima.
Nažalost, potpisi i tekst su na sve većoj površini papira izblijedili i sve ih je teže, odnosno nemoguće pročitati.
Portret Josipa Mikulca, 7.4.1927.
479. stranica 2. knjige Josipa Mikulca s oznakom HPM-107650-479
(Izvor slike: Hrvatski povijesni muzej, )
Ljubljana, Celje, Maribor
Nakon Križevaca Mikulec je 12.4.1927. Ljubljani, 13.4 u Celju, a 20.4 je u Mariboru.
Graz
Iz Maribora Mikulec je 26. travnja prešao u Austriju u Graz.
Svibanj, 1927.
Semmering, Beč
U Semmeringu je 10. svibnja, a 13. svibnja u Beču.
Lipanj, 1927.
Znojmo, Brno, Prag
Iz Beča i Austrije Mikulec je 8. lipnja otišao u Čehoslovačku u grad Znojmo u Moravskoj blizu granice s Austrijom.
Nakon Znojma, MIkulec je 16. lipnja u Brnu.
U Prag dolazi 27.6.
Srpanj, 1927.
Kolin, Pardubice, Olomouc
U Kolin, gradić u središnjoj Češkoj Mikulec je stigao 20. srpnja 1927., u Pardubice je stigao 25.7., u Olomouc 28.7.,
Kolovoz, 1927.
Prostejov, Prerov, Moravska Ostrava
Prostejov 5.8., Prerov u Moravskoj 10.8., Moravska Ostrava 18.8.,
Krakov, Katovice, Varšava, Danzing
Krajem kolovoza Mikulec dolazi u Poljsku, najprije u Krakov 30.8.,
Rujan, 1927.
A onda 7.9.dolazi u Katovice,
U Varšavi je 13.9., a u Slobodni grad Danzing stigao je 29.9.,
Listopad, 1927.
Berlin, Hamburg, Bremen
Mikulec prelazi u Njemačku i 3.10. je u Berlinu.
U Hamburgu je 21.10., a 28.10. u Bremenu
U New York Timesu
Josip MIkulec je u Europi, ali ponovo New York Times piše o njemu. I 30. listopada 1927. donosi njegovu fotografiju na kojoj znatiželjnim prolaznicima na ulicama Berlina pokazuje svoju ogromnu knjigu autografa. Nije navedeno kada je snimljena fotografija.
Josip MIkulec u Berlinu pokazuje svoju čuvenu knjigu potpisa (New York Times, listopad 1927.)
(Izvor slike: Josip Mikulec tireless world hiker hundred years ago)
Groningen
Iz Bremena MIkulec je otišao u Nizozemsku i u Groningenu je 31.10.,
Studeni, 1927.
Amsterdam, Roterdam
Mikulec je 2.11. u Amsterdamu, a 3.11. u Roterdamu.
Antwerpen, Brussels
U Antwerpenu (franc. Anversu) u Belgiji i regiji Flandriji je 4.11., u Brusselsu je 10.11.
Prosinac, 1927.
Antwerpen
U Anversu (Antwerpenu) je 9.12.,
U Anversu (Antwerpenu) je dočekao kraj 1927. godine.
1928.
Mikulec u Antwerpenu u Belgiji slavi 50. rođendan, iz francuske luke Le Mailleraye brodom putuje u SAD i dolazi u Philadelphiu, putuje od New Yorka, Wahingtona, Bostona do Philadelpije.
Siječanj, 1928.
Antwerpen
U Antwerpenu (Anversu) je Mikulec dočekao Novu godinu, 1. siječnja 1928. godine.
50. rođendan
Svoj 50. rođendan Josip Mikulec je 15.1.1928. godine obilježio u Belgiji u Antwerpenu u Belgiji. Svoj „zlatni rođendan“ je ubilježio u svoju knjigu. Vidi se da je Josip Mikulec imao jako lijep rukopis. Potpisuje se kao – Joža Mikulec Putnik.
Snimak zaslona videa Joža iz Zagorja je bio prvi influencer, prije 100 godina je pješačio po svijetu i stvorio ovu knjigu - YouTube)
Kako se bližio svom 50. rođendanu, počeo je razmišljati o svojoj ostavštini, ali i o ostavštini knjige. Prikupio je gotovo 200 novinskih članaka na nekoliko jezika i uz njih napisao priče o događajima kojih se sjeća.
Merksem
U Merksemu, dijelu Antwerpena Mikulec je 30.1.
Veljača, 1928.
Odlazi u SAD
U veljači 1928. godine Mikulec brodom „Point Breeze“ kreće u SAD.
O tom putovanju Mikulec u svojoj knjizi zapisuje:
„Na brodu motornog plovila
Point Breeze — 11. ožujka 1928.
Prvi brod s dizelsko-električnim pogonom koji je preplovio Zapadni ocean
Na putu od La Mailleraye, Francuska do Philadelphije.“
Prije toga je tekst s datumom 22. veljače.
Ispod su se potpisali kapetan, brodski inženjer i brodski časnici.
Grad La Mailleraye-sur-Seine je luka u Normanidiji na sjeveru Francuske.
Budući da su potpisi i tekstovi prije ovog Mikulčevog zapisa vrlo nečitljivi nisam mogao točno odrediti kada je brod isplovio za Ameriku.
Iznad toga je Mikulec svojim rukopisom napisao posvetu Charlesu Lindbergu i njegovom zrakoplovu „Spirit of St. Louis“ kojim je preletio Atlantski ocean iz New Yorka do Pariza od 20. do 21. svibnja 1927..
Posvetu je povezao s 22. veljačom rođendanom Georgea Washingtona.
Ta cijela posveta mi nije jasna.
Zašto se sjetio Lindbergha i zašto je to povezao s rođendanom Washingtona?
Pitao sam A! (umjetnu inteligenciju) o putovanju brodom od Francukse do Philadelprije i dobio sam sljedeći odgovor:
„Putovanje brodom iz francuske luke La Mailleraye do Philadelphije 1928. godine nije bilo uobičajena ili redovita linija. La Mailleraye je manja luka smještena na rijeci Sieni, koja se koristi prvenstveno za unutarnji promet i nije bila poznata kao polazište za transatlantska putovanja. Stoga je vjerojatno da bi putnici morali putovati do većih luka poput Le Havrea ili Bordeauxa kako bi započeli transatlantski put prema Philadelphiji.
Za usporedbu, brodovi koji su redovito plovili između Europe i Sjedinjenih Država u to vrijeme, poput SS Île de France, obično su putovali od Le Havrea do New Yorka. Ovi brodovi su putovali brzinama od oko 27 čvorova, što im je omogućilo da prijeđu Atlantik za otprilike 5 dana. Međutim, trajanje putovanja moglo je varirati ovisno o uvjetima na moru, vremenskim prilikama i specifičnoj ruti koju je brod odabrao.“
Brod „Point Breeze“ bio je manji brod koji, prema slici, nije izgledao kao putnički brod i trebalo mu je sigurno više dana za prelazak Atlantika od broda „Ile de France“.
Ožujak 1928.
Philadelphia
Brod s Mikulcem stigao je u Philadelphiu 19. ožujka 1928. godine
Nakon godinu dana provedenih u Južnoj Americi i Europi Mikulec se vratio u SAD,
Travanj 1928.
New York, Washington, Philadelphia, New York
U New Yorku je 15. travnja, a u Washingtonu je 18.4., u Philadelphiji 21.4.
U New York Timesu
Dr. Ante Čuvalo piše:
„Zadnji članak o Josipu MIkulcu kojeg sam mogao pronaći u New York Timesu je od 29. travnja 1928., a naslov članka je „Čovjek 28 godina na turneji skupljanja autografa“. Podnaslov glasi: „Vozi u posebnim kolicima 55 funti težak svezak koji sadrži 30.000 potpisa.“
Članak navodi da je Joža tada imao 50 godina, da je iz Hrvatske, da je prije 28 godina pošao po svijetu skupljajući autografe poznatih osoba i da knjiga sadrži potpise nekoliko europskih vladara, devet američkih predsjednika i mnogobrojnih glasovitih umjetnika, pisaca, glumaca, znanstvenika, političara, vjerskih uglednika itd.
Knjigu je vozio na posebno sagrađenim kolicima, ali ju je ipak morao na leđima nositi u urede osobama od kojih je tražio potpis.
Josip izjavljuje da je prošao stotine tisuća milja i da nastavlja svoje putovanje svijetom prikupljajući autografe.“
Svibanj, 1928.
New York, Boston
U New Yorku je 1. svibnja.
U New Yorku, 18. svibnja slučajno se sreo s jednim Zagorcem iz Zlatara, Dragutinom Kovačićem koji je u Americi bio na službenom putu.
Lipanj, 1928.
U lipnju 1928. Mikulec je, vjerojatno, gledao nijemi film „Lone Eagle“ o jednom američkim pilotu za vrijeme Drugog svjetskog rata. I to je upisao u svoju knjigu.
Srpanj 1928.
New Yersey, New York
U srpnju je u New Jerseyu, a ponovo je u New Yorku 13. srpnja.
U New Yorku je dobio potpise od velikog broja tada poznatih osoba koje su sada već zaboravljene. Ali našao sam i potpis Jacka Dempseya, boksača koji je bio svjetski prvak od 1919. – 1926. i u Mikulčevu knjigu se potpisao 31.7.1928. godine u New Yorku.
Jack Dempsey (1895.–1983.)
(Izvor slike: https://en.wikipedia.org/...)
Kolovoz, 1928
Boston, 13.8.
Rujan, 1928.
Cambridge, 1.9.
U Cambridgeu u blizini Bostona Mikulec je 1.9.
New York, 5.9.
Listopad,1928.
Newark, 3.10.
Philadelphia, 5.10.
Prosinac 1928.
Philadelphia
U Philadelphiji Mikulec je 2.12.1928. posjetio Hrvatsko …. društvo Croatia. I mnogobrojni članovi društva, naši iseljeni Hrvati su mu se potpisali u knjigu. Nalazimo potpise – Mijo Banek, Predsjednik, M. Biljčević, Josip Fabri, Mijo Skender, Margaret Osrečak, Anton Čižmek, Victoria Čižmek ….
Kraj 1928. godine Mikulec je dočekao u Philadelphiji.
1929.
Mikulec putuje po SAD, od Philadelphije do Pittsburgha, Daytona, Chicaga, Detroita, Washingtona do New Yorka.
Siječanj, 1929.
Philadelphia
U Philadelphiji Mikulec je dočekao 1929. godinu.
Lancester
Iz Philadelphije Mikulec je 14. siječnja 1929. otišao u grad Lancester grad u okrugu Lancaster u Pennsylvaniji
Veljača, 1929.
Harrisburg
Poslije Lancestera Mikulec je 19. veljače 1929. bio u Harrisburgu glavnom gradu američke savezne države Pennsylvania i sjedištu okruga Dauphin.
Johnstown
Iz Harrisburga idući prema zapadu došao je 27. veljače u Johnstown, najveći grad u okrugu Cambria, Pennsylvania,, oko 100 km istočno od Pittsburgha.
Ožujak, 1929.
Pittsburgh, 4.3.
Uz Mikulčev portret je napisano:
„Pittsburgh, PA, March 14, 1934
Oh my, what a wonderful steak I had at Rudy's cafe restaurant.
— Sincerely, Rudy
(Prevedeno: Bože, kakav sam divan odrezak jeo u Rudyjevom caffe restoranu. — S poštovanjem, Rudy)
Kraj slike: R. Lecher (Sacher / Secher ?)“
(Prevedeno uz pomoć AI)
Travanj 1929.
Youngtown, 4.4.
Cleveland, 8.4.
Svibanj, 1929.
Na nekoliko stranica su se 4. svibnja potpisali članovi Metropolitan Grand Opera iz New Yorka koji su, vjerojatno, gostovali u Clevelandu.
Akron
U gradu Akronu u državi Ohio je 9. svibnja.
Columbus
U Columbusu, glavnom gradu države Ohio bio je 13.5.
Dayton, 17.5.
Cincinatti, 21.5.
Lipanj, 1929.
Indianapolis, 4.6.
St. Louis, 13.6.
U St. Loiuisu potpisalo mu se mnogo Hrvata.
Chicago, 27.6.
Srpanj, 1929.
Chicago
U Chicagu je 3. srpnja Mikulec dobio potpis od urednika lista „Hrvatski glasnik“. (potpis nečitak) uz jednu pjesmu.
Kolovoz 1929.
Chicago
Mikulec je 3.8.1929. u Chicagu posjetio uredništvo lista „Hrvatska“ i potpisali su mu se dr. Tomo Horvat i urednik lista Karlo V. Bratinski.
U Chicagu se sreo s mnogobrojnim Hrvatima koji su mu se rado upisali u knjigu.
Mikulec je 28. kolovoza 1929. svjedočio letu Graf Zeppelin iznad Chicaga.
Rujan 1929.
Detroit
Mikulec je 9. rujna u Detroitu, u Michiganu, uz granicu s Kanadom.
Listopad 1929.
Detroit
Mikulec je još u Detroitu
Hamtramck, Detroit
Mikulec je 14.10.1929. u Hamtramcku, malom gradu koji je dio Detroita, a 19.10.je opet u Detroitu.
Velika gospodarska kriza, listopad 1929.
U Americi je u započela velika gospodarska kriza nazvana Velika depresija (1929–1933). Sve je počelo 29.10.1929.na „Crni petak“ slomom u burzi na Wall Streetu u New Yorku. Mikulec je tog „Crnog petka“ bio u Hamtracku, kraj Detroita, normalno je skupljao potpise i nije zabilježio početak velike gospodarske krize.
Posljedice velike krize osjećale su se sve do II. svjetskog rata. Slom na Newyorškoj burzi doveo je do potpunoga sloma gospodarstva SAD-a, koji su obilježili bankroti, uništene štednje, gubitci imovine, propasti banaka, pad vrijednosti tvrtki, otpuštanje radnika, nekontroliran rast nezaposlenosti i inflacije.
Studeni 1929.
Jedan umjetnik je 4. studenog u knjigu uz svoj potpis nacrtao portret Josipa Mikulca.
Washington
Vjerojatno 7.11.1929. godine, Mikulec je stigao u Washington.
Prosinac, 1929.
Walter H. Newton, tajnik američkog predsjednika Herberta Hoovera potpisuje se u knjigu Josipa Mikulca, 6. prosinca 1929.
Mikulec ima 51 godinu
(Izvor slike: Joseph Mikulec Hrvatski svjetski putnik u nijemom filmu 1922.)
969. stranica Knjige potpisa Josipa Mikulca, oznake HPM 107650-969
Na toj stranici je i potpis Waltera H. Newtona 6.12.1929.
(Izvor slike: Hrvatski povijesni muzej)
Potpis Waltera Newtona (uz potpis je napisao Secretary to the President)
(Izvor slike: Hrvatski povijesni muzej)
Josip Mikulec sa svojom knjigom potpisa
Po njegovom izgledu to je vjerojatno oko 1929. godine
(Izvor slike: Josip Mikulec tireless world hiker hundred years ago)
Josip Mikulec sa svojom knjigom potpisa, 1929.
(Izvor slike: Josip Mikulec tireless world hiker hundred years ago)
Baltimore
Iz Washingtona Mikulec je 10.12.1929. otišao u Baltimore.
New York
Za Badnjak 1929. Mikulec je u New Yorku.
1930.
Mikulec se iz New Yorka vraća u Europu, u Antwerpen, putuje u Pariz, Torino, Milano. Vraća se u Hrvatsku, putuje od Sušaka, do Donje Stubice, Zagreba, Splita, Dubrovnika. Dolazi u Srbiju, putuje od Beograda do Vršca, prelazi u Rumunjsku i preko Temišvara dolazi u Bukurešt.
Siječanj 1930.
Novu godinu, 1930. Mikulec je dočekao u New Yorku.
Veljača 1930.
Povratak u Europu
Vjerojatno početkom veljače, Mikulec je iz new Yorka krenuo belgijskim parobrodom SS Jean Jadot u Europu.
Antwerpen
U Antwerpenu u Belgiji bio je 19.2.1930. kada su mu se u knjigu potpisali članovi Jugoslavenskog kluba.
Pariz
Krajem veljače Mikulec je u Parizu
Umjetnik Alfonso Perez, vjerojatno 27. veljače je u knjigu potpisa nacrtao MIkulčev portret.
Ožujak 1930.
Pariz
Mikulec je još u Parizu
Torino
Iz Pariza ide u Torino, gdje je 10.3.1930.
U Torinu je 18.3.1930. jedan umjetnik nacrtao portret Josipa Mikulca u njegovu knjigu.
Milano, 28.3
Povratak u Hrvatsku
Sušak
Iz Milana došao je u Sušak, gdje je bio 29.3.1930.
Travanj, 1930.
Donja Stubica
U Donjoj Stubici je 14.4.1930. Potpisali su mu se članovi Gradskog poglavarstva Donje Stubice koji ga s oduševljenjem pozdravljaju.
Na imanju u Kaniži bio je 18.4.1930.
Zagreb
Mikulec je došao u Zagreb i 23.4. posjetio Američki konzulat, gdje su mu se popisali vicekonzul i osoblje konzulata
U Zagrebu je posjećivao Iseljenički komesarijat, Župni ured, uredništvo Novosti, uredništvo Jutarnjeg lista, Zagrebačkog novog lista, Prvu zagrebačku industriju tjestenine, DTR-Domaću tvornicu rublja, Croatiu- Osiguravajuću zadrugu, tvorničare, obrtnike, trgovce, bankare. Svi su mu se potpisivali u knjigu, kao i mnogi drugi Zagrepčani, operni pjevači, policijski nadstražari, ugostitelji, trgovački putnici i drugi.
Svibanj, 1930.
Među mnogobrojnim potpisima našao sam i potpis uglednog zagrebačkog obrtnika, alatničara, Julija čatića, oca našeg profesora emeritusa dr.sc. Igora Čatića, umirovljenog profesora sa Strojarskog fakulteta u Zagrebu. Obrtnik Julio Čatić potpisao se 24.svibnja 1930.
Mikulcu se potpisao 26.5. potpisao skladatelj Žiga Hirschler i upisao glazbeni motiv iz svoje opere „“Fiorentinska noć“.
Samobor
Mikulec je u Samoboru bio 28.5.1939., posjetio restauraciju „Gaj“ i dobio potpise mnogih Samoborčana.
Zagreb
U Zagrebu su mu se nastavljali potpisivati mnogobrojni Zagrepčani.
Među njima i naš veliki industrijalac Ivan Paspa koji se potpisao 31.5.1930.
){kind=link}
(Snimka zaslona videa Joža iz Zagorja je bio prvi influencer, prije 100 godina je pješačio po svijetu i stvorio ovu knjigu - YouTube)
Lipanj 1930.
Koprivnica
Iz Zagreba Mikulec je 18.6. otišao u Koprivnicu, a 20.6., na obljetnicu smrti Pavla Radića i dr. Gjure Basaričeka potpisao mu se Stjepan Pavunić, župnik i zastupnik u Hrvatskom saboru.
Zagreb
Iz Koprivnice se vratio u Zagreb i nastavio skupljati potpise.
Srpanj 1930.
Zagreb
U knjigu mu se potpisao i poznati novinar i publicist Joe Matošić.
Ljubljana, 13.7.
Trst, 21.7.
Split
U Split je došao 25.7.1930. Potpisao mu se taj dan dr. Ivo Tartaglia, ban Primorske banovine. Sljedećih dana su mu se potpisali mnogobrojni Splićani od upravnika policije, dr. Jakše Račića, gradonačelnika grada Splita, članova Obrtničke komore, Zadružnog saveza do Tina Ujevića.
U ljeto 1930. godine Josip Mikulec bio je u Splitu i 30.7.1930. dobio potpis od Tina Ujevića.
(Snimka zaslona videa Joža iz Zagorja je bio prvi influencer, prije 100 godina je pješačio po svijetu i stvorio ovu knjigu - YouTube)
Kolovoz, 1930.
Početkom kolovoza je i dalje u Splitu i marljivo skuplja mnogobrojne potpise.
Dubrovnik
U Dubrovniku je 11. kolovoza. Potpisuje mu se načelnik Općine dubrovačke i mnogi Dubrovčani. U Dubrovniku je do 20.8.1930.
Beograd
Iz Dubrovnika, vjerojatno, vlakom odlazi u Beograd i prve potpise dobiva 22.8.1930.
Rujan 1930.
Beograd, Pančevo, Vršac
Veći dio rujna je u Beogradu, a onda je 25.9.1930. u Pančevu, a 29.9. u Vršcu, na istoku Srbije..
Listopad, 1930.
Temišvar
Iz Vršca, vjerojatno vlakom, dolazi 1.10.1930. u Temišvar, na zapadu Rumunjske.
Arad, Sibiu, Brasov
U Arad je stigao 14.10.1930., u gradu Sibiu je 22.10., u Brasov 27.10.,
Studeni, 1930.
Bukurešt
U Bukurešt je došao 1.11.1930.
Prosinac, 1930.
Bukurešt
U prosincu je još uvijek u Bukureštu.
Tekst je nečitak i vrlo je teško pročitati potpise, tekst i datum i mjesto i rekonstruirati putovanje Josipa Mikulca.
1931.
Mikulec iz Bukurešta prelazi u Sofiju, zatim u Istanbul, prelazi u Aziju, dolazi do Ankare, vraća se u Istanbul, Sofiju, dolazi u Niš, Beograd, Budimpeštu, putuje do Bratislave, Praga, Dresdena i Berlina.
Siječanj 1931.
Bukurešt (Costanta?)
Novu godinu 1931. Mikulec je dočekao u Rumunjskoj, u Bukureštu (A možda u gradu Constanti na Crnom moru. Moguće je da sam krivo pročitao, jer je tekst izblijedio i vrlo je nečitak).
Trnovo (Bugarska)
Iz Bukurešta Mikulec se „spustio“ u Bugarsku 15.1. , u gradu Ruse, luci na obali Dunava bio je 21.1., u Gornju Orahovicu 24.1., a u Trnovo u Bugarskoj je došao .26.1.1931.
Sofija
U Sofiju je Mikulec stigao 31.1.1931.
Veljača 1931.
Istanbul
U Istanbul Mikulec je došao 16.2.1931.
Ankara
U Ankaru je stigao 28.2.1931.
Ožujak 1931.
Istanbul
U Istanbul se vratio 17.3.1931.
Jedan karikaturist je 17.3. u knjigu nacrtao lijepu karikaturu Josipa Mikulca.
(Snimka zaslona videa Joža iz Zagorja je bio prvi influencer, prije 100 godina je pješačio po svijetu i stvorio ovu knjigu - YouTube)
Travanj, 1931.
Plovdiv
Iz Turske prelazi u Bugarsku i 2.4.1931. je u bugarskom gradu Plovdivu.
Sofija, 6.4.
Niš, 17.4.
Kragujevac, 28.4.
Svibanj, 1931.
Beograd
Mikulec je 29.4. je u Beogradu.
Svibanj, 1931.
Beograd
Oko 2. svibnja je nacrtana zanimljiva karikatura. To je reklama za tvornicu Philips pa je vjerojatno Mikulec za to dobio i neke novce i financirao svoje putovanje
Novi Sad, 15.5.
Subotica, 20.5.
Lipanj, 1931.
Budimpešta, 3.6.
Tekst je jako nečitljiv i jako je teško razabrati i datum i mjesto i neki tekst uz to.
Komarno
Mikulec je 17.6. došao u Komarno, grad na lijevoj obali Dunava, u jugozapadnoj Slovačkoj.
Bratislava, 24.6.
Srpanj, 1931.
Brno, 13.7.
Pardubice, 27.7.
Kolovoz, 1931.
Prelouc, 30.8.
Rujan, 1931.
Kolin, 2.9.
Prag, 3.9.
Bodenbach, Njemačka, 5.9.1931.
Pirna, Njemačka, 10.9.
Dresden, 12.9.1931.
Listopad, 1931.
Berlin.
Mikulec je u Berlin stigao 2.10,
Prosinac, 1931.
Berlin
Mikulec je 18.12.1931. u Berlinu dobio potpis od svjetskog boksačkog prvaka Maxa Schmelinga. Maximilian Adolph Otto Siegfried Schmeling bio je njemački boksač koji je bio svjetski prvak u teškoj kategoriji između 1930. i 1932. Njegove dvije borbe s Joe Louisom 1936. i 1938. bile su svjetski događaji.
Schmeling je uz potpis nacrtao i svoj portret..
Snimka zaslona videa Joža iz Zagorja je bio prvi influencer, prije 100 godina je pješačio po svijetu i stvorio ovu knjigu - YouTube
1932.
Mikulec putuje po zapadnoj Europi, od Berlina do Hamburga, Antwerpena, Bruxellesa, Pariza, Nice, San Rema, Genove do Rima.
Siječanj, 1932.
Berlin, 1.1.1932
Mikulec je Novu godinu 1932. dočekao u Berlinu.
U Berlinu ga je neki umjetnik 6.1.1932. nacrtao.
Ožujak, 1932.
Berlin
Zanimljivo je da je u knjigu 27.3.1932. napisao na engleskom:
„Na Uskrsnu nedjelju u Berlinu, u Njemačkoj netko je bez mog znanja ovdje stavio političku ……, bez mog znanja, stroga sam to morao odstraniti.
Vaš Joe Mikulec
27.3.1932.
Vidi se da je Mikulec zalijepio jedan papir preko tog političkog teksta.
Svibanj, 1932.
Hamburg, 19.5.
Antwerpen, 24.5.
Lipanj, 1932.
Bruxelles, 1.6.
Lille, 7.6.
NAPOMENA- Tekst je veoma nečitljiv i teško je pročitati što piše.
Arras, 14.6.
Saint-Laurent-Blangy, 14.6.
Saint-Laurent-Blangy, je općina u departmanu Pas-de-Calais u regiji Hauts-de-France u Francuskoj sjeveroistočno od Arrasa.
Pariz, 24.6.
Srpanj, 1932.
Dijon, 18.7.
Lyon, 28.7.
Kolovoz, 1932.
Marseille, 12.8.
Rujan, 1932.
Bandol, na Azurnoj obali, , 1.9.
Toulon, 2.9.
Cannes, 7.9.
Nica, 10.9.
San Remo, 10.8.
Imperia, 22.9
Diano Marina, 26.9.
Marina di Andora, 26.9.
Savona, 27.9.
Arenzano,
Listopad, 1932.
Genova, 9.10.
Rim, 29.11.
1933.
Mikulec iz Rima dolazi u Rapallo i u svibnju umire u bolnici u Genovi.
Siječanj, 1933
Rim, 1.1.1933.
Novu 1933. godinu Mikulec je dočekao u Rimu.
La Specia, 7.1.1933.
La Specija je talijanska ratna luka na sjeverozapadu Italije.
Chiavari,12.1.
Rapallo, 16.1.
Rapallo, (grad u provinciji Genovi, 24 kilometra jugoistočno od Genove). Uz sličicu grada Rapalla je jedan fašistički pečat.
Stranica knjige s potpisima iz početka 1933. godine, sa sličicom Rapalla.
Zadnji potpisi u knjizi koji se mogu pročitati su upisani 16.1.1933. u gradu Rapallu..
Nakon toga dolazi zamrljana stranica na kojoj se ne može ništa pročitati.
Iz knjige se ne može utvrditi što se događalo u razdoblju od 16.1.1933. kada je upisan potpis u Rapallu do 8.5.1933. kada je umro u bolnici u Genovi.
Svibanj, 1933.
Genova
Umro je Joža Putnik, 8.5.1933.
Josip Mikulec, Joža Putnik umro je 8. svibnja 1933. od tuberkuloze u Genovi u 55. godini života. Pokopan je pod imenom Joseph Frank Mikulec na gradskom groblju Cimitero Monumentale di Staglieno.
U smrtnom listu se navodi da je za života od imetka posjedovao samo knjigu. Tu knjigu tešku 25 kilograma koja ima 1244 ispunjene stranice otkupila je obitelj Mikulec 1933. u Genovi nakon njegove smrti, a od njih knjigu je kupio Hrvatski povijesni muzej 2023. godine
Prvu knjigu koju je Mikulec ispunio potpisima (ima 2896 stranica i teži 26 kilograma) i njegov Dnevnik Grad Oroslavje je otkupio u srpnju 2025. godine od američkog kolekcionara Nathana Raaba iz New Yorka.
Zadnje što je Josip MIkulec napisao u svom Dnevniku je „to be continued“.
Svijet 1933.
Hrvatska je u Kraljevini Jugoslaviji.
U SAD je američki predsjednik Frank Delano Roosevelt započeo New Deal ekonomski program za izlazak iz Velike Depresije.
U siječnju 1933. godine u Njemačkoj je Adolf Hitler došao na vlast.
Mračni oblaci su se počeli skupljati nad Europom.
Kraj teksta
1.DIO - Josip Mikulec, veliki pustolov iz malog zagorskog sela (1. dio)
LITERATURA
Mrežne stranice
- Bilješke o Hrvatima u Americi | Ante Čuvalo
- Crtice iz povijesti Hrvata u Americi | Ante Čuvalo
- http://www.croatia.org/...
- http://www.croatia.org/...
- https://hr.wikipedia.org/...
- https://www.abebooks.com/...
- https://www.biblio.com/...
- https://www.raabcollection.com/...
- https://www.zagorje.com/...
- https://nizagorjemalo.hr/...
- https://nizagorjemalo.hr/...
- https://www.vecernji.hr/...
- https://kzz.hr/...
- https://www.zagorje.com/...